| T O P I C R E V I E W |
| don_draper |
Posted - 14/04/2022 : 15:52:51
Evo i jednog mog topica. Naime, osim što volim pročitati dobar strip (logično pošto sam pripadnik ovog foruma) volim uzeti u ruke i dobar roman. Nekako u ovih par godina što sam ovdje sam skužio da volim pisati osvrte, neke uspješne, neke malo manje. Pošto uredno vodim i Goodreads account, broj pročitanih naslova je već pozamašan pa sam pomislio da ne bi bilo loše da se malo naglas izrazim o pročitanome. Otvorio sam ovaj topic kao prostor gdje bih ubacio objedinjeno svoje osvrte na književna djela.
Bit će tu osvrta na knjige koje trenutno čitam, ali bit će i pokoji throwback u smislu prisjećanja na neke drage (ili manje drage) knjige.
Nema kod mene nekog striktnog pridržavanja žanrova niti serijala. Ima nekih dražih pisaca kojima pridajem veću pozornost, ali svakakvi žanrovi i periodi će se naći u ovom topicu. Primjerice bit će puno Stephena Kinga, fantasyja, klasika iz 20.stoljeća te SF-a, ali i realistične fikcije današnjice.
Unaprijed hvala svima koji će pročitati ponešto od mojih baljezgarija, ali isto tako su dobrodošli svi da ovdje iznesu i svoja mišljenja o spomenutim naslovima ili neslaganja s mojim. Bez diskusije ne bi bilo foruma, na kraju krajeva.
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| don_draper |
Posted - 10/04/2026 : 23:58:15
Kome posvetiti svoj jubilarni 5000. post? Dugo nisam napisao jedan retrospektivni osvrt, odnosno prisjećanje na neke bitne i dojmljive romane koje sam čitao i kojima ću se vraćati.
Pa logično je onda da za 5 tisuća odaberem kultni roman, najpoznatije djelo legendarnog, toliko spominjanog, Kurta Vonneguta - Slaughterhouse Five.
Može se reći da upotreba SF-a i sličnih ideja pomiješanih s dosta tradicionalnim romanesknim pisanjem je obilježila dio 20. stoljeća. Iako ima u tom razdoblju i vrhunskih SF klasika (npr. Arthur C. Clarke, Dina, Le Guin itd.) koji su baš ukorjenjeni u SF-u, postoji i izvjestan broj romana koji su više zašli u distopiju i koristili najbolje stvari s više strana. U tu bih skupinu pribrojio 1984, Brave New World, Flowers for Algernon, ali i Klaonicu 5.
Roman je dosta kratak, vrlo pitko strukturiran i ekscentričan u poznatom Vonnegutovom stilu. Pošto mi je to bio prvi susret s tim autorom, onda ne mogu reći da sam bio naviknut na taj stil pisanja i pripovjedanja. No, dojam je i dalje bio vrlo snažan. Pratimo u romanu Billyja Pilgrima, čovjeka koji sudjeluje u ratu, a da i sam ne zna zašto i da pritom nema želju i motiv biti tamo gdje je. No, Billy isto tako je žrtva vanzemaljske invazije i funkcionira kao svojevrsni most između stvarnih strahota inspiriranih događajima u Dresdenu te obrata teorija o "prvom susretu" u kojem smo mi ljudi izložbeni primjerak drugim vrstama.
Roman odiše snažnom antiratnom porukom, sukladno stvarnim iskustvima autora kao sudionika u WWII, ali se i na kvalitetan način bavi našim sjećanjima te postojanošću u vremenu i povijesti. Kao i mnogo puta, Vonnegut ovdje na vrlo hladan, na prvu dosta komičan, ali itekako utemeljen i logičan način, prikazuje destruktivnost ljudske prirode, njenu povodljivost za krivime te naoko nemoguće obrate čini stvarnima.
