forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Dylan Dog 2.0. [pregled i diskusije novih epizoda]
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 48

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 17/05/2018 : 22:48:03  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote


DD VEC 134 U dimu bitke



Izdavač: Veseli četvrtak
Datum objavljivanja: 17.05.2018


Scenarij: Luigi Simeoni
Crtež: Luigi Simeoni
Naslovnica: Angelo Stano

promo table: 1, 2

OCIJENITE STRIP

recenzija: N/A

Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 17/05/2018 : 22:49:48  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
Inače, trebao bih ovaj ili idući vikend dobiti na posudbu VČ brojeve od Dubokog svemira na dalje pa nabacim uskoro koji komentar/dojam.
Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 18/05/2018 : 01:22:07  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Sarghan

Inače, trebao bih ovaj ili idući vikend dobiti na posudbu VČ brojeve od Dubokog svemira na dalje pa nabacim uskoro koji komentar/dojam.



Jedva cekam!
Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 18/05/2018 : 18:25:23  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
Najnoviji DD U dimu bitke je zaista nista posebno. Sinoc procitao pred spavanje, evo vec sad se ne secam pola epizode ali znam da je razresenje krajnje glupo.

Mada crtacki je Simeoni vrlo dobar, rezija interesantna (ali nista revolucionarno ili da se padne na dupe) a i par krupnih planova zajedno sa glavnim negativcem su dobro nacrtani. Samo ne znam SPOILER je l na kraju stripa onaj andjeo onaj iz Barbatine epizode Djavolji dodir? KRAJ SPOILERA


Neka ocena bude 5 ili 6 od 10 i to na misice jer sam dobro raspolozen danas.
Treba biti mnogo rigorozniji prema ovom novom Dilanu, toliki hajp je podigao Rekioni a i domaci citaoci koji su citali italijanske epizode da smo ocekivali nesto fantasticno, a nismo dobili ni iole kvalitetno, tj. mozda ovo i jeste kvalitetno ali za nekog drugog strip junaka a ne Dilana, barem ne onog pravog Dilana. Jedino je Djole na Darkvudovom forumu vidim bio vrlo objektivan i zamerao epizodama isto sto i ja.
Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 18/05/2018 : 21:38:09  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
Ima li Ludensovih citaoca koji su procitali Duboki svemir? Imate li nesto da kazete, neko zapazanje, nesto interesantno, bilo sta? Samo dva nova komentara na recenziji od kada je izasla epizoda a po topicima skoro pa nista.
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 26/05/2018 : 21:03:49  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by going going

Ima li Ludensovih citaoca koji su procitali Duboki svemir? Imate li nesto da kazete, neko zapazanje, nesto interesantno, bilo sta? Samo dva nova komentara na recenziji od kada je izasla epizoda a po topicima skoro pa nista.



Da, razočaravajuće

Nego, da se i ja uključim...

VČ 128 / LU 164 Duboki svemir



Ako priču promatramo kao metaforu za serijal i njegovo tadašnje/buduće stanje, onda je cilj ispunjen i konačni produkt je jako dobar. Više-manje je sve rečeno o tim prenesenim značenjima i tumačenjima ove priče, mada bih posebno istaknuo kako mi se sviđa paralela sa UK-Thatcher = serijal, a osobito što također predstavlja i futurističku verzije galije/jedrenjaka.

Galija kao jedan od ključnih simbola cijelog serijala uvijek je u pričama u kojima se pojavljivala (na nebu) nagovještala smrt te je kao takva odnosila duše/mrtve od zemaljskog života u neka nova/izvanzemaljska prostranstva. Na isti način je i UK-Thatcher futuristička varijanta te galije koja također prenosi "izgubljene" duše (čitaj: mrtvu/zaposjednutu posadu) što dalje od ljudske civilizacije, u novi život, a u ovom slučaju i sam serijal u neki novi smjer. Sviđa mi se i kako "originalni" Dylanov klon par puta tijekom priče spominje tu usporedbu sa jedrenjacima/galijom na što jedan od modificiranih klonova napominje kako je njima "veći dio tog broda/jedrenjaka "nepoznat"". Očigledno, jer je jedino Sclavijeva/originalna verzija Dylana u ranijim pričama veću pozornost posvećivala slaganju galije (i to s većim ciljem, kako je objašnjeno u broju 100 i specijalu "Snovi") dok je ostalim novijim scenaristima galija više služila kao podsjetnik na jedan od Dylanovih hobija iz prvih 100 brojeva. Također, implozija unutar futurističke galije koja stvara "crnu rupu koja se stvorila u trulom srcu ovog broda" i koja usisava sve nam poznato takoreći daje mig klasičnoj galiji koja nosi duše na drugi svijet, a u ovom slučaju sve unutar sebe šalje/prenosi u pakao "gdje će sve ovo prethodno izgledati kao šala" također djeluje u duhu klasične galije, ali i jasno upućuje što Recchioni planira dalje sa serijalom. Pitanje je da li je ta usporedba sa Sclavijevom galijom bila namjerna ili slučajna, ali u ovom obliku lijepo funkcionira.

S druge strane, ako ovu priču gledamo čisto na temelju onoga što se događa u njoj, ona sveukupno dijeluje slabo, ali i prazno. Takoreći, dobili smo samo jednu akcijsku avanturicu smještenu u svemir i ništa više od toga. Mada, postoji par mjesta koja ostaju nedorečena i ostavljaju upitnike iznad glave zašto su uopće ubačena u priču (npr. kao sama zadnja sekvenca/pakao koja kao da ima neki dublji cilj u sklopu ove priče, ali i smisao za koji još nije došlo vrijeme za razotkrivanje). Iz tadašnje perspektive bih rekao da su ti dijelovi nedorečeni i nepotrebni, mada nove informacija o nadovezivanju Dubokog svemira na broj 400 upućuju kako bi se Recchioni mogao vratiti tim dijelovima priče. Ponovno, pitanje je da li je Recchioni to planirao od samog početka (tijekom pisanja "Dubokog svemira") ili je poput većine današnjih scenarista tv-serija i manga serijala retroaktivno/naknadno tražio događaje u prošlim pričama koje može pretvoriti u plot-twist i tvrditi su oni od početka bili tako zamišljeni. Ili možda ništa od toga. Ali sveukupno, priča kao priča je razočaravajuća iz te perspektive.

Mari mi je uvijek bio među dražim crtačima, ali ovdje me baš oduševio. Ne znam koliko je to do njega, a koliko do boje, no ovo mi je jedan od njegovih boljih radova. Naslovnica odlična. Što se boje tiče, imao sam priliku usporediti VČ i LU izdanje pa me iznenadilo kako je boja u oba izdanja jednako kvalitetno/identično otisnuta neovisno o tome što je papir u VČ izdanju kvalitetniji. Boja u VČ izdanju gotovo da ne izgleda ništa bolja na kvalitetnijem papiru od one na standardnom papiru kojeg Ludens inače koristi.

Sveukupno jako dobra priča, znatno bolja od onih prije pre-preporoda, ali moglo je i bolje. Ocjena više priči i scenariju zbog višeslojnih značenja i tumačenja.

