| T O P I C R E V I E W |
| don_draper |
Posted - 14/04/2022 : 15:52:51
Evo i jednog mog topica. Naime, osim što volim pročitati dobar strip (logično pošto sam pripadnik ovog foruma) volim uzeti u ruke i dobar roman. Nekako u ovih par godina što sam ovdje sam skužio da volim pisati osvrte, neke uspješne, neke malo manje. Pošto uredno vodim i Goodreads account, broj pročitanih naslova je već pozamašan pa sam pomislio da ne bi bilo loše da se malo naglas izrazim o pročitanome. Otvorio sam ovaj topic kao prostor gdje bih ubacio objedinjeno svoje osvrte na književna djela.
Bit će tu osvrta na knjige koje trenutno čitam, ali bit će i pokoji throwback u smislu prisjećanja na neke drage (ili manje drage) knjige.
Nema kod mene nekog striktnog pridržavanja žanrova niti serijala. Ima nekih dražih pisaca kojima pridajem veću pozornost, ali svakakvi žanrovi i periodi će se naći u ovom topicu. Primjerice bit će puno Stephena Kinga, fantasyja, klasika iz 20.stoljeća te SF-a, ali i realistične fikcije današnjice.
Unaprijed hvala svima koji će pročitati ponešto od mojih baljezgarija, ali isto tako su dobrodošli svi da ovdje iznesu i svoja mišljenja o spomenutim naslovima ili neslaganja s mojim. Bez diskusije ne bi bilo foruma, na kraju krajeva.
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| don_draper |
Posted - 09/02/2026 : 14:57:23
Neil Gaiman : Stardust / Zvjezdana prašina
Nakon nešto fantazističkijeg i meditativnijeg Murakamija, vratio sam se fantaziji u nešto klasičnijoj i školskoj formi. Iako je Gaiman u zadnje vrijeme izgubio na reputaciji zbog otkrivenih postupaka iz privatnog života, i dalje njegov autorski rad će držati neki nivo kvalitete.
Stardust je dosta formulaičan fantasy roman za nešto stariju djecu / tinejdžere. Roman je smješten u selo koje je zidom ograđeno od vilinske zemlje gdje smiju proći samo u određene sajmene dane. Kroz priču dolazimo do našeg protagonista Tristrana, potomka avanture mještanina i stanovnice vilinske zemlje. Na dosta brzi način saznajemo koji je motiv za cijelu radnju, i odista djeluje dosta banalno. Naravno, jednom kad Tristran pređe zid, kreće susret s nekoliko inkarnacija i varijacija poznatih mitova, drugim riječima klasični gaimanovski zaplet.
Roman je dosta kratak (oko 200 stranica) i čini se da je dosta toga bilo žrtva takvog formata. S jedne strane u nekim stvarima ima praznog hoda, ali većina stvari se dosta linearno odvija i kao da svojom brzinom ne ostavlja stvari da sjednu čitatelju. Gaiman je kao pisac dosta dobro vladao tim fantasy motivima i na dosta jasan i nekompliciran način to sve objasni. Sam kraj je dosta klasičan bajkoviti epilog i vrlo je lijepo izveden, odnosno ostavlja onaj dojam da sve stvari sjednu na svoje mjesto.
Roman je sveukupno ispao solidan, iako svojim tempom mi nije ostavio neki trajniji utisak te je ostala dosta jaka želja za više. Gaiman je u to vrijeme bio dosta produktivan i dobro je spajao literaturu za djecu s pristupom za odrasle. Stardust je u suštini dosta jednostavan i logičan, kao i svaka bajka, samo ruho romana je ipak ostavilo dosta toga neispunjeno.
3/5 |
| don_draper |
Posted - 05/02/2026 : 16:36:48
Haruki Murakami : Lov na divlju ovcu
Od svih autora koje sam čitao više nego jednom, Murakami mi je uvjerljivo najmanje dokučiv i najviše misteriozan. Čitao sam ga do sada u 4 navrata i uvijek ostavi neki neobičan dojam. Izostane neko oduševljenje, dojam je da se iz romana moglo više "istisnuti", ali opet ima ta neka zadovoljština pročitanim, proza je objektivno lijepa i ideje istovremeno čudne i vrlo dobro koncipirane. Sličan konačni dojam je bio i nakon ovog romana.
U nekakvoj kronologiji, ovo bi spadalo pod ranije Murakamijeve uratke te se vidi da je još uvijek tematski raštrkan na više strana. S jedne, prisutan je taj pomalo apatični, dekadentni protagonist s čudnim preferencama i fetišima. S druge strane, roman je obilježen s dosta političkog diskursa, što i nije oduvijek slučaj s Murakamijem (npr. Kafka na žalu ili Norveška šuma su tu potpuno lišeni toga). Istina je i da je trebalo malo "rada" dok se ne dođe do zanimljivih dijelova jer pripovjedanje je dosta gusto i vrlo detaljno se trudi opisati rutinu glavnog lika. Jednom kad se dođe do ključnih točaka i objašnjenja o ključnim motivima, Murakami je tu vrlo precizan, idealno sarkastičan i pronicljiv.
Iako možda nekome će naslov zvučati kao metafora, roman vrlo doslovno prati zagonetnu, "divlju" ovcu koja je cilj zbog vrlo zanimljivih razloga. Dosta je diskusije o tome što ovce ovdje u romanu predstavljaju, a sviđa mi se i da je autor to ostavio dosta otvoreno tumačenju. Je li u pitanju politički komentar, distopijski element ili psihološko tumačenje nekih fenomena, odgovora ima više.
S romanom sam imao dosta plus-minus dojmove. Jednom kada poveže se sve na kraju ostao sam vrlo impresioniran. Sviđa mi se da se autor nije išao zakopavati traženjem ultimativnog, megapametnog rješenja, već je išao dosta otvoreno, emocionalno prije svega i nekako low-key to završiti. U ovom slučaju je to ispala itekako dobra odluka. Ostaje dojam da je dosta dijelova potkopalo dinamiku i da je možda nekoliko desetaka stranica bilo suvišno i čista autorova zadovoljština, ali kada se drži glavne teme autor je dosta inspiriran i pronicljiv. Ne mogu reći da je najbolje pročitano od autora, ali sasvim zanimljiv metaforički pristup.
