forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Glazba
 Metal & co.
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 142

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 10/01/2020 : 11:55:48  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

novi Mondo Generator
http://www.soundspheremag.com/spherecast/listen-to-a-brand-new-mondo-generator-track-turboner/



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 11/01/2020 : 15:22:50  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Blodulv je još jednom napravio nešto kraći razmak između svoja 2 izdanja, samo 5 mjeseci nakon prethodnog albuma, na samom početku 2004. godine izašao je njegov nasljednik jednostavnog imena II.
Blodulv je sada potpuno napustio švedski jezik i odlučio forsirati engleski u tekstovima pjesama, i ta činjenica je gotovo jedina promjena u odnosu na prijašnja izdanja benda.
Slušajući njegove dosadašnje radove nekako ostaje dojam kao da je Blodulv sve materijale snimao u isto vrijeme, pa zatim vršio selekciju i po potrebi ubacivao stvari tamo gdje je to bilo najprikladnije.
II je stilski nastavak prethodna 2 izdanja i također sadrži stari norveški zvuk iz sredine 90-ih godina, ako postoje ikakve varijacije onda su u pitanju samo sitne produkcijske korekcije.
Zvuk na ovom albumu je nešto oštriji nego u prijašnjim slučajevima, baš se osjeti kako muzika reže uši prilikom slušanja, pogotovo kada koristiš player s uključenim equalizerima.
Veća oštrina može biti neugodna nekome tko nije navikao na ovakve neispeglane zvukove, ali svakome tko ima određenog iskustva s njima ne bi trebali predstavljati nepremostivi problem.
Meni upravo ovakva ''zastarjela'' produkcija daje najveći plus u cjelokupnoj stvari, ako ništa drugo barem se ne možeš požaliti na nedostatak sirovosti, što je važna stavka kada se srećeš s muzikom koja želi dočarati neka prošla vremena.
Što se tiče maštovitosti i kvalitete samih ideja ovo je tu negdje u rangu s prijašnjim radovima, dovoljno dobro za povremeno slušanje iako je sigurno da neće oduševiti.
Sviđa mi se kombinacija dvije gitare istovremeno, dok jedna stvara nešto čišće riffove druga ju prati u stopu na siroviji način kako bi sve skupa zadržalo potrebnu dozu prljavštine.
Moj favorit je svakako stvar Tyrant koja je uvjerljivo najduža na albumu i najbolje dočarava dvostruku gitarističku suradnju, toliko je dobra da uopće ne smeta što na trenutke zvuči jednolično.
Vokal u pravom smislu riječi nadopunjava muzičku podlogu i još jednom obavlja više nego dobar posao, možda će se zbog takve produkcije učiniti da je izobličen, ali svojom hladnoćom stvara tjeskobu na koju ne možeš ostati ravnodušan.
II također ne donosi nikakve novitete kao ni prethodna Blodulv izdanja, s obzirom da nije niti bio cilj napraviti nešto inovativno može se reći kako je album u potpunosti opravdao očekivanja.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 11/01/2020 : 16:06:39  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Psychedelic Doom Metal band from Poznań, Poland.

The LP Deities is Tortuga's (PL) second album. The album is entirely DIY, including inner artwork. The cover was made by Rafał Wechter, who created artwork for Iron Maiden, Slayer or Metallica among others.
The drums were recorded in the attic of an old barn in Chabsko with tons of natural reverb. The rest of the instruments were recorded in our own rehearsal room.

The album is inspired by H.P. Lovecraft stories and each song tells a story of a different Lovecraftian deity. The only exception is the song titled Defective Mind Transfer, based on Lovecraft's short novel From beyond.


