quote:

---

Originally posted by tinton

Klub bez tradicije.

---

quote:

---

Originally posted by tinton

Klub bez tradicije.

---

quote:

---

Originally posted by Zlotvor

Sve nesto mislin ovi dana otvorit topik o Urawa Red Diamondsima...

---

quote:

---

Originally posted by Jerry Krause

quote:

---

Originally posted by tinton

Klub bez tradicije.

---

E tintone stvarno znaš biti iritantan. Je li to zato što želiš ispasti prepametan pred svima ne znam, samo brate ne diraj u jedan od klubova s najvećom tradicijom u Europi.

Drag je meni i West Ham, ali nije to razlog da pljuješ po Chelsea. Pratim ga već 20 i nešto godina, još dok su Gulitt i nakon njega Zola harali klubom i mogu reći da je to jedan od klubova s najvećom dušom u Engleskoj. A ti i dalje pljuj po klubovima koje su kupili milijarderi, ne boj se doće jednom red i na West Ham, pa će me baš zanimati onda tvoje mišljenje.

---

quote:

---

Originally posted by Jerry Krause

Inače svaka čast na otvaranju topica.

---

quote:

---

Originally posted by tinton

Oprosti ako sam dirnuo u bolnu točku.

---

quote:

---

POVIJEST KLUBA 1990-2000

Na početku novog desetljeća bilo je dovoljno novca za naša prva pojačanja skuplja od jednog milijuna funti, bili su to veznjaci Andy Townsend i Dennis Wise, ali sezone koje su uslijedile ipak su bile frustrirajuće. Chelsea nije uspio napredovati iz sredine tablice te je prečesto bio izbačen iz kupova od niželigaških protivnika. Bila je to sramotna navika – David je tako ubio Golijata 13 puta u samo 12 sezona.

Nogometu Chelseaja falilo je poleta, pa ni Campbell ni njegov nasljednik Ian Porterfield nisu ostali dugo na klupi.

1993. trenersko mjesto pripalo je Glennu Hoddleu. Profil kluba instantno je napredovao, a kvaliteta tima se poboljšala. Ispočetka je išlo polako, ali momčad je nastavila napredovati te na kraju sezone zaigrala i u finalu FA kupa.

Na Wembleyu je Chelsea igrao s Manchester Unitedom, bio je to okršaj koji je ipak došao prerano za ovu skupinu igrača. United je pobijedio 4-0, iako rezultat ipak ne reflektira stvarno stanja na terenu te utakmice.

Sljedeće sezone napredak se nastavio, taktike Hoddlea odvele su ovu dosta ograničenu momčad do polufinala Kupa pobjednika kupova, ali njegov doprinos najviše se vidio sljedeće ljeto.

Budućnost Stamford Bridgea bila je osigurana, pa su bila omogućena dodatna sredstva. Igrač ogromne reputacije trebao je novi početak u drugome klubu, Hoddle je bio taj magnet koji je privukao nizozemsku legendu Ruuda Gullita da napusti Italiju radi zapadnog Londona.

Sljedeći genijalni potez trenera bilo je dovođenje Marka Hughesa iz Manchester Uniteda. Kupovinom rumunjskog beka/krila Dana Petrescua nedugo zatim, na Bridgeu se ponovno zaigrao brži, lepršavi nogomet.

Nakon samo jedne sezone Gullita su već nazivali Chelseajevim najboljim igračem ikada, a kada je Hoddle dobio posao izbornika Engleske nije bilo boljeg čovjeka da zauzme njegovo mjesto od bivšeg Igrača godine.

Koristeći svoje europsko znanje i veze, Gullit je doveo slavnog talijanskog napadača Gianlucu Viallija, kojeg su ubrzo u London slijedili i talijanski veznjak Roberto Di Matteo te francuski branič (“sweeper“) Frank Leboeuf. Gianfranco Zola, još jedna superzvijezda Serije A, doveden je nekoliko mjeseci kasnije.

U finale FA kupa Chelsea odlazi u stilu, a ovoga puta bio je spreman.