Na manje od 200 stranica, ovaj roman je postavio dosta paradigmi koje bi i danas bile plodno tlo za raspravu. Cijelim tijekom romana djeluje kao da je Kurt bio ovdje neozbiljan, zaigran, ali ispod tog jednog sloja krije se dosta oštra i konkretna poruka. I to je ta ljepota čitanja Vonneguta, djeluje kao zabavna satira, ali i likovi i njihove radnje i psihološki profil su itekako duboki, šaroliki i smisleni. Vonnegut je uvijek volio svoje stavove izraziti duhovito, sažeto i direktno. Za razliku od nekih drugih romana gdje je dosta govorio o američkom snu i stanju uma, ovdje je fokus više na globalna i planetarna zbivanja, tako da je ovaj roman najprimjereniji za široke mase.
Nisam nikad ostao bez riječi hvale za ovog genija iz Indianapolisa i drago mi je da svoj mali forumski milestone sam upravo njemu posvetio. Po mom skromnom mišljenju radi se o jednom od 10 najznačajnijih romana prošlog stoljeća. Kada bi ovo stavili u lektire, pitanje je kako bi školarci shvatili i reagirali, ali jednom kad osvjesti čitatelj što je stvarno među ovim recima i da to nisu samo črčkarije otkačenog pisca, onda je čitatelj spreman doživjeti katarzu i užitak.
Ocjena, naravno, 5/5
So it goes... |
| don_draper |
Posted - 31/03/2026 : 17:07:13
Andy Weir : Project Hail Mary / Projekt spasitelj
Nakon druženja s dobro poznatim autorima i svojevrsnim velikanima književnosti, odlućio sam se malo ubaciti u trendove i pročitati ono o čemu se sada priča kad je kino u pitanju. Ovo nije prvi susret s Weirom jer sam uoči izlaska filma čitao i Marsovca. Tu je Weir "buknuo" kao sljedeća velika stvar u nerd fictionu te zadivio mnoge svojim spajanjem geek fantazije, sci-fi i STEM tipa humora. Projekt spasitelj ima dosta dodirnih crta i osnovna filozofija i intencija su slične, ali ima i nekih razlika.
Knjiga ima dvije vremenske linije u kojoj se događa radnja, jedna prije lansiranja, odnosno pripreme za lansiranje, dok druga prati sve ono što se događa u svemiru, u orbiti novih neotkrivenih zvijezda te planeta. Sviđa mi se taj nelinearan odnos, ali i početak koji se vodi principom od amnezije do prisjećanja. Knjiga je puna nerealnih scenarija i dosta lakih rješenja, ali glavni lik je vrlo simpatičan i ima dosta dobar stil kako bi držao interes za jednu casual SF priču kojoj je prije svega cilj biti zabavna, a opet ima i nekog znanstvenog uporišta.
Jako mi se svidjela Weirova ideja da glavnu prijetnju opstanka zemlje svede na mikroskopska bića u svemiru i tako na "mala vrata" dovede jedan zanimljiv pogled na život u svemiru. No, nije to jedini primjer života u svemiru u ovoj knjizi, a mogu vam reći da je taj drugi put bio još dojmljiviji, ali na svoj način. Za razliku od Marsovca, ovdje Weir je pustio malo te geek kočnice i postao ležerniji, ali samim time nekako zanimljiviji. Ipak nisam neki tvrdokorni SF-ovac, ne provjeravam imaju li sve teorije pokrića i uistinu je ovo idealan roman za takav tip čitatelja.
Mnogi će zakolutati očima na neke stvari, ali na skoro 500 stranica Weir je jako dobro zaokupio pažnju, bio zanimljiv i informativan, maštovit, ali je prije svega u ovoj gotovo suicidalnoj misiji i neočekivanoj prijetnji za opstanak planeta našao dušu i neočekivanog heroja. Od početka do kraja sam bio kupljen plahim, ali vrlo domišljatim i snalažljivim karakterom protagonista. Projekt spasitelj nije nešto što bi zadivilo Arthura C. Clarkea ili tako nekog, ali je upravo onaj tip geek zadovoljštine na koji bi se mogao naviknuti netko iz tog izvan tog kruga.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 24/03/2026 : 23:11:33
Kurt Vonnegut : Deadeye Dick
Ponestalo je više komplimenata i riječi kojima mogu izraziti pošteno svoje divljenje ovom geniju američke književnosti poteklom iz Indiane. Poznato je da zna napisati SF koji zagolica maštu, ali i da može svojim bizarnim i lucidnim kreacijama jako dobro imitirati apsurd stvarnosti. S ovim romanom je došao do jednog od najrealističnijih prikaza uz Mother Night.