P:7 S:7 C:9 N:10

7.5/10 (79%)
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 26/05/2018 : 23:09:05  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
U nedostatku komentara na "Duboki svemir", evo trenutnog stanja polla (link na prvoj stranici topica) gdje se čak uspjelo skupiti više od 30 glasova.

Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 28/05/2018 : 01:05:44  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Sarghan

S druge strane, ako ovu priču gledamo čisto na temelju onoga što se događa u njoj, ona sveukupno dijeluje slabo, ali i prazno. Takoreći, dobili smo samo jednu akcijsku avanturicu smještenu u svemir i ništa više od toga. Mada, postoji par mjesta koja ostaju nedorečena i ostavljaju upitnike iznad glave zašto su uopće ubačena u priču (npr. kao sama zadnja sekvenca/pakao koja kao da ima neki dublji cilj u sklopu ove priče, ali i smisao za koji još nije došlo vrijeme za razotkrivanje). Iz tadašnje perspektive bih rekao da su ti dijelovi nedorečeni i nepotrebni, mada nove informacija o nadovezivanju Dubokog svemira na broj 400 upućuju kako bi se Recchioni mogao vratiti tim dijelovima priče. Ponovno, pitanje je da li je Recchioni to planirao od samog početka (tijekom pisanja "Dubokog svemira") ili je poput većine današnjih scenarista tv-serija i manga serijala retroaktivno/naknadno tražio događaje u prošlim pričama koje može pretvoriti u plot-twist i tvrditi su oni od početka bili tako zamišljeni. Ili možda ništa od toga. Ali sveukupno, priča kao priča je razočaravajuća iz te perspektive.




Neke scene iz narednih epizoda, pogotovo iz U sluzbi haosa nagovestavaju da je sve namerno tako nedoreceno i ostavljeno i da se valja nesto veliko u pozadini svega. Videcemo na sta ce to da ispadne. Ali me ne bi cudilo da u 400. broju dodje opet do nekog reboota serijala.
Go to Top of Page

zeljko
Advanced Member



Bosnia and Herzegovina
17653 Posts

Member since 02/08/2002

Posted - 28/05/2018 : 06:35:24  Show Profile Show Extended Profile  Send zeljko a Private Message  Reply with Quote
ma to je zrelo za ukidanja

Utabanim stazama ocaja!
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 28/05/2018 : 18:00:06  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by going going

Neke scene iz narednih epizoda, pogotovo iz U sluzbi haosa nagovestavaju da je sve namerno tako nedoreceno i ostavljeno i da se valja nesto veliko u pozadini svega. Videcemo na sta ce to da ispadne. Ali me ne bi cudilo da u 400. broju dodje opet do nekog reboota serijala.


Vidjet ću kad dođem do te priče, no za sada mi na temelju tvog opisa i najave za broj 400 sve to izgleda kao naknadno krpanje naknadno primjećenih mana. Da je to bilo tako planski zamišljeno, osobno bih povezanost Dubokog svemira sa brojem 400 ostavio kao iznenađenje za taj broj, no dobro...


Idemo dalje.


VČ 129 Nikad više, inspektore Bloch



S obzirom na događaje iz broja 200, nekako mi je bilo logično da bi priča o Blochovom odlasku u mirovinu (tj. kako je "Bloch nadživio vlastiti posao i konačno počeo živjeti") tematski bila povezana sa depresijom i blažim oblikom „pasivne suicidalnosti“ (to jest, prepuštanju sudbini zbog bezvoljnosti i (novonastale) praznine u životu). Slažem se s većinom ranijih komentara kako je Blochov odlazak u mirovinu trebao biti emotivnije odrađen (npr. sa većim uzročno-posljedičnim događajima) zbog čega mi je žao što na kraju nije bila prihvaćena teža i traumatičnija verzija ove priče koju je Paula prvobitno iznijela uredništvu. Na temelju crnohumornih dijelova sa mafijaškim obiteljima se baš vidi kako je nešto u scenariju mijenjano i ublaživano. Mada, ni ova zabavnija i blaža verzija priče također nije za baciti. Baš naprotiv, osobno mi se jako svidjela.

Glavna zamisao priče je rađena u stilu Sclavijeve priče „Tri puta nula“, ali ovog je puta glavni zabušant sama Smrt, i to iz relativno neočekivanih razloga koji će nekim čitateljima djelovati neuvjerljivi, ako ne i apsurdni. Ipak, ti razlozi počinju dobivati određeni smisao ako se uzme u obzir odnos između Dylana i Blocha, kao i sama činjenica da je Bloch nekoliko puta i osobno porazgovarao sa Smrti (u priči "S druge strane smrti" i još nekim manje bitnim pričama). Ipak, vjerujem kako bi ti razlozi djelovali uvjerljivije da je Paola nabacila koji flashback na takve scene, a prvenstveno na broj 200 koji bi Blochovoj „depresiji“ dali veću težinu. Također, tijek priče nije najbolje uravnotežen što je osobito primjetno na zbrzanom i objašnjenjima iscrpnom raspletu gdje je možda potrebno dodatno čitanje kako bi se pohvatalo slaganje svih djelića sve tri paralelne radnje u jednu cjelinu.

Posebno mi se svidjelo kako je u cijelu tu priču između Dylana i Smrti ubačena Nora Cuthbert. Osim zanimljivih saznanja na kojem principu funkcionira glavno oruđe Smrti, scena „osude na život“ gdje je greškom dan život onome tko ga više nema je jedno od zanimljivijih uplitanja u posao Smrti. Također mi je drago da je i Jenkinsu posvećena malo veća pozornost u ovoj epizodi.

Priča je scenaristički mogla biti bolje odrađena u vidu manje zbrzanosti pri kraju te ubacivanja pokojeg flashbacka i emotivnije izvedbe, no generalno sam jako zadovoljan ovom pričom. Vizualni dio priče je na očekivanoj razini kad su u pitanju Brindisi i Stano.

P: 9 S: 7 C: 9 N: 9
8.5/10 (84%)
Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 29/05/2018 : 00:28:00  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
Isuvise si blag Sarghane
Sto veci vremenski razmak imam od citanja epizode to mi sve vise padaju u ocima ove novotalasne epizdoe pogotovo sada kada sam procitao neke Meddine i Di Gregorijeve bisere u periodu 200+ koji vazi za jedan od najmanje inspirativnih perioda serijala.

Nikad vise inspektore Blok je toliko promasena epizoda da ja nisam mogao da verujem da je ovako nesto dopusteno u urednistvu. Trenutak o kome se prica kroz ceo serijal - Blokov odlazak u penziju - dakle jedan emotivan trenutak, prekretnica, oprostaj od glavnog sporednog lika serija, posle kojeg nece biti ista kompozicija prica nikada vise, takav trenutak je protracen i umesto njega nam je servirana bezvezna crnohumorna prica o nebitnim balkanskim mafijasima i glupava prica koja se vrti oko najantipaticnije zenske osobe u celom serijalu.

Od provereno kvalitetnog scenariste kao sto je Paola Barbato ovo ne moze da se ocekuje niti da se na bilo koji nacin opravda ili podrzi kao valjan potez ili dobra prica, pogotovo ne posle 200.broja.

