| Author |
 Topic  |
|
kasper
Advanced Member
10822 Posts
Member since 04/11/2001 |
 Posted - 15/05/2015 : 20:18:54
|
quote:
Originally posted by VALTER
Na kakvom je glasu ovaj recentni Tex Veselog četvrtka, br. 46. 'Poslednja diližansa' (Boselli - Sommer, orig. 546.)?
loshe, nema se sta vise reci |
 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37324 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 18/05/2015 : 13:10:34
|
Evo i prvog Libellusovog Kolor Texa u "best off" varijanti
Evo, vrijeme je da polako najavimo i novu turu koja će svjetlo dana ugledati na ovogodišnjemu MaFestu, odnosno za 4 dana.
Prvo izdanje u sklopu nje trinaesti je Texov kolorac, koji je inače ujedno i prvi iz dijela edicije koja nosi predznak “best of”, a čast da bude prva objavljena pripala je epizodi “Kazna za oholog pukovnika”.
Scenarij ove epizode potpisuje Gianluigi Bonelli, crtež Giovanni Ticci, a riječ je o priči koja je izvorno u Italiji izašla kao broj 91 (5./1968.).
“Kazna za oholog pukovnika” ima 136 stranica i tiskana je u nakladi od 250 primjeraka, a što se cijene tiče ona će tijekom prva dva mjeseca biti 180, a potom 225 kuna.
Bacite pogled:
edit: ipak je cijena (racunajuc broj stranica) smanjena u odnosu na prosle kolorce 
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
Edited by - Poli on 18/05/2015 13:12:00 |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11344 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 25/05/2015 : 22:27:46
|
Evo veceras sam jos jedanput potvrdio svoju tezu koju mnogo puta iznosim u raspravama sa ljudima koji ne gledaju blagonaklono na strip i smatraju ga pukom zabavom za decu ili , u krajnjoj liniji, za adolescente. Ja uvek pokusavam da ih ubedim da strip nije samo razonoda, nego moze da posluzi i kao vrlo dobra podloga da citaoce zainteresuje za razne istorijske dogadjaje, geografska mesta, istroijske licnosti, legende itd. A naravno da i ne spominjem sve kodekse casti i morale i filozofiju koju mozemo da izvucemo iz stripova.
Dakle
U vecerasnjem srpskom izdanju kviza ,,Potera" bilo je pitanje: Kojom latinoamerickom drzavom je samo 4 godine vladao Maksimilijan I od Habzburgovaca ?
Ponudjeni odgovori su bili Brazil, Meksiko i Urugvaj.
Svako ko je pazljivo citao sjajnu Teksovu epizodu Nepobedivi (Bosseli/Marcello) bi odmah rekao da je odgovor Meksiko jer u toj epizodi Teks i ekipa, zajedno sa Irskim pobunjenicima, traze izgubljeno Maksimilijanovo zlato.
|
Edited by - going going on 25/05/2015 22:29:17 |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
25856 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2015 : 22:33:47
|
| Kad se spomene Mexico,Maximillian i strip meni prvo na pamet pada jedini i neponovljivi-Mac Coy! |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11344 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 25/05/2015 : 23:33:46
|
| Mac Coya nisam citao, ali znam da ga je Darkvud pre izvesnog vremena najavio u okviru edicije Perli tako da cu ga tad sigurno kupiti. Sto vise vesterna na nasim prostorima to bolje! |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37324 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
velka031
Advanced Member
.jpg)
Croatia
16866 Posts
Member since 18/03/2010 |
Posted - 26/05/2015 : 22:35:51
|
quote:
Originally posted by going going
Evo veceras sam jos jedanput potvrdio svoju tezu koju mnogo puta iznosim u raspravama sa ljudima koji ne gledaju blagonaklono na strip i smatraju ga pukom zabavom za decu ili , u krajnjoj liniji, za adolescente. Ja uvek pokusavam da ih ubedim da strip nije samo razonoda, nego moze da posluzi i kao vrlo dobra podloga da citaoce zainteresuje za razne istorijske dogadjaje, geografska mesta, istroijske licnosti, legende itd. A naravno da i ne spominjem sve kodekse casti i morale i filozofiju koju mozemo da izvucemo iz stripova.
