Author |
Topic |
KuntaKinte
Senior Member
Serbia
1696 Posts
Member since 25/09/2007 |
Posted - 23/12/2020 : 20:06:22
|
Meni dugo stoji na spisku za čitanje. Pre neki dan je izašla 27. sveska, a čini mi se da je negde neko napisao da će se serijal završiti sa šestim trejdom, koji počinje tom 27. sveskom. Koji je savet, da se čita sad ili da se sačeka završetak? Ja obično brzo pozaboravljam stvari kod takvih “komplikovanih” radnji. |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 23/12/2020 : 20:19:48
|
Ovo je kraj, 27. sveska je zadnja i tu se priča završava koliko ja znam. Nisam nigdje nabasao na informaciju da će biti još. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
KuntaKinte
Senior Member
Serbia
1696 Posts
Member since 25/09/2007 |
Posted - 23/12/2020 : 20:42:56
|
Ok, hvala. Krećem sa čitanjem, mada mi je malo nelogično da su izbacili 5 trejda i da je izašla ta poslednja sveska koja “visi”. |
|
|
naker
Advanced Member
4502 Posts
Member since 05/06/2020 |
Posted - 23/12/2020 : 22:23:12
|
Moglo se bez onih zombija u drugoj polovini serijala ali kao što veli Paka, Sorentino u par navrata razbija šablon i uvek je lepo videti autora koji se ne libi da eksperimentiše
Vredi Gideon |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 25/12/2020 : 15:39:50
|
SPIDER-MAN: Open All Night SPIDER-MAN: T'was the Fight Before Xmas
Scenarij: Darwyn Cooke Crtež: Darwyn Cooke Izdavač: Marvel Žanr: superherojski
Cookeov rad na Marvelovim naslovima je nažalost toliko minoran da se praktički može nabrojati na prste jedne ruke. Za razliku od DC-a gdje je radio na naslovima koji su postali uvelike cijenjeni i priznati, kod Marvela se zadržao tek toliko da odradi pokoju kratku priču. Upravo se na takve dvije pričice fokusiram u ovom osvrtu.
Open All Night i T'was the Fight Before Xmas su one-shot priče koje su originalno izašle unutar serijala Spider-Man's Tangled Web (brojevi 11 i 21), antologijskog naslova u kojem su raznorazni autori najčešće nevezani za Spider-Mana okušavaju u stvaranju priča. Već sam u dva navrata pisao osvrte za priče iz ovog serijala ("Flowers for Rhino" Petera Milligana i Duncana Fegreda te "Severance Package" Grega Rucke i Eduarda Rissa), pa bacite oko.
Što se samih priča tiče, prva se odvija za vrijeme Valentinova, dok je druga smještena u božićno vrijeme. Radnja je onako, čisto simpatična i neozbiljna. Cooke se fokusira na humoristični aspekt sastavljen manje-više od niza gegova, bez da ikako pokušava biti ozbiljan. Iskreno rečeno, ove dvije pričice vrijedi provjeriti isključivo zbog Cookeovog uvijek očaravajućeg crteža i zbog ničega drugoga. Volio bih reći da je i sama radnja zanimljiva, ali kvalitetom stvarno ne odskaču od nekog prosjeka te čisto sumnjam da ću im se vraćati. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
|
koze123
Average Member
918 Posts
Member since 05/11/2018 |
Posted - 26/12/2020 : 13:04:12
|
Odlična recenzija Paka! Dugo se priča o ovom mini-serijalu, čitaoci se godinama hajpuju, a na kraju izgleda bez veze. Moraću da ga pročitam uskoro - da li je potrebno neko posebno predznanje sem onog osnovnog (Killing Joke, Jason Todd)? Tj. moram li prvo čitati JL pošto sam davno stao na trećem trejdu, posle Trona Atlantisa. |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
|
ridiculus
Senior Member
1679 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 26/12/2020 : 13:34:06
|
quote: Originally posted by Paka01
Nikako da ga napokon krenem čitati. Ako je barem upola dobar kao Superman: Secret Identity, moglo bi se raditi o odličnom stripu.