Edited by - going going on 29/05/2018 00:47:31
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 29/05/2018 : 16:41:40  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
A ono, na stranu što sam maksimalno snizio očekivanja u vezi cijelog preporoda, strateški sam prije čitanja ovog broja pročitao broj 200 i još par priča tako da mi je vjerojatno zato ova priča ostavila bolji dojam. A i dva puta sam pročitao ovaj broj jer mi je na prvu bilo malčice teško pratiti zadnje objašnjenje.

Mada, stekao sam dojam kak je tebi problematično to što cijeli broj nije u potpunosti posvećen Blochovom umirovljenju već je taj dio "razvodnjen" sa crnohumornim mafijašima i Norom. Koliko god se slažem da su mafijaši bili nepotrebni, oni su ovdje više povezani s Norom kako bi joj dali neku pozadinsku priču i motiv za njeno samoubojstvo. Ipak, dio s Norom se tematski donekle poklapa s Blochovim stanjem nakom umirovljenja (Norina suicidalnost vs. Blochova pasivna suicidalnost) tako da vidim što je Barbato njome htjela prikazati. Problem je što joj to nije najspretnije pošlo za rukom. To jest, zbog paralelnih radnji je taj naum pokopan u skroz stražnji plan priče, ali on je, unatoč tome, itetako prisutan i vidljiv.

Ali da, osobno Blochovo umirovljenje nisam ni prije ni nakon ove priče doživio kao neki velik događaj samo zato jer će Bloch po najavama i dalje biti redovno prisutan u serijalu. Da je ovo doista pravi oproštaj od glavnog sporednog lika serijala na način da će se ubuduće jako rijetko ili nimalo pojavljivati (npr, da je Bloch umro), e onda bi se 100% složio s tobom. Ali ovako, ovo je samo premještanje Blochovog lika sa pozicije inspektora na poziciju umirovljenika što mi ne izgleda kao toliko dramatična promjena za daljnje priče. Dylan će ovako i onako uspijeti nekako doći do svih poterbnih informacija kao što je do njih dolazio i preko Blocha, a Blochova očinska uloga u ovom slučaju je i dalje prisutna (a vjerojatno će u narednim pričama ta uloga biti još jače naglašena).

Zato sam i dao 9tku priči: jer mi ideja o Blochovoj pasivnoj suicidalnosti nakon umirovljenja bila dobra (dio sa Smrti i osuda na život su također dodatni plus), a Norina provedena samoubojstvo i pararela s Blochovom je bila dobro povezana (i tematski i u vidu priče). Što se tiče scenarija, ja sam cijelu priču gledao u pogledu dvije radnje: Blochovo umirovljenje kao prve, te Nora i mafijaši kao druge (jer mafijaši, unatoč nepotrebnosti za Blochovo umirovljenje, daju neku pozadinsku priču i motive Nori). Scenariju sam skoro dao 6 zbog mafijaša i izvedbe, ali sam nategnuo sedmicu jer je Paola uistinu uspjela sve tri radnje dobro preklopiti i povezati.

Ne znam, ja ću ovu priču sigurno pamtiti, više zbog te ideje koja se proteže kroz priču. A Blochovo umirovljenje mi je u ovom slučaju prikladna i dovoljno jaka poveznica koja samo poboljšava konačni dojam te ideje. Zato su takve ocijene s moje strane.
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 31/05/2018 : 00:27:29  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
VČ 130 Anarhija u Ujedinjenom Kraljevstvu



U potpunosti se slažem s recenzijom. Ova je priča jednostavno morala biti bolja u vidu izvedbe i najavljenih promjena, a osobito kad se uzme u obzir da je ovo takoreći "prva" epizoda u kojoj se serijal prebacuje u sadašnjost.

Pobune robova današnjice nisu se trebale povezati sa pobunjenicima iz prošlosti čime se u drugoj polovici priče (s pomalo jeftinim razrješenjem) skrenuo fokus s glavne ideje i priče. Mada, čini mi se kako je veći problem ove priče što se ovdje također pokušavaju ugurati neki horror elementi. U prethodne dvije priče je to koliko-toliko funkcioniralo, ali ovdje baš i ne. Na stranu što su u priču ubačeni duhovi koji u obliku maska na licu zaposjedaju ljude (a da i ne spominjem kako smo SAMO DVA BROJA RANIJE u „Dubokom svemiru“ također imali duhove koji zaposjedaju ljude. Ono, zar se ozbiljno VEĆ ponavljaju sa horror elementima i zapletima istih?), priča i nije toliko loša koliko je ispod očekivanja.

Novi likovi su zanimljivi (štoviše, dijelovi s njima su i najzaslužniji za ovoliko visoke ocijene) te mi se generalno sviđa u kojem ih pravcu autori razvijaju. Od ostalih stvari, najviše me zanima koliko će Dylanu oduzimanje istekle iskaznice Scotland Yarda imati utjecaja na tijek istrage i razvoj priča u narednim brojevima.

Casertano je standardno solidan mada mi je cijelo vrijeme upadalo u oči kako crta Carpenterovu mrežicu za glavu frizuru. Ideja za naslovnicu je bila dobra, ali izvedba nije najuspješnija.

Sve u svemu, ok priča koja je po tematici nešto prizemljenija i ne toliko pretenciozna kao prethodne dvije priče...ipak, to joj je u drugu ruku (na stranu modernizaciji) ujedno i mana s obzirom na najavljene promjene.

P: 6 S: 5 C: 7 N: 6
6/10 (60%)

Edited by - Sarghan on 31/05/2018 00:32:11
Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 31/05/2018 : 22:08:52  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
Slazem se sa svim zamerkama koje su iznete u recenziji i u sarghanovom postu ali ova epizoda iako neosporno ima svoje mane, zbog svoje neambicioznosti mi je mnogo bolje legla nego prethodne dve. Ali ionako sam vec sve napisao u komentaru na recenziji, mozda su ipak malo previsoke ocene ali to je to za sada.
Go to Top of Page

Whetherpine
Average Member



Croatia
540 Posts

Member since 15/07/2010

Posted - 01/06/2018 : 19:39:30  Show Profile Show Extended Profile  Send Whetherpine a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by going going

Ima li Ludensovih citaoca koji su procitali Duboki svemir? Imate li nesto da kazete, neko zapazanje, nesto interesantno, bilo sta? Samo dva nova komentara na recenziji od kada je izasla epizoda a po topicima skoro pa nista.



Ja sam ga tek sad pročitao jer pratim samo Ludensova izdanja.
Priča ima potencijala ali nažalost izgleda da ju je ograničio broj stranica. Prebrzo se tu razvrtjela radnja i cijelo vrijeme sam imao osjećaj da je tu trebalo još nešto.
Mari mi nikad nije bio omiljeni crtač ali sveukupni dojam mi je popravila boja.
Preporod tu ne nazirem nikakav i mada volim SF bilo mi je čudno čitati Dylana u svemiru.
Malo sam razočaran jer je Sarghan napisao da postoji uvođenje kontinuiteta u serijal koje u ovom broju nisam vidio a to čekam od kad čitam Dylana odnosno od prvog broja!
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 01/06/2018 : 21:15:20  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Whetherpine

quote:
Originally posted by going going

Ima li Ludensovih citaoca koji su procitali Duboki svemir? Imate li nesto da kazete, neko zapazanje, nesto interesantno, bilo sta? Samo dva nova komentara na recenziji od kada je izasla epizoda a po topicima skoro pa nista.