Di Matteu je trebalo samo 43 sekunde da zabije pogodak, što je rekord wembleyskih finala. Domaći igrač Eddie Newton završio je utakmicu drugim pogotkom, Middlesbrough je bio svladan. Dugih 26 godina čekanja na trofeje je završilo, a slavlje koje tek slijedi nije viđeno od osnutka stadiona.

Nažalost, tome neće svjedočiti Matthew Harding, veliki navijač i mladi milijunaš koji je postao potpredsjednik kluba. Preminuo je u nesreći helikoptera kada se vraćao s utakmice par mjeseci ranije. Njegova ostavština je tribina na sjeveru Stamford Bridgea, na kojoj je puno radio i u koju je puno uložio, pa je i dobila ime po njemu.

Momčad je ponovno dobila pojačanja u ljeto, Chelsea je vješto kupovao igrače koji su na izlaznim vratima svojih klubova i nisu pod ugovorom. Gullitovo oko za talente, kao i bivših trenera Chelseaja, bilo je odlično. Doveo je odličnog, raspucanog veznjaka Gustava Poyeta i mladog norveškog napadača Torea Andrea Floa za pravi sitniš.

Klub su ojačali i Celestine Babayaro, engleski lijevi bek Greame Le Saux, koji se vratio u klub u kojem je prvotno i zaigrao, i vratar Ed de Goey. Svih pet igrača odigralo je veliku ulogu u sezonama koje predstoje.

Sljedeća sezona bila je opet povijesna, iako Gullit tijekom iste odlazi. Nakon nesuglasica oko novog ugovora rane 1998. Gullit odlazi, a Vialli je uskočio na njegovo mjesto.

Tri mjeseca kasnije Vialli je već osvojio dva trofeja. Middlesbrough je opet savladan s 2-0, ovoga puta u finalu Coca Cola kupa (današnji Capital One), a strijelci su bili domaći igrač Frank Sinclar i Di Matteo.

Nakon toga je Chelsea u Stockholmu zaigrao finale Kupa pobjednika kupova protiv Stuttgarta pred 20,000 svojih navijača, a jedini pogodak zabio je Gianfranco Zola, ušavši s klupe.

Sljedeće ljeto Frank Leboeuf zaigrao je za momčad Francuske koja je osvojila Svjetsko prvenstvo. Njegov obrambeni partner u finalu, Marcel Desailly, bio je pred potpisom za Chelsea. Profil našeg kluba u svijetu neprestano je rastao.

1971. se ponovila, svladan je veliki Real Madrid u Europskom superkupu u Monaku, Poyet je bio strijelac.

Sljedeće sezone Chelsea se natjecao za vrh Engleske lige, po prvi puta još od 1960-ih. Završili smo treći, četiri boda iza pobjednika Manchester Uniteda, sa samo tri poraza u sezoni. De Goey postavio je novi rekord Chelseaja u broju praznih mreža po sezoni.


POVIJEST KLUBA 2000-2010


Treće mjesto u sezoni ‘99/’00 donijelo je nogomet Lige prvaka u klub po prvi put te se pokazalo kao natjecanje koje leži Chelseaju, Plavci u svom prvom pohodu na to natjecanje odlaze do četvrt finala.

Slavni izjednačujući pogodak Dennisa Wisea na Milanovom San Siru, Galatasarayeva crvena vojska utišana pobjedom od 5-0 u Turskoj te pobjeda nad Barcelonom od 3-1 na Stamfordu bili su najljepši trenuci ove Lige prvaka.

Španjolci su ih na kraju izbacili na veličanstvenom Camp Nouu, ali lijepa utjeha bila je kada su bili dio finala zadnjeg FA kupa koji je odigran na starom Wembleyu. Aston Villa je tada osjetila Di Matteovu naviku zabijanja na Wembleyu, u pobjedi od 1-0.

Nakon samo 20 godina od skorog financijskog kolapsa kluba, Chelsea je izjednačio britanski rekord u visini transfera, dovođenjem Jimmyja Floyda Hasselbainka za 15 milijuna funti. Njegov prvi pogodak na njegovom debiju pomogao je Chelseaju da osvoji Charity Shield, što je bio njihov šesti trofej u manje od tri godine.
Bluesi su uživali u osvojenim trofejima, a kapetan Dennis Wise tako je dobio svoju nagradu za 11 godina neminovanog žrtvovanja za klub i napornog rada u vođenju te višenacionalne momčadi.