Tortuga - Deities (Full Album 2020)
https://youtu.be/w-DPEQZ4yRc



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 11/01/2020 : 16:23:44  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Negdje godinu dana nakon prethodnog albuma II, početkom 2005. godine Blodulv je objavio svoje drugo i dvostuko opširnije EP izdanje pod poznatim imenom Diatribe.
U usporedbi s onim što je nudio EP Pagan Panzer može se reći kako se Diatribe svojom dužinom od 30 minuta nalazi na nekakvoj granici kraćih full length albuma.
Na njemu su smještene 4 pravilno raspoređene stvari, iako mu je diskografija dosta slična ovdje je Blodulv vodio računa o tome da ništa ne izgleda kao da je slučajno ubačeno, već da sve bude na neki način povezano.
Diatribe je zadržao određene karakteristike albuma II, prije svega produkciju i dvostruku gitarističku kombinaciju, ali za razliku od njega posjeduje jednu atmosferičniju koncepciju.
Ovo je najbliže što se Blodulv približio bilo kakvoj atmosferi s ovakvim stilskim usmjerenjem, a ona se uglavnom osjeti kroz prisutnost melankolije u njegovoj izvedbi.
U prvi trenutak se čini kako ništa ne može narušiti sklad ovako ujednačene cjeline, ali nakon više slušanja iskusnije uho će primjetiti da to nije baš tako, samo ostaje pitanje hoće li i koliko to zasmetati svakom pojedincu.
Diatribe muči kronični nedostatak raznovrsnih rješenja, monotonija prevladava od početka pa do samog kraja ovog izdanja, nema nikakvih prijelaza i promjena tempa da razbiju muzičku jednoličnost.
Baš zbog toga se može dogoditi da opadne koncentracija tijekom slušanja, muzika djeluje tako jednostavno i predvidljivo pa postoji vjerojatnost da se slušatelj uspava jer mu je sve vrlo brzo otkriveno.
Uvodna Grim Disturbance posjeduje stvarno zanimljiv riff koji ne djeluje standardno generički, ali njegovo uporno forsiranje do iznemoglosti nakon nekog vremena počinje gušiti cjelokupnu izvedbu.
Sljedeće dvije Divine Perversion i Famine Pulse su nešto najmonotonije što sam čuo zadnjih mjeseci, samo da je bilo ubaciti kakav prijelaz i promjenu tempa sve bi zvučalo bolje jer se na osnovi početnih ideja moglo napraviti dosta više.
Jedino gdje monotonija potpuno ne umrtvi slušatelja je posljednja Poison Trait, čak bih rekao da joj idealno odgovara, a možda je u mojem slučaju presudilo djelovanje otrova zvanog melankolija.
Vokalna izvedba je identična s prethodnog izdanja i još uvijek djeluje uvjerljivo hladno, kada bih ocjenjivao svaku stavku posebno vokalu bih sasvim sigurno dao najveću ocjenu.
Diatribe meni osobno nije na razini prethodna 3 važnija Blodulv izdanja, mada postoji vjerojatnost da će nekom drugom više odgovarati ovakav pristup gdje ne treba previše razmišljati o onome što slušaš.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 14/01/2020 : 11:30:14  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 14/01/2020 : 21:44:51  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Kao da je što prije htio zatvoriti aktivno poglavlje muzičke karijere, Blodulv nije dugo čekao s objavom svog posljednjeg važnijeg izdanja, već u zadnjoj trećini 2005. godine izlazi oproštajni album pod imenom III - Burial.
Možda nije bila namjera samim izborom imena poslati ikakvu poruku, ali je nemoguće ne primjetiti koliko simbolike postoji u njemu, kao da je ovaj album predstavljao konačan pokop Blodulva kao benda.
Tu ne mislim na samu kvalitetu muzike jer ona gotovo da se ne razlikuje od prijašnjih albuma, već o činjenici da nakon III - Burial bend više nije stvarao nove materijale.
Blodulv je specifičan slučaj na black metal sceni jer je uporno gurao isto stilsko usmjerenje, jako je malo takvih bendova koji na prosječnom uzorku od 5 izdanja imaju toliko malo varijacija u svojoj muzici.
III - Burial se odmaknuo od blažih atmosferičnijih elemenata koje je Blodulv predstavio na EP-ju Diatribe, ovo je opet onaj klasični stari skandinavski black uz tek minimalne naznake nečeg novijeg.
Bez obzira što nije u pitanju ništa izvanredno svejedno je dojam bolji nego na Diatribe, upravo zbog toga što ovakav zvuk više odgovara bendu kao Blodulv i bolje se uklapa u njegovu koncepciju.
Jedini problem može predstavljati situacija kada nakon nekoliko vrlo sličnih izdanja dođe do neke vrste zasićenja takvim zvukom, pa se onome tko ih sluša neposredno jedan za drugim neke stvari mogu pomiješati.
Zvuk opet sadrži dozu oštrine, mada ne toliku kao na albumu II, a stvar Imperium Sanctum (Bleeding Mercury) malo odudara od ostatka jer je produkcijski izvedena kao da je rađena za demo izdanje.
Teško je išta izdvajati pošto nema toliko upečatljivih stvari za koje možeš biti siguran kako će ostati u sjećanju duže vrijeme, iako će sve skupa držati pažnju točno onoliko koliko je potrebno za preslušavanje cijelog materijala.
Outro sa svojih skoro 5 minuta trajanja ipak nije bio potreban u ovakvoj cjelini, pogotovo što postoji uvodni i puno kraći intro koji je sasvim dovoljan čak i za fanove takvih dodataka.
III - Burial je solidan album i ništa više od toga jer za neko ozbiljnije ostvarenje nedostaje veći zaokret, ali čisto sumnjam da je Blodulv uopće imao potrebu za nečim takvim.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 14/01/2020 21:47:12
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 15/01/2020 : 15:02:30  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

friski Grci, prvi EP, ovo dole je jedna od 3 stvari sa njega (treca je zapravo obrada zemljaka RT)





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 16/01/2020 : 17:46:18  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

NEDXXX - Frisko iz NoEvDia, opet band o kome se (kao) nista ne zna, no vuce na neki mix između Abigor i Deathspell Omega.





