forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Glazba
 Metal & co.
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 142

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 29/04/2020 : 00:25:58  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Mörker je bend iz Švedske koji pod tim imenom postoji od 2004. godine, osnovan je 2003. kao Bloody Scream i pod tim imenom objavio samo jedno demo izdanje potpuno nepoznatog sadržaja.
Trenutno stanje po pitanju aktivnosti njegovog nasljednika također nije poznato, a što se tiče diskografije tu je situacija puno jasnija i količinom ide na ruku mlađem od dvojice muzičke braće.
Mörker je u sljedeće 4 godine snimio i objavio sva svoja izdanja, nakon vrlo kratkog i opskurnog demoa iz 2004. bend je na proljeće 2005. izbacio opširniji uradak pod imenom Den sista utfärden (Posljednji izlet).
U kronološkom smislu ovaj demo je tek početni izlet u muzičke vode, a sa svojih 6 stvari ukupne dužine od 26 minuta može se reći kako zadovoljava standarde takve vrste izdanja.
Kada je u pitanju produkcijski dio posla situacija je bolja od očekivanja, rijedak je slučaj da bendovi demo albume shvaćaju ozbiljnije od običnog upoznavanja slušatelja s muzikom koju sviraju.
Den sista utfärden se može opisati kao kombinacija atmosferičnog i sirovijeg black metala, podjednako karakterističan za norvešku i švedsku scenu, s nešto novijim zvukom unatoč nedostatku svježijih rješenja.
Upravo je to jedan od problema ovakvih izdanja jer ih je teško razlikovati od hrpetine sličnih, imaš osjećaj da fali više upečatljivijih trenutaka kako bi se smanjila mogućnost prebrzog izlaska iz memorije slušatelja.
Meni osobno melankolija kod ovakvog black usmjerenja idealno sjeda, a Den sista utfärden nije ujednačen po tom pitanju, tj. ona se uglavnom počinje pojavljivati u drugoj polovici albuma.
Mislim da je zbog toga stvar Tidlös värld najveći gubitnik, tek njezina zadnja četvrtina sadrži osjetniju melankoliju koja se zatim proteže skoro kroz cijelu sljedeću Mörker, najbolju od ponuđenih 6.
Ovdje su prisutni uvodni i završni instrumental koji međusobno nemaju veće povezanosti, Slaget om Norden je tipična black stvar, samo bez vokala, dok završna Den sista utfärden uopće nema gitara i vuče na intro.
Mörker je na demo uvrstio Dimmu Borgir obradu Raabjørn speiler draugheimens skodde, mora se priznati da je dobro uklopljena u cjelinu iako se osjeti da ima nešto manje sirovosti u odnosu na ostatak.
Bubnjevi djeluju umjetno što je sasvim normalno jer su programirani, ni prvi ni posljednji bend koji poseže za takvim rješenjem, ali tako to inače bude kada u svom sastavu nemaš pravog bubnjara.
Vokal nije ni bolji ni slabiji od većine izvedbi kod ovakvog muzičkog stila, rekao bih da on ionako pada u drugi plan i da je zadnje o čemu slušatelj razmišlja dok god ne ide ispod nekog standarda.
Iako je Den sista utfärden sasvim solidan demo teško će se zadržati neko duže vrijeme u sjećanju, više će poslužiti za neobavezno slušanje koje ne zahtijeva koncentraciju na prevelikom nivou.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 29/04/2020 00:27:19
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 29/04/2020 : 01:41:09  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Relativno brzo nakon demo izdanja Mörker je objavio svoj prvi full length album, koji je za Northern Silence Productions izašao sredinom 2006. godine pod imenom Skuggornas rike.
Postava benda je ostala potpuno ista pa tako niti ovdje nema bubnjara, ali zvuk bubnjeva ostavlja realniji dojam pa je moguće da ih je odsvirao netko u gostujućoj ulozi, iako to nigdje nije navedeno.
Skuggornas rike se stilski nije osjetno odmaknuo od demoa Den sista utfärden, dok su po pitanju produkcije razlike itekako vidljive i sada je zvuk čišći nego u ranijem slučaju.
To je za ''posljedicu'' imalo nedostatak prijašnje doze sirovosti, dovoljno je samo usporediti 3 stvari koje se ponavljaju da bi se skužilo kako starije verzije imaju više prljavštine u sebi.
Dyster tid i Tidlös värld u obje verzije imaju gotovo identičnu vokalnu izvedbu, dok je vokal na Slaget om Norden del II samo dodatna stavka na prethodnu instrumentalnu izvedbu.
Skuggornas rike je jedan od onih albuma koji zahtijevaju dvoznamenkasti broj slušanja kako bi isplivale razlike između pjesama, koliko su međusobno slične jedna drugoj isto tako ih je moguće zamijeniti s radovima drugih bendova.
Ostaje činjenica da opet nema onoliko melankoličnih dijelova koliko bih ja htio, količinski je to negdje kao na Den sista utfärden, samo što je ovaj materijal puno duži pa takva doza izgleda još skromnije.
Ipak, zadnja trećina stvari Mot dödens portar je nešto posebno jer slušatelj ostaje uhvaćen u njezine ralje, prisutna melankolija je toliko snažna da gotovo graniči sa klasičnom depresijom.
Naslovna Skuggornas rike mi je također zapela za uho jer ima nekoliko akustičnih prijelaza zbog čega se čini duža nego što jest, Mörker je potpuno pogodio s time i šteta što još negdje nije upotrijebio isti sistem.
Ono što mi se ne sviđa je zvuk druge gitare u rijetkim trenucima, bez obzira što to uglavnom nisu tipične i često iritantne solo dionice, svejedno naginju prema tome i mislim da atmosferičniji stilovi to trebaju izbjegavati.
Ipak treba priznati da u tome pretjeruje samo Naturen döljer alla spår koja je ujedno najlošija stvar na albumu, više mi vuče na kombinaciju symphonic i melodic stilova i svojim pomalo veselijim ugođajem odudara od ostatka.
Zbog osjetne dužine materijala od skoro sat vremena ukupnog trajanja i 12 numeriranih zapisa, može se nekim nedostacima progledati kroz prste jer veći izbor dopušta da nekoliko dobrih anulira jedan krivi potez.
To je najveći razlog zašto je Skuggornas rike nijansu ispred Den sista utfärden, iako mi je zvuk na demo izdanju nešto bolji, ovaj album realno nudi malo više od njega zbog neumoljivog zakona velikih brojeva.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 30/04/2020 : 23:34:36  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Ako ste za slovacki black heavy, dosli ste na kraj svoje putesestvije...