Ja sam ga tek sad pročitao jer pratim samo Ludensova izdanja.
Priča ima potencijala ali nažalost izgleda da ju je ograničio broj stranica. Prebrzo se tu razvrtjela radnja i cijelo vrijeme sam imao osjećaj da je tu trebalo još nešto.
Mari mi nikad nije bio omiljeni crtač ali sveukupni dojam mi je popravila boja.
Preporod tu ne nazirem nikakav i mada volim SF bilo mi je čudno čitati Dylana u svemiru.
Malo sam razočaran jer je Sarghan napisao da postoji uvođenje kontinuiteta u serijal koje u ovom broju nisam vidio a to čekam od kad čitam Dylana odnosno od prvog broja!



A ono, "Duboki svemir" su najavljivali kao uvod u preporodni ciklus. Zašto točno, nisam (još) siguran. Priče s "kontinuitetom" službeno počinju sa idućim brojem (Nikad više, inspektore Bloch), ali uzmi u obzir da je taj "kontinutet" (bar koliko sam mogao primijetiti na temelju naredna 3 pročitana broja) za sada jako slabašan. To jest, on se za sada više svodi na uvođenja novih promjena čije posljedice imaju efekt i u narednim brojevima. Ostaje vidjeti što će biti u narednim pričama.
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 01/06/2018 : 22:40:12  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
Upravo pročitao "Dobro došli u Wickedford". Ne sjećam se kad me zadnji put neka scenaristička traljavost uspijela imalo naljutiti kao što je to ovdje bio slučaj.
Da ne bi bilo zabune, nije mi priča toliko loša niti je problem u Meddi koliko zamjeram neke stvari uredniku oko traljavosti, određenih odluka (ne, nema veze s Blochovim imenom) i pristupu pisanju ovih novih priča.
Čim sutra provjerim par detalja u starijim/prošlim brojevima, nadovežem se sa kraćim uobičajenim osvrtom.
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 02/06/2018 : 14:30:48  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote


DD LU 165 Nikad više, inspektore Bloch



Izdavač: Ludens
Datum objavljivanja: 02.06.2018


Scenarij: Paola Barbato
Crtež: Bruno Brindisi
Naslovnica: Angelo Stano


OCIJENITE STRIP

Ludens topic: "Dylan Dog 165 - Nikad više, inspektore Bloch"

recenzija: "Nikad više, inspektore Bloch"
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 02/06/2018 : 19:35:14  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Sarghan

... nadovežem se sa kraćim uobičajenim osvrtom.




Treba mi oduzeti tipkovnicu kod ovakvih provokacijskih priča...




#340 - Dobro došli u Wickedford


Scenarij: Michele Medda
Crtež: Marco Nizzoli
Naslovnica: Angelo Stano




quote:
Zanimljivosti:
  • Epizoda je u Italiji izašla krajem prosinca 2014. godine.
  • U ovoj priči (napokon) saznajemo puno ime inspektora Blocha.
  • Kad smo već kod imena, spomenuto je i Jenkinsovo prvo ime: Cedric. Ipak, nedugo nakon izlaska ovog broja na talijanske kioske, utvrđeno je kako je novo uredništvo previdjelo činjenicu da je Jenkinsovo ime (Abel) otkriveno u #134 „Jaguarov Krik“. Greška je ubrzo ispravljena na način da je objašnjeno kako je Abel Jenkinsovo prvo ime, a Cedric drugo. Sukladno tome, ispada kako u ovom broju umjesto prvog imena, razotkriveno puno ime šeprtljavog policajca: Abel Cedric Jenkins.
  • Adrian, centralni lik ove priče, boluje od Protejevog (ili Proteusovog) sindroma, bolesti od koje je patio Joseph Merrick, takozvani čovjek-slon (po kojem je Adrian i vizualiziran). U pitanju je vrlo rijetka genetska bolest popraćena neprirodnim rastom kostiju, mišićima i vezivnim tkivima zbog čega u većini slučajeva dovodi do gigantizma određenih dijelova tijela.
  • Medda na početku priče ubacuje varijantu urbane legende o krokodilu u kanalizaciji. Spomenuta legenda je također odrađena i u priči #318 (LU 145 / VEC 109) „Urbane legende“.
  • str. 19 – naziv benda umirovljenika „Greener Days“ dobiven je od poigravanja s imenom benda „Green Day“.
  • str. 95 – Bloch citira Sherlocka Holmesa i jedan od njegovih najpoznatijih citata.




Zagazivši već nekoliko brojeva u preporod Dylana Doga pod uredničkom palicom Roberta Recchionija, ne može se ne primijetiti kako su Recchionijeva obećanja u vezi novih Dylanovih priča ispunjena…barem djelomično. Serijal se polagano, ali sigurno mijenja. U svim dosadašnjim pričama glavni je naglasak stavljen upravo na promjene, bilo da je riječ o mijenjanju dosadašnjeg status quoa ubacivanjem minimalne doze kontinuiteta između priča ili o redovitim (ne)izravnim i bespotrebnim diskusijama od strane likova o važnosti promjena. U tom pogledu, Recchioni je održao svoje obećanje o novim Dylanovim pričama. Što se tiče kvalitete samih priča… e, to je već jedna druga priča.

Da ne bi bilo zabune, ne, priče nisu loše. Puno su bolje od priča poput „Blacky“, „Mladi vampiri“, „Gori, vještice…gori!“ i brojnih drugih priča koje smo čitali u redovnoj seriji u posljednjih desetak godina. Ipak, ono što smo dobili nije ono što nam je obećano. Sve dosadašnje priče od „Dubokog svemira“ pa na dalje očigledno imaju dobru početnu ideju i poruku koju su autori željeli prenijeti. Ipak, teško je ne primijetiti kako u baš svakoj od tih priča izvedba nije na razini na kojoj bi potencijal zamišljene ideje u potpunosti došao do izražaja. To jest, izvedba (način na koji su scenaristi pretočili ideju na papir) je „samo“ dobra. U najboljem slučaju „jako dobra“, no ni u jednom slučaju odlična.

Dodatni problem predstavlja i (sad već očiti) pokušaj da se u svakoj epizodi priča podijeli na dva djela: jedan dio s novim promjenama i prstohvatom kontinuiteta te drugi, „horror“ dio izveden u stilu „čudovišta mjeseca“. Umjesto da se ta dva djela priče podupiru i tvore sinergijski efekt koji će izdignuti samu priču od dosadašnjih epizoda, oni se međusobno guše i umanjuju vrijednost jedan drugog. Ovaj je problem do sada bio više ili manje izražen u gotovo svakoj priči od početka preporoda, a (dosadašnji) vrhunac nesklada tih dvaju dijelova vidljiv je u ovoj priči. Ironično, krivac za navedeno u ovoj priči nije Medda (koji se očigledno morao pridržavati određenih uputa oko novog smjera serijala) već specifične uredničke odluke i traljavosti oko povezivanja dosadašnjeg „novog“ kontinuiteta.