Deadeye Dick je istovremeno Vonnegutov pogled na umjetnost i njegovo prizemno gledanje na istu, priča o američkom snu i kako se on mijenjao kroz vrijeme i koje posljedice nosi, ali i začudna biografija naslovnog lika. Vonnegut nije fan široko pisanih romana i dugih pripovjednih sekvenci, ali ovdje jako dobro gradi jednu obiteljsku povijest na relativno kratkom području i kroz motiv "grijeha očeva" formira Dicka kao lika kojeg će ti grijesi "uhvatiti" i formirati mu život.
Roman je pun Vonnegutovih bolnih i direktnih promišljanja o povijesti, ljudskom napretku (ili nazatku), ali ovaj put s vrlo jasnom antiratnom porukom kao i hvatanja u koštac s problemima koje i danas muče američko društvo. U tom periodu rijetko koji je američki pisac pisao ovako gotovo proročki, a da se čini kao da to radi s minimalno truda. Roman prolazi klasičnu krivulju uspona i padova, ali te slike ruralnog Ohija, obiteljske kuče te priča o ocu koji se nije ostvario kao umjetnik, uistinu pobude čitateljev um. Centralni događaj oko kojeg se sve odvija je prilično potresan, a Vonnegut vrlo zrelo i logično nastavlja nakon toga.
Deadeye Dick spada u dio realističnijih romana i ima tu neku svoju melankoliju, ali uz malo svjetlo optimizma i nekog nespojivog američkog ponosa. Može li nacija u kojoj su ljudi opsjednuti uspjehom, nacija koju je oblikovao rat koji nisu vodili na svojem teritoriju i koja ima svoj posebne zakonitosti koje drugdje nisu prisutne, uistinu izroditi ovakvu tragičnu figuru i svejedno ga održati u nekom ekvilibriju zadovoljstva i samoživosti? Vonnegut će odgovoriti na ta i mnoga pitanja i biti pritom britak i srdačan. Još jedna maksimalna ocjena za njega.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 20/03/2026 : 11:30:09
Thomas Pynchon : V.
Thomas Pynchon je dosta zanimljiva pojava za nekoga s toliko poznatim imenom i radovima. Možda je točnije reći da je njegova pojava zapravo prilično misteriozna. Autor je dosta poznat po tome da se ne pojavljuje u javnosti i ne postoje njegove slike dostupne, osim onih iz mladosti. Kao što sam i više puta naznačio, cilj mi je neke autore upoznati kronološki pa sam se bacio na ovaj impresivan i vrlo zakučasti debitantski roman.
Da me pitate koja je radnja knjige i što se događa u njoj, moram priznati da bih se namučio. Ne zato što je bilo dosadno, loše ili sam izgubio interes, nego roman je jednostavno gust, pokriva široku tematiku i spektar likova te je strukturno vrlo kaotičan. Roman obuhvaća otrpilike šest desetljeća povijesti, premješta se od New Yorka pa do Malte, likovi sežu od pijanih mornara pa do elitnih umjetničkih entuzijasta. A sve zbog potrage za V. Samo je pitanje, pored toliko potencijalnih opcija, što je uistinu V i je li stvar u destinaciji ili putovanju, kako kaže poznata izreka.
Imam dojam da ću ovo trebati ponovno nekad čitati jer Pynchon koristi dosta "težak" stil. Rečenice su vrlo elokventne, ali idu u širinu, dijalozi su nekad čak i predinamični, a fokus skače s jednog lika na drugi što dosta dobro dočarava atmosfere pijanki koje su ovdje česta zabava. Bit će ovdje bizarnih priča, anegdota i digresija, vrlo učenih i faktoloških odlomaka i stranica. Ono što najviše impresionira je činjenica da je roman Pynchon napisao s 26 godina.