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 17/01/2020 : 00:17:25  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Blodsrit je vjerojatno najpoznatiji od švedskih bendova koji u svom imenu sadrže riječ ''blod'', osnovan je u Västerviku 1998. godine i do današnjih dana je imao vrlo malo promjena u svojoj postavi.
Diskografija benda je relativno bogata i za ovih nešto više od 20 godina Blodsrit je objavio 7 full length albuma i 2 EP-ja, ali je vremenom aktivnost opala i već dosta dugo nije izbacio nikakav novi materijal.
Nakon jednog mini demo izdanja i jednog split albuma došao je red na prvi pravi album, a on je izašao tijekom 2001. godine pod imenom Supreme Misanthropy.
Na Supreme Misanthropy Blodsrit svira klasični švedski black metal iz tog vremena, u pitanju je nekakva kombinacija zvuka s kraja 90-ih godina i prijelaza u novi milenij.
Ono što se najprije od svega primjećuje je dosta slaba produkcija, čak i mnoga starija izdanja po tom pitanju stoje bolje, pa je bend 8 godina kasnije odlučio ponovo snimiti ovaj album.
Produkcija nije problematična u tom smislu da djeluje mutno ili prepuno šumova kao što je inače slučaj, već se radi o tome da je zvuk toliko tanak i nema potrebnu snagu da sprovede u djelo zamišljene ideje.
Neovisno o produkciji Supreme Misanthropy bih nazvao slabijom verzijom prva 3 albuma benda Thy Primordial, sličnosti postoje mada to nije ta kvaliteta niti u jednom muzičkom segmentu.
Definitivno najbolja stvar je najduža The Embrace of a Shadow koja posjeduje dozu sumorne atmosfere, razvija se na idealan način i sve je na visokoj razini izuzev već spomenute produkcije.
Završna Likbål odudara od ostatka albuma jer je gotovo u cijelosti pokrivena clean vokalom, zbog toga dosta vuče na pagan i ne uklapa se toliko u cjelinu jer album u muzici nema ništa paganističko.
Blodsrit je ovdje koristio već standardnu kombinaciju švedskog i engleskog jezika u tekstovima, oba su zastupljena u potpuno jednakom omjeru kada se uzme u obzir ukupan broj pjesama.
Supreme Misanthropy je album koji nije imao sreće da odmah na početku dobije svoje pravo lice, ideje su bile vrlo dobre i prava je šteta što nije postojalo tehničkih mogućnosti/znanja da ih do kraja isprati.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 17/01/2020 : 01:02:30  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nakon prvijenca Supreme Misanthropy Blodsrit nije dugo čekao na objavljivanje sljedećeg izdanja, odmah iste godine izlazi EP Secrets Unveiled koji je bio više promotivnog karaktera.
Zbog činjenice da je ovaj EP objavljen kao samostalno izdanje benda i samim time vrlo teško dostupan, 2009. godine je ubačen kao dodatak reizdanja sljedećeg studijskog albuma Ocularis Infernum.
Secrets Unveiled se ne razlikuje od velike većine sličnih izdanja, sa svojih 20 minuta ravnomjerno raspoređenih na 4 pjesme može se reći kako se nalazi unutar zadanih granica.
Što se tiče muzičke strane najbitnije je da postoje razlike u odnosu na prethodnika Supreme Misanthropy, a to se prije svega odnosi na produkcijski dio posla.
Veseli podatak kako je produkcija osjetno poboljšana, zvuk više nije onako tanak već donosi veću punoću i žestinu, što je na kraju rezultiralo uvjerljivijim izdanjem bez obzira na njegovu skromnu dužinu.
Dovoljno je samo usporediti stvar Vid livets slut i sve je potpuno jasno, ona se nalazi na oba spomenuta izdanja i idealan je primjer za pronalazak drastičnih razlika u kvaliteti zvuka.
Zbog svega toga muzika Blodsrita ovdje izgleda modernije, ali unatoč tome nije upala u zamku ispeglanog zvuka, sve to još uvijek sadrži dovoljno elemenata za fanove tradicionalnijeg black pristupa.
Stilsko usmjerenje je još više pomaknuto prema onome što je stvarala većina švedskih bendova tog vremena, muzika u svakom trenutku zvuči fluidnije nego što je bio slučaj na Supreme Misanthropy.
Pečat švedske scene nije mogla narušiti ni obrada legendarne Darkthrone stvari Transilvanian Hunger, Blodsrit ju je izvrsno prilagodio svom zvuku kako ne bi odudarala od ostatka.
Secrets Unveiled je produkcijski i muzički korak naprijed za Blodsrit, dovoljno dobro izdanje koje zaslužuje svoje mjesto u kolekciji svakog fana švedskog black metala.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 18/01/2020 : 00:40:50  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Pauzu između svoja 2 studijska albuma Blodsrit je potrošio objavljivanjem 2 kratka EP-ja, a drugi je pod imenom ...in Blood izašao 2002. što je bilo jedino izdanje benda te godine.