Konkretno u slučaju „Dobro došli u Wickedford“, priču možemo podijeliti na dva dijela: dio o promjenama/kontinuitetu vezanim uz Blochovo preseljenje u Wickedford i njegovim životnim navikama te (sad već standardni) „čudovište mjeseca“ dio koji se vrti oko Adriana i teme političke korektnosti.


Za novi početak…


Dio o Blochu takoreći se nastavlja tamo gdje je stao u priči „Nikad više, inspektore Bloch“. Ako je ta priča bila (blago nedorečeni) uvod u Blochovo umirovljenje, onda je ova priča epilog tog prijelaznog razdoblja od lika inspektora Blocha do lika umirovljenika Blocha. U tom pogledu, veći dio priče sastoji se od prijateljskih razgovora između Dylana i Blocha tijekom kojih saznajemo nešto više o novim životnim navikama bivšeg inspektora Scotland Yarda dok se istodobno upoznajemo sa Wickedfordom i njegovim stanovnicima. U kombinaciji sa opuštenom i druželjubivom atmosferom koja vlada u tom gradiću, razgovori između Dylana i Blocha djeluju toliko prijatno i živo da ostavljaju dojam kao da čitatelj osobno sjedi pored njih i prisustvuje njihovom razgovoru. Vjerujem kako je upravo to i bila Meddina namjera za ovaj dio priče. S obzirom kako je Medda u tom segmentu najjači, ne čudi koliko je spomenuti dio priče besprijekorno izveden u maniri najboljih „slice of life“ priča.

„Oduvijek je bilo tako, i zauvijek će tako biti. Nisi onakav kakav jesi, nego onakav kakvim te ljudi vide. Ako te vide kao čudovište, onda si čudovište.“

Dio priče o „čudovištu mjeseca“ vrti se oko Adriana, mladića koji pati od Protejevog sindroma. Vizualiziran po čovjeku-slonu koji je patio od iste bolesti, Adrian je ubačen u priču kao glavna okosnica ovog dijela radnje. Štoviše, ovog puta dio o „čudovištu mjeseca“ ujedno predstavlja i nastavak „osuvremenjivanja“ Dylana Doga (započetog u „Anarhiji u Ujedinjenom Kraljevstvu“ te nastavljenog u idućim brojevima) i premještanja serijala u „stvarni svijet“ (to jest, u 21. stoljeće). U tom pogledu, Medda se u ovoj priči dotiče političke korektnosti, ali i njenih zamki. Koliko je ta tema bila aktualna u svijetu u 2014. godini kada je ova priča izašla na talijanskim kioscima, toliko je danas još aktualnija u vidu lažnih i neutemeljenih izjava koje su zbog globalizacije, mentaliteta mase i pritiska najglasnijih u stanju uništiti poštena poduzećima, ali i živote nevinih ljudi. Ipak, Medda se u ovoj priči ne bavi tim aspektom političke korektnosti koliko drugoj krajnosti spomenute teme čime ukazuje na opasnost od iskorištavanja njenih pozitivnih strana. U pitanju je vrlo hrabro i osvježavajuće promišljanje kakvo se i inače očekuje od scenarista Meddinog kalibra.


Joseph C. Merrick (1862. – 1890.)


„Možeš promijeniti kuću, namještaj, navike… ali neke stvari nikada ne možeš promijeniti“

Iz perspektive ideje i same priče, navedeni dijelovi zaslužuju visoku ocjenu. Ipak, ranije spomenuta izvedba je dio koji u konačnici šteti samoj priči. Spomenuto forsiranje da dio svakog broja čini „čudovište mjeseca“ u horror duhu serijala nije toliko problematično po ideji koliko po njenoj implementaciji u priči. Osobno sam stekao dojam kako je Medda bio ograničen uputama na koji način bi ti segmenti trebali biti izvedeni. Sukladno tome, dio priče posvećen Blochu i promjenama liči na klasičnog Meddu u svom najboljem izdanju dok je izvedba „čudovišta mjeseca“ njegova totalna suprotnost, u stilu lijenih i „ziheraških“ uradaka scenarista popularnih američkih serija. Za to najviše krivim uredništvo i njihovu odluku za takav pristup, no spomenuto je tek sitnica u odnosu na ostale gafove uredništva prikazane u ovom broju.

POČETAK SPOILERA!

Na stranu što je Blochovo preseljenje iz Londona u Wickedford obavljeno „off-screen“ te što bivšeg inspektora Scotland Yarda odmah na početku priče zatičemo u Wickedfordu potpuno priviknutog na njegovo novo životno okruženje, veći dio posvećen Blochu je odrađen izvanredno. Ipak, ono što bode u oči je način na koji su implementirane određene uredničke odluke zamišljene u okviru cjelokupnog projekta preporoda serijala. Vjerujem kako će većini čitatelja najkontroverzniji dio ovog broja biti odabir Blochovog imena (Sherlock Holmes Bloch), no osobno mi je najviše zasmetao nemar i urednički propusti ne samo oko povezivanja ove epizode sa zadnjih 2-3 broja, već i ranije uspostavljenim „kontinuitetom“. Ti elementi ostavljaju dojam kao da je uredništvu bilo važnije da se u svakoj priči likovima u usta stavljaju izjave kojima se više ili manje izravno aludira na promjene (npr. Dylanovo „nisam toliko politički korektan koliko misliš“ ili „nadimak "Stari momče" mi je uvijek bilo nesnošljiv“) nego da izbjegavaju kontradikcije s promjenama koje su uveli u ZADNJIH nekoliko nastavaka. Jedan od očitijih primjera toga je Jenkins za kojega je u „Nikad više, inspektore Bloch“ spomenuto kako nema nikoga od rodbine dok u ovom broju šeprtljavi policajac odjednom ima (daljnju) rođakinju. Kad smo već kod Jenkinsa, spomenimo i previd oko njegovog imena (vidi zanimljivosti) kojem se teoretski i može progledati kroz prste, no očigledno upućuje kako je veća pozornost kod preporoda posvećena na broj i opseg promjena, a manje na njihovu potrebu i kvalitetu.

KRAJ SPOILERA!

Scenariju je zbog navedenog „poklonjena“ šestica jer ono što zamjeram ovoj priči nije toliko upućeno Meddi (za kojeg vjerujem kako je iz početne ideje izvukao najviše što je mogao izvući unutar zadanih uputa i ograničenja) koliko uredništvu oko načina implementiranja novih ideja i promjena.

Što se tiče vizualnog dijela priče, Nizzoli je solidno odradio ovu priču, istinski se potrudivši dočarati sve čari i atmosferu Wickedforda i njegovih stanovnika. Ipak, vidljivo je kako ovakav tip priče ne odgovara u potpunosti njegovom stilu. S druge strane, Stano je neobjašnjivo zakazao isporučivši nam jednu koliko neinspirativnu, toliko i zbunjujuću naslovnicu.