A tek naslovi pjesama!

1. V brezových hájech poblíž Babinej zjavoval sa nám podsvetný velmož 00:00
2. Ze semena viselcuov čarovný koren povstáva 13:02
3. Na černém kuoni sme lítali firmamentem 22:48
4. Filipojakubská noc na Štangarígelských skalách 29:46
5. Krupinské ohne poštyrikráte teho roku vzplanuli 37:38








Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 30/04/2020 : 23:59:47  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Sredinom 2008. godine Mörker je objavio svoj 2. studijski album pod imenom Höstmakter, koji je istovremeno i posljednja aktivnost benda u produkcijskom smislu.
Gledajući kronološki njegove radove teško se oteti dojmu da Mörker zvuči sve modernije, kao da svako sljedeće izdanje ide na pročišćavanje zvuka kako bi se izvukla prljavština iz njega.
Höstmakter izbacuje na površinu dvostruke osjećaje, s jedne strane si opčinjen pojedinim rješenjima, dok s druge moraš biti nezadovoljan zbog onih prisutnih lošijih dijelova.
Atmospheric elementi su bez ikakve dileme sastojak koji donosi veliku korist ovom albumu, ali je problem u tome što na većinu takvih dionica dolazi nešto što kvari dojam, istaknuto uglavnom kroz melodic zvuk.
Höstmakter ima veću dozu melodije nego prethodna 2 izdanja, druga gitara zna pretjerivati s time na nekim stvarima, zagušiti onu glavnu i sebe nepotrebno nametnuti kao vodeći instrument.
Tipični primjer toga su stvari Dödsångest i Djupa spår av tvivel jer imaju toliko izražene melodije da se slušatelj ne može slobodno posvetiti njihovim drugim sastojcima.
Ako zanemariš prisutni vokal Djupa spår av tvivel se čak niti ne može svrstati pod black metal, instrumentalno dosta vuče na pagan stil i kao takva ne nudi mogućnost otkrivanja detalja jer je previše predvidljiva.
Kod Själen vandrar sin egen väg ta druga gitara radi dobar posao i njezina izvedba graniči sa sumornom atmosferom, a sve skupa me podsjeća na omiljeni njemački bend Gratzug.
Mitt arv je još jedna odlična stvar i vjerojatno jedina kod koje melodični riffovi nisu toliko izraženi kao kod ostalih, idealna da bude predvodnik jedne muzičke cjeline kao što je ova.
Prisutno je dosta više akustičnih dijelova nego na albumu Skuggornas rike, kod 3 od 4 instrumentala imaju vrlo veliki doprinos, posebno na Falk koja je pravi primjer kako se radi akustično-atmosferični instrumental.
Vokal meni osobno u potpunosti nadmašuje sve što su instrumenti odsvirali, bez obzira što je njegova izvedba cijelo vrijeme jednolična, za ovakvu muziku idealno sjeda i barem nema iritantnih cleanova.
Sveukupno je Höstmakter ipak malo ispod prethodnih Mörker izdanja, ali unatoč tome se može poslušati pod uvjetom da ne očekuješ kako ćeš na njemu otkriti puno skrivenih detalja.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 01/05/2020 00:02:15
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 02/05/2020 : 16:24:35  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Evo ga novi Vader album online.




Praaaašiiiiiii Šiiimmeeeeeeee!!!!