...in Blood se ne može nazvati izdanjem u pravom smislu te riječi jer nije objavljen niti u jednom fizičkom obliku, ovaj EP je izašao samo u digitalnom mp3 formatu koji je u ono vrijeme bio pravi raritet.
Na njemu se nalazi 5 stvari u trajanju od oko 20 minuta i niti jedna nije snimana striktno za njegove potrebe, sve one su nastale ranije i sada su samo iskorištene za ovakvo izdanje.
Neke su se već mogle pronaći i na prijašnjim izdanjima, kao što su demo Dödens sändebud ili split Storm of Immolation, pa tako ...in Blood dođe više kao kratka kompilacija.
Ne treba biti previše muzički potkovan kako bi se skužilo da ovih 5 stvari spadaju među najstarije radove benda, zvuk to potvrđuje u svakom trenutku i ne ostavlja mjesta nikakvoj dilemi.
Ako sam za prvijenac Supreme Misanthropy govorio kako ima lošu produkciju, što bih tek trebao reći za ovaj EP koji po tom pitanju stoji još lošije od njega, ali u neku ruku je to i očekivano.
Stvarno treba imati jak želudac za probaviti zadnje dvije stvari I spår av Jesu blod i As Darkness Prevail, produkcija je toliko očajna da bi zakonom trebalo zabraniti objavljivanje nečeg takvog.
Obje te stvari su kasnije ponovo snimljene za potrebe albuma Supreme Misanthropy, iako ni tamo zvuk ne može zadovoljiti ipak je prava premija u usporedbi s ovim starijim verzijama.
Jedino Dödens sändebud može proći i ne smeta mi toliko lošija snimka, možda zbog toga što mi se učinila odnekud poznata, iako sam sasvim siguran da se ranije nisam sretao s njom.
...in Blood je izdanje samo za najtvrdokornije Blodsrit fanove koji moraju imati sve što je bend objavio, drugi će se okrenuti puno većem i boljem izboru, kako kod Blodsrita tako i kod black metala općenito.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 18/01/2020 : 03:25:32  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nakon neozbiljnog pokušaja s produkcijski nedoraslim EP izdanjem Blodsrit se okrenuo pravim stvarima, polovinom 2003. godine svjetlo dana je ugledao njegov 2. studijski album pod imenom Ocularis Infernum.
Blodsrit je sada nešto i naučio pa više ne ponavlja prijašnje greške, ovaj album je gotovo idealan primjer kako treba zvučati nešto moderniji black metal s relativno dobrom zvučnom podlogom.
Ocularis Infernum je najčistokrvnija moguća verzija tipičnog švedskog black metala, ovako na prvu vuče na bend Thy Primordial, iako mi se vokal Blodsrita ne čini toliko agresivan.
Po pitanju ukupne kvalitete album bez problema nadmašuje prethodna Blodsrit izdanja, sve je konačno sjelo na svoje mjesto i ne treba puno vremena da slušatelj prepozna njegove prednosti.
Muzika u sebi sadrži dozu melodije kakva je inače prisutna kod švedskih bendova, ali unatoč tome ovo nema nikakve veze s klasičnim melodicom, niti se igdje može pronaći prisutnost syntha.
Većina riffova je izvrsno odsvirana i dosta brzo ulaze u memoriju, istina da neki zvuče toliko poznato, ali to nimalo nije narušilo ukupni dojam ili ostavilo osjećaj recikliranja.
Stvar The Glorious Rise of the Flames je vodeća što se toga tiče, tamo se na više mjesta ponavlja riff za kojeg sam siguran kako sam ga ranije čuo nekoliko puta, samo što se ne mogu sjetiti kada i gdje.
Nisam mogao pronaći niti jedan slabiji trenutak na ovih 9 stvari, svaka je na svoj način zanimljiva i idealno funkcionira u ovakvom okruženju gdje se osjeti fantastična međusobna povezanost.
Moram ipak izdvojiti uvodnu Ocularis Infernum/Tragedies to Come, koja nakon kratkog crkveno-zbornog introa nastavlja na furiozan način i priprema slušatelja za ono što slijedi.
Ovdje se nalaze dvije stvari s EP-ja Secrets Unveiled nanovo snimljene za potrebe ovog izdanja, sada mi zvuče još bolje i uvjerljivije bez obzira što su i starije verzije na visokom nivou.
Kada sve zbrojim možda bih jedino vokalu dodao malo više agresivnosti, mada mu se mora priznati kako ima dovoljno jaku izvedbu da ispuni sve zahtjeve koji su stavljeni ispred njega.
Da nisam preslušao već dosta sličnih albuma rekao bih kako je Ocularis Infernum odlično ostvarenje, ovako ću biti skromniji i smjestiti ga odmah ispod black elite kao favorita iz sjene.



Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 20/01/2020 : 15:57:21  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Tijekom 2004. godine Blodsrit se bacio na stvaranje 3. full length albuma koji je objavljen negdje oko jeseni pod imenom Helveteshymner.
Kada bend napravi nešto što može ući u posebnu kategoriju naravno da su daljnja očekivanja velika, barem po pitanju njegovog sljedećeg izdanja.
Helveteshymner ima nezahvalnu ulogu da bude nasljednik jako dobrog Ocularis Infernum, a takva uloga uglavnom bude pretežak teret u nekakvoj međusobnoj usporedbi.
Ovaj album stilski jest na tragu svog prethodnika i sveukupno ima što za ponuditi, ali se ne mogu oteti dojmu da mu fali nešto što bi ga podiglo na višu razinu.
Tijekom slušanja ne možeš mu pronaći veću manu, čini se da posjeduje sve što je potrebno, a na kraju opet nisi u stanju izdvojiti neki očaravajući trenutak ili više njih.
Ispočetka sam bio uvjeren kako je problem u nešto slabijoj zadnjoj trećini, dok se kasnije nije ispostavilo da ni bolja dvotrećinska većina nema ništa iznad stroge rutine stvaranja.
Kada bih išao išta izdvojiti iz ove cjeline stvarno ne znam odakle bih počeo jer je sve toliko šablonski rađeno i ne prolazi onako zapaženo kako bi to slušatelj očekivao.
Najviše od svega sam zapamtio slabije trenutke bez obzira što ih ima dosta manje nego onih boljih, vjerojatno zbog toga jer su u neku ruku više specifičniji od njih.
Illdjarn je jedina stvar sa clean vokalom, on se pojavljuje u dvije dionice i meni se previše ne sviđa jer se ovdje ne uklapa i vuče na metalcore način izražavanja.
Iako prilagođena black izvedbi Candlemass obrada Solitude mi je najslabija stvar, ali moram priznati da ne znam kako zvuči u originalu jer me nikad nije zanimao navedeni bend.
S produkcijske strane Helveteshymner je nadmašio sve što je Blodsrit ranije napravio, a možda ga je upravo ta dotjeranost učinila manje atraktivnim za slušanje.
Vokal mi ostavlja najbolji dojam od svih segmenata albuma, njegova izvedba na trenutke sadrži hladnoću norveških bendova, iako sama muzika ne ide izvan granica švedskog zvuka.
Helveteshymner je imao nesreću da izađe odmah nakon izvrsnog Ocularis Infernum, ali gledajući realno nitko ne može reći kako ovakav album predstavlja razočaranje u većoj mjeri.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 20/01/2020 : 17:07:23  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nešto oko dvije godine nakon prethodnika, na samom kraju ljeta 2006. godine, Blodsrit je objavio svoj 4. studijski album zanimljivog imena The Well of Light Has Finally Dried.
Ovaj materijal je neobičan zbog činjenice da traje samo 28 minuta, unatoč tome što čak i kod black metala postoje takvi slučajevi, ovo je više standard za EP izdanja nego za full length albume.
Što se tiče zvuka on također donosi iznenađenje kada je u pitanju Blodsrit, stilski ovo više nema previše sličnosti s prijašnjim radovima benda jer su promjene vidljive na svakom koraku.
The Well of Light Has Finally Dried se odmaknuo od švedskog zvuka i donosi siroviji pristup karakterističan više za norvešku scenu, a vokal također dodatno ide u prilog tome.
Zbog toga muzika djeluje kao da je rađena nekoliko godina ranije ili čak za neki drugi bend, u svakom mogućem trenutku se osjeti odsustvo bilo kakvih modernijih elemenata s prethodna 2 albuma.
To svejedno ne znači da je kvaliteta zvuka loša, produkcijski je ovo pravi primjer kako pomalo zastarjeli stil unaprijediti da se slušatelji ne bi osjećali zakinuto.
Muzika sadrži oštrinu kakvu prijašnji radovi Blodsrita nisu imali, a ona u kombinaciji s blagim atmosferičnim elementima ima najvažniju ulogu u konačnoj krvnoj slici albuma.
Prve dvije stvari su definitivno vrhunac ovog izdanja, posebno se to odnosi na Into Nothingness koja podsjeća na najbolje dane Gorgorotha, ali nema nikakvog govora o kopiranju tog benda.
Problem može predstavljati sredina albuma gdje se nalaze lišena bilo kakve atmosfere Vid grimnas stränder, te nezapaženi akustični instrumental En enslig klagan koji srećom nije dugačak.
Vokalna izvedba je agresivnija i više odlazi u screaming nego što je bio slučaj na starijim radovima benda, a to na kraju krajeva idealno odgovara za ovakav muzički stil.
The Well of Light Has Finally Dried je pozitivna promjena zvuka za Blodsrit, da je malo duži možda bi mogao ući među značajnije albume benda, a sigurno ni ovako neće ostati neprimjećen.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 23/01/2020 : 11:32:13  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Brant Bjork predstavlja stvar Jungle In The Sound sa novog samonaslovljenog albuma.
http://theobelisk.net/obelisk/2020/01/21/brant-bjork-self-titled-release-jungle-in-the-sound-premiere/