Ipak, nije bilo sve tako savršeno kao što se na prvi pogled činilo. Problem je nastajao između trenera Viallija i velikog broja njegovih igrača, a dosta njegovih novih pojačanja se nije uspjelo nametnuti. Momčad je bila vremešna, s potrebom za svježom krvi pa je klub potražio novog trenera koji bi zadovoljio te potrebe.

Claudio Ranieri dolazi na kormilo

Claudio Ranieri, Talijan koji je izgradio pobjedničku momčad Fiorentine u svojoj rodnoj zemlji te ostvario dobar rezultat u Španjolskoj s Valenciom. Njegova prva sezona završila je plasmanom u Ligu prvaka, što je bio već peti Chelseajev plasman zaredom u to elitno natjecanje.

Hasselbaink je tada osvojio Zlatnu kopačku Premier lige s 23 pogotka, što ga svrstava u sam vrh Chelseajevih napadača u povijesti uz Hilsdona, Bentleya, Greavesa, Osgooda i Dixona.

Ranieri je počeo s transferima, otišli su Wise, Poyet i Leboeuf. Potrošio je 42 milijuna eura na dovođenje braniča Williama Gallasa, veznjaka Franka Lamparda, Emmanuela Petita, Slavišu Jokanovića te krila Jaspera Gronkjaera i Boudewijna Zendena.

Nadogradnja novog, kompaktnog Stamford Bridgea završena je za početak sezone ‘01/’02, a Chelsea je bio na putu u četvrtfinale FA kupa za utakmicu protiv Tottenhama.

Ovaj dvoboj prerastao je u veći londonski derbi. Kroz 12 godina Chelsea je izgradio nevjerojatan niz nepobijeđenosti nad lokalnim rivalima, nisu izgubili ni jednu utakmicu za to vrijeme.

Ipak, u siječnju 2002., u četvrtfinalu Liga kupa Pijetlovi su zabilježili rijedak i velik podvig – pobijedili su Chelsea 5-1. Plavi su se vratili šest tjedana kasnije gladni za osvetom te ih razmontirali s 4-0. Nakon toga Chelsea pobjeđuje i Fulham te odlazi na noge Arsenalu, od njih gubi treći put za redom rezultatom 2-0.
Finali kupova i visoki plasmani na ljestvici postali su uobičajeni, ali dvojbe oko rekonstrukcije momčadi, stadiona i novogradnje novog hotelskog kompleksa bile su zabrinjavajuće.

Pobjeda protiv Liverpoola u zadnjoj utakmici sezone ‘02/’03 bila je veliko olakšanje, jer je ona odlučivala o putniku u Ligu prvaka, Chelsea je uspio u tome, a Liverpool ostao praznih ruku.

Roman Abramovič preuzima klub

Iako se klub kvalificirao u Ligu prvaka trebala su mu nova ulaganja, 2. srpnja 2003. Roman Abramovič kupuje Chelsea. Sa samo 36 godina na leđima, Abramovič je bio ruski milijarder, skoro nepoznat engleskoj javnosti.

Vijest o kupnji kluba odjeknula je, ispočetka je sve bilo nejasno. Hoće li biti novca za nove igrače, hoće li biti promjene trenera i hoće li Gianfranco Zola ostati u klubu?
Financije su inače bile nedostatne za ponudu novog, dostojnog ugovora 37-godišnjoj legendi. Sada se sve promijenilo, ali Zola je ipak već odlučio da se vraća kući u rodnu Sardiniju. U ovo ludo vrijeme za Chelsea, univerzalno najpopularniji igrač koji je obukao plavi dres napušta klub.

Uskoro je postalo jasno u kojem smjeru će klub ići kada je Abramovič pokrenuo najveću predsezonsku potrošačku navalu koju je ovaj svijet do sada vidio.
Dovedeni su mladi engleski talenti u likovima Glena Johnsona, Waynea Bridgea i Joea Colea. Iz drugih premierligaških klubova dovedeni su Gérémi i Juan Sebastián Veròn, dok je Damien Duff postavio rekord svojom odštetom visine od 17 milijuna funti.