Ne mogu se oteti dojmu kako se u cijeli projekt Dylanovog preporoda nije ušlo sa 100% snage kao što je to bilo najavljeno na početku rada na ovim pričama. Navedeno je vidljivo ne samo u ovoj, već i u svim prethodnim brojevima od početka preporoda, i to najviše u pogledu (scenarističke) izvedbe samih ideja. Ipak, ovakve priče su i dalje puno bolji pomak prema naprijed u odnosu na priče kakve smo (većinom) dobivali u zadnjih desetak godina. No neovisno o tome, čak i ako naredne priče po izvedbi budu napravljene na sličnom kalupu kao i zadnjih nekoliko priča, teško da će čitateljima ostati u sjećanju. Možda će pamtiti pokoju ideju ili ono što je autor naumio reći, ali da će se svi dosadašnji brojevi od početka preporoda pamtiti kao odlične priče, teško.


Priča: 8 / Scenarij: 6 / Crtež: 8 / Naslovnica: 5
Ocjena: 71%


Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 02/06/2018 : 20:00:47  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
Odlicna analiza i ove epizode i preporoda do sada! Sad se Sarghane u naredna dva broja koja scenaristicki potpisuje Recchioni lomi da li si pristalica promena ili ne.

Je l ovo i zvanicna recenzija ove epizode koju si poslao Dee Cayu? Steta bi bilo da ovo ostane samo komentar na topiku a da prodje neobjavljeno na sajtu.
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 02/06/2018 : 20:51:05  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
ma nisam slao, ovo sam počeo pisati kao osvrt, a kak je kraju prešlo brojku od 1000 riječi, preoblikovao sam paragrafe i tekst u "recenzijsku" formu te ubacio zanimljivosti i par slika. Ali da, poslat ću DeeCay kad mi se malo slegnu dojmovi i još jedanput pročitam priču, vjerojatno za mjesec, dva ili kad već Ludens bude došao do ove priče.

Planirao sam večeras čitati "U službi haosa", ali odgodit ću to za sutra navečer s obzirom da me ova neplanirana/jednopotezna "recenzija" iscrpila. Mislim da neću tako brzo recenzirati nekog Dylana, osobito ne ovako u komadu.





Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 04/06/2018 : 23:25:15  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Sarghan

Mislim da neću tako brzo recenzirati nekog Dylana, osobito ne ovako u komadu.



... ovo je jedan od onih dana kada se iznenadim/razočaram koliko mogu lagati sam sebe.






#341 - U službi kaosa


Scenarij: Roberto Recchioni
Crtež: Daniele Bigliardo & Angelo Stano
Naslovnica: Angelo Stano




quote:
Zanimljivosti:
  • Epizoda je u Italiji izašla krajem siječnja 2015. godine.
  • Dylan u ovoj epizodi dobiva mobitel kojeg će od ovog broja aktivnije koristiti. Točnije, za mobitel će u većini slučajeva biti zadužen Groucho iako će se i Dylan, unatoč svom stavu o tehnologiji, koji put poslužiti njime.
  • Albion je najstarije poznato ime za Britansko otočje, datirajući iz perioda oko 500. godine prije Krista. Naziv je vjerojatno keltskog podrijetla, možda i pred-indoeuropskog, a danas se još uvijek ponekad koristi kao poetski naziv za Britansko otočje. Postoje i druga mišljenja po kojem se ime Albion povezuju s gaelskim toponimom "alba" i s velškom imenicom "elbid" koja znači svijet, zemlja ili područje (npr. Galaćansko ime i Galski epitet božanstva glasio je Albio-rix, što bi u prijevodu značilo "kralj svijeta").
  • Zlatni rez je matematičko-strukturalni pojam koji se najčešće veže za umjetnost i povijest umjetnosti. U pitanju je kompozicijski zakon u kojem se manji dio prema većem odnosi kao veći dio prema ukupnom. Poznat je i kao zlatna sredina te božanski ili zlatni omjer. Teorija zlatnog reza započeta je još u antici, a svoj je procvat imala u renesansi. Nakon mnogo stoljeća proučavanja smatra se da je zlatni rez najsavršeniji rez u prirodi, potpuno savršen ljudskom oku, harmonija između izrazite preciznosti i kaotične nesavršenosti.
  • str. 55-57 – Ghost večera u restoranu Gordona Ramsaya (koji također ima cameo u toj sceni).
  • U stripu, Marcus Irvine izoliran je od javnosti u kući koja je, po njegovoj želji, identično izgrađena na temelju „Skyfall“, kuće iz istoimenog filma u kojoj je odrastao James Bond. Kad smo već kod Bonda, u ovom broju također imamo priliku vidjeti neke od njegovih „gadgeta“.
  • Također, lik Marcusa Irvinea (vizualno) je inspiriran scenaristom Alanom Mooreom.
  • str. 68-71 – scena s Irvineom i podrumom (a i cijela scena Dylanovog susreta s Irvineom/Mooreom) podsjeća na osuvremenjenu varijantu scene Dylanovog susreta s Lovecraftom iz #18 „Zločin“, samo što je čudovište u ovom slučaju jedno upečatljivo biće iz još jedne ranije priče ( #41 „Golconda“). S obzirom na očigledne sličnosti između tih scena (npr. i u „Zločinu“ i u ovoj priči Dylan nakon spomenute scene odlazi automobilom), moguće je da je ovo mali Rechionijev mig/posveta spomenutoj Sclavijevoj priči.




U matematici i fizici, teorija kaosa počiva na vjerovanju kako se nelinearni dinamički sustavi pod određenim uvjetima ponašaju na naizgled nepredvidljiv način. Laički rečeno, teorija kaosa tvrdi kako su slučajni događaji samo naizgled slučajni te kako kod njih postoji neka logika i red. Po toj definiciji, pojam „kaos“ obično označava neki nered ili nepredvidivi slučaj. U stvarnom životu, kaos iz spomenute definicije je vječni neprijatelj ljudske vrste koja još od davnih dana pokušava uvesti red i kontrolu u svoje živote. Ironično, u pitanju je ista vrsta koja, kako je to Borges jednom rekao, sudbinom naziva vlastitu nesposobnost shvaćanja neizmjernog mehanizma slučajnosti… istog mehanizma koju teorija kaosa pokušava objasniti.

„Teorija kaosa. Leptir mahne krilima na ekvatoru i time izazove uragan na drugoj strani svijeta.“

Koliko god je ljudska vrsta u 21. stoljeću uspjela doći na korak od pobijede nad siromaštvom, gladi i velikim brojem poznatih i nepoznatih bolesti, još uvijek nije napravila neke veće pomake u pronalaženju reda u neredu, logike u kaosu, predvidljivog u nepredvidljivom. Onaj tko jednog dana uspije savladati navedene prepreke (do te mjere da „ukroti“ kaos), postat će pripadnik rase „Homo deus“, vrste koja će jednog dalekog dana u budućnosti na tronu naslijediti sve „moderne“, a možda i tradicionalne bogove. U tom pogledu, pobornici i istraživači teorije kaosa se iskreno nadaju kako će do tih spoznaja doći netko tko će spomenuta znanja koristiti za dobrobit ljudske vrste. No što ako do saznanja o teoriji kaosa dođe netko tko nema nikakve dobre namjere? Upravo je to bila Recchionijeva glavna premisa oko stvaranja novog „glavnog“ Dylanovog negativca.