Kreator sa live videom za Violent Revolution
https://youtu.be/CTOg9JXz9Go




Monster Magnet se 15. veljace vracaju u Zagreb, u Mocvaru.



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 23/01/2020 : 16:14:30  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Na samom kraju 2007. godine Blodsrit je objavio 5. po redu studijski album Hinterland koji je opet ponudio određene promjene u odnosu na prethodnika.
S obzirom na situaciju u prvi trenutak sam pomislio da je album sniman negdje u Americi, ali naknadno vidjeh podatak da je u pitanju mali švedski studio u Västerviku, mjestu gdje je Blodsrit smješten.
Hinterland u sebi sadrži dosta toga što inače imaju američki bendovi, iako moderniji nego The Well of Light Has Finally Dried, sami zvuk ipak nema previše takvih elemenata.
Iznenađenje je uslijedilo već na samom početku, uvodna Intro - Illusion muzički i vokalno toliko podsjeća na Wresta i njegov Leviathan, nešto između introa i ambient black metala.
Jako blizu tom Leviathan stilu je i stvar Revolutionary Warfare sa svojim netipičnim gitarističkim dionicama u određenim dijelovima, neobično i zanimljivo za jedan švedski bend.
Ovakve stvari mi ne smetaju jer je već na albumu Helveteshymner bilo vidljivo da Blodsrit ne funkcionira toliko dobro kada ponavlja stil s prethodnika, pa je bolje pokušati s nečim drugačijim.
Naravno, Hinterland nije u potpunosti odbacio prepoznatljivi švedski zvuk, on se ovdje također može pronaći, samo u puno manjim količinama što je na kraju bio potpuni pogodak.
Jedina stvar koja u cijelosti sadrži elemente tipičnog švedskog black metala je Sverige, a to nije niti malo iznenađujuće kada uzmeš u obzir njezino ime.
Upravo zbog takvog zvuka Sverige mi je najslabija na albumu, ne zato što je po bilo čemu loše napravljena, već nekako ostavlja dojam da se ne uklapa u ovakvu cjelinu.
Bass je izraženiji nego što se inače može čuti kod ove vrste muzike, posebno se to osjeti kod stvari Skymningsdyster koja ima jednu dionicu gdje bass dominira nad ostalim instrumentima.
Hinterland je vrlo dobar album kojem je najveća prednost što slušatelju nudi neku vrstu osvježenja, bez obzira što se na kraju ipak ne može pohvaliti većom originalnošću.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 23/01/2020 : 17:09:27  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Početkom 2009. godine Blodsrit je objavio svoj 6. po redu full length album pod dobro poznatim imenom Supreme Misanthropy MMVIII, a materijal za njega je snimljen još godinu dana ranije.
Bez obzira što je u pitanju noviji materijal ovo nije potpuno novi album u pravom smislu te riječi, već se radi o ponovnom snimanju prvijenca benda Supreme Misanthropy koji je originalno izašao 2001. godine.
Mada nije čest slučaj pojedini bendovi kasnije znaju ponovo snimiti neki od svojih starijih albuma, uglavnom to rade zbog nezadovoljstva produkcijom ili želje da izdanju daju moderniji ili drugačiji zvuk.
Kao i kod mnogih stvari u životu tako ni kod muzike takvi slučajevi ne donose uvijek dobre rezultate, najpoznatiji black primjer je Gorgoroth i njegov ponovljeni i lošiji pokušaj s albumom Under the Sign of Hell.
Što se tiče benda Blodsrit, on ne ulazi u istu kategoriju i ponovno snimanje albuma je itekako imalo smisla, a najvažnije od svega je što se na kraju to pokazalo uspješnim.
Izdanje iz 2001. godine je produkcijski bilo dosta tanko i ovdje su ti nedostaci ispravljeni, s time da muzika nije izgubila ništa od svoje originalne forme, dobila je samo podlogu u kvalitetnijem zvuku.
Supreme Misanthropy MMVIII nije dobio samo bolju produkciju, već i još jednu dodatnu promjenu koja meni osobno također predstavlja pozitivan pomak naprijed.
Posljednja stvar Likbål je kod starije verzije skoro u cijelosti odrađena uz pomoć clean vokala, dok je ovdje umjesto njega korišten puno agresivniji i standardniji black način izražavanja.
U prvi trenutak se takva izvedba čini neobičnom, pogotovo kod refrena koji više nije onako ''zvučan'', ali nakon privikavanja takvo nešto ne predstavlja ni najmanji problem.
Kao i kod starije verzije ovdje također moj favorit ostaje isti, stvar The Embrace of a Shadow pokazuje da joj promjena zvuka ne može naštetiti jer obiluje jakom sumornom atmosferom.
Iako je u pitanju potpuno istih 8 pjesama iz kojih ništa nije izbačeno, novija verzija je sveukupno oko minutu i pol kraća, pretpostavljam da je tu malu razliku napravio nešto brži tempo.
Unatoč modernijoj produkciji Supreme Misanthropy MMVIII zadržava prepoznatljiv zvuk švedske scene, pa se može reći kako je ovaj album konačno dobio opremu kakvu i zaslužuje.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 25/01/2020 : 13:39:26  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Batushka, Vader, Sarcasm, Metalsteel i Mordenom ce 3. 7. 2020 nastupiti na festivalu Metaljot Raspaljot open air 2020 u Laskem (SI).