To je "interpretirao" John Paul Leon, a on je bar upola dobar kao bilo šta što postoji u stripu. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
anto
Advanced Member
Serbia
21061 Posts
Member since 29/06/2008 |
|
KuntaKinte
Senior Member
Serbia
1696 Posts
Member since 25/09/2007 |
Posted - 27/12/2020 : 20:10:16
|
Pakini prikazi počeli da mi deluju kao domaći zadatak :D
Enivej, Gideon Falls je zaista zanimljiv. Kao i većina Lemirovih uradaka koje sam pročitao, nije to ništa spektakluarno, nikad da odlepiš (bar meni nije), ne može da se kaže da je baš remek-delo, ali je više nego korektno i ponekad veoma, veoma dobro. Uvek, ali uvek, veoma zanimljivo za čitanje, navlaka koju ne možeš da ostaviš dok ne završiš. U GF Lemire radi sličnu stvar koju je radio u Trilliumu, i u pripovedačkom smislu (ovde povezivanje više radnji razbacanih u, ajd da kažemo, paralelnim univerzumima, a opet u istom prostoru, dok u Trilliumu to radi sa dve radnje u dva vremena, ali u istoj vremenskoj liniji, u dva prostora), ali i u u vizuelnom (slična eksperimentisanja sa konstrukcijama tabli, izvrtanjem, uvrtanjem, inverznim linijom pripovedanja...) Ono što mi se sviđa je da ne razvlači serijale u beskonačnost: izgleda da uvek od početka ima ideju za celu priču, zna kako i kad da je završi. Ovde je možda zaista malo, ali samo malo, više produžio nego što zaista treba. Meni se negde kod 20 i neke sveščice učinilo da treba da počne završetak, mogao je taman da sve spakuje u 5 trejda, umesto ove zasebne 27. poslenje sveske. Sorrentino je odličan: GF meni izgleda vizuelno veoma interesantan, čak spektakularan u nekim delovima gde je Lemire "zapetljao" radnju. I pored svih tih uvrtanja realnosti, multiverzuma, sve je dovoljno jasno. Scene sa ambarom/štalom su veoma skeri, naročito ona crvena boja povećava utisak. Poseban šmek su naslovnice. Prvih dvadesetak sa facama u mapama i krajolicima su fenomenalne, a i one sa puzlama i "poluglavama" su odlične. |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 30/12/2020 : 14:15:59
|
THE AMAZING SCREW-ON HEAD
Scenarij: Mike Mignola Crtež: Mike Mignola Izdavač: Dark Horse Žanr: avanturistički / humoristični
The Amazing Screw-On Head je kratka one-shot priča Mikea Mignole koju je napravio za vrijeme pauze od rada na Hellboyu. Pratimo titularnog junaka, robota u službi predsjednika Abrahama Lincolna, u jednoj rekao bih klasičnoj avanturi koja je komotno mogla proći i kao Hellboyeva priča. Istina, humor je nešto izraženiji nego kod Mignolinog najpoznatijeg junaka, no u principu tu i nema nekih prevelikih razlika. Karakterizacija i sama razrada priče su poprilično rudimentalne s obzirom da se radi o poprilično kratkom djelu, no ukoliko volite Mignolin stil pripovijedanja, baš kao i njegov specifični crtež, mislim da vam neće škoditi ukoliko pročitate i The Amazing Screw-On Head. Treba napomenuti da je ova priča 2003. godine osvojila Eisnerovu nagradu za najbolju humorističnu publikaciju. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
Edited by - Paka01 on 30/12/2020 14:17:05 |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 31/12/2020 : 13:43:24
|
Ljudi, evo došao je kraj godine. Zahvaljujući koroni i cjelokupnoj situaciji s ova dva lockdowna koja su nas zadesila čitao sam puno više stripova nego inače, tako da se skupila i zavidna količina osvrta, njih čak stotinu i šest. Čisto eto, za kraj godine, zamislio sam kako bi bilo lijepo kad bi svi vi koji čitate ovo šta pišem nabrojali top 5 ovdje recenzirana stripa koja biste voljeli vidjeti u domaćem izdanju Popis svih stripova o kojima sam pisao možete naći na prvoj stranici ovog topica.