3.5/5 |
| don_draper |
Posted - 02/02/2026 : 16:04:08
Mark Haddon : The Curious Incident of the Dog in the Night-Time
Nakon filozofskog putovanja s Kunderom, okrenuo sam se jednom popularnijem, modernijem romanu. Nisam siguran koja je ciljana populacija za ovaj roman. Po nekoj poruci bi mogao spadati među literaturu za srednju školu / viši razred osnovne škole, ali imam dojam da će ovo prije znati cijeniti neki odrasli čitatelji.
Roman već samim naslovom naslućuje da će biti dosta "informativnog" karaktera, odnosno vrlo formalnog teksta. Naime, sve događaje pratimo iz perspektive dječaka s autizmom koji je dobio za zadatak da napiše roman o nekom zanimljivom događaju iz svakodnevnog života. Ključni događaj u romanu je kako je zatekao u susjedovom dvorištu ubijenog psa i otuda kreće njegov detektivski pohod u potrazi za počiniteljem. Putem će pripovjedač doznati neke druge tajne, (nerado) upoznati nove ljude i suočiti se sa svojim strahovima, nelagodom i preprekama kako bi ispunio svoje ciljeve.
Glavna točka oko koje se roman vrti je vjerojatno stil kojim je pisan. Pošto je ovo roman u prvom licu, za glavnog lika se upotrijebio karakteristični stil izražavanja, gotovo nalik novinarskom, bez emocija, stilskih figura, vrlo informativno i formalno. Isto tako autor pokušava čitatelju pružiti uvid u mentalno stanje djece koja se bore s autizmom, no imam dojam da ovdje upotrebljeni stil i izrazi neće izazvati empatiju niti u potpunosti dočarati to mnogima i dalje zagonetno stanje uma. Šteta da je tako jer mislim da se moglo to i dosta bolje iskoristiti. Sami događaji i obrati u romanu su mi bili osrednje interesantni, čak i za roman ovakvog stila previše nevjerojatni i nisu izazvali neku pretjeranu osudu/odobravanje (ovisno o čemu govorimo).
Sve u svemu, roman koji se brzo čita, ali najveći misterij i interes nažalost pobuđuje naslov. Imam dojam da je ovo dosta ziheraški i srednjestrujaški pisano i možda kao roman za širu publiku može poslužiti nekoj plemenitijoj svrsi. Kao književno djelo ostavilo je sveukupno neki neutralni i neemocionalan dojam, a nisam siguran da je to bila namjera pisca, bez obzira na stil pisanja.
2.5/5 |
| don_draper |
Posted - 23/01/2026 : 15:59:59
Milan Kundera : Valčík na rozloučenou / Oproštajni valcer
Zadnji iz ove serije iščitavanja Kundere, došao je kao jedno ugodno iznenađenje. Nije da nisam sad već naviknut na visoke standarde ovog pisca, ali ovaj roman je bila jedna jako dobra uspravna krivulja prema dojmovima tijekom čitanja.
Roman prati nekolicinu likova kroz 5 dana koji su povezani boravkom u češkim toplicama. Svaki od njih ima svoje probleme i aspiracije, ali na neki način su više ili manje povezani i tijekom tih 5 dana će se dogoditi situacije koje će imati utjecaja na sve prisutne. Možda taj format slučajnih poveznica djeluje previše kao farsa, komedija ili što god, ali Kundera je ovo jako dobro razradio. U odnosu na prva dva romana, ovaj je nekako više komprimiran, apsurdniji i više orijentiran na filozofiju.
U prvoj polovici mi je trebalo da se naviknem na taj manje gust raspored pisanja i ponešto ležerniju atmosferu nakon dramatičnijeg prethodnika. Osim što likovi i njihove motivacije nisu nimalo moralne, ipak u drugoj polovici romana sve to dobije određenu eskalaciju i logiku koja se jako fino grana prema kraju. Slagali se ili ne s likovima, Kundera je ovdje izabrao fini spektar emocija, svjetonazora i morala, okupio ih na malom prostoru i iz njih ispleo dramu i situaciju koje graniče s apsurdom, ali uvijek zadržavaju taj neki nepretenciozni ritam, baš kao valcer.
Do sada najbolje od Kundere što sam pročitao. Genijalni smisao da se ubaci humor, vrlo britka karakterna studija, a radnja koja je dosta jednostavna tek kao pozadinski alat da malo zakuha situaciju. Roman koji se neće često naći među najpriznatijim djelima, ali meni je bilo žao zatvoriti zadnju stranicu.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 18/01/2026 : 14:42:38
Milan Kundera : Život je jinde / Život je drugdje
Nastavljam s Kunderom u brzom ritmu, dakako kronološkim redom. Nakon što sam bio itekako ugodno iznenađen prvijencem Šalom, prema drugom romanu sam imao neku rezerviranost. Čini se da nisam trebao biti tako rezerviran jer nivo kvalitete je itekako održan i konstantan.
Drugi roman se bavi, osim uobičajenih tema Kunderinog opusa, pjesništvom i opsesijama pjesnika svojom funkcijom u društvu i umjetnosti. Pristup je ovdje dosta zanimljiv jer pratimo protagonista od samog rođenja, podrobno saznajući pozadinu upoznavanja njegovih roditelja i njihove oprečne stavove o osnivanju obitelji. Kroz taj kronološki pristup Kundera jako dobro razlaže emotivne i psihološke detalje svojih likova i fatalistički stvara karakterne crte protagonista prije nego što se uopće formira kao odrasla osoba.
Jednom kad glavni lik, mladi pjesnik s priličnim ambicijama, ali skrommne realizacije, postane relativno samostalan, ipak se ne čini da je sve u životu tako lako i tečno kao u djetinjstvu. Njegova majka kao dominantna i posesivna figura i njihova uzajamna ovisnost jedan o drugome igraju veliku ulogu u njegovim odlukama, a pod pritiskom nove političke klime, pjesnik pokušava se prilagoditi vremenima i pronaći nove svrhe umjetnosti, pa makar rezultati bili tragikomični.
