|
Deers
Advanced Member
Croatia
9199 Posts
Member since 29/03/2004 |
 Posted - 30/07/2021 : 21:53:46
|
Zajebani Lavanderman 1-10
Toni Faver, Vančo Rebac, Vinko Barić, Miro Župa, Damir Ercegović i ostali.
Tko je mogao zamisliti da će se netko uhvatiti ukoštac sa izradom domaćeg Superheroja a da to bude parodije? Toni faver je to uspiot tako da je napravio strip koji parodira puno toga ali se ipak drži svih postulata superherojskog stripa. Da isti izbjegne kakvom nadobudnom dušobrižniku, smjestio ga je na lokanu razinu.
Sjećam se euforije oko prvih brojeva i da me nije sam autor na nekom CRŠu uputio u jedan antikvarijat u Zg gdje je bio valjda posljednji broj drugog izdanja prvog broja Lavandermana, ostao bih bez njega.
S vremenom je euforija lagano jenjavala, zbog raznih razloga, da sam na kraju siguran da posljednjih nekoliko brojeva nisam pročitao iako sam ih redovno kupovao. Sve do zlusretnog kraja.
Što se priče tiče, ona glavna koju pratimo od prvog broja i objavljivana je u nastavcima priča zaokruženu cjelinu. Početak ima eksplozivan ali kasnije se kao malo razvodni. Možda dojam pojačava što je rascjepkana i za razliku od drugih nije u svakom broju cijelovita. Unutar priče je omaž raznim autorima i serijalima, od Huga Pratta i njegovog Corta do Go Nagaia i njegove Kekko Kamen.
Od ostalih priča, već od drugog proja prate nas priče iz slavne Lavadermanove prošlosti (dok je još bio poznat samo kao Boris Bunčuga) koje crta Vinko Barić. Većina njih je smiješana ili barem zabavna sa dobrim formama i nezaobilaznim running gagom. Miro Župa pak u nekom svom svijetu radi apsurdne ali genijalne stripove iz najčešće još daljnje i apokrifne prošlosti. Apsurdnost humora je nemjerljiva. Vančo Rebac nakon napuštanja glavne priče a jedno vrijeme i paralelno radi "turističke" priče koje čestone završe samo s smijehom.
Van toga imamo i gostujuće autore koje čovjek samo može poželjeti: Igor Kordej, Dubravko Mataković, Alem Ćurin i Štef Bartolić.
U Ukupnosti ovo je više antologijski magazin nego strip u sveščicama!
Za crtež je u početku zadužen Vančo Rebac. Poznavajući njegov izraz u Komikazama i sličnim vlastitim albumima ovo pokazuje samo koliko je svestran. da, crtež često nije definiran do kraja i često prazan, niti je svim kadrovima pristupljeno s isto pažnje ali strip je čitak i crtež dosta jasan. Kasnije u "turističkim pričama" uzima jedan stiliziraniji crtež gdje je također jako dobar. Plus još par alter ega 
Vinko Barić, meni najpoznatiji po Baroknom čovjeku (nečemu također genijalnom s puno apsurdnog humora i poigravanjima žanrova), ovdje koristi taj isti stil ali su mu kadrovi veći. Meni jako dobar.
Miro Župa je priča za sebe. A bome i crtež. To je teško opisat a kamoli prepričat.
Damir Ercegović legendarni autor Fabijana Puha (moj prvi susret preko Striporame) kasnije nastavlja crtati glavnu priču. Radi se o starom majstoru čistog crteža i čiste linije. Nema iznenađenja u ovom pojačanju.
Gostujuće autore ne treba posebno hvaliti osim spomenuti da je Štef crtao priču koja je epizodu Dicka Longa, još jednog super lika domaćeg stripa.
Na kraju, važno je napomenuti i jezik koji se najviše upotrebljava u strip. Radi se o lokalnom dijalektu. Pretpostavljam da će većini to najviše od svega zasmetati. Bez imalo poznavanje neke sliče varijante čitanje bez rječnika (koji je na kraju stripa) neće biti moguće. Kažem, genijalno. Nekom kome se i ne bi svidio strip zbog jezika neće se ni potruditi pročitati
Krivo mi je da je Lavandermanova priča završena. razumijem da ne možeš uvijek raditi sve na entuzijazmu pa znam da bi mi trebalo biti drago da je autor uspio zaokružiti priču. Na kraju, u predgovoru autor daje nadu da možda ipak nečega bude. Za sada barem reprinta Zatvorskih priča.
|
"Trzaj mišica i nad prazninom sam." |
 |
|
Posljednji Lavanderman
. Evo dio atmosfere 
.