Da probijem led, evo mojih pet izbora, bez nekog posebnog redoslijeda: - Midnight Nation - Nextwave, Agents of H.A.T.E. - Prophet - The Wizard's Tale - RASL
I sve najbolje u novoj godini! |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
Edited by - Paka01 on 31/12/2020 13:43:37 |
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11850 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
ridiculus
Senior Member
1679 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 02/01/2021 : 10:29:32
|
quote: Originally posted by Paka01
PLANETARIJ
Warren Ellis mi malo po malo prerasta u jednog od najdražih pisaca. U zadnjih nekoliko godina pročitao sam pristojan broj njegovih stripova i strašno mi se svidio stil kojim piše, taj unikatni miks avanture i znanstveno-fantastičnih koncepata pomiješanih s esencijalnim superherojskim elementima koje neprestano propitkuje, izvrće iznutra-vanka te ih razvlači do samih granica žanra.
Jel to došla 2001. ili 2021? Šalim se, na mladima svet ostaje, i tako to.
Svakako treba pomenuti Lauru Martin, pionira u digitalnom koloru, zbog koje Planetary dobrim delom izgleda kako izgleda.
Drugo
quote: John Cassaday je crtač čistog superherojskog stila koji vjerno prenosi Ellisove ideje na papir i pritom ne radi prevelike egzibicije s kadriranjem i tokom radnje. Upravo takav način vizualnog pripovijedanja daje Planetariju onaj gotovo filmski osjećaj s kojim je Ellis često eksperimentirao kroz svoje radove u Wildstormu (vidi The Authority). Što se Fibrinog izdanja tiče, mislim da je nepotrebno glomazno. Cassaday ima lijep crtež, no mislim da se ništa ne bi izgubilo ni na manjem formatu.
Cassaday ima lepuškast crtež. Ali on je generalno najslabija karika ovde. Planetary mu je čak verovatno najbolji rad. Daleko je on od "čistog" superherojskog stila, šta god to tačno bilo. Suviše je nedinamičan, suviše su mu likovi ukočeni i poput modela pre čina vajanja kipova. Ako hoćeš "čisti" (i moderni) superherojski stil, onda je Stuart Immonen pravac kojim treba ići (i kojim se ide suviše često za moj ukus, dotle da svaki drugi crtač pokušava da crta tako).
Cassaday je sličniji Hitchu, koji ipak bolje nagoveštava momenat i silu. Ali obojica su pioniri takozvanog widescreen pristupa (sa Ellisom), po kome su kadrovi organizovani kao zamrznuti momenti filma na bioskopskom platnu, i gde je ukinuto sve što nije "filmično": karikatura, zvučni efekti, linije pokreta. Koliko ja znam, to je Ellisova preferenca, koju on nije napustio do današnjeg dana. The Authority je zapravo prvi pravi strip sa takvim pristupom, iako je kasnije Hitch sa Millarom usavršio isti na The Ultimates. Neki kao preteču widescreen-a u stripu računaju JLA koji su Morrison i Porter radili koju godinu ranije, ali to je drugačije i nema mnogo veze sa pomenutim. (Ukratko, zato što Morrison voli strip daleko više of filma, i koristi sve što može - npr. uske vertikalne kadrove koji su suprotnost widescreen formatu.)
Ali, da, pomenute zamerke na račun Cassadaya ne mogu da ponište kvalitete ovog stripa, i treba ovo imati. U bilo kojoj varijanti.