Dakle
U vecerasnjem srpskom izdanju kviza ,,Potera" bilo je pitanje: Kojom latinoamerickom drzavom je samo 4 godine vladao Maksimilijan I od Habzburgovaca ?
Ponudjeni odgovori su bili Brazil, Meksiko i Urugvaj.
Svako ko je pazljivo citao sjajnu Teksovu epizodu Nepobedivi (Bosseli/Marcello) bi odmah rekao da je odgovor Meksiko jer u toj epizodi Teks i ekipa, zajedno sa Irskim pobunjenicima, traze izgubljeno Maksimilijanovo zlato.
A ti genijalci koji omalovažavaju strip kao solidan izvor opće kulture obično gutaju žutilo tipa tko danas praši Severinu, i koji su se selebovi danas prošetali po špici sa novim psićem... |
|
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 31/05/2015 : 11:06:10
|
Buffalo soldiers
Tex Willer
TX LIB 42
by Dudley Smith
Tex i Carson nalaze se u Utahu, u misiji sprječavanja sukoba između Indijanaca poglavice Ourayja i bijelaca koji su se nelegalno naselili na njihovu području. Tex otkriva da se među Indijancima nalaze i komančeriPablaCarizza, čovjeka kojega dvojica rendžera traže već čitavo desetljeće. Jedine saveznike naši junaci imaju u vojnicima desete konjaničke pukovnije iz utvrde Duchesne, pukovnije sastavljene od crnih vojnika koje Indijanci sa strahopoštovanjem zovu vojnici bizoni…
 |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37324 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37324 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
VALTER
Advanced Member
Croatia
6361 Posts
Member since 21/07/2002 |
Posted - 17/06/2015 : 12:33:41
|
quote:
Originally posted by going going
Evo veceras sam jos jedanput potvrdio svoju tezu koju mnogo puta iznosim u raspravama sa ljudima koji ne gledaju blagonaklono na strip i smatraju ga pukom zabavom za decu ili , u krajnjoj liniji, za adolescente. Ja uvek pokusavam da ih ubedim da strip nije samo razonoda, nego moze da posluzi i kao vrlo dobra podloga da citaoce zainteresuje za razne istorijske dogadjaje, geografska mesta, istroijske licnosti, legende itd. A naravno da i ne spominjem sve kodekse casti i morale i filozofiju koju mozemo da izvucemo iz stripova.
Dakle
U vecerasnjem srpskom izdanju kviza ,,Potera" bilo je pitanje: Kojom latinoamerickom drzavom je samo 4 godine vladao Maksimilijan I od Habzburgovaca ?
Ponudjeni odgovori su bili Brazil, Meksiko i Urugvaj.
Svako ko je pazljivo citao sjajnu Teksovu epizodu Nepobedivi (Bosseli/Marcello) bi odmah rekao da je odgovor Meksiko jer u toj epizodi Teks i ekipa, zajedno sa Irskim pobunjenicima, traze izgubljeno Maksimilijanovo zlato.
Meni je prva stripovska asocijacija na meksičkog cara Maksimilijana Habsburga Bluberryeva Saga o konfederalnom zlatu. |
|
|
|
Koresh
stripovi.com suradnik
2942 Posts
Member since 18/09/2004 |
Posted - 20/06/2015 : 19:47:34
|
Pročitao sam "Colorado Belle" (boselli/font) i ne vidim baš zbog čega su hvalili tu epizodu ovdje na forumu, Font je dobar ali radnja ne previše zanimljiva, početak obećava i kraj je dobar, ali sve između loše i dosadno i ne vrijedno ponovnog čitanja
|
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 22/06/2015 : 16:44:52
|
Uglavnom, bio je topic "Oživimo spljoštene komarce" (ili nešto slično) gdje sam kao svoj primjer naveo ovaj strip (a vodeći se prosječnom ocjenom na recenzijama, danas već mislim nešto boljom nego tada), pa da sada pokušam objasniti i zašto.