Talijanska Serija A bila je sljedeća na redu, iz nje su dovedena dva vrhunska napadača – Adrian Mutu i Hernán Crespo, dok je zadnje mjesto u slagalici zauzeo Claude Makelele – osvajač Lige prvaka s Real Madridom će očvrsnuti vezni red.

Potrošeno je preko 100 milijuna na igrače za novu sezonu, a izvan budnog oka javnosti Abramovič je vratio klub u privatno vlasništvo.

Nova era Chelseaja počela je impresivno s prvom pobjedom na Anfieldu u zadnjih 11 godina.

U studenom 2003. ostvarene su dvije važne pobjede. Lazio je demoliran s 4-0 u Rimu, što je postao novi rekord pobjede stranog tima na talijanskom tlu, a poslije toga pao je i Manchester United, što je tada donijelo Chelseaju prvo mjesto na tablici.

Bilo je manjih problema protiv slabašnog protivnika oko Božića, ali u četvrtfinalu Lige prvaka pao je Arsenal i to na Highburyju, po prvi puta u zadnjih 17 susreta.
Monaco, kojeg je tada vodio bivši igrač Chelseaja Didier Deschamps, stao je između Chelseaja i finala Lige prvaka. U dvije utakmice u kojima se sreća smiješila čas jednima, čas drugima, momčad iz mediteranske kneževine ipak je prošla dalje. Kod kuće je bila dobra situacija, drugo mjesto na ligaškoj tablici bilo je druga najbolja pozicija kluba ikad.

Momčad se dosta promijenila pod Ranierijevom palicom, imala je i mlađi izgled, ali nakon četiri godine bez trofeja donesena je odluka da se dovede novi trener koji je sposoban voditi klub do najviših nogometnih dosega.

Dolazak Josea Mourinha

U samo dvije sezone Jose Mourinho odveo je Porto do velikog slavlja, prvo u UEFA kupu (današnja Euro liga), a zatim i u samoj Ligi prvaka. Nisu ostali dužni ni u njegovom rodnom Portugalu, čiju ligu su tada osvojili dvaput zaredom.

Zračeći samopouzdanjem, 41-godišnjak postavio je jednake ciljeve i u svome novome klubu. Portugalski internacionalci Paulo Ferreira, Ricardo Carvalho i Thiago pratili su Mourinha u London. Dva velika mlada talenta su također pojačala redove Bluesa, Petr Čech i Arjen Robben, kasnije i Didier Drogba, što je povećalo rekord potrošenog novca na igrače na još 20 milijuna. Mateja Kežman je bio drugi novi napadač.

Jedna od prvih velikih odluka Mourinha bila je uručenje kapetanske vrpce Johnu Terryju, najboljem produktu Chelseajeve akademije kroz zadnje dvije dekade.
Pobjeda nad Manchester Unitedom na otvorenju sezone postavila je visoka očekivanja, a jednom kada su Plavci zasjeli na prvo mjesto bilo je jasno da će teško sići s njega.

Liga je osvojena s najvećim brojem bodova ikad te najboljim obrambenim rekordom u povijesti najboljih engleskih klubova. Terry je bio prvi Chelseajev igrač koji je izabran za PFA igrača godine (“PFA player of the year”) dok je Lampard, koji je zabio 19 golova s pozicije veznjaka u svim natjecanjima, bio igrač godine.
Iako je Chelsea ostao kratak u Ligi prvaka (izgubivši od Liverpoola u polufinalu), pobjeda u Carling kupu s anfieldskom momčadi na drugoj strani u finalu, osigurala je sezoni ‘04/’05 epitet najuspješnije ikada.

Bio je to stvarno veličanstven način za proslaviti stoti rođendan kluba.

Nikad nije bio netko tko će samo sjediti i gledati stvari kako se same pokreću, Jose Mourinho krenuo je u novu akciju trošenja, koju je zadovoljni vlasnik naravno odobrio – na Stamford Bridge došao je Michael Essien iz Lyona, tada postaje novi najveći transfer kluba i svjetski najskuplji Afrikanac.