"Moje ime je John Ghost… i ja sam onaj koji natjera leptira da mahne krilima."

Trebalo je izaći više od 340 brojeva redovne serije da Dylan dobije svog novog nemesisa. Unatoč tome što su se u serijalu tijekom vremena svako malo pojavljivali brojni negativci koji su istraživaču noćni mora u većoj ili manjoj mjeri otežavali život, nitko od njih nije uspio dosegnuti veličinu Dylanovog prvog (i do ovog trenutka jedinog) glavnog neprijatelja, Xabarasa. Na temelju Recchionijevih najava, njegov cilj je bio Dylanu podariti novog negativca u Xabarasovom rangu: koji ne samo da će Dylanov život okrenuti naglavačke, već će ujedno i predstavljati utjelovljenje svih zala na svijetu. Ipak, valja naglasiti kako će taj negativac, za razliku od Xabarasa koji je predstavljao utjelovljene zla od početka čovječanstva, predstavljati utjelovljenje svih zala današnjice. To jest, Dylanov novi nemesis, John Ghost, predstavlja utjelovljenje svih zala suvremenog svijeta.


John Ghost


Očito je kako tema broja koja uvodi jednog takvo „velikog“ lika mora upotpunjavati karakteristike novog nemesisa, ali ga i što reprezentativnije prikazati. I baš kao što je prošla epizoda „Dobro došli u Wickedford“ poslužio kao neka vrsta epiloga priče o Blochovom umirovljenju, tako i ova priča u duhu spomenute teme također predstavlja svojevrsni epilog, ali više u pogledu promjena u serijalu započetih u „Anarhiji u Ujedinjenom Kraljevstvu“: prebacivanja serijala u sadašnjost. A postoji li bolji način da se serijal osuvremeni od sučeljavanja Dylana sa zlom suvremenog svijeta?

Što su uopće po Recchioniju najveća zla današnjice? U ovom broju ih navodi nekoliko, no najveću pozornost posvećuje tehnologiji. Upravo je najmodernija tehnologija dovela do brutalnog ubilačkog ludila koji se kao glavni pokretač radnje provlači kroz cijelu ovu priču. U tom pogledu, ovaj broj za serijal predstavlja svojevrsni povratak korijenima. Brutalnost, količina krvi i izvedba ubojstava u ovoj epizodi je toliko uznemirujuća da bi ovaj broj vrlo lako mogao proći kao osuvremenjena verzija kultnog klasika iz najranije faze serijala: #5 „Ubojice“, ali, naravno, uz male izmijene. Na primjer, modificirana oružja koja su u Sclavijevom klasiku izazvala ubilačko ludilo Recchioni je u ovom broju zamijenio mobitelima. Koliko je ta paralela na prvu čudna, toliko je i prikladna, ali i u duhu današnjih vremena. Također valja primijetiti i činjenicu kako je ubilačko ludilo u Sclavijevoj priči zahvatilo samo London, dok je u ovoj zahvatilo i cijeli svijet, čime je Recchioni postavio sjajnu paralelu između nekadašnjeg i trenutnog serijala u vidu današnjih trendova globalizacije čijih posljedica nije pošteđen ni Dylanov „novi“ svijet. Tim jednostavnim, ali efikasnim trikom Recchioni je dodatno istaknuo sve očigledniju preobrazbu Dylanovog svijeta iz osamdesetih godina prošlog stoljeća u „naš“ svijet iz 21. stoljeća.

Recchioni se preko mobitela/tehnologije također dotiče još jednog suvremenog zla koje je bilo tema jednog od prethodnih brojeva. Nije nikakva novost kako se većina današnjih tehnoloških proizvoda prodaju po suludo skupim cijenama, a osobito kada se uzmu u obzir njihovi relativno niski troškovi proizvodnje. Većina današnjih korporacijskih giganata to uspijeva postići premještanjem svoje proizvodnje u zemlje trećeg svijeta, najčešće u siromašne Azijske zemlje gdje velik broj siromašnih radnika (među kojima su i djeca) za sitne novce izrađuju spomenute proizvode. U tom pogledu, takvi ljudi predstavljaju nove robove današnjice. To jest, oni su jedna druga vrsta suvremenih robova u odnosu na one koje smo imali priliku vidjeti u „Anarhiji u Ujedinjenom kraljevstvu“. Takvo radnici zbog života u bijedi te loših radnih uvjeta ponekad i umiru na radnim mjestima zahvaljujući čemu se u zadnje vrijeme svako malo mogu čuti izjave kako sve veći broj korporacijskih giganata i suvremenih poduzeća svoj uspjeh gradi na krvi nevinih. I upravo je ta krv nevinih radnika glavna okosnica ove priče, ali i jedan od najvećih užasa današnjeg doba.

Valja spomenuti kako Recchioni u ovom broju ne kritizira samo poduzeća, već i potrošače. Nije slučajno u jednoj sceni prikazao potrošače kao zombije ovisne o mobitelu. Štoviše, ubilačko ludilo u ovom slučaju nije ništa drugačije od potrošačkog ludila, osobito u slučajevima kada potrošači masno plaćaju proizvod koji im najčešće ne treba. Time se također ukazuje i na dvoličnost potrošača što, iako osuđuju moderno robovlasništvo, i dalje kupuju te uživaju u proizvodima nad kojim je neki siromašnih radnik iz treće zemlje prolio mnogo krvi i znoja tijekom njegove izrade. Krvlju u tom slučaju nisu umrljane samo ruke proizvođača, već i na ruke potrošača.

„Koliko god vjerujem da sam oslobođen krivice, ipak sam umiješan. Ne mogu izbjeći odgovornost sustava dokle god biram živjeti u njemu. Ako se pretvaraš da nešto ne postoji, to nešto neće postati manje stvarno!“

Iako su neke od ovih tema i ranije obrađivane na stranicama Dylana Doga, u ovom su broju objedinjene i obrađene kao prikaz svijeta u kojem danas živimo, dok John Ghost kao novi negativac serijala (osim ranije navedenih zala suvremenog svijeta) ujedno u sebi objedinjuje i sve karakteristike ljudi koji preživljavaju i zarađuju u tako uređenom poslovnom svijetu.

Osim novog nemesisa, u ovom broje upoznajemo i još jednog novog lika: Johnovu pomoćnicu/zaštitarku/tajnicu Elisabeth Moon. Iako Dylanov šarm naizgled nema učinka na nju, zadnjih nekoliko scena s njom upućuje da bi se to u budućnosti moglo promijeniti. Navedeno također vrijedi i za Raniju što bi u budućnosti moglo dovesti do zanimljivih situacija između ova tri lika.



Bigliardo ne samo da se ovdje istinski potrudio, nego je i nevjerojatno unaprijedio svoj stil na bolje. Vidljivo je kako se ovim detaljnijim, kičastijim i „neurednijim“ stilom oslobađa „sterilno čistog“ stila kojeg je do sada koristio, što će u narednim pričama biti još primjetnije. I prije mi je bio među dražim crtačima, ali sada mi se s ovim novim stilom daleko više sviđa. Stano je ovog puta, osim jako dobre naslovnice, nacrtao i desetak stranica stripa, prvenstveno dijelove u kojima se pojavljuje John Ghost. Mislim da nema potrebe spominjati kako je taj dio obavio besprijekorno.