Roman jako dobro razlaže praktički uzaludne ambicije brojnih umjetnika i kroz zanimljivu retrospektivu i usporedbe s poznatim pjesnicima, pomalo sarkastično iscrtava životni put protagonista. Jednom kad se umjetnost ispreplete sa socijalizmom koji je tada vladao i koji je bitna tema Kunderi, uz seksualno sazrijevanje i Kunderin dosta specifičan i kontroverzan stav prema ženama, dobije se oštra kritika svemu navedenom. Roman koji fascinira detaljima i jako dobro oslikava dileme i dinamiku odnosa kroz sazrijevanje. Prema kraju ipak imam dojam da su neki fokusi malo popustili i da je roman previše pao pod pritisak da ispuni neke autorove forme i sadržaje. No, svejedno, dosta drukčiji roman od Šale, ali opet umjetnički autentičan da se zna da je to ipak Kundera.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 14/01/2026 : 14:34:00
Milan Kundera : Žert / Šala
Vrijeme je za upoznati još jednog autora kronološki, kako je izdavao svoje romane. Nakon Ishigura, red je pao na češkog, ali i francuskog književnika Kunderu. Čitajući njegov najpoznatiji roman, Nepodnošljiva lakoća postojanja, stekao sam neki inicijalni dojam da je riječ o vrlo zanimljivom i lucidnom autoru, ali sada idem vidjeti do kuda to seže i kako je počelo.
Naslov romana naznačuje koji je centralni motiv radnje, ali ta šala nije toliko intrigantna zbog svojeg sadržaja ili konstrukcije, koliko zbog posljedica koje je imala na protagonista i kako mu je oblikovala život. Vrlo bizarno i satirično je bilo uzeti jednu pisanu dosjetku kao nešto zbog čega će protagonist ući u ralje vladajućeg sistema.
Šala istovremeno funkcionira i kao kritika socijalizmu i multiperspektivno gledanje na to kako je režim utjecao na Čehoslovačku, ali i funkcionira kao jedna psihološka studija isprva ambicioznog intelektualca u kojem tijek događanja probudi tihi bunt i želju za osvetom. Kroz tu svoju silaznu putanju, ući će u ljubavne odnose, steći animozitet prema nekima i generalno ići prema nekom pesimističnom pogledu na život.
Roman već u ranoj fazi karijere prikazuje Kunderine karakteristike kao pisca. Imamo tu razne ljubavne/prijateljske trokute i dinamika kojom se perspektive izmjenjuju je bila dosta dobra. Također, teme seksualnosti, socijalizma i njegovog utjecaja na pojedince i društvo te analiza umjetnosti su ovdje sveprisutne. Možda se ne događa puno toga u njegovim romanima, ali bogatstvo stila, filozofije i oštroumnosti u zamjećivanju i formiranju svojih likova su itekako na snazi ovdje.
Iako smatram da ima u svom opusu i boljih stvari od ovoga, Šali ne mogu naći puno mana, a u svom finišu je dosta i poboljšala konačni dojam. Možda je nekada previše kriptična i odlazi u dubine, ali Šala je dosta moćna satira i zanimljiva studija kako jedan nepromišljeni potez može povući tako velike sfere.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 12/01/2026 : 17:42:00
Pošto ove upise stavljam s podosta zakašnjenja, evo onda i knjige s kojom sam zatvorio 2025., godinu u kojoj sam knjige stavio u drugi plan, ali prisutna je motivacija za okrenuti stvari u nadolazećoj godini.
Kurt Vonnegut : Player Piano
Tko god je pratio ove upise kroz ovih 3 i pol godine, mogao je vrlo lako primjetiti da sam veliki fan Vonneguta, ali dakako nisam još iščitao svu bibliografiju. Kako sam krenuo s poznatijim djelima, tako sam ovaj njegov debi nekako do sada preskakao.
Zvučat ću pristrano, ali ne može me iznenaditi da Vonnegutov roman koji sada puni dobrano preko 70 godina starosti zvuči i sada itekako relevantno. U romanu pratimo Paula Proteusa, sina jednog od najvećih mogula novog doba, u distopijskom svijetu gdje su strojevi preuzeli većinu ljudskih poslova te sveli ljude na dvije skupine - bogate šefove ili marginalizirane manualne radnike. Vonnegut je jako dobro opisao taj svijet, uz svoj prepoznatljivi brend satire.
No, roman nije po stilu tipičan Vonnegut. Nema tu previše dosjetki, vremenskih skokova te je čak relativno mala doza ironija i šokantnosti. Ovo je zapravo najklasičnije pisani roman u njegovom opusu i primjećuju se dosta detaljni i gusti opisi i prilično linearan tijek radnje. Ipak, kako roman napreduje prodiru tipični "vonnegutizmi" te radnja romana poprima tu zaigranost, ali i šalje dosta jasne poruke i odlično poentira. Posebice je dobro ispala i postranična radnja u kojoj strani vladar posjećuje modernu Ameriku i na komičan način dolazi do svojih zaključaka o tom društvu.
U današnje mehanizirano i kompjuterizirano doba, dobro je prisjetiti se do koje mjere ljudski rad i osobnost mogu postati marginalni i nebitni. Isto tako, ovaj roman dosta dobro progovara o pohlepi, lojalnosti i manama korporativne kulture. Neki elementi su me podsjetili na Severance seriju, ali ono što mi je jako drago jest što nisam previše evidentnih sličnosti uočavao s nekim poznatijim radovima autora pa je interes bio još veći. Iako je početak bio nešto sporiji, ipak roman jednom kad dolazi do svojih obrata i kada glavni lik prolazi svojevrsnu katarzu, tada ovaj roman prikazuje svoje najveće adute. Nije najbolji Vonnegut, ali ovo je i dalje teritorij ozbiljno dobrih romana.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 05/01/2026 : 16:06:31
Jedan upis koji spada još pod prošlu 2025. godinu, bez dileme najgori roman koji sam pročitao u godini, a i šire.
Ali Smith : Jesen
Činilo mi se kao zanimljiv izdavački pothvat da se objave romani tematski inspirirani godišnjim dobima. O samoj autorici nisam do tada ništa puno znao, a moram priznati da me čitanje nije nagnalo na neko daljnje istraživanje.
U suštini, roman nema previše veze s jeseni kao takvom, već otprilike je to vrijeme radnje (iako ni to nije tako konzistentno). Roman na jako opskuran način prati život uspješnog, ostarjelog i zagonentnog imigranta s tajnom prošlosti i mnoštvom fantazija u glavi, a u njegovom susjedstvu je mlada, idealistična i potiho buntovna djevojka koja se brine o njemu.
