forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Glazba
 Metal & co.
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 142

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 27/03/2020 : 16:13:12  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

uz GT prijevod:

Metallica su odlučili da se zbog novog koronavirusa žele približiti svojim fanovima čak i u kriznim vremenima. U vrijeme kada smo svi gotovo zakačeni za svoje kauče, putem YouTube-ovog internetskog video portala i društvene mreže emitirat će se razni koncerti uživo. Iako su svjesni da to nije gotovo isto kao stvarni sastanak uživo, sami bi učinili različite stvari kada bi to dopuštale trenutne okolnosti. Serija koncerata, koja će se emitirati ponedjeljkom u 20:00 ET, zove se #MetallicaMondays, prvi koji je emitiran ovog ponedjeljka, poznat pod nazivom Live at Slane Castle, a koji se dogodio 8. lipnja prošle godine.


Metallica: Live at Slane Castle (Meath, Ireland - June 8, 2019)
https://youtu.be/9wz2WWgv9Fs





Yes! Konacno i ovi Oranssi Pazuzu!!
Novi album "Mestarin kynsi" izlazi 17. 4. 2020 za Nuclear Blast.

Jedna stvar sa novog albuma






Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

wesskowaz
Advanced Member



Serbia
11154 Posts

Member since 10/07/2007

Posted - 27/03/2020 : 21:26:28  Show Profile Show Extended Profile  Send wesskowaz a Private Message  Reply with Quote

