quote:

---

Originally posted by Djole

Problem je što je sam Rekijoni već dao dobar odgovor na to u Gavranovom sudu. Dilan ih je sve voleo. Sve. Toliko da bi hodao po užarenom uglju da to dokaže. A ako nekom treba još dodatnog objašnjavanja, tu je Rujuova Večita iluzija.

Ali to ne pije vodu za strip koji ima jaki kontinuitet (a Dilan ga sada imam, uprkos što između Muških srca i ...I u pepeo ćeš se vratiti ubačena tri filera), tako da je Rekijoni morao to nekako da reši. Ovo rešenje humanizuje Dilana, približavama ga običnim ljudima, koji traže da nekako budu voljeni, ma kako, daj šta daš. Takođe ga i banalizuje, jer je sada (donekle sebično) obično muško, a ne večiti romantik.

Gručo odličan, i sve skupa, ideja da se njemu da Irma je zasad najbolja ideja celog preporoda.

---

quote:

---

Prvo scena na stanici metroa tj. subwaya gde uopste nije objasnjeno kako se Dilan izvukao iz one bezizlazne situacije nego se samo prebacuje kadar na posle svega toga.

---

quote:

---

Ustvari mi najvise smeta zasto je toliko potrebno Dilana ubaciti u sadasnjost da bi on kao lik i serijal funkcionisao? Dilan, barem Sclavijev Dilan - sanjar, emotivac, buntovnik protiv sistema i uobicajenog ,,normalnog" konvencionalnog zivota - ne moze da funkcionise u ovakvoj stvarnosti i u tome je draz celog njegovog lika. Rekioni vrsi dekonstrukciju lika, njegovih karakternih osobina, principa i ideja koje ima vec 300 i kusur brojeva (u ovoj epizodi a u sledecoj Muska srca mozda i jos vise). Nepojmljivo mi je da Dilan na kraju epizode baci telefon u kantu i onda je ipak izvadi uz glupavu opasku da je prica tek pocela. Isto kao i koriscenje wikipedie i googla u Anarhiji radi razresenja slucaja. Toliko nametnuto, plasticno i neprirodno deluje da eksplicitno bode oci.

---

quote:

---

I kako Rekioni predstavlja sadasnjost - potpuno amerikanizovano, svugde su figurice Marvelovih i DC junaka, eksplicitno se spominje tada aktuelni Dzejms Bondov film Skajfol, Gordon Remzi u restoranu... Takve promene meni deluju ubacene cisto da bi bilo nekakve kozmeticke promene ali su potpuno bez svrhe za narativ, atmosferu ili zanimljivost price, suprotan efekat izazivaju kod mene a to je da mi smetaju i nerviraju me.

---

quote:

---

U nastavku ću se nadovezati na dio tog posta sa par razmišljanja, ali nemoj to shvatiti kao kontriranje kojim te pokušavam uvjeriti u suprotno, već više kao moje viđenje tih dijelova. To jest, kako sam ih ja doživio.

---

quote:

---

Mislim da je cijela poanta te bezizlazne situacije (a osobito naglog prijelaza) mentalitet mase (konkretno u ovom slučaju, ljudi na stanici, ali vrijedi i generalno). Umjesto da pomognu Dylanu i napadaču maknuti se s tračnica, oni vade mobitele i snimaju cijelu tu scenu sa sigurne udaljenosti. Kao netko tko je i osobno vidio masu kako prvo slika/snima scenu, a zatim pomaže nesretnoj osobi (ako nije prekasno), to mi je šokantnije za vidjeti od same scene na tračnicama. Iz te perspektive, nije bilo ni potrebno prikazati Dylana kako se izvukao, što je Recchioni vjerojatno i pokušao pokazati tim naglim prijelazom i samim načinom na koje su vijesti prenijele taj napad: više u stilu žute štampe. Jednostavno, današnju masu koja čita novine/gleda vijesti ni ne zanima ishod takvih situacija, osim ako u istoj netko nije izgubio život. Cijela ta scena mi je više osuda takvog mentaliteta nego prikaz bezizlazne situacije kakvih se i inače može naći u velikom broju stripova.

---

quote:

---

#344 - Okus vode

Uf, ovo je bilo naporno.
Na početku se dogodi par čudnih smrtnih slučajeva i nakon toga Dylan i Rania cijelo vrijeme pričaju. Na kraju ima nešto malo predvidive akcije i to je to.
Što se tiče crteža, ja sam uvijek za eksperimentiranje, ali Pontrelli je ovdje baš odbojan.
Za mene prva priča koja baš ne zaslužuje da bude objavljena novom ciklusu.

---

quote:

---

Ah kako je moj i Solarov ukus potpuno dijametralan sto se tice Dilana Doga.