Englez Shaun Wright-Phillips bio je novo 20-milijunsko pojačanje, važan transfer zbog važnosti krila u Chelseajevoj postavi; također, Španjolac Asier Del Horno pojačao je mjesto lijevoga beka. Hernan Crespo se vratio s posudbe na kojoj je proveo već drugu godinu.

Čekanje do novog trofeja bilo je kratko – Arsenal, Chelseajeva najveća prijetnja prošle godine poražen je u Community Shieldu pa onda opet na otvorenju sezone, što je odvelo Chelsea na rekordnih 9 uzastopnih pobjeda na početku sezone.

Niz uključuje i 4-1 pobjedu nad Liverpoolom na Anfieldu, njihov najveći poraz u zadnjih 35 godina. Protivnici za titulu su posustajali već u studenome, Chelsea nije potonuo ni nakon poraza na Old Traffordu. Pobjeda na Chelseajevoj zadnjoj utakmici na Highburyju odvela je klub na desetu uzastopnu pobjedu.
Napredak u Ligi prvaka nije išao tako glatko – Barcelona (koja napose i osvaja natjecanje) osvećuje se za poraz od prošle godine na Stamford Bridgeu. Iako se forma u domaćoj ligi pogoršala, Chelsea je potvrdio naslov prvaka kada je pobijedio drugoplasirani Manchester United s 3-0, već u travnju Plavci podižu pehar.
Chelsea je postao prvi londonski klub koji je osvojio ligu dvaput zaredom još od 1930-e. Frank Lampard, koji je proglašen drugim najboljim igračem svijeta te sezone, zabio je velikih 20 pogodaka i oborio premierligaški rekord po nastupima u nizu.

U ljetu 2006. Chelsea se oprašta s nekim zvijezdama – Eidurom Gudjohnsenom, Williamom Gallasom te Damienom Duffom.

Ugledni igrači svjetske nogometne scene – Andriy Shevchenko (za rekordnu svotu), Michael Ballack i Ashley Cole došli su osigurati ostanak na vrhu.

Ipak, treća sezona pod Mourinhom bila je različita od prethodne dvije. Odličan start bio je uzdrman teškom ozljedom glave Petra Čecha. Forma je bila stabilizirana tek oko Božića, a u prošlim sezonama do tada je Chelsea već imao otvoren put ka tituli.

Ovoga puta Chelsea je posustao za vrijeme praznika, ozljede Johna Terryja, Ricarda Carvalha i Carla Cudicinija također nisu pomogle. Iako se Čech vratio, komforna situacija bila je izgubljena, a Mourinho je bio prisiljen igrati ono što on naziva “preživljavajući nogomet”.

Liga prvaka (opet) je okončana susretima na Anfieldu, ali je osvojen Carling kup u finalu protiv Arsenala u Cardiffu, a zatim i FA kup protiv tadašnjih osvajača lige, Manchestera Uniteda na Wembleyu, što je učinilo Chelsea klubom koji je zadnji osvojio naslov na starom i prvi na novom Wembleyu.
Stroj za golove u oba navrata bio je Didier Drogba, odličnu sezonu okrunio je s 33 pogotka.

Mourinho je odveo Chelsea do čitave kolekcije domaćih trofeja, ali njegov boravak u Chelseaju trajao je još samo par mjeseci.

Kraj Mourinhove ere

U rujnu 2007., najuspješniji trener u klupskoj povijesti napustio je uz zajedničku suglasnost. Avram Grant, koji je doveden kao nogometni direktor prošlog ljeta, promaknut je na mjesto trenera što je tražilo promjenu načina igre.

Iako je vodio klub kroz vrlo težak period, sezona je za dlaku mogla završiti uspješnom. Izgubljeno finale Carling kupa, šokantni izlazak iz FA kupa porazom od Barnsleya, iako se to natjecanje činilo idealno i neteško za osvojiti, i za dlaku izgubljena Engleska liga, bile su stvari za kojima se moglo žaliti.
Finale Lige prvaka moglo je sve to baciti u zaborav, ali loša sreća to nije dopustila – Chelsea gubi na jedanaesterce u moskovskoj drami. Avram Grant napušta klub tri dana kasnije, a Luiz Filipe Scolari je proglašen novim trenerom.