|
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
Edited by - ridiculus on 02/01/2021 10:31:45 |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 02/01/2021 : 15:28:45
|
Jebiga, 2001. sam imao 11 godina, tada mi je Zagor bio najveći domet što se tiče stripova Ellisa otkrivam tek kroz zadnjih nekoliko godina i strašno mi dobro leži, barem u većini slučajeva. Što se tiče ovoga za Cassadaya, većinom se slažem, no i unatoč svemu mi nije ostavio toliko drvenast dojam koliko bi moglo izgledati na prvu. Usporedba s Hitchom svakako stoji te stoga nije za čuditi se što ih je Ellis birao za upravo takvu vrstu posla/stripa. Njihov je stil iskoristio koliko je god bilo moguće. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 02/01/2021 : 15:34:03
|
STRIPOVSKA BALJEZGANJA #4
FLASHPOINT I THE NEW 52, ILITIGA ZADNJI PUT KAD JE MAINSTREAM DC UNIVERZUM BIO UZBUDLJIV
Teško je povjerovati da je već prošlo dobrih deset godina otkad su Geoff Johns i Andy Kubert plasirali Flashpoint, mini-serijal čijim će objavljivanjem DC Comics ući u jednu novu, hrabru i drugačiju fazu. Inicijalno najavljivan kroz par drugih serijala poput glavnog Flash naslova ili Time Masters mini-serijala, Flashpoint je u početku izgledao kao još jedan u nizu klasičnih eventova koji neće ostaviti neki dublji značaj za sveukupni DC univerzum. Međutim, kako se kraj približavao, bilo je sve izvjesnije da Johns i ekipa imaju puno šire planove nego što je to itko od nas mogao zamisliti.
Naravno, nije to bio prvi put da se DC odlučio na ovako radikalan korak. Sjetimo se takozvane "implozije" 1978. godine kada je ova izdavačka kuća prekinula objavljivanje preko 40% naslova, ili pak mnogo poznatijeg primjera u vidu Crisis on Infinite Earths iz 1986 godine. Gotovo odmah nakon crossovera DC je pokrenuo sve svoje naslove ispočetka, moderniziravši im pritom cjelokupnu prošlost. Ukratko rečeno, DC je ponovno krenuo od nule: priče naših junaka su krenule od samog starta i (gotovo) sve ono što se dogodilo prije je praktički postalo nebitno. Utjecaj koji je Crisis on Infinite Earths imao na DC univerzum se osjeti i dan danas kad se spominju "pre-Crisis" ili "post-Crisis" razdoblja objavljivanja stripova.
Po sličnom je principu funkcionirao i Flashpoint. Ne bi htio previše ulaziti u samu radnju ove petodijelne mini-serije, no ukratko rečeno pratimo pomalo neobičnu priču u kojoj je sve što znamo o DC junacima pogrešno. Jedina osoba koja se sjeća prijašnjeg stanja stvari je Barry Allen, The Flash. No, za razliku od mnogih sličnih priča u kojima se na kraju stvari jednostavno vrate na svoje mjesto, Flashpoint ruši već ustaljeni status quo i donosi prijeko potrebne promjene u pomalo ustajali DC univerzum.
Od početka se vidjelo da Flashpoint neće biti kao ostali crossover eventovi. S obzirom da je DC u to vrijeme stopirao izlaženje svih drugih serijala, a Flashpoint je pričao isključivo glavni dio priče vezan za Barryja Allena, ostatak događaja smo mogli pratiti kroz brojne mini-serijale smještene u taj novi, privremeni kontinuum. Bilo je tu svakakvih naslova, manje ili više kvalitetnih, no u svakom slučaju bilo ih je zanimljivo za pratiti. Nekad čisto da vidimo razvoj glavne priče, kao npr. u mini-serijalima vezanima za Aquamana, Wonder Woman i Booster Golda, ili s druge strane čisto da vidimo kakve su sve intrigantne novotarije uspjeli smisliti raznorazni autori, kao što je slučaj recimo s djelovima priče vezanima za Batmana ili Supermana.
Kao što rekoh, u početku nije djelovalo kao da će Flashpoint biti toliko radikalan, no kada je izašla peta i posljednja sveska, napokon se moglo vidjeti da jednostavno ništa više neće biti kao prije. Promjene koje je prouzrokovao Barry Allen ovaj put ostavljaju dalekosežne posljedice i DC univerzum kakav smo poznavali je odjednom, preko noći postao stvar prošlosti.
Flashpoint je mrtav, živio The New 52!