---

• U „Nikad više, inspektore Bloch“, načelnik Scotland Yarda (kojeg je Bloch često spominjao u prvim brojevima) je napomenuo Blochu kako mu je nedostajalo malo ambicije i lukavosti u pogledu izbjegavanja određenih grešaka za napredovanje u karijeri. Tu konkretno navodi Dylana kao razlog za nenapredovanje. Iako još od najranijih brojeva znamo kako Dylan nije drag glavnom zbog napuštanja Scotland Yarda, činjenica da je on uzrok zbog kojeg Bloch nikada nije napredovao djeluje baš nekak srceparajuće.


• Kad sam već kod načelnika, u istom broju Smrt napominje kako je bila začuđena kad je vidjela da je došlo Blochovo vrijeme. Točnije, smatrala je to nemogućim, kako bi Bloch trebao doživjeti još mnogo godina života te kako je sudbina iz nekog razloga ubrzala tok. Iako znamo kako je Blochovo umirovljene izazvalo cijelu tu situaciju, i sam Bloch je spomenuo kako ga je načelnik posve iznenada poslao u mirovinu. To me natjeralo na razmišljanje da je Blochova mirovina možda također bila inicirana od nekog vanjskog faktora izvan Scotland Yarda. Na primjer, možda je Ghost uspio natjerati načelnika da pošalje Blocha u mirovinu jer je to bio djelić nekog njegovog većeg plana (osobito onog vezanog uz Dylana).


• Zanimljivo, isti taj načelnik spomenut je i na početku priče „Dobrodošli u Wickeford“ mada nije nigdje prikazan tijekom priče. Mada, vjerujem kako je to spomenuto više zbog Jenkinsa i naredne točke, no opet.... kad se to stavi u perspektivu s prošlim brojem i prošlom točkom, možda ipak ima nešto više iza ovog njegovog camea.


• Na kraju Wickedforda, Penelope predstavlja Jenkinsa kao bivšeg policajca. Zar su i Jenkinsa umirovili zbog problema sa srcem iz „Nikad više, inspektore Bloch“ ili sam ja tu nešto krivo shvatio?


• Sviđa mi se kako Carpenter u Muškom srcu komentira Grouchov lik i pojavu. Nadam se da će se Recchioni pozabaviti s tim pitanjima u budućnosti te da neće sve ostati samo na ovoj razini.

quote:

---

Originally posted by going going



DD VEC 137 ...i u prah ćeš se vratiti




Scenarij: Paola Barbato
Crtež: Gianluca & Raul Cestaro
Naslovnica: Angelo Stano




Jos jedno Barbatino mucenje Dilana i dekonstrukcija lika sa zeljom da nesto novo o njemu kaze pre nego sto ga na kraju ponovo sastavi. To je radila i u Preko praga i u Vrtu iluzija sa rekao bih boljim krajnjim rezultatom nego sto je to slucaj ovde, mada je ovde drugaciji kraj nego u tim epizodama.

Spoileri:

Em sto je neuverljiv Dilanov naprasni napad ludila bez ikakvog kontinuiteta sa prethodne tri epizode, em ono sto se desilo u prethodnim pricama (Zbogom inspektore Blok, U sluzbi haosa i Musko srce) uopste nije toliko dramaticno niti smo videli da toliko tesko utice na Dilana, em je staro momce svasta prozivelo tokom svojih 30 godina bavljenja kosmarom mnogo gore od muka iz gorespomenutih epizoda, da bi ga tek tako odredjeni dogadjaji uzdrmali u toj meri da on sidje s uma.
Simbolika svih halucinacija mi nije najjasnija.
*Da li je onaj jesenji cirkus s kojim se Dilan susretne na sredini epizode isti onaj cirkus iz Celonijevih Jesenjih skitaca ?

I da li kraj ove epizode znaci da u potpunosti raskidamo sve veze sa starim Dilanom. Cak i sa Sclavijevim? Ako je to istina a to je izgleda ono sto se sugerise, onda zasto uopste citamo dalje Dilana kada to nije onaj isti Dilan, mogli su da naprave drugog junaka pa da pisu njegove dogadjaje a ne da ubijaju ovog Dilana kog volimo i citamo vec dugi niz godina. Videcemo sta ce dalje da rade Rekioni i Barbatova, sada imaju restart od pocetka i odresene ruke, drzim im palceve ali ne deluje mi da Rekioni moze da iznese ovo s obzirom da je on kolovodja celog DD 2.0. O Barbatovoj jos uvek sve najlepse, previse je dobrih epizoda napisala i zaduzila nas na neki nacin da bih poceo da je kritikujem i nazivam prevarantom kao sto cu, verujem, vrlo uskoro poceti da nazivam Rekionija.

KRAJ SPOILERA

---

quote:

---

Originally posted by Barker

Cini se da je I ova tema malo zastekala, a tako je dobro krenula.

---