Unatoč obećavajućem startu, dobri rezultati su počeli izostajati pa je uprava kluba donijela još jednu dramatičnu promjenu na trenerskoj poziciji, zamijenivši Scolarija Guusom Hiddinkom nakon osam mjeseci na kormilu – ovoga puta promjena je napravila čuda. Revitalizirani Chelsea pronašao je svoju staru formu u preostalim ligaškim utakmicama i, iako su imali previše zaostatka za Manchester Unitedom, završili su na respektabilnom trećem mjestu s 83 boda.

Naravno, ni tu srcolomu nije bio kraj, bio je to jedan od najnepravednijih bolnih trenutaka kada je u zadnjoj minuti pogotkom Barcelone izgubljeno finale Lige prvaka. Ni tada Chelsea nije posustao, momčad je pokazala karakter osvojivši FA kup nakon 2-1 pobjede nad Evertonom.

U par kratkih mjeseci Hiddink je postao jako popularan među navijačima i igračima, ali je bio čovjek od riječi, vratio se na kormilo ruske reprezentacije. Tako je Chelsea još jednom iznova morao tražiti novog trenera na početku sezone.

Stiže Carlo Ancelotti

Carlo Ancelotti se već proslavio kao jedan od najboljih svjetskih trenera s AC Milanom kada je prihvatio izazov da vrati stabilnost i trofeje na Stamford Bridge. Osvajač Serije A i Lige prvaka, oboje kao igrač i kao trener, zadobio je veliko poštovanje svojih novih igrača u Chelseaju.

Ancelotti je imao veliku zadaću u Londonu, trebao je osvajati trofeje, naučiti momčad kako da igra atraktivnije, a napose i naučiti novi jezik. Na kraju je u svemu i uspio, poveo je Chelsea do njegovog prvog naslova od 2006., s momčadi koja je zabila rekordna 103 pogotka u sezoni, uključujući tri pobjede u kojima su zabili sedam i jednu s čak osam pogodaka na odlučujućem, zadnjem ogledu te sezone.

Chelsea je ponovno postao prvakom i kao točka na i došao je trofej FA kupa pobjedom od 1-0 nad Portsmouthom. Bila je to prva dvostruka kruna u povijesti kluba.


POVIJEST KLUBA 2010-danas


Chelsea je ovo desetljeće započeo osvajanjem dvostruke krune (prvenstvo i FA Kup), po prvi puta u svojoj povijesti. Ipak, naredna sezone (2010./11.) je bila prva sezona bez trofeja ili nastupa u nekom finalu još od 2003./04. godine te statistički najgora sezona od početka “Abramovičeve ere”. Carlo Ancelotti je tada odveo momčad do drugog mjesta u prvenstvu (četvrti put u klupskoj povijesti), a broj postignutih golova u cijeloj sezoni je bio četvrti najviši u zadnjih 12 sezona. Međutim, Chelsea je pružio blijedi nastup u četvrtfinalu Lige prvaka protiv Manchester Uniteda te je talijanski stručnjak otpušten nakon zadnje utakmice sezone.

2010./11. John Terry i Frank Lampard su ubilježili 500 nastupa za Chelsea.

Nakon što se proslavio sjajnom sezonom na kormilu Porta, Andre Villas-Boas je izabran za Ancelottijevog nasljednika na klupi Bluesa. Tada je imao 33 godine i bio trenerska zvijezda u usponu. Prethodno je bio na Stamford Bridgeu kao skaut u vrijeme Josea Mourinha.

Ipak, njegovi pokušaji da promijeni stil igre momčadi su kao posljedicu imali nedostatak rezultata. Do ožujka 2012. godine, Chelsea je pobijedio u samo 48% susreta, a tu su bila i 3 boda zaostatka za četvrtim mjestom u prvenstvu i veliki deficit protiv Napolija u Ligi prvaka. Uprava je odlučila da rezultati nisu dovoljno dobri i da nema nade da će se popraviti u ključnom dijelu sezone.