Roman je nastao nedavno nakon Brexit referenduma i to uopće ne skriva te (pre)često provlači teme te odluke, doseljeništva i neke društvene netrpeljivosti, za što mi se čini da je bilo relativno preuveličano. O samoj radnji nema se što puno reći jer je i nema, a ovi lirski dijelovi romana su bili neimpresivni. Nemam ništa protiv toga da nema neke konkretne radnje, ali i intiminiji dijelovi romana su bili slabi, a retropsekcije nisu ničemu služile.
Sveukupno, podosta razočaran pročitanime i naravno, neću se vraćati nastavcima. Iako mi je uvijek žao kad nabasam na lošu knjigu, ova me posebno neugodno iznenadila svojim nesvrsishodnim fokusom na političku situaciju, što mislim da je bilo inkompatibilno s romanom.
1/5 |
| don_draper |
Posted - 23/11/2025 : 16:40:32
Stephen King : Lisey's Story
Zatvaram ovogodišnje druženje s najdražim mi piscem uz jedan od njegovih omiljenih romana. U nekoliko intervjua na nezahvalno pitanje koje svoje romane smatra najboljima/najdražima među top 3 odgovora zasigurno dođe, pomalo nenadano, ovaj roman. Objavljen je prije manje od 20 godina i spada u noviji, manje popularan i hvaljen, period njegovog opusa.
Prije svega bih rekao da je Liseyina priča u neku ruku lijepa paralela s Bag of Bones. U ovom romanu pratimo ljeto udovice koja se suočava s ostavštinom svog muža, poznatog pisca i čišćenjem njegovih prostorija u kojima su još mnogi scenariji i objavljeni uraci. U Bag of Bones je poznati pisac bio udovac koji se suočava s kreativnom blokadom. U oba romana protagonisti pribjegavaju u svoje fantazije, pokušavaju razrješiti rupe koje su ostale u odnosima s partnerima i kroz to ojačaju svoj odnos i uspomene. I u tome je ljepota te kasnije faze Stephena Kinga. Malo je spustio nogu s gasa i postao sentimentalniji.
Liseyina priča je definitivno slow burn i zahtjeva dosta strpljenja te afinitet prema dubljoj, karakternoj prozi. Roman koristi dosta retrospektive i u takvom settingu pripovjeda o Lisey i njenom mužu, počecima, ključnim trenucima, ali i ranama koje su ostale u njihovom životu. U situaciji gdje se nisu stigli oprostiti i gdje im je brak prekinut prerano i nenadano, ostanu nedovršene linije i nedovršeni razgovori, a kroz fantastične elemente King želi te stvari zaokružiti i dati im dostajanstveni kraj. Uz klasične antagoniste modernog svijeta i suptilnu kritiku prema izdavaštvu i popularnosti koja dolazi s bestseller statusom, King stvara sporu, ali emotivno itekako intenzivnu i bogatu dramu. I kroz tu dramu prolazi mnoge probleme, od onih koji dođu s uspjehom, do onih koji dolaze od problematičnih djetinstava.
Ono što nas formira i ono što mi formiramo su često uzajamno povezani i mnogo sam puta to osvjedočio i u Kingovim romanima. A ovdje je to majstor uzdignuo u dodatno višu formu i u svom možda najpoetičnijem romanu i divnom spoju ljepote, drame i tjeskobe uz odličan fantasy element, stvorio modernu alegoriju i posvetu bračnoj ljubavi i spisateljskom zanatu. Može li više "kingovski" od toga? Liseyina priča možda djeluje nekako statično, ali vrlo je slojevit, emotivno kompleksan i karakterno itekako fokusiran roman. Zaslužena odlična ocjena te sasvim iznenađujuće opravdan status skrivenog dragulja u Kingovom opusu.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 25/09/2025 : 17:20:53
Stephen King : Bag of Bones / Vreća kostiju
Prije nekoliko dana velemajstor horor proze je proslavio svoj 78. rođendan. Usprkos dobi i dalje je vrlo aktivan te gotovo redovito izbacuje nove naslove. U čast toj prigodi odlučio sam pročitati ovaj roman gdje je, nimalo neobično, glavni lik pisac.
Mike Noonan je nedavno izgubio suprugu u naglom, neočekivanom događaju te se bori s posljedicama na njegovo emotivno stanje, ali i na posao. Do tada je sasvim dobro i uspješno pisao bestselere za širu publiku, ali nikad nije bio zvijezda u svijetu izdavaštva. Nakon smrti supruge proživljava ono što se naziva "writer's block".
Kao i dobar dio Kingovih knjiga i ovaj je smješten u njegov matični i voljeni Maine, a mjesto radnje se premješta u malo mjesto smješteno uz jezero gdje se Mike vraća u vikendicu koju nije posjetio otkako je supruga umrla. Naravno, za očekivati je da će tu se susresti s puno duhova prošlosti, napetim odnosima s mještanima i nadnaravnim elementom koji vreba u pitoresknom kraju. No, nije sve to tako pravocrtno i razotkrivanje je ovdje pola užitka. Ono što se osjeti je da je roman slow burner te se uzme dosta vremena i stranica kako bi se pripovjedalo o prošlosti, dogodovštinama likova i nekim sjećanjima koja nemaju nužno utjecaj na radnju. Literarno je ovo dosta jaki uradak i ima tu neku poetičnost u svojim opisima, snovima i tkanju povijesti. Ima nekih sekvenci koje su nadnaravne, ali spadaju u sami vrh Kingovog pisanja i ostavljaju itekako dubok trag.
Kod romana je jako uspješno spojena melankolija, elementi fantazije i taj njegov neporeciv smisao za opisati i režirati manju američku sredinu. Roman koji vrlo spretno i kvalitetno prikazuje Kingove literarne talente, iako je početak te čak cijela prva polovica dosta utopljena u tekstu koji se mogao možda i strože editirati. Iako ne spada u najbolje uratke, nije bez pohvala i aduta te svojim vrlo snažnim i fokusiranim zadnjim dijelom ima moć pridobiti čitatelja. Vrlo dobar spoj Kingovih pluseva, ali i nekih njegovih objektivnih minusa, ali majstor je opet uspio izmamiti itekako subjektivnu pozitivu.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 08/09/2025 : 12:00:35
Stephen King : On Writing : A Memoir of The Craft
Nema boljega nego ljeti uzeti pod ruku knjigu Stephena Kinga. I u ostala godišnja doba sjajno funkcionira čitati njegove knjige, ali nekako mi je najveća asocijacija s njim upravo ljeto. Ali, kako je simbolički to demonstrirao u Different Seasons, on je zapravo pisac za sva vremena (i godišnja doba). Ovom knjigom o kojoj ću reći ponešto je pokazao još jednu dubinu i razinu u svom spisateljskom umijeću, nakon više od 25 godina aktivne karijere.