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See

Edited by - Poli on 28/01/2020 08:15:09
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 25/01/2020 : 23:25:43  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Na samom kraju 2012. godine Blodsrit je objavio svoj 7. i trenutno posljednji full length album pod imenom Diktat Deliberi, nakon kojeg bend više nije imao nikakvih aktivnosti.
Ako je suditi po dostupnim informacijama Diktat Deliberi kotira kao najslabiji Blodsrit album, što je u neku ruku razumljivo iako nije lako napraviti baš najprecizniju usporedbu.
Radi se o tome da ovo nije izdanje koje će slušatelju sjesti od prve, čak bih rekao da nakon početna 2 slušanja ostavlja dosta slab dojam, što inače nije slučaj s prethodnim radovima benda.
Potrebno je nešto više vremena kako bi se stvorio mjerodavniji utisak, a on nakon svega govori da ovdje itekako ima zanimljivih trenutaka, kao između ostalog i onih slabijih.
Diktat Deliberi je vjerojatno najmodernije Blodsrit izdanje, zvuk na njemu ide u korak s vremenom svog nastanka i gotovo niti jednog trenutka nema namjeru da išta izvuče iz prošlosti.
Po pitanju stilskog usmjerenja u odnosu na ostatak diskografije najbliže bi bio albumu Hinterland, ali svejedno među njima nema većih sličnosti i uglavnom se radi o sitnicama.
Muzika je nekakva kombinacija novijeg švedskog i američkog black metala, samo što utjecaji američke scene nisu tako izraženi kao na spomenutom Hinterland, a nema ni poveznica s Leviathanom.
Album nije ujednačen pa tako prve dvije i zadnje dvije stvari spadaju u dosta zapaženiji dio, što je tek samo polovina od njihovog ukupnog broja, zbog čega se ne može mjeriti s boljim izdanjima benda.
Ostatak nije na toj razini jer do izražaja dolaze manje maštovita i generička rješenja, prisutno je vrlo malo pamtljivih trenutaka koji bi natjerali slušatelja da češće uzme u ruke ovaj album.
Ono što mi se sviđa je ubacivanje akustične gitare kao muzičku podlogu na nekoliko mjesta, dok s druge strane gitarističke solo dionice samo smetaju bez obzira što ih ima vrlo malo.
Mislim da je ovo jedini album Blodsrita gdje su tekstovi u cijelosti na švedskom jeziku, svi ostali imaju barem 1-2 stvari na engleskom ili vrlo veliki postotak kao npr. Ocularis Infernum.
Unatoč manje zapaženom središnjem dijelu Diktat Deliberi je solidan album baš zato što je ostatak puno jači, ali svejedno po kvaliteti spada u donji dio Blodsrit diskografije.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 27/01/2020 : 09:06:24  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

U petak je na svome domu u Kaliforniji u 48. godini umro Sean Reinert, uzrok smrti jos nije poznat.
Bubnjar je bio poznat prije svega zbog svog rada u Cynic i Death, posljednji band u kojem je bio aktivan je bio Anomaly, a prije toga jos Aghora, C-187, Levi / Werstler, Perfect Beings, Portal, Seaweed, Æon Spoke...



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 28/01/2020 : 08:14:43  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Tool su primili grammyja u kategoriji "Best Metal Performance" za pjesmu 7empest sa aktuelnega albuma "Fear Inoculum".









Nakon gotovo tri desetljeca rada, sest studijskih albuma, vise EP-ova, splitova i kompilacija, američki black/thrash metal bend Absu dokonacno se jucer oprostio.
U vezi s tim, Proscriptor McGovern dao je izjavu na Facebook stranici benda, ali je danas vec izbrisana.
https://www.blabbermouth.net/news/absu-calls-it-quits/








Organizatori MetalDays festivala kazu da je u prodaji posljednjih 3.000 festivalskih ulaznica i da ce vjerojatno nestati i jednodnevnih i trodnevnih ulaznica.

Pored toga su u paketu zadnjih potvrđenih izvođaca jos Devin Townsend, Green Carnation, Oceans of Slumber, Cypecore i MØL.

Osim ovih gore, do sada su potvrđeni: 1914., Amon Amarth, Anthrax, As I Lay Dying, Asphyx, At The Gates, Benediction, Beyond Creation, Cattle Decapitation, Clutch, Convictive, Dark Fortress, Decaying Days, Desaster, Despised Icon, Eternal Delyria, Havok, Jinjer, Katla, Malevolent Creation, Napalm Death, Orbit Culture, Paradise Lost, Philip H. Anselmo & The Illegals, Razor, Rome, Rotting Christ, Signs of Algorithm, Testament, The Privateer, Voices, Vulture Industries, Warkings, Wormrot, Wolves in the Throne Room i Year of the Goat.





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 30/01/2020 : 15:43:37  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

A ove godine na Brutal Asaultu...





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 31/01/2020 : 08:00:43  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

U maju/svibnju izlazi novi Vader album "Solitude In Madness", a ovo je prvi singel sa njega.







Katatonia ce 24. 4. 2020 izdati novi album "City Burials", a najnoviji singel sa njega glasi Lacquer.







Dark Funeral sa koncertnim videom za pjesmu Beast Above Man sa posljednjeg albuma "Where Shadows Forever Reign" jos iz 2016.




No, prosle godine su izdali limitirano deluxe izdanje "25 Years of Satanic Symphonies" u samo 2.000 primjeraka, na kojem su svi studijski albumi, live albumi i EP-ji, plus zastava, certifikat...
https://www.metal-archives.com/albums/Dark_Funeral/25_Years_of_Satanic_Symphonies/777496