Kad se sad sjetim ovako s vremenskom distancom, pravi je gušt bio pratiti sve ovo u stvarnom vremenu. Teško je tada bilo povjerovati da će većina onoga što je prethodila Flashpointu postati apohripna te da će uslijediti pravo pravcato resetiranje cjelokupnog univerzuma. Međutim, The New 52 je bio upravo to. DC je uistinu krenuo od nule te je, nakon što je pogasio sve do tada izlazeće serijale, plasirao 52 nova serijala koji su trebali činiti kičmu novog univerzuma. Još jedna od stvari koje je The New 52 uveo je ponovno integriranje nekih Vertigovih naslova unutar regularnog DC kanona. Tako su Swamp Thing, Animal Man i još nekolicina ponovno postali dio mainstream univerzuma. Također, Wildstorm junaci isto tako prestaju biti dio zasebnog kontinuiteta te ulaze u svijet Supermana, Batmana i ostalih.
Lagao bih kad bi rekao da su sva pedeset i dva naslova bila jednake kvalitete. Bilo je tu vrhunskih naslova, prosječno dobrih naslova, ali bome i onih strašno loših. Ono na što ciljam kad kažem da je The New 52 bio uzbudljiv odnosi se na sami ustroj novog univerzuma. Za razliku od mnogobrojnih problema s kontinuitetom koji su bili na snazi u starom univerzumu, The New 52 je imao jasno definiranu vremensku strukturu u kojoj su se priče odvijale. S obzirom da su svi junaci zapravo počeli ispočetka, uredništvo DC-a je moglo iz nule sastaviti sveukupnu strukturu cijelog univerzuma te poredati sve značajne događaje na jedan smislen i uvjerljiv način, bez prevelikih kontradiktornosti. Međutim, teško je reći u kolikoj je mjeri takav pristup bio uspješan. Kompresirani timeline od svega 5 godina unutar radnje stripova, točnije između radnje prve priče Justice Leaguea te ostalih regularnih naslova, jednostavno nije bio dovoljno dug kako bi se objasnilo postojanje nekih likova. Na primjer, to se posebno vidjelo u Batmanovim serijalima gdje je kroz tih 5 godina Batman promijenio čak četiri Robina.
No, da se vratim na one pozitivnije značajke... Možda i najkvalitetnija značajka koju je The New 52 donio jest otvorenost za nove ideje. Za razliku od trenutno aktivnog Rebirtha koji se čvrsto zalaže za povratak na stanje kakvo je bilo prije Flashpointa, The New 52 hrabro startao s novim idejama te u stvari pokušao donijeti nešto svježe u spomenuti univerzum. Naslovi poput Batwing, All-Star Western, Demon Knights, Frankenstein, Agent of S.H.A.D.E i slični su donijeli prijeko potreban odmak od standardnih DC likova te nam ponudili nešto drugačiji pogled na različite i često zanemarivane kutke univerzuma, dok su neki od već nam poznatih junaka i timova poput Animal Mana, Swamp Thinga ili Justice League Dark pokazali što se sve zanimljivoga može napraviti s već dobro poznatim likovima... Naravno, ni oni najveći poput Supermana, Batmana i Wonder Woman nisu prošli ništa lošije uzmemo li u obzir koliko je Snyderov run na Batmanu polučio ogroman uspjeh. Morrisonov je Action Comics donio intrigantan pristup Supermanu na način na kakav ga samo ovaj autor može napisati, dok je Azzarello na Wonder Woman napravio vrhunsku stvar približivši je još više njenim mitološkim korijenima.
No, kao što rekoh , The New 52 je itekako imao svojih problema... Od pretjeranog seksualiziranja likova poput Starfire (iako, budimo realni to nije ništa novo), kontroverznog redizajna nekih likova (khm, Lobo, khm), nedostatka ženskih autora pa sve do nemalog broja nemaštovitih i šablonski odrađenih rebootova, nakon nekog se vremena vidjelo da ovakve promjene ne mogu potrajati. Većina fanova, posebno onih tvrdokornih, je notorno poznata kao horda koja teško prihvaća korjenite promjene status quoa te je bilo samo pitanje vremena kad će se stvari vratiti na staro. Pet godina kasnije smo dobili DC Rebirth koji je malo po malo vratio nazad univerzum sličan onome kakav je bio prije Flashpointa. Ovim putem ne želim reći da je Rebirth unazadio DC univerzum, već imam osjećaj kao da je zamišljen kao jeftini fan service kako bi se udobrovoljilo onim najglasnijim čitateljima. Međutim, za razliku od Rebirtha čija su najjača snaga određeni iznimno kvalitetni mini-serijali, The New 52 je djelovao zanimljivo na onoj većoj, ongoing razini.