Prije svega ovo je publicistika, pa konačno od Kinga možemo pročitati nešto gdje ne vreba neka nadnaravna sila u pozadini. Knjiga je osmišljena kao memoar o njegovoj karijeri, počecima, odlukama u pisanju, ali i kao priručnik za ljude koji se žele baviti pisanjem ili su počeli pa im treba savjet iskusnog majstora. Mnogi spisatelji i teoretičari umjetnosti su objavljivali razne radove o pisanju i umijeću istoga, ali mislim da nikad nitko nije na ovoj razini slave u ovako pristupačnom formatu.
Prvi dio knjige je nazvan prigodno C.V. i bavi se Kingovim odrastanjem i ulozi pisanja u tom periodu. Od prvih školskih "črčkarija" i priča pa do objavljivanja u magazinima kako bi dobio ček koji će pokriti režije i nahraniti obitelj. U drugom dijelu knjige je prava lekcija te King raspravlja o stilu, gramatici, procesu pisanja, editingu i onome što bi trebala biti motivacija i pristup pisanju. Iako nisam pisac i nemam trenutne ambicije postati, užitak je čitati o tom procesu i kako su nastajale neke od najboljih knjiga ovog genija. Osim što govori o pisanju općenito, King progovara o sebi dragim knjigama i umjetnicima, ali i o svojim knjigama te što mu se svidjelo, a što bi mijenjao.
U trećem dijelu King opisuje poznati incident u kojem je jedva izvukao živu glavu i koji je učvrstio njegovu ljubav prema pisanju, ali i malo izmjenio perspektivu. Taj dio bi se mogao opisati kao pravo ljubavno pismo pisanju, iako je tu pisanje zapravo manje spominjano negoli ranije. Cijela knjiga ima oko 350 stranica, ali je jako pitka i zanimljiva te se Kingov stil pisanja čini kao da smo na večeri s omiljenim piscem i govorimo neobavezno, ali prilično profesionalno i na razini o poslu. Odlično je uhvaćen taj "sweet spot" između teorije i prakse, između formalnog i neformalnog, između tekstualnog i tematskog.
Knjigu bi svi mogli razumijeti i cijeniti njen sadržaj, ali logično da će ovo najviše cijeniti fanovi Kinga koji su pročitali barem dio njegovog opusa jer ovdje vidimo što ga je pogonilo pri pisanju Misery, Shining, Dead Zone, ali i brojnih drugih hitova. Definitivno među najboljim djelima ovog svestranog i briljantnog pisca. King je još jednom sjajno povezao svijet stila i pisanja s publikom, ovaj put bez fikcije.
5/5
|
| don_draper |
Posted - 03/09/2025 : 18:28:43
Kurt Vonnegut : God Bless You, Mr. Rosewater
Red je svako toliko podsjetiti se na ovog genija i meni jednog od najdražih pisaca. Sedma je ovo njegova knjiga koju sam pročitao i sedma knjiga kojoj dajem maksimalnu ocjenu i pohvale.
Koristeći svoj prepoznatljiv stil pisanja i pogled na društvo te kritiku istoga, Vonnegut ovdje u središte stavlja Eliota Rosewatera, nasljednika enormnog bogatstva koji naizgled ne zna što bi sa sobom i koji sablažnjuje svoju obitelj svojim idealističkim životom i gotovo pa naivnom humanošću. Iza tog bogatstva stoji cijela prošlost i dinastija te bizarni međuljudski odnosi, a u sve to će se uključiti i vrlo eminentni odvjetnici kako bi se okoristili u ovoj krizi nasljedstva.
Kroz gore navedenu prizmu, Vonnegut sjajno piše o mnogim stvarima koje bismo mogli povezati s današnjim društvenim odnosima i politikom te ponovno se proslavlja balansirajući ekscentričnost i krajnju suzdržanost u istim likovima. Odlično su suprotstavljeni ovdje humanizam i elitizam te pogledi obje strane na ta dva pola djelovanja. Imam dojam da rijetko tko u 150-ak stranica negustog teksta može ovoliko težine i materijala za misliti dati, a opet i povremeno nasmijati. Od svih pročitanih Vonnegutovih romana, ovaj možda najviše odiše humorom i time je bilo čitanje ugodnije.
U raspletu koji je dostojan ovakve knjige, u sanjarskim labirintima obitelji Rosewater u kojem se sukobljavaju ambicije, nihilizam, humanost i nezadovoljstvo, Vonnegut se odlično snašao i nakon svih ovih desetljeća ostao relevantan. Mnogo je paralela koje bi se mogle povezati s današnjim svjetonazorima, strahom od različitog i stranog, populizmom te neke situacije i prominentne likove iz današnjeg svijeta bih mogao lako zamisliti u ovom njegovom svijetu. Vonnegut je bio i ostao blago optimističnog pogleda, ali i nepopravljivo kritičan, no, sve te osobine je zamaskirao u naoko blago, šaljivo i "opaljeno" štivo. Nije ni čudo da se podnaslov ovog romana može prevesti kao Biserje pred svinje. Ta fraza kroz ovaj roman odzvanja u mnogim melodijama.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 01/09/2025 : 20:40:17
Nakon jako velike pauze i posvećenosti uglavnom stripovima, uzeo sam preko ljeta ponovno malo i književnosti u ruke pa sam se vratio svom starom prijatelju Stephenu Kingu. Ni ovaj put nije razočarao.