https://striposlavija.blogspot.com/
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 28/03/2020 : 18:02:26  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Setherial je relativno poznati bend iz Švedske osnovan 1993. godine, aktivan je cijelo vrijeme do današnjih dana iako je prošlo već 10 godina od izlaska njegovog posljednjeg dugosvirajućeg izdanja.
Od važnijih izdanja Setherial je u svojoj karijeri objavio 6 full length i 1 kompilacijski album, koji su vremenom izlaska podjednako raspodijeljeni između prošlog i tekućeg milenija.
Zadnjih godina sam znao povremeno poslušati prva 2 albuma benda, dok s ostalima već dosta dugo nemam doticaja, pa je ovo idealna prilika da ponovo prođem kroz cijelu diskografiju i obnovim gradivo.
Nakon 2 kraća izdanja, čiji materijali će se ionako kasnije naći na onim dužim, Setherial je 1995. u Abyss studiju snimio album prvijenac, koji je u prvoj trećini 1996. izašao pod imenom Nord...
Svatko tko imalo prati black scenu barem je čuo za ovaj album ako već nije upoznat s njime, radi se o istinskom klasiku koji bez problema može konkurirati za razne best of liste u ovoj vrsti muzike.
Iako inače ne koristim takve atribute jer je tematika preopširna za precizne analize, ne pretjerujem kada kažem kako je Nord... meni osobno najbolje izdanje cjelokupne švedske scene.
Setherial je odmah na početku svog muzičkog stvaralaštva dosegnuo vrhunac kojeg jedan bend može dosegnuti, a ovaj materijal postavio nedostižne standarde za bendove u nadolazećim godinama.
Istina da se u to vrijeme bendovi nisu previše razlikovali jedan od drugog, pogotovo oni koji su nastali u Švedskoj, ali unatoč tome Nord... je posebniji od svega što je tamo snimljeno.
Koliko god na prvu ne ostavlja takav dojam, album je pravi primjer raznovrsnosti i bogatog spektra muzičkih rješenja, samo treba iskustva i vremena za otkrivanje svih sitnih detalja uklopljenih u vrhunsku cjelinu.
U ovih 45 minuta nema niti najmanjeg suvišnog trenutka, a unatoč nekim vrlo dugačkim stvarima ideje se ne ponavljaju, već muzika ide samo naprijed u cilju da slušatelju otkrije što je moguće više sastojaka.
Najbolji primjer toga je 14-ominutna Över det blodtäckta nord koja ima toliko promjena tempa, prijelaza iz jedne u drugu kompozicijsku strukturu, kako bi u konačnici svaki djelić bio izvrsno posložen u black metal mozaik.
Možda se čak radi o najboljoj stvari koju sam imao prilike čuti, iako je takva vrsta izbora najšira moguća kategorija u muzici, jer se trenutno ne mogu sjetiti ičega drugog što je napravljeno toliko savršeno.
Nije potrebno isticati svaku stvar posebno jer su rađene na način međusobne ovisnosti, ovdje čak niti nisu potrebna imena i redni brojevi jer ih možeš izmiješati kako hoćeš i nećeš ništa time izgubiti.
Nord... prezentira nevjerojatnu kvalitativnu ujednačenost u svim muzičkim segmentima, a sve to je okrunjeno sastojkom bez kojeg ovakav black metal ne može funkcionirati na najvišoj razini; hladnom atmosferom.
Setherial ovdje ništa nije prepustio slučaju, osim što su tekstovi pjesama idealno prilagođeni muzičkom stilu, cover je također jedan od načina vođenja računa o slušatelju, jer black metal nije samo zvučni već i vizualni doživljaj.
Ako bih baš tražio najsitniju moguću zamjerku onda bi to bila nešto tiša produkcija, ali to niti najmanje ne kvari ukupan dojam, a danas je ionako moguće na razne načine poboljšati zvuk i naštimati ga po svojim željama.
Teško je reći bi li upravo Nord... kod mene kotirao toliko visoko da se tek sada prvi puta susrećem s njime, ali ostaje činjenica da se radi o albumu kojeg svaki black fan mora preslušati ako imalo drži do vlastitog ukusa.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 30/03/2020 : 02:33:40  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
U zadnjoj trećini 1997. godine Setherial je u Hellsound studiju snimio materijal za svoj 2. po redu full length album, koji je objavljen početkom 1998. pod imenom Lords of the Nightrealm.
Kao što obično biva kod takvih slučajeva, nakon što bend napravi nešto što ulazi u vrhunsku kategoriju, uvijek postoje visoka očekivanja kada je u pitanju njegovo sljedeće izdanje.
Jedini nedostatak ovog albuma je činjenica da je izašao nakon fantastičnog Nord..., a na takve stvari niti jedan muzičar ne može utjecati ako se i dalje želi baviti svojim poslom.
Nord... je jednostavno neponovljiv i to mora biti jasno, kako njegovom stvaratelju tako i običnom slušatelju, ali to nikako ne znači da Lords of the Nightrealm ne zaslužuje svoje pohvale.
Štoviše, rekao bih kako se također radi o legendarnom albumu iz posebne kategorije, samo što je odsviran na drugačiji način zbog čega se slušatelj treba prilagoditi novonastaloj situaciji.
Ovo je nekakav prirodni proces i slijed događaja kada bend odluči da neće kopirati svoj prethodni rad, jer u ovom slučaju vjerojatno ne bi imalo smisla opet ponuditi identičan proizvod kao što je bio Nord...
Lords of the Nightrealm je s jedne strane drugačiji album nego Nord..., dok s druge strane posjeduje dovoljno poveznica da bude prepoznatljiv kao klasično Setherial ostvarenje.
Ta poveznica se najviše očitava kod uvodne stvari Satan's Realm, prvenstveno u središnjem dijelu gdje barem na trenutke Setherial pribjegava virtuoznijim rješenjima koja su prethodnika dovela do vrhunca.
Sigurno da je bend bez problema mogao nastaviti u sličnom stilu većinu vremena od ukupnih 47 minuta trajanja, ali nije zbog toga jer je htio izbjeći veće sličnosti s prijašnjim albumom i eventualna ponavljanja muzičkih ideja.
Setherial je ovdje napravio vjerojatno svoje najbrutalnije izdanje, možda se na tom tragu nalazi i sljedeći album Hell Eternal, ali njega tek trebam ponoviti za podsjetnik je li to stvarno tako.
Zbog tog brutalnijeg pristupa neki su spremni ovoj muzici prišiti death metal utjecaje, unatoč tome što je moguće pronaći naznake death riffova, Lords of the Nightrealm je bez ikakve dileme čistokrvni black metal.
Tempo je prilično brz i sve skupa me stilski podsjeća na Dark Funeral album Vobiscum Satanas iz iste godine, ipak nema govora o nekakvoj krađi ideja jer je Setherial svoj materijal izbacio nekoliko mjeseci ranije.
Iako nisam ljubitelj izraženijeg bassa on ovdje obavlja izvrstan posao i zvuk gitara čini još tvrđim, treba samo poslušati stvar Enthroned by Dusk and Shadows da se dobije najbolji mogući dojam toga.
Kraathov vokal ne ide toliko u screaming kao što je bio slučaj na albumu Nord..., rekao bih kako se prilagodio situaciji jer vrišteći vokal više paše uz materijal s jače izraženom atmosferom.
Ovdje je mračna atmosfera itekako prisutna, jedino se izgubila prethodna zimska hladnoća, što uopće ne treba čuditi jer je došlo do promjena, kako samog muzičkog stila tako i tematike tekstova pjesama.
Dok je Nord... imao čak 5 od 6 pjesama na švedskom jeziku koji je izvrsno dočaravao skandinavsku hladnoću, ovdje toga više nema i cijeli album je na engleskom uz prikladnu sotonističku tematiku.
Ako se gleda neovisno o svom prethodniku, Lords of the Nightrealm je u najmanju ruku vrlo blizu odličnog albuma, i kao takav obavezno ostvarenje za sve fanove agresivnosti i brzine u black metalu.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 30/03/2020 : 10:09:07  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote







te jedna reklama, to jest mix "metal reklama"
https://youtu.be/doHpqWiTkvk



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 31/03/2020 : 17:23:25  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Krajem 1998. godine Setherial je snimio materijal za svoj 3. studijski album, koji je tek u drugoj polovici 1999. ugledao svjetlo dana i objavljen pod imenom Hell Eternal.
Nakon što je za potrebe snimanja prethodnika bend koristio usluge Hellsound studija, sada se opet vratio u Abyss gdje je nastao i Nord..., samo što sada nije bio angažiran Peter Tägtgren već njegov brat Tommy.
Bez obzira na Abyss studio Hell Eternal nema sličnosti s albumom Nord..., već je po tom pitanju puno bliži materijalu s Lords of the Nightrealm, čak bih rekao da je to nekakav njegov nastavak unatoč određenim promjenama.
Najvažnija promjena se dogodila na mjestu vokala, Kraath se maknuo s te pozicije i postao gitarist u bendu, dok je na njegovo mjesto došao čovjek sličnog umjetničkog imena Wrath.
Wrath je ovdje obavio izvrstan posao, ali se ne mogu oteti dojmu da je s njime na vokalu Setherial izgubio dio osobnosti, upravo ono što je Kraath donosio svojim načinom izražavanja.
Hell Eternal bih opisao kao kombinaciju Dark Funerala i Marduka iz druge polovice 90-ih godina, čak i Wrathov vokal toliko podsjeća na Legiona dok je u ono vrijeme bio u Marduku.
Sama muzika je stilski još više otišla prema onome što je napravio Dark Funeral na albumu Vobiscum Satanas, vjerojatno i zbog činjenice da su oba izdanja nastala u istom studiju.
Možda će zbog toga netko biti previše kritičan prema tome što je Setherial ovdje odsvirao, ali meni kao velikom Vobiscum Satanas štovatelju to ne smeta jer sam na neki način slab na ovakav zvuk.
Zbog nešto oštrije produkcije Hell Eternal za uši slušatelja zvuči žešće nego Lords of the Nightrealm, iako ostaje dojam da prisutna doza brutalnosti ne nadmašuje onu koja se može naći na prethodniku.
Nekad sam smatrao kako je stvar Shadows of the Throne najbolja na albumu, dok sada vidim da je The Aeschma Deava bolja jer nije toliko jednostavna, ima veće mogućnosti otkrivanja sitnih detalja.
Tome svakako pridonosi i njezina raznovrsnost, zadnja trećina pjesme je najbolji dokaz toga jer posjeduje prijelaz u atmosferičniju dionicu, koja je ujedno toliko mračna da savršeno sjeda na ovakvu tematiku.
U svojoj završnoj fazi ovaj album ipak ima određeni pad, kod zadnje dvije stvari se primjećuje korištenje generičkih rješenja, tako da ih je teško razlikovati od hrpe sličnih na black metal sceni.
Brzina je još uvijek vrlo važna stavka kod Setheriala, sada je još dodatno pojačan mračni ugođaj zbog syntha na pojedinim mjestima, a njega uopće nije bilo na prethodniku Lords of the Nightrealm.
Kada se sve zbroji i oduzme Hell Eternal kvalitetom nije na njegovoj razini, ali se još uvijek radi o vrlo dobrom albumu koji je dušu dao za fanove Dark Funerala, Marduka i furiozno brzog black metala.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 01/04/2020 : 23:58:21  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Točno prije 17 godina na današnji dan, 01.04.2003. (nisam naštimao, potrefilo se) Setherial je objavio kompilacijski album From the Ancient Ruins da prekrati vrijeme do novog materijala.
Moram priznati da nisam veliki ljubitelj kompilacija jer uglavnom nemaju ujednačenost, pa se tako na njima može pronaći dosta stilskih, zvukovnih, vokalnih i produkcijskih nekompatibilnosti.
Niti ovdje nije drugačija situacija po tom pitanju, mada nikako ne mogu reći da je to predstavljalo problem u većoj mjeri, tj. u prošlosti sam znao naletjeti na puno lošije primjere takvih izdanja.
From the Ancient Ruins je drugačije izdanje od prethodna 2 studijska albuma benda, u muzičkom smislu predstavlja manje agresivnu, melodičniju i osjetno sporiju Setherial stranu.
Prve 3 stvari su originalno snimljene 1998. godine i nisu ranije objavljene, pretpostavljam da su nastale u isto vrijeme kad i materijal za Hell Eternal, ali nisu uvrštene na taj album zbog drugačije koncepcije.
Na njima je Setherial dosta usporio i odmaknuo se od Dark Funeral furioznog tempa, rekao bih kako je tu bliži onome što je Marduk radio na albumu La Grande Danse Macabre, samo što je ovo nastalo ranije.
Nedostatak brzine ne mora nužno za posljedicu imati i potpuni izostanak kvalitete, ovdje to također nije slučaj iako bih vokal izdvojio kao bolju stranu u odnosu na instrumentalni dio.
Sljedećih 5 pjesama je preuzeto sa demo albuma A Hail to the Faceless Angels, originalno izašao 1994. godine, i kao takve predstavljaju najstariji materijal koji je Setherial ikad snimio.
Kod njih tempo jest nešto brži, ali svejedno ne toliko kao na ostalim Setherial izdanjima iz 90-ih godina, a niti u samom zvuku nema naznaka onoga što će bend kasnije svirati na pravim albumima.
S obzirom da se radi o demo stvarima naravno da postoje određeni produkcijski problemi, kvaliteta zvuka nije u okvirima standarda zbog čega muzika posjeduje sirovost svojstvenu takvoj vrsti izdanja.