|
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7260 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
ridiculus
Senior Member
1679 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 02/01/2021 : 16:03:47
|
quote: Originally posted by Paka01
Jebiga, 2001. sam imao 11 godina, tada mi je Zagor bio najveći domet što se tiče stripova
Ja sam sa 11 godina obožavao Corbenovog Bloodstara! Ali, slažem se, to nije preporučljiv put!
quote: Ellisa otkrivam tek kroz zadnjih nekoliko godina i strašno mi dobro leži, barem u većini slučajeva. Što se tiče ovoga za Cassadaya, većinom se slažem, no i unatoč svemu mi nije ostavio toliko drvenast dojam koliko bi moglo izgledati na prvu. Usporedba s Hitchom svakako stoji te stoga nije za čuditi se što ih je Ellis birao za upravo takvu vrstu posla/stripa. Njihov je stil iskoristio koliko je god bilo moguće.
Cassaday dobro crta objekte i okruženja, što odgovara (pseudo-)SF prirodi ovog stripa. Radi se o svojevrsnoj varijaciji na temu Fantastične četvorke, koja je bila avanturistički i SF strip isto koliko i "superherojski".
Ali razlika između njega i Hitcha je što je Hitch usvojio stil Alana Davisa u pristupu ljudskoj formi i to se vidi čak i u njegovoj kasnijoj, digitalnoj fazi. A Davis je bio majstor superherojskog žanra... i komedije (videti, recimo, Excalibur iz 90-ih). |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
ridiculus
Senior Member
1679 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 02/01/2021 : 16:06:52
|
Što se tiče New 52, nisam mnogo čitao, ali Demon Knights su mi bili zabavni, i donekle volim Wonder Woman (ali ne zbog Azzarella, već zbog Chianga), dok me je Swamp Thing smorio velemajstorski. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11850 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
KuntaKinte
Senior Member
Serbia
1696 Posts
Member since 25/09/2007 |
Posted - 04/01/2021 : 11:58:19
|
quote: Originally posted by Paka01
Čisto eto, za kraj godine, zamislio sam kako bi bilo lijepo kad bi svi vi koji čitate ovo šta pišem nabrojali top 5 ovdje recenzirana stripa koja biste voljeli vidjeti u domaćem izdanju Popis svih stripova o kojima sam pisao možete naći na prvoj stranici ovog topica.
Moja lista, prema spisku: - Midnight Nation (po meni - remek-delo) - Gideon Falls (veoma dobar serijal, možda i najbolji Lemireov) - Catwoman: Selina's Big Score (fenomenalan crtež, samo zbog toga vredi imati na papiru, priča onako, može da prođe. A i da se kompletira Loeb/Sale opus na Betmenu) - Mickey Mouse: Mickey's Craziest Adventures (jer sve od Tronheima treba objaviti u domaćem izdanju! Sve!) - Prophet (nisam čitao, počeo par puta, pa odustao, cenim da bih ga pročitao da je na srpsko-hrvatskom ili hrvatsko-srpskom)
Preko spiska, ne bih se bunio ni za Ellisove "Nextwave, Agents of H.A.T.E." i njegov run na "The Authority".