Stephen King : Desperation
King voli uzeti malu, ruralnu sredinu kao središte svoje radnje te u nju nabacati svakojake nedaće i horore. To je manje više sastojak većine njegovih uradaka i malo tko može tako dobro među "običnim pukom" posijati toliko nevolja i pronaći paletu zanimljivih likova, od istaknutih pozitivaca pa do apsolutnog oličenja zla. U Desperationu je King odlučio uništiti cijeli grad te uvesti u njega skupinu nasumičnih, ničime povezanih ljudi te ih ujediniti u borbi za vlastito preživljenje.
Roman je vrlo eksplicitan u svojim događanjima te je ovo pravi horor po pitanju prizora i detalja u koje King ovdje zalazi. No, nije ovdje King odlučio postići R rating i privesti knjigu kraju. Likovi su ovdje itekako zanimljivi i na jako dobar način King ih međusobno povezuje te kroji različite perspektive, misli i motivacije. Zanimljivo je to posebno u okviru kratkog vremenskog perioda u kojem se radnja odvija te samim time je efektnije postignuće.
Iako možda finalni rasplet nije na razini svega onoga što je vodilo ovdje, ipak sam dojma kako je King ovdje odradio kompletan zadatak. Njegovi opisi natprirodne sile protiv koje se likovi ovdje bore su možda pulpy i zalaze i previše u fantastiku, ali bilo je itekako zabavno i čitko te nisam ni u jednom trenu posustajao.
King je i nakon više od 20 godina neumornog pisanja i svakojakih životnih i zdravstvenih problema pokazao da može servirati knjiški horor kakav svi njegovi fanovi žele.
4.5/5
No, nije se tu King zaustavio što se ove tematike tiče.
Richard Bachman : Regulators
Koristeći svoj poznati pseudonim, King je odlućio prevazići neke limite koje su mu izdavači nametnuli. Tako je ovdje izbacio zrcalni roman Desperationu, koristeći istu postavu likova, ali u promješanim ulogama, zapletima i mjestu radnje.
Nismo više u ruralnoj Nevadi, već u mirnom predgrađu u Ohiju te su opasnosti ovdje još grotesknije, ali vrlo maštovite i kingovski "opičene". Iako je po razradi i nekom osjećaju čitalačke zadovoljštine dosta slabiji od Desperationa, ipak ima dovoljno napetosti i dinamike da bi ga se bez problema slistilo. Isto tako, spisateljski je malo šarolikiji pa se koriste umeci iz pisama i novina kako bi se prepričao dio radnje.
Iako nije toliko misteriozan i edgy kao Desperation te nekako priča sveukupno slabije funkcionira, ipak Regulators nude jednu dobru perspektivu te u slijedu s Desperationom dosta zanimljivo čitalačko iskustvo. Svakako jedan dobar srednjaški King.
3.5/5 |
| don_draper |
Posted - 01/03/2025 : 19:49:18
Charles Dickens : Great Expectations
Kada idete istraživati koji je najpopularniji, najvoljeniji album ovog velikog engleskog pisca, nekako najčešće na prvom mjestu izviri ovaj roman. Ne znam je li bilo pametno ovo odabrati kao prvi roman za pročitati, ali odlučio sam se uhvatiti nekog klasika realizma pa je izbor pao na ovo.
Roman prati dječaka Pipa koji odrasta u zabačneom, močvarnom selu i tamo upoznaje dosta živopisne ljude, no stjecajem okolnosti počinje se sve više motati kod izvjesne Miss Havisham u njenoj oronuloj kući koja vjerno opisuje dekadenciju nekoć visoke klase. Upravo u toj kući dolazi u dodir s višom klasom i stekne afinitet da i on sam postane, kako Dickens kaže, "gentleman". Na putu prema tome morat će ostaviti iza sebe obitelj, rodni kraj i krenuti put Londona, ali u svemu tome će morati imati sponzora. A tko je taj sponzor? Pa u tome je jedan od ključnih misterija ovog romana.
Dickensov stil i stvaranje krajolika u kojima ne može ne prodrijeti teška magla, smog, prašina ili neki drugi čimbenik koji bi vjerno prikazao surovu realnost, nepogrješivi su. U nekimm dinamičnijim prizorima imam dojam kao da su mu ipak ti opisi i pripovjedanje letimičniji i eliptičniji. No, snaga romana leži u protagonistu i njegovoj putanji prema gore i poigravanje s neminovnim padom koji obično prati romane realizma. No, na toj putanji dinamika njegovih odnosa prema sporednim likovima je uzbudljiva za pratiti i vrlo često zna dotaknuti emocije čitatelja.
Nije mi ovo leglo kao neki savršeni roman, ali zadovoljan sam da sam ga konačno pročitao. Sami zaključak je briljantno izveden, ali kao da mi je nedostajalo neke uvjerljivije drame prije toga. Isto tako, puno toga se vrti oko Pipovog sponzora i njegovog odnosa prema njemu, premda je meni puno zanimljivije ono prema Miss Havisham i Estelli. No, dobro, neću ići puno u detalje. Roman definitivno ima vrijednost i svakako je preporuka za sve one koji se žele okušati u "najboljim romanima ikada". Svakako ću uskoro se ponovno uhvatiti nekog Dickensovog uratka.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 26/01/2025 : 19:13:40
Kratke priče čitam svakako prema preporučenom redoslijedu. Nisu esencijalne, ali budu fina uvertira za neke nove likove i ideje. |
| fandango |
Posted - 24/01/2025 : 07:29:50
quote:
Originally posted by don_draper
Vonnegut je genije, naoko jednostavna proza i parodija, ali tako duboko zabode i pikne u srž. Mislim da će biti aktualan još dugi niz godina.
Prostranstvo planiram nastaviti, makar mi je to više za topliji dio godine. Puno je toga na popisu za čitati, a još su tu i stripovi kojima sam sad dao prednost. Počelo mi je jako napeto to Prostranstvo, ali malo su 2. i 3. dio smanjili euforiju. Slutim da će sada stvari eskalirati na sveopći gušt.
Dovrsio sam petu knjigu Prostranstva preko praznika, uz prvu dosad najbolja, i to debelo najbolja. Preporucljivo je, ali ne i nuzno, procitati kratku pricu The Churn prije ove pete knjige. |
| don_draper |
Posted - 22/01/2025 : 18:57:17
Oscar Wilde : Picture of Dorian Gray
Treba godinu otvoriti nekim teškim klasikom, pa tako ćemo napraviti s 2025.om. Ipak, ovo je pročitao nešto prije nove godine, ali samo se zapisano računa.