Posljednja stvar na ovoj kompilaciji je My Veins Are Open koja je ranije izašla samo na kompilaciji Napalm Recordsa With Us or Against Us, pa se može reći da je nova za Setherial fanove.
My Veins Are Open u svom uvodnom dijelu donosi laganiji atmosferičniji pristup kakav ranije nismo mogli čuti kod ovog benda, dok u ostatku malo vuče na zvuk s legendarnog Nord..., samo melodičnije i ne toliko kvalitetno.
Ako zbog ničeg drugog ta stvar ima svoju vrijednost jer opet možemo čuti Kraatha na vokalu, a inače sva 3 vokala (ako su podaci za demo točni) su na visokom nivou i podižu ukupni dojam ove kompilacije.
From the Ancient Ruins je sasvim solidno izdanje za povremeno slušanje, oni koji od Setheriala uglavnom očekuju brzinu trebali bi malo okrenuti ploču, ali ako to ne mogu onda možda bolje da preskoče ovo izdanje.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 02/04/2020 : 23:52:43  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Samo 2 i pol mjeseca nakon izlaska kompilacije From the Ancient Ruins, Setherial je objavio svoj 4. po redu studijski album koji je izašao pod imenom Endtime Divine.
Naravno, materijal za njega je bio spreman već dosta ranije, a s obzirom da je izašao za novi label Regain Records, pretpostavljam da je prethodna kompilacija bila samo odrađivanje ugovora za stari Napalm Records.
Endtime Divine je jedan od tri Setherial albuma koja imam i na originalnom CD-u, ali unatoč tome moram priznati da ga nisam slušao 10-ak godina, jer mi je u ono vrijeme bio osjetno slabiji od prethodnih uradaka.
Nakon današnjeg ponavljanja gradiva situacija se gotovo ništa nije promijenila, još uvijek smatram da nisam pogriješio što sam davao prednost njegovoj starijoj muzičkoj braći.
Nekako sam dojma da ovdje nešto fali, vjerojatno nije u pitanju samo jedan nego čak nekoliko različitih segmenata, pa ću sada pokušati približiti barem djelić od svega toga.
Ako išta zaslužuje pohvalu onda je to svakako produkcija, ali bez obzira na njezinu kvalitetu i nabrijanost to neće promijeniti činjenicu da je Endtime Divine po pitanju agresivnosti inferioran u odnosu na prethodna 2 albuma.
Kada muzika nema onu svoju prirodnu količinu agresivnosti, koja je produkt načina sviranja instrumenata, onda tu nikakav studio neće puno pomoći, a ovdje kao da se htjelo na umjetan način podići razinu adrenalina.
Na trenutke mi se ovo čini neinspirativno barem isto koliko je i beskrvno, gotovo je nemoguće pronaći stvar koja cijelom svojoj dužinom drži ujednačenost i ne posustaje na putovanju do svoga cilja.
Kao primjer bih naveo The Night of All Nights koja posjeduje dvije dosta dobre kraće dionice, ali izuzev toga prolazi prilično nezapaženo jer ostatak nije u stanju napraviti presudnu razliku.
Nadalje, stvar Transformation ima vrlo obećavajući početak, i taman kada čovjek pomisli da je došao na svoje, situacija se naglo razvodnjava zbog čega epilog ostaje poput neispunjenih snova.
Ne znam što se dogodilo sa Wrathovim vokalom da mu je izvedba tako šupljikava, kao da se ne može odlučiti kakvu vokalnu liniju bi upotrijebio, pa kombinira njih nekoliko što na kraju ne donosi očekivani rezultat.
Prethodni albumi su bili bogati mračnom i zlom atmosferom, ovdje toga nema i tek povremeno se stvori naznaka kako bi to trebalo izgledati kada bi postojala ujednačenost da zamisli sprovede u djelo.
Možda će na osnovi ovih kritika ispasti kako ovdje nema baš ničeg dobrog, to ipak nije tako jer bi ovaj album kod mase drugih bendova bio više nego solidan, ali ja od Setheriala očekujem malo više truda i opipljivije rezultate.
Zbog toga mi Endtime Divine predstavlja nedorečeni uradak, možda čak i neku vrstu razočaranja, čiji status i dalje ostaje nepromijenjen, možda mu opet za 10 godina poklonim kakvo slušanje kao kratkotrajni podsjetnik.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 02/04/2020 : 23:58:05  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nakon jučerašnje evo još jedne godišnjice. Prije ravno 10 godina Dark Funeral je održao koncert u Boogalou, potražio i pronašao ulaznicu u zabačenom kutku jedne ladice.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 04/04/2020 : 23:59:15  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Krajem 2005. godine Setherial je u Abyss studiju snimio materijal za svoj 5. po redu full length album, koji je sredinom proljeća 2006. objavljen pod imenom Death Triumphant.
Ovaj album mi je najmanje od sviju ostao u sjećanju kada je u pitanju Setherial, pa sam na osnovi toga smatrao da je on nešto najlošije što je ovaj bend napravio u svojoj karijeri.
Na takvo razmišljanje je svakako utjecao i podatak kako se radi o najlošije ocijenjenom izdanju benda, ali sada mogu reći da je Death Triumphant za nijansu bolji od prethodnika, ako ništa drugo barem je ujednačeniji od njega.
Ujednačenost je ono što cijenim kod albuma, može se meni više ili manje sviđati određeni muzički stil, ali unutar cjeline ne smije biti previše variranja u samoj kvaliteti, tj. kombinacije dobrih sastojaka i otpadaka.