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 03/05/2020 : 12:54:15  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Poljaci sa novim albumom... pomalo me podsjecaju na nacin rada The Stone.





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 03/05/2020 : 23:02:01  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 05/05/2020 : 00:49:20  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Naglfar je poznati bend iz Švedske osnovan davne 1992. godine, cijelo vrijeme je bio aktivan i do sada uspio snimiti 7 studijskih albuma, dok se izlazak posljednjeg očekuje za nekoliko dana.
Nakon 2 kratka demo izdanja, čije stvari su ionako kasnije ponovo snimljene, Naglfar je sredinom 1995. godine objavio svoj prvi dugosvirajući album pod imenom Vittra.
S obzirom na vrijeme izlaska ne vrijedi puno razbijati glavu o originalnosti ovakve muzike, tih godina je ionako cjelokupna švedska black scena zvučala slično i razlike između bendova su bile malene.
Da netko u današnje vrijeme snimi ovakav album to bi već bilo izlizano do bola, dok se kod starih izdanja uglavnom može raspravljati o njihovoj ukupnoj kvaliteti i koliko nekome sjeda predstavljeni muzički stil.
U ovom slučaju nemam baš pohvalne riječi za njega, unatoč tome što je album pokupio dosta dobre ocjene na njemu sam pronašao vrlo malo toga za sebe, iako ne mogu reći da nema nikakvu muzičku vrijednost.
Znam da je melodic black vrlo nezahvalan stil, jer svaki pogrešan korak i odudaranje od želja slušatelja može izazvati suprotan efekt, bez obzira koliko finalni proizvod bio prihvaćen kod drugih.
Vittra je jednostavno premelodičan album, to može proizlaziti iz činjenice da posjeduje mješavinu black/death stilova i izvlači njihove najmelodičnije sastojke kao glavne elemente ukupne cjeline.
Ovo mi pomalo vuče na početni period benda In Flames, istina da su tamo smješteni njegovi najbolji radovi, samo što ja kod black bendova ne želim slušati takva izdanja već nešto prikladnije.
Zadnje što sam slično slušao je bio Welcome My Last Chapter od Vinterlanda, također mi nije ostavio dobar dojam zbog identičnih problema, mada pojedinci prave velike razlike u kvaliteti između ta 2 albuma.
Problemi o kojima pričam su najbolje vidljivi kod stvari kao Enslave the Astral Fortress i Through the Midnight Spheres, toliko melodic death dijelova može poništiti sve one dobre ako ih uopće ima.
Naravno da postoje stvari gdje je to manje izraženo, može se pronaći čak i solidnih black riffova, ali ukupno gledajući vrlo je teško potpuno se uživjeti u ovakvu muzičku situaciju.
Produkcija također ne ide na ruku žanru kao što je black metal, nekako mi to djeluje pretanko u smislu da nedostaje sirovosti, pa je moguće da i zbog toga death elementi znaju iskočiti i neugodno iznenaditi.
Jedino posljednja 12th Rising posjeduje sirovost, ali ta demo verzija je ionako bonus na reizdanju iz 2011. pa je ne bih uzimao za ozbiljan primjer, pogotovo jer je pretjerana melodičnost i njoj uzela mjeru.
Među nešto bolje stvari bih naveo Exalted Above Thrones, vjerojatno zbog toga što me u nekim trenucima podsjeća na Setherial s legendarnog Nord..., mada vrlo kratko i kvalitetom miljama daleko.
Ako izuzmem nekoliko beskrvnih ispada u njegovoj izvedi, može se reći kako je vokal na zadovoljavajućoj razini, za razliku od muzike on se potpuno uklapa u definiciju black metal žanra.
Vittra se može poslušati samo ako ne očekuješ da ćeš tamo pronaći čistokrvni black metal, u svakom drugom slučaju je bolje ne zamarati se tim izdanjem i radije ga prepustiti klasičnim melodic fanovima.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 05/05/2020 : 01:59:21  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Početkom 1998. godine Naglfar je u Ballerina (nije Giuda) Audio studiju snimio materijal za svoj 2. full length album, koji je sredinom iste godine izašao pod imenom Diabolical.
Rijedak je slučaj da neki stariji i poznatiji bend snimi slabiji prvijenac kao što je slučaj kod Naglfara, bez obzira što se radi o osobnom dojmu koji ne mora (uglavnom i nije) biti šire rasprostranjeno mišljenje.
Nakon što se dogodi takva situacija slušatelj baš neće s velikim očekivanjem pristupiti sljedećem izdanju, ostvarenje još jednog razočaranja u nizu bi vjerojatno bila presudno i stavilo točku na ovaj bend.
Ne bih rekao da su krajnji dojmovi nastali zbog manjih očekivanja, ali Diabolical na kraju nije razočarao najviše zbog toga što se radi o kvalitetnijem albumu, bližem mojem shvaćanju black metala.
Vittra je za moj ukus materijal s previše propusta koje srećom Naglfar sada nije ponovio, vrlo malo je sličnosti između ta 2 izdanja unatoč činjenici da ih je radila gotovo ista postava.