S obzirom da je predvidljivost (koja ne mora uvijek biti nešto loše) jedna od karakteristika crteža Guglijelma Letterija, smatram da ovaj iskusni i zaslužni član Texova crtačkog staffa nikako nije smio biti odabran za crtanje „Moriscova povratka“, iz razloga što je upravo višestruki učinak iznenađenja jedna od njegovih glavnih odlika. Letterijeve jednolične figure u strogo zadanim prostornim konceptima najbolje odgovaraju klasičnome Texu koji ponavlja standardizirane motive Divljeg Zapada, važne same radi sebe, a ne zbog eventualnih sadržajnih dodataka koji bi izašli iz zadanog obrasca mačo individualaca u okruženju bezakonja. Kako u ovoj priči to nije slučaj, za očekivati bi bilo da grafičko rješenje primjereno isprati Moriscove retrospektivne more podrijetlom iz egipatske domovine, Texov obračun sa strašnim bogom Besom ili psihološke mijene otmičara Raze proizašle iz kontakta s djecom don Octavija. Drugim riječima, ostali smo zakinuti za barem polovicu od punog doživljaja stripa u kojem se bez sumnje za doživjeti imalo mnogo toga.
Već na samome početku, u važnom segmentu Moriscove egipatske mladosti, autor nam temeljito predstavlja podlogu središnjeg motiva stripa, sektaškog nastojanja za buđenjem mumije liječnika-svećenika Akhrana iz vremena 18. dinastije, s ciljem tobožnjeg povratka negdašnje slave faraonskog Egipta. Karakter Horusovih sinova jasno je sagledan ne samo kroz fanatizam njegovih aktera, već i kroz najmanje tri konotacije koje isti uvjetuju ili mu služe kao povod:
a) problem arheološkog iskopavanja kao neophodne devastacije kulturne baštine.
b) problem međunarodnih znanstvenih arheoloških projekata kao odraza kolonijalizma i eksploatacije domicilnog stanovništva od strane kolonizatora.
c) problem podrijetla sadržaja zapadnoeuropskih i angloameričkih muzeja i zbirki, i etičke dvojbenosti s jedne strane krađe, a s druge njihove sigurnosti na izvornome mjestu u slučaju izostanka iste.
Boselli ne nameće čitatelju stav što je od toga dvoje (uzrok ili povod) slučaj ili u kojoj mjeri što, već nepristrano izlaže tri problema kojih su trojica prijatelja i te kako dobro svjesni, a od kojih je najmanje jedan ostao vrlo aktualan sve do danas.
Autor dalje razlaže priču u tri potpuno ravnopravna kolosjeka. Prvoga sačinjava par Morisco-Eusebio zajedno s demonima prošlosti ovoga prvog; drugi kolosjek predvodi par Tex-Carson i rendžer na zalasku Jesse; u trećemu su glavni junaci Raza i Octaveova djeca. Čitatelju je kroz doživljaje prve grupe postupno predstavljen i martinovski, ne prekomplicirani, a opet prilično maštoviti habitus Horusovih sinova, u kojemu četiri egipatska božanska simbola uz prinesenu krv maloljetnih srodnika zajednički imaju probuditi drevnog utemeljitelja sekte.
Niti jedna od grupacija niti na trenutak nema vremena za predah, s obzirom da je podjednako snažno motivirana i istovremeno opterećena konkretnim ciljem odnosno rokom kojega mora ispuniti. Napetost iščekivanja raspleta tako je doslovce neprekidna, tim više što se nakon segmentne pustolovine jedne grupe odmah prebacujemo na pustolovinu druge, potom na treću i onda opet iznova, sve do susreta prvih dviju grupa na ulicama Duranga odakle nastavljaju zajedno. Nakratko se ovaj središnji rukavac s naslovnim junakom dodatno račva u izlet Texa i Jessea u selo Chinapas dok Carson nastavlja Razinim tragom. Vrlo je dojmljiv kontrast ovih dviju sastavnica priče: pustolovine egipatskog znanstvenika opterećenog kulturnim naslijeđem suprotstavljene klasičnome motivu otmice i potjere na američko-meksičkoj granici s kraja 19. stoljeća, a kao takav zaslužio je i navedeno dojmljivo preklapanje u mračnoj četvrti Duranga.