Endtime Divine je instrumentalno i vokalno imao veće kvalitativne razlike nego što ih ja kao slušatelj mogu progutati, dok je ovdje situacija drugačija iako sami muzički stil meni osobno nije privlačniji.
Death Triumphant je otišao prema dosta modernijem zvuku u odnosu na prethodna Setherial izdanja, a tome je pridonijela i kristalno čista produkcija koja će mnogima sigurno zasmetati.
Ovo je definitivno najsporiji album benda, ako ne računam kompilacijski From the Ancient Ruins, ima tu i dosta brzih trenutaka, samo što takvi dijelovi više nisu onako dominantni i ne dolaze u dugačkim serijama.
Više se ide na nekakvu atmosferu nego na agresivnost, ovdje ima više syntheva nego na bilo kojem drugom Setherial izdanju, iako su neka prethodna poput Hell Eternal sveukupno bila mračnija.
Kod sporijih dijelova nije teško prepoznati elemente death metala, s obzirom da ih bendovi znaju ubacivati u novije black stilove, to nije toliko problematično ako se ne pretjeruje u forsiranju prežvakanih dionica.
Na mjestu vokala se dogodila promjena, Wrath je otišao iz benda a umjesto njega došao Infaustus, on je donio barem djelić svježine nakon one ne posebno dobre Wrathove izvedbe na Endtime Divine.
Kao najveći problem albuma bih naveo njegovu jednostavnost, nema iznenađenja i neočekivanih prijelaza zbog čega mi djeluje predvidljivo, ali s druge strane se može reći kako ga nije teško shvatiti.
Vinil i digipack CD izdanje kao bonus sadrže novu verziju stvari För dem mitt blod, klasika s albuma Nord..., naravno da ona nije ni blizu originala, ali i kao takva mi je najbolja na albumu.
Bez obzira što stilski ovakva muzika nije kvalitetnija, Death Triumphant je ipak mali korak naprijed u odnosu na Endtime Divine, mada je velika vjerojatnost da ga fanovi starijih Setherial albuma neće prihvatiti.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 05/04/2020 00:02:55
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 06/04/2020 : 02:12:00  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Setherial je po običaju opet promijenio lokaciju snimanja, na jesen i zimu 2009. godine u Black Scythe studiju nastao je materijal za njegov 6. i trenutno posljednji album, koji na proljeće 2010. izlazi pod imenom Ekpyrosis.
Sjećam se kako sam imao upoznavanje s ovim albumom samo nekoliko mjeseci nakon njegovog izlaska, tada mi je ostavio jako dobar dojam i osjetno nadmašio svoja 2 prethodnika po više muzičkih segmenata.
Još uvijek smatram kako se nalazi ispred njih, samo što više nisam njime toliko oduševljen kao tada, ipak se svih ovih godina nakupilo slušateljskog iskustva pa me nije lako impresionirati.
Ekpyrosis je još jedan moderniji pristup black metalu na nešto agresivniji način nego kod prethodnika Death Triumphant, dok su neke stvari poboljšane i približene tradicionalnijem izražaju.
Bez obzira na sve ovdje nema puno dodirnih točaka sa Setherial izdanjima iz 90-ih godina, ondašnje sličnosti s Dark Funeralom i Mardukom su nestale i sada je zvuk osobniji, koliko je to moguće postići kod ovakve muzike.
Mi slušatelji smo ponekad tvrdoglavi u očekivanjima da određeni bendovi kroz cijelu svoju karijeru sviraju potpuno isti stil muzike, a to uglavnom nije moguće izvesti u takvoj mjeri, niti bi imalo previše smisla.
Promjene su uvijek dobrodošle kada je bend spreman i ima dovoljno argumenata da ih kvalitetno sprovede u djelo, nije se jednom dogodilo da to ispadne prihvatljivije i bolje nego stalno forsiranje istog.
Najveća prednost ovog albuma je u tome što na njemu nema niti jedne loše stvari, Ekpyrosis si ne može dozvoliti takav ''luksuz'' da trenutak opuštanja ili nekakav otpadak pokvare cijeli posao.
Nekad zaštitni znak Setheriala ovdje ne igra toliko veliku i važnu ulogu, tempo je možda još i malo sporiji nego na Death Triumphant, ali to svejedno ne kvari dojam jer stvarima kao Subsequent Emissions from a Frozen Galaxy nije potrebna brzina.
Prisutnost syntha je osjetno manja nego na prijašnjem albumu, mislim da sam ga primjetio samo kod stvari Enemy of Creation u njezinom završnom dijelu gdje je on ubačen s dobrim razlogom.
Spomenuta Enemy of Creation je specifična zbog tipičnih atmospheric elemenata na kakve nismo navikli kod Setheriala, iako danas na mene ne ostavlja dojam kao nekad jer sam se već naslušao dosta atmospheric black muzike.
Ako bih morao izdvojiti najbolju stvar onda bi to bila uvodna A World in Hell koja u sebi sadrži nešto od svega pomalo; brzinu, promjene tempa, agresivnost, virtuozne gitare i izvrstan vokal.
Upravo vokal Infaustusa me posebno iznenadio jer je ovdje bolji nego na Death Triumphant, izvedba mu je vrištavija što podiže ukupnu muzičku agresivnost, bez obzira što drugi i dodatni vokal povremeno smiruje situaciju.
Ekpyrosis je definitivno najbolje Setherial izdanje u ovom mileniju, kada se maknu usporedbe s radovima iz prvog dijela karijere i robovanje navikama, dobije se vrlo ugodnih 45 minuta modernog i zanimljivog black metala.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 06/04/2020 : 17:54:41  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Pocetki Metalcampa odnosno kasnije Metaldays festivala.






Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 06/04/2020 : 18:01:52  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Whitesnake sa 2 jos neobjavljena spota

Whitesnake - Lady Double Dealer (Deep Purple cover)
https://youtu.be/hYkIqvnjpQs


Whitesnake - Sail Away (Deep Purple cover)
https://youtu.be/cQv14OdS6CM






nizozemski blekici sa prvim albumom

Duivel - Tirades uit de Hel (full album)
https://youtu.be/qd0L7UJR2nA



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See

Edited by - Poli on 06/04/2020 18:04:55
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 06/04/2020 : 22:38:57  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

dobro, dosta zanimljiv (i dosta kratak) osvrt na death metal (iako bi se o nekim temama dalo debatirati) i kako se uzdigao, dosegnuo vrh, kulminirao, rasirio ko korona u bezbroj jednolicnih kreatura ali prezivio, no ovo na kraju mi je stvarno wtf...
Kardiashanka da nosi Morbid Angel "Covenant" majicu (jasno, totalno ispranu, da je vise "trve i kvlt" iako nema pojma sta nosi)... mislim, i sam sam vec par puta naletio na ovakve sheme i ne znam da li da se sve skupa uzme kao "prepoznala se kvaliteta" ili da se izrigam


drukcije momak nije pomenuo da su Cannibal Corspe prvi koji su prodali 1.000.000 albuma sto se tice death metala, a Morbid Angel prvi death metal band da je potpisao za "major label", to je bilo upravo za vec pomenuti treci album "Covenant" kojeg je producirao legendarni Flemming Rasmussen, mozda najpoznatiji po radu za Metallicu, i bogami dobro je odradio svoj posao, sigurno u top 3 naj DM albuma svih vremena (meni sigurno top, mada ako bi morao izabrati jedan kod kojeg mogu svaki put cuti nesto novo i da ti energiju, dubinu, snagu, brzinu, groove... you name, valjda "Pierced from Within", treci Suffocation album, jebeni eargasm)






Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 08/04/2020 : 02:37:29  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Mörk Gryning je bend iz Švedske osnovan 1993. godine od strane dvojice tinejdžera, u razdoblju 2005.-2016. je službeno prestao s radom, a nakon ponovnog okupljanja više nije objavljivao nove materijale.
U prvom periodu svoje karijere Mörk Gryning je objavio 5 studijskih albuma, nakon 2 vrlo kratka i nebitna demo izdanja tijekom 1995. godine je izašao album prvijenac pod imenom Tusen år har gått... (Prošlo je 1000 godina).
U ovom slučaju je prošlo ''samo'' 25 godina, a osim starosti albuma danas treba uzeti u obzir da su oba tadašnja člana benda imala puno manje od toga, npr. Goth Gorgon kao mlađi član je bio navršio tek 15.
Zbog toga neću biti prestrog s kritikama bez obzira što je u pitanju nepopularni muzički stil, Tusen år har gått... je tipični predstavnik melodic black metala kakav se u to vrijeme svirao na švedskoj sceni.
Ako postoji kakva olakotna okolnost, onda se ona odražava u tome da su klinci iz Mörk Gryninga napravili gotovo najviše što se moglo unutar odabranog stila, iako bih ja osobno korigirao sitnice koje mi smetaju.
Ovaj album nema većih razlika u odnosu na mnoge slične bendove, ovako na prvu bih ga usporedio s onime što je radio Abyssos, samo zbog toga jer je to posljednje što sam slušao od takve muzike.
Melodičnost kao takva može imati svoje prednosti, mada će slušatelji kojima ona nije omiljena u muzici češće tražiti nedostatke, dok Tusen år har gått... srećom ipak ima više pozitivnih trenutaka.
Među takve svakako spada uvodna (ne računajući intro) stvar Journey, a jedan od boljih primjera je i Unleash the Beast, unatoč izraženim melodijama imaju jednu dozu mistike koja hvata slušatelja u svoje ralje.
Lošiji primjer je Omringningen i to je jedina stvar kod koje bih nešto izbacivao, u pitanju je jedna gitaristička solo dionica napravljena na takav način da više odgovara za melodic death žanr.
U muziku je na nekoliko mjesta ubačena akustična gitara, to mi posebno dobro odgovara kod prijelaza na već spomenutoj Unleash the Beast, bez obzira što već postoji jedan kraći akustični instrumental gdje to više dolazi do izražaja.
Posljednja stvar Min sista färd ima toliko poznatu kompoziciju i gotovo sam siguran da sam sličnu čuo unazad nekoliko mjeseci kod nekog drugog benda, ali se nikako ne mogu sjetiti o kome se točno radi.
S obzirom da je Mörk Gryning svoj album snimio 1995. godine tu sličnost neću uzeti kao nedostatak, pogotovo zato što ne mogu sa sigurnošću potvrditi da se upravo on poslužio tuđom idejom.
Možda će netko kao nedostatak navesti činjenicu da cijeli album traje samo 33 minute, meni je to idealno jer bi kod nečeg osjetno dužeg postojala opasnost od brzog zasićenja takvim zvukom i nedostatka složenije strukture.
Unatoč tome što se ne radi o sirovoj muzici, iznenadilo me kako album ima ovako čistu produkciju kakva se baš nije mogla često čuti u ono vrijeme, bez ikakvih problema može konkurirati i puno novijim izdanjima.
Tusen år har gått... je album kakvi se danas uglavnom ne snimaju i zbog toga ga treba respektirati, ali svejedno ostaje dojam kako nije za često slušanje čak ni onima koji su otvoreni za sve stilove black metala.
Album ima blokadu za postavljanje na youtubeu, pa ga je tamo moguće poslušati samo po sistemu pojedinačnih zapisa. https://www.youtube.com/watch?v=lrOiM_Zqn2Q&list=OLAK5uy_mE2k-A-IjjdTeeWXLA-EalzbKZHkk13nU&index=1

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

wesskowaz
Advanced Member



Serbia
11154 Posts

Member since 10/07/2007

Posted - 08/04/2020 : 03:29:08  Show Profile Show Extended Profile  Send wesskowaz a Private Message  Reply with Quote
https://www.serbian-metal.org/intervjui/25698/may-result-intervju-rastko-maric-1/?fbclid=IwAR3Rnwy8UqrE9FM4a1ivdzPGhBU-c4_cdFv0tjx-Ik2xdREQOfmtjxoGa7w

https://striposlavija.blogspot.com/
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/04/2020 : 10:51:37  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote









Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/04/2020 : 10:53:28  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote











Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/04/2020 : 10:59:30  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

te neki kazahstanski blekici





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/04/2020 : 20:21:30  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

kad su me vec na drugom forumu zaintrigirali za ove Svabe, ovo je stvarno dosta zanimljivo, ko neki kolaz Morbid Angel (sa recimo post-Vincet ere, tamo na Gateways me podsjete sa ovom pjesmom) i Gorguts (sad njih malo manje cujem, ili barem u ovoj stvari), a ostali jos cuju Gojiru... sa drugog albuma






Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See

Edited by - Poli on 08/04/2020 20:22:10
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/04/2020 : 20:58:58  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

ima svakojakih





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

NESVRSTANI
Advanced Member



Croatia
10089 Posts

Member since 08/02/2006

Posted - 09/04/2020 : 16:35:06  Show Profile Show Extended Profile  Send NESVRSTANI a Private Message  Reply with Quote
Iz karantene:

Doli sve stranke!!!
Živili naši dušmani!!!
Go to Top of Page

NESVRSTANI
Advanced Member



Croatia
10089 Posts

Member since 08/02/2006

Posted - 09/04/2020 : 16:43:55  Show Profile Show Extended Profile  Send NESVRSTANI a Private Message  Reply with Quote
AK47 rules!
[url=https://postimages.org/][/url]

Doli sve stranke!!!
Živili naši dušmani!!!
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 11/04/2020 : 02:38:53  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Krajem 1996. godine u Sunlight studiju Mörk Gryning je snimio materijal za svoj 2. full length album, koji je tijekom 1997. objavljen pod imenom Return Fire.
Prethodnik Tusen år har gått... za standarde black metala nije bio previše izraženog vatrenog naboja, dok je sada situacija ipak više krenula prema suprotnom smjeru.
Na svu sreću, Mörk Gryning nije upao u muzičku zamku i napravio potpuno identičan album svom prvijencu, kod ovakvog stilskog usmjerenja to bi vjerojatno bio krivi korak, bez obzira na mladost članova benda.
Daleko od toga da je Tusen år har gått... bio loš album, štoviše, radi se o više nego dobrom uratku, ali takav zvuk je toliko čest na švedskoj sceni da je trebalo ubaciti barem malo promjena.
Ne treba zanemariti niti podatak da neki slušatelji Mörk Gryning prvijenac smatraju djetinjastim izdanjem, pa je ovo bila idealna prilika za iskupljenje s nekim ozbiljnijim materijalom.
Return Fire stvarno jest ozbiljnije izdanje, prije svega zbog tvrđeg i raznovrsnijeg zvuka, ako je ranije bilo nekih dječjih bolesti ovdje se bend potrudio da ih potpuno eliminira.
To ne znači da je Mörk Gryning potpuno promijenio muzički stil, već ga je samo dodatno nadogradio i učinio prihvatljivijim slušateljima koji traže malo više od standardnog melodic blacka.
Naravno da je melodičnost i dalje prisutna, možda čak u ništa manjoj količini zbog 15 minuta dužeg materijala, ali je zato začinjena s nekoliko drugih sastojaka koji se ranije nisu mogli pronaći.
Return Fire je u isto vrijeme mračniji i simfoničniji album od prethodnika, što uglavnom ide jedno s drugim, iako takvi dodaci niti u jednom trenutku ne dominiraju kroz ukupnu cjelinu.
Ono što je pomalo neobično kod ovakve muzike, a s druge strane poželjno zbog razbijanja kolotečine, je ubacivanje thrash metal elemenata, ne sjećam se kada sam to imao prilike čuti kod melodic blacka.
U takvo stanje se bez problema uklopila obrada Slayer stvari Necrophiliac, Mörk Gryning ju je idealno prilagodio black zvuku, a opet nije izgubljena ona njezina prepoznatljiva thrash nit.
U sličnu kategoriju treba ubaciti i Master of Fire, iako za moj ukus vokal tu malo previše eksperimentira i ne zvuči toliko upečatljivo kao ona standardna izvedba, što je jedini sitni nedostatak na albumu.
Teško je odabrati najbolju stvar, možda bih se na kraju odlučio za najdužu The Surrounding, najbliža je zvuku kojeg najviše preferiram i ima jače izražen bass kakav se ne čuje često kod ovakve muzike.
Return Fire je vjerojatno najbolji Mörk Gryning album, bez obzira što nije toliko poznat to nije prepreka da ga poslušaju i oni koji smatraju kako njegov prethodnik nema dovoljno originalnosti.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 11/04/2020 : 16:11:35  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Islanđani... jesu mali (malo ih je), ali su tehnicari!










te nesto frenchy ispred par godina, ludnica!





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page
Page: of 142 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.38 seconds. Snitz Forums 2000