Diabolical se nije udaljio od melodic black stila pa je on i dalje prisutan u osjetnoj količini, samo što ovdje to izgleda ozbiljnije i nema više iritantnog uplitanja death elemenata.
Melodičnost nije svrha samoj sebi kao na nepraktičnom prethodniku, već uglavnom dolazi u paketu s agresivnijim i tvrđim pristupom, a na nekim mjestima povezuje atmosferičnije dijelove.
Pravi primjer toga su prve dvije i posljednja stvar na kojima je izvučeno najviše što se može iz ovakvog muzičkog stila, a već uvodna Horncrowned Majesty pokazuje da je ovo nešto drugačije od beskrvnog prvijenca.
Blades je najagresivnija i vjerojatno jedina stvar gdje melodije nisu izraženije u odnosu na ostatak, dok Into the Cold Voids of Eternity u sebi sadrži mračniju atmosferu zbog syntha na jednom dijelu.
Da ne prođe sve bez osjetnijih problema pobrinule su se When Autumn Storms Come i 12'th Rising, obje spadaju u onaj lošiji primjer kada melodije postaju prenapadne i naprave više štete nego koristi.
S obzirom da se demo verzija 12'th Rising nalazi kao bonus na prethodnom albumu nije bilo potrebe da se ovdje uvrštava, nova verzija nije donijela posebna poboljšanja da bi zaslužila svoje mjesto.
Sveukupno se muzika može opisati kao standardno brza s tek povremenim usporavanjima, jedino kod The Brimstone Gate prevladava više umjereni tempo koji ne naginje previše niti na jednu stranu.
Vokal Jensa Rydéna je još bolji nego na albumu Vittra, dodatno je pojačao agresivnost u svojoj izvedbi pa muzika obiluje paklenim vriskovima, meni je to uvijek ugodno čuti bez obzira što nije originalno.
Produkcija je još jedna stavka u kojoj se primjećuje napredak, vjerujem da veliku ulogu u tome ima promjena studija, Naglfar je potpuno pogodio što je odlučio napustiti poznatiji Abyss.
Diabolical neće donijeti ništa revolucionarno ni obavezno za većinu black metal fanova, ali može ponuditi više nego solidnih 40-ak minuta muzike i ugodnog iznenađenja u odnosu na prethodnika.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 07/05/2020 : 03:33:08  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nakon albuma Diabolical Naglfar je napravio stanku od skoro 5 godina prije sljedećeg, napokon u prvoj trećini 2003. izlazi 3. po redu studijski album benda pod imenom Sheol.
Materijal za njega je snimljen još sredinom 2001. dok je završni miks napravljen na proljeće 2002. godine, ali nije poznat razlog zbog kojeg je trebalo čekati toliko dugo na izlazak.
Naglfar i dalje u svojoj muzici primjenjuje formulu melodic black metala, sada je to nešto moderniji zvuk nego na prethodniku, iako se može reći da mu je dosta sličniji nego prvijencu benda.
Osjeti se blagi dodir death metala, samo je to osjetno bolje izvedeno nego što je bio slučaj na Vittra albumu, glavna gitara je ona koja radi odlučujuću prednost jer više ne zvuči onako tanko.
Sheol je jedan od onih albuma kod kojeg si svjestan da ne donosi ništa novo ni specijalno, ali mu svejedno nećeš pronalaziti velike nedostatke najviše zbog toga što je ugodan za slušanje.
Sve što se ovdje može pronaći je sigurno odsvirano već dosta puta kod nekih drugih bendova, mada trenutno iz glave ne mogu sa sigurnošću navesti niti jedan za prikladnu usporedbu.
Koliko god se muzika činila tako poznata ne usudim se tvrditi da je Naglfar od bilo koga nešto pokupio, već se uglavnom radi o tome da album zbog svoje jednostavnosti brzo ulazi u uho.
Sheol u sebi nema složenijih dijelova koji će natjerati slušatelja da duže vrijeme istražuje njegove sastojke, taj proces će ići brže nego inače zbog čega je moguće ranije donijeti zaključke.
Isto tako nije poželjno ni pretjerivati s konzumacijom nečega unutar ovakvog muzičkog usmjerenja, ako dođe do većeg zasićenja to može imati samo suprotan efekt i ubiti svaku mogućnost uspjeha.
Muzika nije ni jednolična niti pršti od veće količine raznovrsnih rješenja, taman se smjestila negdje na sredinu oba parametra i kao takva neće se približiti navedenim krajnostima niti u jednom trenutku.
Osjeti se da je zvuk nekako mekši nego što je bio na albumu Diabolical, to nije od presudnog značaja jer kod ovakvog usmjerenja nije cilj da pod svaku cijenu dobiješ veću količinu agresivnosti.
Unatoč tome samo bih stvar Unleash Hell označio kao promašenu, zbog toga što njezina melodičnost postaje napadna i ne može se podrediti kvalitetnijim sastojcima unutar zadane cjeline.
Sheol sasvim sigurno nije album za svakog black štovatelja, čak i unutar kruga potencijalnih slušatelja potrebno je napraviti pažljivo doziranje, kako bi bilo moguće izvući ono najprikladnije iz njega.


Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/05/2020 : 09:08:28  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

malo gole koze... za muziku postoji i mute





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/05/2020 : 22:31:42  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/05/2020 : 22:34:26  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/05/2020 : 22:52:23  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote









Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See

Edited by - Poli on 09/05/2020 00:06:52
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 09/05/2020 : 00:48:03  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
U prvoj trećini 2005. godine Naglfar je u Ballerina studiju snimio materijal za svoj 4. full length album, koji je sredinom iste godine objavljen pod imenom Pariah.
Već kod prethodnika Sheol mogle su se primjetiti promjene u muzici benda jer je zvuk postao mekši, dok su ovdje takve stvari još više došle do izražaja.
Nažalost, Naglfar se sve više usmjerava prema komercijalnijim vodama vjerojatno s ciljem da privuče kojeg dodatnog fana, a dojma sam da je to krenulo od kada je potpisao za Century Media Records.
Recimo da se Sheol uspješno othrvao opasnosti da mu smanjena količina agresivnosti naudi u većoj mjeri, ali Pariah ipak nije izdržao i morao je popustiti pod takvim napadima.
Nije poznato koliko u svemu tome ima namjere benda da postigne upravo takav zvuk, a koliki utjecaj ima odabrani studio za snimanje koji eventualno nije mogao udovoljiti zahtjevima jednog ovakvog albuma.
Uglavnom, nakon 3 izdanja u istom studiju Naglfar je za svoj sljedeći rad promijenio lokaciju snimanja, pa ostaje za vidjeti hoće li i koliko biti koristi od tog poteza.
Pariah je pokazatelj kako melodičnost ne mora nužno donijeti jedine ili najveće probleme, kada imaš neinventivnost na djelu i beskrvna rješenja sve ostalo je skoro neprimjetno.
Ovdje su najbolje upravo one stvari koje posjeduju izraženu melodičnost u refrenima, jer se kod njih ipak nešto događa za razliku od onih koje izbjegavaju ponavljanja pa dodatno pogoršaju situaciju.
Istina da tih dobrih nema puno, samo 3 od ukupnih 9 (bez bonusa), ali vrijedi navesti Spoken Words of Venom i And the World Shall Be Your Grave kao uspješne primjere.
Tu se posebno ističe And the World Shall Be Your Grave, do refrena standardna stvar kao mnoge druge slične, dok refren svojom kombinacijom melodije i atmosfere u slušatelju budi posebne osjećaje.
O lošim stvarima i trenucima ne treba puno govoriti jer ih ima troduplo više od dobrih, a izdvojio bih beskrvnu The Perpetual Horrors za koju je Naglfar čak snimio i video.
Na digipack izdanju kao bonus na kraju dolazi obrada The Calling Blaze od benda Throne of Ahaz, njega sam slušao prošle godine i mogu reći da se Naglfar verzija razlikuje samo po modernijem zvuku.
Na poziciji vokala više nema Jensa Rydéna koji je otišao iz benda nakon albuma Sheol, na njegovo mjesto je uskočio basist Kristoffer "Wrath" Olivius, poznat još po radu u bendu Setherial.
Wrath mi ovdje ima slabiju izvedbu nego Ryden na sva 3 prethodna albuma, kao da mu fali snage za agresivniji pristup, nešto slično smo mogli od njega čuti i na Setherial albumu Endtime Divine.
Pariah je definitivno slabiji album od prethodna 2, bez obzira na neke vrlo dobre trenutke sveukupno ipak nudi premalo da bi se slušatelj u potpunosti mogao uživjeti u njegovu muziku.
Century Media Records je blokirala album za postavljanje na youtubeu (da se zna tko je gazda), pa se on može poslušati samo u pojedinačnim zapisima (bez bonus tracka). https://www.youtube.com/watch?v=ZYY6V7ccOU8&list=OLAK5uy_mlSDB6ovOhDD_BlgdmiTBtJ49zvOEi0mw&index=1

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 10/05/2020 : 12:28:53  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Rijecki stoneri sa novim videom sa dolazeceg albuma... posvecen Drakuli.








Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 12/05/2020 : 16:05:22  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
U kombinaciji Wolf's Lair i Toontrack studija nastao je materijal za 5. Naglfar full length album, koji je na proljeće 2007. godine objavljen pod imenom Harvest.
U razmaku od 4 godine Naglfar je snimio 3 albuma i čini se da je to bilo previše za bend koji se ionako ne može pohvaliti nekakvim dobrim idejama, barem ne u očima fana čistokrvnijeg black metala.
Iz mojeg kuta gledanja nevjerojatno zvuči podatak da su između prvih 5 albuma benda upravo 2 najslabija pokupila najbolje ocjene na metal arhivi, kao da su ih ocjenjivali početnici a ne iskusni fanovi.
Unatoč novoj lokaciji snimanja Harvest nije donio nikakve pomake u odnosu na prethodnika Pariah, radi se o još slabijem izdanju od njega, nezanimljivom za ozbiljnije slušanje.
Istina da je produkcijski ovaj album nešto bolje napravljen, ali kada su u pitanju muzičke ideje, mračna ili bilo kakva druga atmosfera, onda se može reći da je Naglfar potpuno promašio.
Ne mogu prihvatiti kada jedan black bend, ili onaj koji želi svirati takvu vrstu muzike, počne više ili manje sličiti na In Flames, a ovdje barem trećina materijala zvuči upravo tako.
Previše je tu utjecaja melodic death metala, što već u startu donosi manjak atmosferičnosti i povećanje melodičnosti, pa zbog toga Harvest kod mene nema ništa bolji status nego prvijenac Vittra.
Dovoljno je poslušati stvari Into the Black i Plutonium Reveries kako bih vidio da taj zvuk nije ono što želim, a naslovna Harvest je najkritičniji primjer In Flames ostavštine.
Dodatni problem je što muzika zvuči prilično ravnodušno, nema mračne atmosfere da barem pokuša obuhvatiti slušatelja, sve je nekako besciljno kao da se autori ne mogu odlučiti kojim smjerom krenuti.
Jedina stvar koja odudara od toga i sadrži djelić atmosfere je Odium Generis Humani, ali to se uglavnom događa kroz njezine refrene i nema prevelikog utjecaja, iako zvuči dosta bolje od ostatka.
Svaka od 9 prisutnih stvari sadrži ponavljajuće dijelove, to nije najsretnije rješenje baš zbog toga što se time ubija i ono malo black ugođaja, dok s druge strane više pogoduje melodic death sastojcima.
Vokal također nije ostavio dobar dojam i njegova izvedba je kompatibilna s mnoštvom nedostataka u instrumentalnom dijelu, jedino gdje on zvuči koliko-toliko moćno je već spomenuta Odium Generis Humani.
Bez obzira što očekivanja nisu bila velika Harvest je razočaranje u svakom mogućem smislu, nema potrebe gubiti vrijeme s njime i smještam ga u kategoriju albuma kojima se više nikad neću vraćati.
Kao što se moglo i pretpostaviti, Century Media Records ne dopušta da se album postavi na youtube, pa ostaju samo pojedinačni zapisi za preslušavanje. https://www.youtube.com/watch?v=cmwuQ-9kIsE&list=OLAK5uy_no6komK8l20WXCRwfCDg763LnarqWV0Oc&index=1

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 13/05/2020 : 16:23:57  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Novi "all-star" band kojeg sacinjavanju...
Features members of Unlight (Ger), Triumph of Death (Sui) and Vredehammer (Nor)
sa prvim albumom izazlim prosli mjesec





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 13/05/2020 : 19:33:15  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

decki iz Porta sa novim, drugim albumom... jedna stvarcica iz njega





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 13/05/2020 : 22:07:45  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Novi album ovog Iranca koji sada vec neko vrijeme zivi i radi u Norveskoj.





From The Vastland is a black metal band which started out by Sina In late 2010 in Iran but it became a full members band later when he moved to Norway in 2013 and started to work with known Norwegian musicians such as Vyl (Whoredome Rife, ex-Keep of Kalessin, Gorgoroth), Tjalve (Horizon Ablaze, Svartelder, ex-1349, Den Saakaldte), Spektre (Gaahls Wyrd, Svartelder, Horizon Ablaze) and Destruchtor (Nordjevel, Myrkskog, ex-Morbid Angel). Music and lyrics of the band are influenced by Persian history and mythology, ancient world, epic stories of good and evil, myths and legends combined with atmospheric, blast-beating, old school black metal with a slight touch of oriental influences. In 2014 From The Vastland was nominated for Global Metal Band at Metal Hammer Golden Gods award. Sina and the band is also featured in the Norwegian doumentary film about black metal "Blackhearts". "The Haft Khan" is a new concept album based on one of the stories from the great epic masterpiece poem, the most notable piece of Persian literature, "Shahnameh" (The Book of Kings - One of the world's longest epic poems) which was written by the Persian poet, the world known "Ferdowsi" between c. 977 and 1010 CE. “The Haft Khan” story, narrates seven difficult challenges of a national hero, the greatest of the Persian heroes, called Rostam on his journey by his legendary horse “Rakhsh” towards the land of Mazandaran, to save and free the king "Kei Kavus" and his army who have been captured and blinded by spell of the White Demon. In the story, Rostam passes seven stages and fights against natural difficulties, fierce animals, demons and at the end, the white demon. Finally, by dropping the blood of the white demon's heart in the eyes of Kei Kavus (the king) and his army, sight returns to their eyes again. The story of "The Haft Khan” is full of metaphors and symbols and represents some of the most important characters, legends and myths in the ancient Persian mythology and history.