„Unosimo red tamo gdje je postojao samo kaos“

Da li je Recchioni uspio u svojoj namjeri da stvori negativca u Xabarasovom rangu? Još je prerano za reći. Odgovor na to pitanje ćemo vjerojatno dobiti u narednim pričama. Ako ništa drugo, John Ghost kao lik ima potencijala za to, a još više što se u zadnjih nekoliko stranica priče naslućuje kako se u pozadini cijelo vrijeme odvija još nešto veće od Dylana, pa i od svega što smo do sada vidjeli od Dylanovog novog negativca.

Čak i ako stavimo na stranu nekoliko „problematičnih“ scenarističkih rješenja (brzi i nedorađeni prijelazi između određenih scena s jedne strane te bespotrebno razduženi dijelovi s druge, pad helikoptera, ubilačko ludilo i scene ubojstva za samu bit priče djeluju manje bitno nego što bi trebali biti, itd.), vjerujem kako će se većina čitatelja složiti da je ovo, uz Paolin „Nikad više, inspektore Bloch“, za sada jedna od najuspješnijih priča ovog preporoda. Nećemo se lagati, ima i ova priča svojih mana, no u pogledu obećanih promjena i premještanja serijala u sadašnjost, možemo reći kako je Recchioni uspio održati svoje obećanje… barem u tom pogledu. Dylane, dobro došao u suvremeni svijet!


Priča: 8 / Scenarij: 8 / Crtež: 10 / Naslovnica: 9
Ocjena: 87%

Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 06/06/2018 : 21:49:10  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
Svaka cast Sarghane na iscrpnoj analizi iako se oko ove epizode ni malo ne slazemo.
Citajuci tvoj post a bez da znam da sam procitao ovu epizodu prethodno, rekao bih da je ovo sjajna epizoda, ali su na mene ostavile mnogo veci utisak lose strane ove price nego te dobre koje si ti naglasio a kojima se Rekioni po mom misljenju nije ni dovoljno dugo ni dovoljno kvalitetno bavio. A spominjanje Xabarasa i Dzona u istoj recenici je blasfemija koju nam je marketinski vrlo vesto i precizno plasirao Rekioni.
Go to Top of Page

Sarghan
stripovi.com suradnik



Croatia
1763 Posts

Member since 26/01/2011

Posted - 06/06/2018 : 22:45:21  Show Profile Show Extended Profile  Send Sarghan a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by going going

...ali su na mene ostavile mnogo veci utisak lose strane ove price nego te dobre...



Pročitao sam tvoj komentar na prethodnoj strani, ali jel bi mogao još malo detaljnije obrazložiti što ti se u ovoj priči točno ne sviđa (ili još bolje, zašto)? Vidio sam da ti se generalno ne sviđa smjer u kojem serijal ide, ali zbog ovog boldanog me zanima u kakvom je to odnosu sa tvojim početnim očekivanja od preporoda/ove priče, preferencijama, ukusima, itd...?

quote:
Originally posted by going going

A spominjanje Xabarasa i Dzona u istoj recenici je blasfemija koju nam je marketinski vrlo vesto i precizno plasirao Rekioni.



To (za sada) stoji, mada vidjet ćemo što će Recchioni napraviti s Ghostom u narednim brojevima. Ja prvim gajim velike sumnje da će sve to na kraju ličiti na nešto dobro, ali dat ću Recchioniju priliku da me uvjeri u suprotno.
Go to Top of Page

going going
Advanced Member



Serbia
11313 Posts

Member since 24/04/2012

Posted - 07/06/2018 : 03:32:31  Show Profile Show Extended Profile  Send going going a Private Message  Reply with Quote
Morao bih opet s paznjom i sa nekom beleznicom da procitam U sluzbi haosa da bih mogao korak po korak da napisem sve sto mi smeta konktretno ali za to sada nemam vremena a i da imam vremena nemam volje da je opet citam.

Letimicnim prelistavanjem epizode mogu grubo i na osnovu secanja (ogradjujem se od potpune preciznosti) ovo da nabrojim:
-Prica pocinje sasvim korektno i obecavajuce, ali cim je Dilan uzeo mobilni telefon (sto mu nije bilo prvi put da mora zbog slucaja, Dilanov odnos s mobilnim telefonom je vrlo sarmantno i svojstveno liku Dilana prikazao Medda u Predodredjenim zrtvama) sve krece da se raspada.

- Prvo scena na stanici metroa tj. subwaya gde uopste nije objasnjeno kako se Dilan izvukao iz one bezizlazne situacije nego se samo prebacuje kadar na posle svega toga.

-Ustvari mi najvise smeta zasto je toliko potrebno Dilana ubaciti u sadasnjost da bi on kao lik i serijal funkcionisao? Dilan, barem Sclavijev Dilan - sanjar, emotivac, buntovnik protiv sistema i uobicajenog ,,normalnog" konvencionalnog zivota - ne moze da funkcionise u ovakvoj stvarnosti i u tome je draz celog njegovog lika. Rekioni vrsi dekonstrukciju lika, njegovih karakternih osobina, principa i ideja koje ima vec 300 i kusur brojeva (u ovoj epizodi a u sledecoj Muska srca mozda i jos vise). Nepojmljivo mi je da Dilan na kraju epizode baci telefon u kantu i onda je ipak izvadi uz glupavu opasku da je prica tek pocela. Isto kao i koriscenje wikipedie i googla u Anarhiji radi razresenja slucaja. Toliko nametnuto, plasticno i neprirodno deluje da eksplicitno bode oci.

-I kako Rekioni predstavlja sadasnjost - potpuno amerikanizovano, svugde su figurice Marvelovih i DC junaka, eksplicitno se spominje tada aktuelni Dzejms Bondov film Skajfol, Gordon Remzi u restoranu... Takve promene meni deluju ubacene cisto da bi bilo nekakve kozmeticke promene ali su potpuno bez svrhe za narativ, atmosferu ili zanimljivost price, suprotan efekat izazivaju kod mene a to je da mi smetaju i nerviraju me

-O razresenju slucaja ne mogu ni da komentarisem koliko je glupavo izvedeno iako mozda sama ideja nije losa. Dilan odlazi, porazgovara malo sa Alanom Murom, ode do Gousta kaze mu sta je saznao i ovaj pusti snimak ubijanja mecke na internet i to je to i eto kraja cele problematike.

-Rekioni opet forsira svoj koncept vozaca koji vozi u pogresnom smeru na autoputu i tvrdi za sve ostale da su ludi a on jedini normalan (to je vec prikazao u Novim varvarima i ne mogu da se setim da li je spominjano i u njegovom prvom radu na Korofest ediciji). Razumeli smo tu foru, Rekioni, nije zanimljiva kada je ispricas tri puta na isti/slican nacin.

-Potpuno neuverljivi romanticni odnosi sa Goustovom pomocnicom Elizabet Mun i sa detektivkom Ranijom.

To bi otprilike bilo to.
Go to Top of Page
Page: of 48 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.53 seconds. Snitz Forums 2000