Pa tako imamo ovdje najpoznatiji roman velikog irskog pisca koji, osim što je vjerojatno njegovo najbolje djelo, ujedno je djelo koje je neodvojivo od njegovog identiteta. Na stranu kontroverze tadašnjeg vremena zbog kojih je Wilde imao problema i tragedija, ovo je roman koji nadilazi sve te priče i postavlja umjetnost tamo gdje bi ju svako umjetničko djelo trebalo. Na sami tron.
Dorian Gray je oda umjetnosti, njenom luksuzu, vanjštini, emocionalnosti i istovremenom manjku iste, ekstravaganciji i na kraju, sebičnosti i kvarljivosti same te umjetnosti. Putanja kakvu su mnogi spoznali kroz umjetnost, tako ovdje protagonist isto tako ima putanju od najsvjetlijeg uzora do čiste dekadencije. Sve je to praćeno moćnom, elokventnom i bolno iskrenom prozom. Možete se ne slagati sa stavovima ovdje izrečenima i zgražati se nad nekima, ali Wilde je ovdje čak i najodbojnije i najosuđujuće stavove tako uvjerljivo i osebujno opisao da mu se treba diviti.
Sama radnja i tijek romana su nenametljivi i odigravaju se vrlo tečno jer ipak ovo je roman pomalo filozofskog karaktera. No, svaki sljedeći događaj i pomak u radnji vodi k novom nivou spoznaje i užitka u čitanju. Uistinu je teško postići da u ovakvoj dekadenciji i ljudskom posrtaju čitatelj može osjećati želju da nastavlja dalje s čitanjem. A ovdje je to itekako postignuto.
Roman koji je i dan danas uzbudljiv, relevantan i grandiozan kao i onda kad je izašao. Ako je itko ikada uspio opisati umjetnost i aspiracije umjetnika, onda je to Wilde ovdje uspio. Trijumf spisateljstva, istovremeno osoban i vrlo impersonalan, roman koji je često u internim konfliktima i oprečnim idejama, ali je toliko jasan i briljantan. Remekdjelo.
5/5
|
| don_draper |
Posted - 26/12/2024 : 00:34:48
Jedan prigodni i kratki osvrt na prigodni materijal za ovo blagdansko doba.
E.T.A. Hoffmann : The Nutcracker / Orašar
Za balet su čuli skoro svi, a ovo je priča koja je poslužila Čajkovskom kao predložak za njegovo poznato djelo, za koje mnogi čekaju u redu. S Hoffmannovim opusom nisam pretjerano upoznat, ali saznao sam da je on autor i kratke priče Sandman koja je bila svojevrsna inspiracija za određene DC uratke.
U Orašaru pratimo troje djece imućnih roditelja, Marie, Fritza i Luisu koji se u predbožićnoj noći, svaki na svoj način, zabavljaju i igraju brojnim igračkama. Jedna od ključnih figura je tu i ekscentrični izrađivač Drosselmeier koji je vrlo vješt u rezbarenju i mehanizmima. Jednog dana djeca u kući zateknu igračku orašara, u onoj formi kakva je nama poznata. No, ta igračka ima cijelu svoju pozadinu i neobične pojavnosti koje su dio magije ove priče.
Iako je ovo dječja literatura, djelo je staro preko 200 godina i ima obrise stilova koji su tada dominirali i jednu pomalo gotičku crtu. Tako, postoje prizori koji danas ne bi bili ocjenjeni prigodni za djecu, pogotovo kad se pojavi antagonist Mouse King. Kroz tu neobičnu borbu, Hoffmann priču prožima magijom, emocijama i nostalgijom. Vrlo kvalitetna literatura koja nadilazi vremenske i dobne podjele. Djelo koje možda nema tu srž Božića u sebi kao poznata Dickensova priča, ali itekako dobro evocira dijete u nama i fantastične prizore. Uistinu prepouka za malo povijesni pogled na Božićnu tematiku u kulturi.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 02/12/2024 : 17:11:46
Vonnegut je genije, naoko jednostavna proza i parodija, ali tako duboko zabode i pikne u srž. Mislim da će biti aktualan još dugi niz godina.
Prostranstvo planiram nastaviti, makar mi je to više za topliji dio godine. Puno je toga na popisu za čitati, a još su tu i stripovi kojima sam sad dao prednost. Počelo mi je jako napeto to Prostranstvo, ali malo su 2. i 3. dio smanjili euforiju. Slutim da će sada stvari eskalirati na sveopći gušt. |
| fandango |
Posted - 01/12/2024 : 12:31:18
Draperu, dobro ga drapas, vrlo slicno citamo, ja sam bas prije kojih mjesec ili dva dovrsio Vonnegutov prvi roman Player Piano, koji prije nisam citao, i mogu reci, s obzirom da je napisan 1952., vrlo je aktualan jer postavlja apsolutno ista pitanja koja se ticu umjetne inteligencije, a koja i danas postavljamo.
A jesi stao s Prostranstvom? |
| don_draper |
Posted - 01/12/2024 : 12:09:54
Kurt Vonnegut : Galapagos
Još jedno druženje s ponajbolji spisateljem i nepresušnim izvorom satire, lucidnosti i bolne istine. Vonnegut je pokazao da može svoje ideje kanalizirati kroz više žanrova, a sada se ponovno okreće SF-u. Ili bar nekoj vrsti SF-a.
Galapagos je očito inspiriran Darwinovim istraživanjima i otkrićima. Tako se sada radnja odvija u dalekoj budućnosti gdje je ljudska rasa evoluirala i prilagodila se potrebama i uvjetima do te mjere da su ljudi bizarno izobličeni i gotovo nefunkcionalni. No, i u takvim bizarnostima Vonnegutova lucidnost donosi neke stvarne i bolne kritike. Ponajviše u retrospektivi gdje se prisjećamo kako je do toga došlo i kako su ljudi negativno utjecali na svoj okoliš i planet.