Narativna decentralizacija ovoga dijela stripa anticipira napeti završetak u kojemu je uobičajena središnja uloga Texa razbijena klinčem Noćnog Orla s patuljastim Besom. Prateći taj okršaj usporedno s obrednim pripremama za žrtvovanje dječaka i djevojčice, a navikli na standardiziranu shemu, očekujemo kako će se poglavica Navajo indijanaca s primjerenim naporom riješiti tobožnjeg utjelovljenja staroegipatskog sluge boga mrtvih te na vrijeme spriječiti djecoubojstvo. Međutim, desetminutno zakašnjenje Texove grupe na vlak za Durango, potom kolodvorska frustracija neprepoznavanja otete djece od strane El Morisca, a onda i Carsonovo nabrajanje pehova kada su dvije grupe već ujedinjene u opsadnom stanju, zapravo su značili stupnjevito pripremanje čitatelja na boga Besa kao na još tvrđu kost nego što smo kod takve vrste sporednih neprijatelja i u tom trenutku navikli. Time je, s jedne strane, zaokružena dosljednost bogate narativne kompleksnosti, a s druge omogućeno da se dodatno slojevita poruka sadržaja treće grupe (Raza i djeca) realizira u potpunosti.
Razin karakter neiscrpan je Bosellijev motiv obraćenja i iskupljenja za grijehe (zbog kojih ovoga autora uvjetno možemo zvati kršćanskim, a onda i katoličkim), ovdje realiziran zahvaljujući ne prisutnošću djece kao takvom, već njihovom, a pogotovo Miguelovom, nadogradnjom neprijatnog događaja na fazu odrastanja. Imitiranje starijih osoba neizostavan je proces u koji Miguel upada vezivanjem uz osobu čija je žrtva, no koja pokazuje odlike snalaženja i spretnosti kakve se od meksičkog dječaka očekuju pa samim time izazivaju njegovu fascinaciju. Čitatelj, a onda i Raza, uviđa da je Miguelovo ponašanje početak procesa u kojemu se Juan Raza nalazi na samome kraju. Kroz Miguelovu prisutnost, postupno osviještenje Razinog imitiranja trajno prisutne aveti oca, slavnog komančera Pedra Raze koji je sina u djetinjstvu i bičevao, već kao takvo potiče na prekid nesvjesnog prihvaćanja kopije kao jedinoga mogućeg ishoda imitacije. Sitna greška koja se Razi dogodila u okršaju s Carsonom, zaborav na mogućnost odbljeska vinčesterke, kroz Carsonovu misao samo dodatno ukazuje na dugoročno nepremostivi rascijep između igranja uloge (sin) i očekivanog ishoda (otac).
Jesseov lik također je opterećen uvjetovanom nužnošću igranja uloge, čiji tragikomični momenat sažalni Texovi ohrabrujući komentari samo dodatno pojačavaju, dok ju na neugodan način konačno razriješava tek Carsonov napadaj iskrenosti. Gubitak vida kao stvarni i simbolički trenutak starenja, i potreba suočavanja s istim, sudaraju se s navedenim Razinim shvaćanjem performativnog karaktera identiteta. Vrhunac čitave bogate rendžerske karijere Jesse će tako doživjeti upravo u svojim poznim godinama, u završnom činu uspjelog nagovaranja sina vlastitog arhineprijatelja na pristupanje rendžerima. Starost se, jednako kao i mladost, time pretvara u zamršeni odnos teatralnosti i stvarnosti, u kojem niti jedan niti drugi koncept sami po sebi (osim fizičkih razlika) bilo kakav pojavni sadržaj ne (pred)određuju unaprijed. A da niti neprisutni komančero nije bio pošteđen teškoća u igranju dodijeljene mu uloge straha i trepeta s Granice, doznajemo u informaciji kako se kroz čitavu karijeru Jessea zapravo jako bojao.
Zaključno, smatram kako nije nemoguće da je možda upravo izbor crtača spriječio općeprihvaćenost ovoga stripa kao jedno od najboljih radova Maura Bosellija na Texu, koji u cjelini ne dostiže vrijednost „Carsonove prošlosti“ ili „Patagonije“, ali idejno i scenaristički stoji rame uz rame s „Čitačima tragova“, „Nepobjedivima“ i vjerojatno još ponekom kasnijom uspješnicom ovoga autora na najpopularnijem Bonellijevu stripu.
|
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2140 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 22/06/2015 : 21:46:10
|
Ma Moriscov povratak je klasik, to je bilo jasno čim se epizoda pojavila na kioscima. Letterijev crtež nije mogao umanjiti doživljaj jer je svojom jednostavnošću i drvenošću sam sebe na neki način učinio nevidljivim i omogućio da uživamo u kvaliteti priče bez suvišnih ometanja.