Dodatak, van spiska recenzija: - Ekhö, scenario Christophe Arleston, crtež Alessandro Barbucci, kolor Nolwenn Lebreton (Krenuću i ja da gnjavim Markosa, kao Anto za Ralph Azhema). - Invincible ("The best superhero comic book in the Universe!") |
Edited by - KuntaKinte on 04/01/2021 11:59:37 |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 05/01/2021 : 09:54:45
|
BATMAN: Sanatorij Arkham
Scenarij: Grant Morrison Crtež: Dave McKean Izdavač: DC Comics Žanr: psihološka drama
Iako Sanatorij Arkham slovi kao jedan od najpoznatijih i najhvaljenijih Batmanovih naslova, nekako mi je do sada uvijek uspješno izmicao. Priliku da ga po prvi put pročitam sam napokon iskoristio za prošlogodišnji interliber kad sam uzeo Fibrino izdanje za koje sam bio uvjeren da vrhunski odgovara briljantnom McKeanovom crtežu. Mnogobrojni dodaci koji krase domaće izdanje nisu nešto što me inače pretjerano privlači, no moram priznati da su kod stripa kao što je Sanatorij Arkham više nego dobrodošli.
Mislim da je većina ljubitelja američkog stripa do sada upoznata s onime što Sanatorij Arkham predstavlja, stoga neću previše daviti o samoj radnji. Morrison ovdje istražuje koliko je u stvari tanka granica između psihe Batmana te onih kriminalaca koji redovito odsjedaju u spomenutom sanatoriju. Batman je u ovoj Morrisonovoj izvedbi nesiguran, poljuljanog psihološkog profila i u nekim trenucima se vrlo dobro osjeti koliko su u ovom slučaju male razlike između junaka i psihopata. Paralelno s tom pričom pratimo još jednu, smještenu 80-ak godina u prošlost gdje svjedočimo krucijalnim trenucima života Amadeusa Arkhama, čovjeka koji je utemeljio titularni sanatorij.
Sanatorij Arkham nije dug strip, no ostavlja poprilično kompresiran dojam te na malom broju stranica donosi puno detalja koji tek pažljivim čitanjem (ili pak paralelno s čitanjem originalnog scenarija priloženog u bonus materijalima) izlaze na vidjelo. Upravo je zbog takvih detalja Sanatorij Arkham pogodan za višestruka čitanja prilikom kojih će se, pretpostavljam, otkriti mnogo toga što je na prvi pogled bilo skriveno. Međutim, lagao bih kad bih rekao da mi se ovaj strip u potpunosti svidio. Unatoč tome što ispunjava gotovo sve uvjete koje volim kod američkog stripa (nekonvencionalni superherojski pristup, kasne 80'e godine i gotovo Vertigovski stil pripovijedanja i crteža), Sanatorij Arkham me ostavio neočekivano hladnim ne uspjevši iz mene izmamiti ama baš nikakvu emociju. Pročitao sam ga s neodređenom ravnodušnošću bez da me dublje uvukao u taj svoj svijet ludila. Morrison mi je inače strašno drag pisac, no izgleda da mi ovakav njegov stil "bez filtera" jednostavno ne leži u istoj mjeri kao neki njegovi stripovi u kojima ipak barem mrvicu tuče po kočnici. Ne mogu stoga Sanatorij Arkham proglasiti odličnim uratkom, baš kao što ne mogu reći ni da se radi o lošem stripu. Zanimljiv mi je i definitivno traži još barem jedno čitanje, no nisam nešto agilan ponoviti ga u skorije vrijeme.
S druge strane, McKean je fenomenalan. Veliki sam ljubitelj njegovog stripa, bilo da radi cjelokupne stripove poput ovoga ili Black Orchid, ili pak ukoliko je samo naslovničar kao npr. na Sandmanu i mnogobrojnim glazbenim albumima (Dream Theater, Testament, Kreator, Paradise Lost, itd...). Njegov eksperimentalni stil u kojem kombinira višestruke stilove crtanja i fotografije savršeno dočarava atmosferu stripa i naprosto mi je teško zamisliti da je umjesto njega za crtež bio zadužen Brian Bolland kako je Morrison i originalno zamislio. Fibrin format odlično odgovara McKeanu i pravi ga je gušt gledati i upijati na ovako velikim dimenzijama. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
Edited by - Paka01 on 05/01/2021 09:58:46 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12916 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 07/01/2021 : 04:09:50
|
quote: Originally posted by Vlaadisha
quote: Originally posted by Mr. Bushido
quote: Originally posted by Vlaadisha
quote: Originally posted by Paka01
Busiek i ne donosi ništa posebno
kad je on napisao poslednji strip? bese onaj tooth and claw? a poslednji dobar?