Na scenu stupa Roberto Di Matteo (do tada asistent Villasu-Boasu) i preuzima klupu Chelseaja kao privremeni trener do kraja sezone. Prvu utakmicu na čelu Bluesa je zaključio pobjedom protiv Birminghama u ponovljenoj utakmici FA Kupa.

Nedugo potom su uslijedile jedne od najvećih europskih noći na Stamford Bridgeu. Deficit od 3-1 protiv Napolija je preokrenut, a niz se nastavio pobjedama protiv Benfice i europskih prvaka Barcelone. Uzvrat na Nou Campu je već legendaran u analima kluba. Chelsea je pružio fanatičnu borbenost i s 10 igrača eliminirao Barcelonu iz Lige prvaka.

FA Kup je osvojen pobjedom nad Liverpoolom na Wembleyu (Di Matteo jako voli taj trofej!) te, iako je klub završio na 6. mjestu u engleskom prvenstvu, ipak se kvalificirao u Ligu prvaka za iduću sezonu na najljepši mogući način. Chelsea je porazio Bayern u Munchenu i podigao trofej Lige prvaka po prvi put u svojoj povijesti.

U toj utakmici Didier Drogba je pogodio glavom za izjednačenje i odveo susret u produžetke, da bi u ruletu jedanaesteraca zabio onaj pobjednički i time na najbolji način zaključio svoju sjajnu karijeru u Chelseaju. U 8 sezona provedenih na Stamford Bridgeu postao je 4. najbolji strijelac kluba u povijesti (157 golova), a 9 od tih golova je zabio u finalima. Zaista čovjek za velike prilike!

Za nevjerojatan uspjeh Di Matteo je nagrađen novim ugovorom.

U sezoni 2012./13., Rafael Benitez je zamijenio Di Mattea u 11. mjesecu kao privremeni trener. Na kormilu Chelseaja je preveo 69 susreta u 8 različitih natjecanja. Po prvi puta u svojoj povijesti Chelsea je nastupio na Svjetskom klupskom prvenstvu u Japanu gdje je dogurao do finala u kojem je ipak bolji bio Corinthians rezultatom 1-0. Frustracije su se nastavile polufinalnim porazima u Liga kupu i FA kupu (Swansea i Manchester City) te ispadanjem u grupnoj fazi Lige prvaka. Ipak, iskusni Benitez je to iskoristio da odvede momčad Chelsea sve do finala Europa lige gdje je Benfici presudio Branislav Ivanović u sudačkoj nadoknadi.

Tada je Chelsea 10 dana bio prvi klub u povijesti koji je istovremeno držao titulu pobjednika Lige prvaka i Europa lige te prvi engleski klub, a četvrti sveukupno, koji je osvojio sva 3 najveća europska natjecanja. U domaćem prvenstvu momčad je osigurala nastup u Ligi prvaka naredne sezone. U utakmici protiv Aston Ville u gostima (pobjeda Chelseaja 1-2) Frank Lampard je postigao svoj 202. i 203. pogodak u karijeri te prestigao Bobbyja Tamblinga na vječnoj ljestvici strijelaca i postao najbolji strijelac u povijesti Chelseaja.

Još jedan važan pogodak je došao početkom svibnja na Old Traffordu. Juan Mata je osigurao da Chelsea bude posljednji klub koji je pobjedio Manchester United za vrijeme vodstva Sir Alexa Fergusona. Mata je te sezone drugi put uzastopce osvojio nagradu za Chelseajevog igrača godine te doprinio najvećem broju pogodaka Chelseaja u jednoj sezoni (147) s 20 golova. Torres je bio najbolji strijelac s 2 pogotka više od Mate, a Oscar i Eden Hazard su odigrali 64 od 69 utakmica.

Krajem sezone Rafael Benitez se preselio u Napoli, a u lipnju 2013. godine Jose Mourinho se vratio na trenersku klupu Bluesa nakon avantura u Italiji i Španjolskoj.

---

quote:

---

Originally posted by Tintilinic

Zar je bilo sumnje?

---