Možda spoznaja da znamo kako sve završava i kako nekog spasa nema malo ubija užitak u čitanju, ali mentalna gimnastika Vonneguta je ovdje u vrhunskoj formi. Roman koji obiluje parodijom kakvu do sada nije koristio vrlo je riskantan, ali u konačnici se itekako isplati uploviti u ovo. Vrlo sam zadovoljan pročitanim, premda ovo nije na razini njegovih najboljih djela, ali to su tako visoki standardi.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 02/11/2024 : 08:32:21
Svakako je u planu citati Lovecrafta uskoro pa ce biti i o tome ponesto :) |
| naker |
Posted - 02/11/2024 : 01:03:42
Nadam se da ćemo jednom dočekati da iščitaš nešto od Poetike strave :) |
| don_draper |
Posted - 01/11/2024 : 13:05:35
Stephen King : You Like It Darker
Odlučio sam malo preskočiti kronološki slijed u svom pothvatu da pročitam cijeli Kingov opus i otišao do njegovog najnedavnijeg uratka, njegove 12. zbirke kratkih priča. Kod Kinga sam uvijek više cijenio romane, ali daleko od toga da nije bilo jakih izdanja i u kraćoj prozi (Different Seasons, Four Past Midnight...). Ovo ću prezentirati uz par riječi o svakoj od 12 priča ovdje.
Two Talented Bastids - klasični elementi Kinga, život spisatelja, fantastični susret iz prošlosti, ali sve iz perspektive sina jednog pisca pa ima taj jedan emotivniji prizvuk
The Fifth Step - nema ovdje paranormalnog, ali istinski okrutno i brutalno
Willie The Weirdo - još jedna od realističnih, ali jezivih priča kakve King u zadnje vrijeme preferira
Danny Coughlin's Bad Dream - ova je duljine omanjeg romana, krimić čiji glavni zaplet pokreće jedna vizija, a provlače se teme sumnje i pravde te koliko je zakonodavna mašinerija spremna prihvatiti nekoga kao krivca na temelju labave sumnje
Finn - jedna malo čudnija i dosta crnohumorna, više djeluje kao nekakvo eksperimentiranje
On Slide Inn Road - family trip koji završi kao talačka kriza, ima sve primjese trilera iz 80-ih i 90-ih
Red Screen - vrlo dobar twist na kraju i dokaz da se King zna dobro našaliti i pogoditi u srž pritom
The Turbulence Expert - je li ovdje King govorio o strahu od letenja ili o tihim svakodnevnim herojima, ne znam, ali vrlo lijepo i efektno
Laurie - još jedna priča u kojoj glavni lik je ostario i dobio kućnog ljubimca, djeluje kao česti lajtmotiv, a ovdje je sve to popraćeno zaista tužnom pričom
Rattlesnakes - priča koja nastavlja priču likova iz Cuja skoro 50 godina nakon događaja iz romana, jezivo, melankolično i psihički duboko, možda i najbolji uradak ovdje
The Dreamers - klasična Kingova jeza, ovo je možda najtipičniji horor majstora horora
The Answer Man - u 50 stranica životna priča čovjeka koji je znao što ga čeka, ni kriv ni dužan, vrlo duboko i sjetno, možda je ovo čak i bolje od Rattlesnakes
I evo ga, ukratko, vrlo dojmljiva i snažna zbirka priča. King je ostario i nema tu više toliko eksplicitnog, brutalnog i klasičnog horora. Voli i dalje King zastrašiti i istražiti mračniju stranu svijeta, ali sada to čini u nekako svakodnevnijem i običnijem okolišu, što je možda i strašnije. Ta nova mudrost koja mu je došla s godinama i nekako mirniji tempo ovdje svakako obogaćuju veoma dobro zamišljenu prozu. Komplimenti su itekako zasluženi i nemam većih zamjerki jer, uz ograničenja koje ovakav format nudi, riječ je o vrhunskim tekstovima, široke tematike i osebujne atmosfere pisca koji ne prestaje biti u formi.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 26/10/2024 : 11:07:17
Ursula K. Le Guin : Left Hand of Darkness
Iako inicijalno nisam bio poklonik SF-a u knjigama, nakon nekih pročitanih klasika teško se dalje odupirati zovu tog žanra. Jedan od neporecivih klasika žanra i ujedno jedna od najznačajnijih osoba u književnoj fantastici su bili dovoljno da i ovu knjigu pročitam.
Ovaj roman se bavi dosta čestom temom, a to je čovjek u ekspediciji na vanzemaljskom planetu. Ali to je onako dosta ugrubo rečeno. Le Guin se ovdje ne bavi striktno tim aspektom stranca u stranoj zemlji, već kroz koncept druge vrste se poigrava s nekim pitanjima humanizma. Ono što je najupečatljivije i što je dosta bitna tema spisateljici, stanovnici Gethena (spomenutog planeta) su ambiseksualni. Ukratko, ovisno o potrebi i biološkom ciklusu funkcioniraju kao pripadnici i jednog i drugog spola i tako utjelovljuju tu polarnost u jednoj individui.
No, Le Guin se ovdje ne fokusira na to kako bi propagirala neke za to vrijeme tabu ideje, već kako bi stvorila i istražila društvo u kojem je pristup međusobnim odnosima drukčiji, ali nipošto optimističniji negoli na Zemlji. No, nije to planet koji je opterećen samo pitanjima zbližavanjima, već je to poprište jedne polarnosti između dvije neprijateljske regije i tu je zanimljivo vidjeti razlike u stavovima, tradicijama i mentalitetu općenito. Le Guin na relativno kratkom romanu vrlo studiozno svemu pristupa i opisuje. A koja je misija Zemljanina? Pregovaranje radi pridruživanja multiplanetarnom udruženju zvanom Ekumen. Pa se i poteže pitanje ponosa, samostalnosti i liberalnosti. Vrlo kompleksne teme koje je Le Guin, umjesto u neko suvremeno društvo, prebacila u daleku budućnost i fiktivne planete.
Za roman ne mogu reći da je pitak, ali Le Guinin stil je jako pristupačan i osvaja svojom smirenošću, ali konstantnim usmjerenjem prema novim pravcima u radnji i njihovom razrješenju. Le Guin, osim što ima dosta filozofski i znanstveni pristup, ipak želi stvoriti i avanturu što se ističe u zadnjoj trećini (koja možda malo i koči neki bolji epilog). Ipak, na kraju se sve poveže i dobije smisla, ali ovo je jedan od romana u kojem kraj nije bolji dio, već je sve ono što mu prethodi ono zbog čega se isplati pročitati.
4.5/5 |
|
|