The old school black metalers, From The Vastland, mark 2020 with their highly anticipated seventh release, "The Haft Khan" (a conceptual sixth full-length album). It's a milestone in the history of the band, a new chapter, being not only a concept album but also it's based on one of the greatest stories from the epic masterpiece poem, the most notable piece of Persian literature, "Shahnameh" (The Book of Kings - One of the world's longest epic poems). Sina strongly believed this album should be something special as it's going to tell a very special story. So, finally after 2 years of precision work everyday, he unleashes his new beast and here we have "The Haft Khan". This album is a burning fire, wild and monstrous, dark and mysterious but at the same time a deeply emotional. Blast-beating Norwegian old school black metal with a slight touch of oriental influences. It's a very mature album. The Haft Khan will take you for a dark journey through an ancient history to show you how to deal with the darkest of demons. It will soak you into its dark soul like a black hole! Strongly recommended for the fans of Marduk, Gorgoroth, 1349, Immortal, Belenos. Paintings for the front cover by Kjell Åge Meland.



Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 14/05/2020 : 17:20:31  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Nakon skoro 5 godina od prethodnog dugosvirajućeg izdanja Naglfar je objavio svoj 6. po redu full length album, koji je pod imenom Teras izašao u prvoj trećini 2012. godine.
Pariah, a posebno Harvest su meni osobno bili ispodprosječni albumi (da ne kažem nešto gore), i postojala je mogućnost da potpuno otpišem ovaj bend i zanemarim ostatak diskografije.
Ne znam je li stvar u tako dugačkoj pauzi i skupljanju inspiracije ili se Naglfar jednostavno odlučio uvesti neke promjene, ali ostaje dojam da je Teras dosta kvalitetnije izdanje nego Harvest.
Čak bih rekao kako se radi o najboljem albumu benda nakon njegovog Diabolical još iz 1998. godine, vjerojatno negdje u kategoriji između njega i sljedećeg Sheol iz 2001.
Naravno, to je još uvijek daleko od nekakvih vrhunskih ostvarenja u black metalu općenito, a takvo nešto niti ne očekujem od bendova kao Naglfar, tj. moram nešto sniziti kriterije kada se srećem s njima.
Mada će neki reći kako je to sve potpuno isto, mislim da Teras nije ponovio greške svog prethodnika, ovo je čvršći i ozbiljniji zvuk, puno bliži black metalu kao žanrovskom usmjerenju.
Nema više iritantnih melodic death utjecaja, barem ne u primjetnoj mjeri koja bi smetala tijekom slušanja, a muzika u sebi sadrži manje melodije nego prijašnja Naglfar izdanja.
Za razlike je dovoljno usporediti ovdje završnu stvar The Dying Flame of Existence i Harvest s istoimenog albuma, obje su rađene po sličnoj melodičnoj šabloni, samo što sada ona ne izlazi izvan black granica.
The Dying Flame of Existence je inače specifična po tome što joj je završni dio identičan uvodnoj i naslovnoj Teras, tako da se u slučaju repeat slušanja nadovezuju jedna na drugu.
Pale Horse je idealan primjer kako treba zvučati melodic black da ne bude naporan i iritantan, nema pretjerivanja u količini takvih sastojaka, a dovoljno je brza i agresivna da zadrži pažnju slušatelja.
Na sličnom putu je i Come, Perdition, uglavnom u dijelovima refrena, dok The Monolith svojim sporijim i sumornijim zvukom nije toliko tipična za Naglfar, kao da ju je radio neki drugi bend.
Ovdje nema toliko forsiranja refrena u smislu da ih svaka stvar mora obavezno imati, to je bio jedan od problema na Harvest s kojim se ukupna cjelina nije znala izboriti za povoljniju situaciju.
Jedini problem ovog albuma predstavlja činjenica da nije ujednačen, osobno mi je prva polovica bolja nego druga, iako se u drugoj nalazi više nego dobra stvar Come, Perdition.
Radi se o tome da se kasnije osjeti nedostatak ideja na određenim mjestima, pa je Naglfar pribjegavao ponavljanju kratkih dijelova teksta kod refrena, a takva rješenja mi nikad nisu bila posebno zanimljiva.
Teras daje tračak nade za buduća izdanja kada je u pitanju Naglfar kao bend, sasvim solidan album s nekoliko iznenađujuće dobrih trenutaka koji kod mene neće pasti u zaborav kao prethodna 2.
Zaštita autorskih prava radi i dalje punom parom kod Century Medie Records, tako da ostaju samo pojedinačni zapisi kod preslušavanja albuma na youtubeu. https://www.youtube.com/watch?v=Wfvz85dhwDA&list=OLAK5uy_mw410bOoxASr4z4glpkciYGkMmlT5I4W4&index=1

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 15/05/2020 : 11:26:47  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Sinister su objavili svoj drugi singl sa nadolazeceg albuma "Deformation of the holy realm". Sve orkestracije, intro i outro djelo su Slovenca Denisa Mauka, vokali su dijelom snimljeni u ljubljanskom studiju Negligence, a dijelom se o njima pobrinuo Iztok Bajc.