Za neke više doživljaje i nijanse Moriscovog povratka nismo ostali zakinuti jer ih nije ni bilo.. Boseli ipak nije TOLIKO dobar.
Inače, ovo razdoblje Teksa od pred 6 7 godina je bilo stvarno dobro, prisjećam se da je bilo još par izvrsnih priča u igri tada, kao npr. Neumoljivi Jack Thunder, još jedan klasik, nedostižan za priče u zadnjih par sezona. |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 22/06/2015 : 22:34:54
|
Općenito je priča jako skromno iskomentirana, 14 komentara nasuprot 38 za "Sedmoricu ubojica", ne mogu se oteti dojmu da nije zbog crteža.
A nijanse, eh, između ostalih ta s Razom, cijeli strip nad njim visi sjena njegova oca, a preokret (o kojemu tada još ništa ne znamo) događa se u trenutku kad ga "za svaki slučaj" anonimni kauboj još i izravno kreće uspoređivati sa slavnijim prethodnikom: "Njegovog bih se oca, komančera Pedra Raze, plašio! ... on je znao podnositi tequilu... nije se ponašao kao običan odrpanac...". Dakle, ili će biti očeva kopija ili uopće ne postoji, ne može izravnije. I to u trenutku kad iza sebe ima iskustvo s dječakom Miguelom, koji mu em neskrivečki i neprestano iskazuje divljenje em ponavlja njegove metode snalaženja u teškim situacijama na Zapadu. |
|
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10029 Posts
Member since 20/02/2010 |
Posted - 24/06/2015 : 14:00:44
|
Dnevnik čitanja, onako brzinski:
(pa pičim nazad na knjigu)
TEX 591-592
Čovek iz Baltimora / Ukrštene sudbine
by Faraci i Bruzzo
 
Imam već neko vreme (dva meseca mislim) ova dva it.Texa kod sebe (imam ih još, ali njih sam već pročitao) i glavobolja između lekcija me naterala da ih otvorim. Lepo mi je legla. Čak lepše od izvikane "Carsonove prošlosti" koja mi nije bila ništa posebno (ali moram joj dati drugu šansu, sada kad sam skeptičan umesto preoptimističan prema njoj). Moram se zahvaliti dobrom zokilavu što me je skoro mačetom naterao da ih kupim.
Uglavnom, priča teče veoma lepo, iako je fabula uobičajena za dosadni West: grupa bandita pljačka banke po celom području i Tex je zajedno sa svojim sinom Kitom na njihovom tragu. Tu je šerif, direktor i osoblje banke koja će po Texovom "glasiću u glavi koji ga nikada nije prevario" biti sledeća meta pljačkaša, gradski šerif i tako to. Ono šta odvaja ovu priču od dosadnog šablona je lik na kojeg naleću usput, na samom otvaranju priče: Lord William Hodson, pisac, crtač, svetski putnik, avanturista, galantan ali i odvažan, bistar i prilično spretan sa oružjem i rukama, što je opravdano bogatim iskustvom koje je pokupio putujući svetom i preživljavajući svašta.
Elem, razlog svih njegovih putovanja, samim tim i njegovom trenutnog bivstvovanja na Divljem Zapadu je pronalaženje uzbuđenja i insipracije za svoje pisane romane. Nekoliko puta ga vidimo kako za vreme bivakovanja, posete nekim gradskim licima/farmama, neposredno pred sukob drži svesku i olovku te pravi odlične skice koje će mu kasnije poslužiti za pisanje priče. Njime je Faraci postigao narativnu figuru iz čije perspektive je čitaocu u tom delu sveta sve novo, interesantno i još jednom vredno pažljivog osmatranja, odmeravanja i (pr)osuđivanja, istvoremeno postižući savršenu karakterizaciju Texa i Kita, prvu konkretnu s kojom sam se sreo u serijalu (u svih tridesetak svesaka koje sam pročitao ).