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 31/01/2020 : 23:26:28  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Svartsyn je švedski bend koji je pod tim imenom prisutan na sceni od 1993. godine, u sastavu benda je već duže vrijeme samo Ornias, dok je u početnom periodu pa sve do 2010. bilo barem po 2 člana.
Svartsyn niti u jednom dijelu svoje karijere nije imao pauzu po pitanju muzičke aktivnosti, redovito snima i objavljuje razne vrste izdanja, a najznačajnije je da njegova diskografija broji 9 full length albuma.
U početnom periodu se poput mnogih drugih bendova smanjenih mogućnosti ograničio na demo radove, recimo da je od prva 3 najvažniji A Night Created by the Shadows koji je izašao u prvoj četvrtini 1995. godine.
Prilikom snimanja materijala za ovaj demo nastalo je 9 pjesama, ali je zbog nekog nepoznatog razloga samo njih 5 završilo na finalnom proizvodu, kazeti izašloj u limitiranom broju primjeraka.
Kada bih nagađao zbog čega su preostale 4 otpisane, sudeći po ovim dostupnim snimkama rekao bih da im je presudila (ne)kvaliteta zvuka, možda je bend smatrao kako je slušateljima dovoljno 25 minuta nečeg ovakvog.
S obzirom na vrlo lošu produkciju teško se oteti dojmu da bi nešto duže bilo prenaporno za slušanje, ovako postoji šansa da barem stigneš do kraja kada se zaželiš primitivnog zvuka.
Ne znam je li u pitanju greška kod prebacivanja na digitalni format ili je snimka u originalu takva, ali ovdje na nekoliko mjesta postoje tehnički problemi zbog nestajanja zvuka što još više unazađuje izdanje.
Same ideje niti nisu loše, u pitanju je standardni skandinavski black metal iz prve polovice 90-ih godina prošlog stoljeća, koliko god stvari jedna drugoj bile slične to ipak ne predstavlja glavni problem.
Vokal je nešto bolji od muzike jer nije toliko zaglibio u primitivizam, mada će sve skupa teško privući ozbiljnijeg slušatelja, eventualno nekog željnog istraživanja po ovakvim demo radovima.
A Night Created by the Shadows je samo usputna stanica na početku dugotrajnog putovanja za Svartsyn, čak niti najveći fanovi benda neće ništa izgubiti ako ga preskoče i ne uvrste u svoju kolekciju.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 31/01/2020 : 23:59:22  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Početne dječje bolesti s kojima se susretala većina bendova u ono vrijeme zahvatile su i Svartsyn, što je bilo u velikoj mjeri vidljivo na njihovom demo izdanju A Night Created by the Shadows.
Međutim, naznake poboljšanja su se počele nazirati već na prvom studijskom albumu benda koji je izašao krajem 1998. godine pod imenom The True Legend.
Prvijenac Svartsyna je sniman još tijekom 1996. godine i trebalo je prilično vremena da ugleda svjetlost dana, a nisam uspio pronaći podatak što je točno bio razlog tolikog velikog kašnjenja.
The True Legend je na neki način iskupljenje za Svartsyn zbog očajno lošeg zvuka na prethodnom demou, mada se svejedno ne može reći da je i ovdje sve idealno po tom pitanju.
Iskupljene može biti zbog činjenice da je bend ponovo snimio dvije stvari sa demoa i ubacio ih ovdje, koliko god da nije očaravajuća produkcija na kraju ima prolaz i može se zažmiriti na određene nedostatke.
Kada sam već kod ponovnog snimanja, treba napomenuti da je 2012. Svartsyn opet snimio ovaj album, ali ta verzija je potpuno drugačija po zvuku, a čak je promijenjen i redoslijed pjesama.
Ova verzija albuma ima dosta sirov i oštar zvuk, sigurno se neće usrećiti fanovi čistoće i ušminkanog black metala, dok bi ostali mogli uživati ako budu imali dovoljno strpljenja i pruže mu šansu.
Stvar je u tome da ovo sigurno neće sjesti na prvu iz jednostavnog razloga što je vrlo teško odmah dokučiti riffove koje gitare sviraju, rekao bih da su dosta kaotični i nerazumljivi upravo zbog sirove produkcije.
Čak niti nakon većeg broja slušanje ne ide sve podmazano, muzika je toliko prljava da zahtijeva koncentraciju na visokom nivou kako bi se uopće moglo nešto prepoznati, ali unatoč tome meni nije bila naporna.
The True Legend je nekakva kombinacija prvog i drugog vala black metala, kada bi se spojio Bathory iz svog početnog perioda sa švedskim blackom 90-ih godina dobio bi se upravo ovakav album.
Prisutan izraženiji bass me ugodno iznenadio, inače mi više odgovara kada taj instrument ostane u pozadini, dok se ovdje izvrsno uklopio i velika je pomoć ovako sirovim i prljavim gitarama.
Kod dvije stvari je čak ubačen i synth, nema tu ništa simfonično u njemu već više daje mračniju atmosferu, a na The Shadows Is Painting My Eyes stvara ugođaj iz starih horor filmova.
Ne bih ništa posebno izdvajao jer je sve ujednačeno kvalitetom s dosta međusobnih sličnosti, pogotovo stvari The Snake in the Garden of Eden i A Cursed Blaze from the Castle koje imaju skoro identičan ritam i vokalne linije.
Vokal je pravi blackerski s puno iskonskog zla u svojoj izvedbi, iako ga je gotovo nemoguće razumjeti odgovara za ovakvu muziku kojoj su sirovost i mračna atmosfera glavna pokretačka snaga.
The True Legend je album za prave tradicionaliste i fanove starog black metala sa svojih početaka, pod uvjetom da su dovoljno strpljivi i da nemaju predrasude prema ovakvoj zastarjeloj produkciji.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 01/02/2020 00:08:48
Go to Top of Page
Page: of 142 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.44 seconds. Snitz Forums 2000