A koji mu je posljednji loš?
ha, point taken. tooth and claw nije bio toliko los koliko nije bio dobar ili bar ne dovoljno da nastavim posle prve sveske, koju sam kupio na nevidjeno. posle nisam ni registrovao kad je preimenovan i potpuno zaboravio na taj naslov. jesi ti citao do kraja, kakav je?
ali stvarno godinama nisam video nista od njega. bese onaj meta batman njegov? to sam ionako pazario zbog john paul leona. vidim da ima i astro city volume 3?
gledajuci unazad, kao da su njegovi najpopularniji radovi bili posvete drugim stripovima. i to kazem kao veliki fan avengers forever (ali to je vec fetisizam).
The Autumnlands nisam pročitao do kraja, ali budem.
Meni je Busiek jako drag scenarist. Na primjer, puno mi je draži od nekih razvikanijih (tipa Alan Moore). Njegov angažman na serijalu Avengers mi je jedan od najdražih stripova. Onaj trenutak kada Thor kaže "Ultron. We would have words with thee." je nešto što ću pamtiti do smrti. A završnica s Kangom je jedan vrhunac koji se rijetko viđa u fiktivnim ostvarenjima. |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
ridiculus
Senior Member
1679 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 07/01/2021 : 13:56:33
|
quote: Originally posted by Mr. Bushido Meni je Busiek jako drag scenarist. Na primjer, puno mi je draži od nekih razvikanijih (tipa Alan Moore). Njegov angažman na serijalu Avengers mi je jedan od najdražih stripova. Onaj trenutak kada Thor kaže "Ultron. We would have words with thee." je nešto što ću pamtiti do smrti. A završnica s Kangom je jedan vrhunac koji se rijetko viđa u fiktivnim ostvarenjima.
Busiek je dobar, ali nikad ga nisam stavljao u sam vrh omiljenih scenarista. Nešto mu nedostaje, za moj ukus... možda strast (bez pretvaranja u melodramu)? Nisam siguran, morao bih da razmislim, a i da pročitam ponovo ono što sam čitao davno. No, ne biti najbolji svakako nije neki greh ili mana, a kamoli ne biti najomiljeniji, i mogu da čitam skoro sve od njega, što se ne može reći za neke druge ljude.
Pedantan je u pristupu, i zna mnogo o istoriji stripa, teoriji, pa i žanrovskom materijalu u drugim medijima. On i Scott McCloud su prijatelji iz mladosti i zajedno su ušli u strip.
Sad si me podsetio ovom pričom: čudi me da se ovde (na forumu) slabo pominje Astro City, koji je jedan od najznačajnijih, a i boljih, superherojskih stripova svih vremena.
He, što se tiče scene sa Thorom i Ultronom, dobra je, ali me uvek podseti da Thora nije lako dobro pisati. Jer otprilike u isto vreme je izašao strip gde Orion, sin Darkseidov, kaže svom ocu samo:
quote: The time for talking... is over.
što je daleko više preteće (i onda sledi jedna od najboljih borbi u istoriji stripa, bez izgovorene reči), i jednostavno ne mogu da ne poredim sa scenom iz Avengers koju si opisao, jer Thor, kao i Orion, bi trebalo da je ubedljivo najopasniji kad je stvarno besan, a ne kad je staložen i kul.
Znam da ljudi - čak i iskusni fanovi materijala, čije mišljenje poštujem - seku vene na njegovog Konana, ali ja nisam čitao dovoljno od toga da imam čvrsto mišljenje (a i ono što jesam bilo je davno).
Zadnje sam čitao ovog pomenutog Batmana, ali to sam uzeo zbog Leona, koji mi je jedan od omiljenih crtača. Scenario je OK, ali ništa što bi privuklo moje interesovanje samo po sebi. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
Edited by - ridiculus on 07/01/2021 14:02:11 |
|
|
Topic |
|
|
|