Behemoth su snimili priredbu pjesme A Forest (The Cure) kod koje je sudjelovao i Niklas Kvarforth (Shining), a pjesma je dio predstojeceg EP-a, koji ce biti objavljen 29. svibnja kod Metal Bladea.
Na njemu ce biti :

- A Forest (The Cure obrada) (feat. Niklas Kvarforth)
- A Forest (The Cure obrada) live from "Merry Christless" in Warsaw Poland in December 2018) (feat. Niklas Kvarforth)
- Shadows Ov Ea Cast Upon Golgotha
- Evoe






Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See

Edited by - Poli on 16/05/2020 23:49:57
Go to Top of Page

DODSFERD
Advanced Member



Pitcairn Island
29953 Posts

Member since 14/03/2014

Posted - 16/05/2020 : 20:09:14  Show Profile Show Extended Profile  Send DODSFERD a Private Message  Reply with Quote
Na kraju Naglfar diskografije dolazi potpuno svježi materijal, barem kada je u pitanju vrijeme izlaska, prije nešto više od tjedan dana bend je objavio svoj 7. studijski album pod imenom Cerecloth.
Od albuma Teras prošlo je čak 8 punih godina što je najveći razmak između 2 Naglfar izdanja, ako ne računam kompilacijski Principium iz 2018. koji je skup demo snimki s početka karijere.
Izgleda da ove duže pauze bolje djeluju na bend nego veća aktivnost i češće snimanje novih materijala, što je u neku ruku i očekivano u situacijama kada su muzičari dugo prisutni na sceni.
Ne može se reći da je Cerecloth donio išta novo kada realno gledajući to nije istina, ali je barem izbjegao razočaranja kakva su priuštili radovi kao Pariah i Harvest iz najaktivnije faze benda.
Novi materijal bih smjestio negdje u sličnu kategoriju s prethodnikom Teras po pitanju kvalitete ponuđenih ideja, stilski je također tu negdje, iako produkcijski Naglfar zvuči moćnije nego ikada prije.
Wolf’s Lair studio se pokazao dorastao zadatku za razliku od nekih drugih u prethodnim slučajevima, ovaj album je vjerojatno najžešće izdanje benda što ne mora značiti da je nužno i najkvalitetnije.
Kao kod svih Naglfar albuma tako su i ovdje prisutni dijelovi koje bih osobno izbacio, promijenio ili drugačije okrenuo, sreća što su takve stvari u manjini, iako se ne mogu praviti da uopće ne postoje.
Ovdje je najveći problem što druga gitara povremeno odlazi prema solo dionicama tamo gdje to nije potrebno, što se itekako primjeti kada stvar krene žestoko, pa je presiječe takva upadica i otupi joj oštricu.
Nema toga puno i uglavnom nije previše izraženo zbog tvrđeg sloja ritam gitare u pozadini, ali bi svejedno dojam ostao pozitivniji da takva rješenja nisu korištena u ovakvoj situaciji.
Stvar Cry of the Serafim je nekakva žrtva sporog tempa u svojoj prvoj polovici, čim se kasnije taj tempo ubrza odmah izlazi na vidjelo njezina bolje izražena protočnost.
Među bolje i agresivnije stvari spadaju naslovna Cerecloth i Vortex of Negativity, za obje je Naglfar snimio video i može se reči da je pogodio s izborom pošto nemaju uplitanja solo dionica.
Najlakša, najsporija i najmelodičnija je definitivno Necronaut, ali ona je ujedno i najkraća pa onaj kome ne paše takav zvuk nije izložen prekomjernom napadaju neprihvatljivih trenutaka.
Vokalna izvedba Oliviusa je najbolja od kako je na albumu Pariah u potpunosti preuzeo tu dužnost, nikad ranije nije imao tu razinu agresivnosti kao sada, pa ga moram malo pohvaliti.
Cerecloth definitivno spada među 3 najbolja Naglfar albuma skupa sa Diabolical i Teras, ali opet sam mišljenja da neće privući one black fanove kojima se nisu svidjela prethodna izdanja.
Iako se radi o novom materijalu Century Media nije gubila vrijeme i odmah je postavila youtube blokadu za svih 247 teritorija na svijetu, ali se sve stvari mogu poslušati u pojedinačnim zapisima. https://www.youtube.com/watch?v=6HwLeofAMss&list=OLAK5uy_mB5kjznSt4rGf1hsB1LLbbcXZwS_Oy03c&index=1

Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua

Edited by - DODSFERD on 16/05/2020 20:13:18
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 17/05/2020 : 00:04:46  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

nesto staro





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 18/05/2020 : 20:22:51  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote

Fiincii





Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page
Page: of 142 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.81 seconds. Snitz Forums 2000