Kod Texa se pored hladnokrvnosti, veličanstvenosti, prgavosti i savršeno hladne dedukcije, nekoliko puta ističe starenje i njegova posebnost se dovodi u pitanje. Naime, Hodson se u par navrata pokazao prilično brži u vađenju revolvera od iskusnog rendžera, zapažanju pretnje iza leđa, refleksima koji su potrebni da se ta pretnja ukloni, pa i u insinktivnoj proceni ljudi. Kit je, za razliku od svog starog, nagao, "otvorena knjiga" u očima Hodsona, po spretnosti i brzini ravan svom starom, po iskustvu ni blizu, duhovit i veseo, zagrejan za priče koje može da čuje od Lorda i za literaturu koju može da pročita...Ne smem da idem daleko od vama očiglednog, budući da ova priča još nije izašla kod nas. Samo ću reči da naracija lepo teče, smenjuju se naratori (pisac/treći posmatrač i Lord Hodson), ne fali akcije niti elemenata za filozofiju. Kada jednom bude ugledala svetlo dana ovde, voleo bih da je recenziram.
Ovo je inače, vele na UBC fumetti, Bruzzijev prvi rad na Texu. On je svoj deo posla veoma dobro odradio. Ja zadovoljan
Priči dajem stabilnu osmicu a vama preporuku
|
DNEVNIK CITANJA:
Etika junaštva i deklišeizirani koreni u “Zagor prica...”
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Dudley Smith
stripovi.com suradnik
Croatia
1014 Posts
Member since 05/04/2014 |
Posted - 27/06/2015 : 20:41:50
|
quote:
Originally posted by PijaniPatak
Imam već neko vreme (dva meseca mislim) ova dva it.Texa kod sebe (imam ih još, ali njih sam već pročitao) i glavobolja između lekcija me naterala da ih otvorim. Lepo mi je legla. Čak lepše od izvikane "Carsonove prošlosti" koja mi nije bila ništa posebno (ali moram joj dati drugu šansu, sada kad sam skeptičan umesto preoptimističan prema njoj). Moram se zahvaliti dobrom zokilavu što me je skoro mačetom naterao da ih kupim.
Moooolim? 
|
|
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10029 Posts
Member since 20/02/2010 |
Posted - 27/06/2015 : 21:02:29
|
Pa kažem da mi nije bila ništa posebno jer sam očekivao ovo i ono "buraaaaaaaazereee"
zato kažem: daću priči još jednu šansu, možda se zbog silnog skepticizma i ugodno iznenadim.
Čudni ljudi znaju da budu, ha? :)
edit: Hvala, Difool. Eto meni prilike da se krstim i među Texove recenzente |
DNEVNIK CITANJA:
Etika junaštva i deklišeizirani koreni u “Zagor prica...”
|
Edited by - PijaniPatak on 27/06/2015 21:03:36 |
|
|
|
Dwayne_Looney
Advanced Member
6585 Posts
Member since 15/10/2014 |
Posted - 27/06/2015 : 23:06:42
|
| I ja mislim da je Carsonova prošlost "sveta krava" Texa. Možda je problem jer sam ju pročitao samo jednom (u jednoj furiji čitanja Texovih izdanja) ali, brate, kako se sad natjerati na drugi put kad mi prvi put nije legla? Začarani krug. |
loading...
|
|
|
|
Elderane84
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
3246 Posts
Member since 30/10/2008 |
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10029 Posts
Member since 20/02/2010 |
Posted - 29/06/2015 : 13:11:26
|
Moguce da nemamo. Sad sam procitao willerovu (pristojnu btw) recenziju i malo me podsetila na radnju. Iskreno, racunam da, ako nista drugo, mogu isprve da procenim da li je neka epizoda posebna ili ne. Znam srati oko Zagora ali to je saavim druga dimenzija :)
A ovde se ne secam niceg posebnog osim cuvenog pomalo zaslepljujuceg zacina otkrivanja proslosti jednog od vidjenijih likova serijala. Osim toga, apsolutno nista jace od standardnog Texa. Ova sa lordom Hudsonom mi je ostavila daleko jaci "dojam" (obozavam ovu hr.rec) |
DNEVNIK CITANJA:
Etika junaštva i deklišeizirani koreni u “Zagor prica...”
|
|
|
|
solar
Moderator
.jpg)
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
|
|
Topic |
|
|
|
Tex Willer