I dok ima dosta toga ovdje za nadiviti se, ipak mislim da ovaj roman tek otvara potencijal pisca i da se moglo nekako bolje i zaokruženije završiti stvari. Čitanje je bilo dosta zahtjevno, ali bilo je stvarno divnih sekvenci, zanimljivo je čitati ovako učenu prozu i obogati znanje, ali i maštu. No, kao neka vrata skrivene dimenzije te bih rekao da je ovo samo predjelo što se tiče Pynchonovog stvarnog potencijala.
3.5/5 |
| don_draper |
Posted - 14/03/2026 : 23:28:34
Milan Kundera : Kniha smíchu a zapomnění / Knjiga smijeha i zaborava
Kundera je definitivno kod mene u fokusu ove godine i dosta mi bolje sjeda negoli sam očekivao. U zadnje vrijeme pokušavam iščitavati bibliografije pisaca kronološkim redom, a ovaj put je to dovelo do toga da sam primjetio kako je Kunderin 4. roman zapravo siže ideja i lajtmotiva koje se moglo sresti u prethodna četiri.
Roman je vjerojatno uhvatio pažnju i slavu svojom dosta jedinstvenom strukturom i pristupom. Kao i kod ranijih romana, ovaj je isto podjeljen u više cjelina s različitom perspektivom, ali ovdje cjeline su često tematski, vremenski i mjestom radnje odvojeni uz dosta autobiografskih elemenata. Time je Kundera zaplovio u neke nove smjerove, a sve kako bi uživao u filozofskom, teoretskom i povijesnom pregledu ljubavi, duhovnosti i mladosti, odnosno starosti.
Iako se na papiru čini kao da je to idealna kombinacija za fokalnu točku Kunderine bibliografije, imam dojam da je većinu tema i teorija ovdje reciklirao i stavio ih u umjetnički atraktivniji i smjeliji format. Njegov debi Šala je puno toga obuhvatio u ranijoj fazi stvaranja i djelovao je nekako izravnije. Iako ovdje Kundera postoji kao lik i objašnjava detalje svog političkog egzila i umjetničkih tendencija, ipak nemam dojam da je i to fokus romana ili njegova najjača točka. I dalje je taj Kunderin humor i ciničnost glavna snaga njegovih djela, samo što često ovdje to prepušta mjesto erotici i intimi koji su u 2. i 3. romanu isto tako detaljnije objašnjeni.
Kakav onda dojam ovaj roman ostavlja meni? Pa Knjiga smijeha i zaborava je uistinu vrijedno djelo, iako se često trudi biti kontroverzno i ima sekcija koje znaju i zgroziti. Nekada od viška glava ne boli, a i erudicija kojom barata ovdje Kundera također solidno obogaćuje roman. Nekonvencionalna struktura je ipak više plus negoli minus, a plejada likova je dobro izbalansirana. Možda je najotegotniji faktor ovdje što nemam dojam da je cilj romana opravdao sva svoja sredstva i da imam dojam da je Kundera ovdje predugo zaglavio u svojim fetišima, umjesto da pokaže svoju poznatu ciničnost prema svemu oko sebe, svoj umjetnički credo koji često stvari razgoliti ili izokrene naopačke. Ima još 6 romana za izvidjeti i sigurno je da neće biti putem dosadno.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 04/03/2026 : 10:08:14
David Mitchell : Ghostwritten
Davnih dana sam čitao Mitchellov najpoznatiji roman, Cloud Atlas, i sjećam se da me se dosta dojmio i krasio ga je dobar stil, spisateljska širina i suptilne poveznice. Sada sam pročitao i Mitchellov debi. Strukturno dosta sličan roman u smislu da su protagonisti razni likovi iz različitih krajeva svijeta s tankom poveznicom.
No, ovo nije bio baš najspretniji ili najzanimljiviji pokušaj i očito su se prvi mačići ovdje bacili u vodu. Krene dosta dinamično i sviđa mi se pokušaj koketiranja sa SF-om i filozofskom prozom u početku, ali kako su se vrtili protagonisti tako se taj efekt razvodnjavao. Pratimo transhumanista iz Japana, pa onda običnog prodavača ploča, pa smo onda u Hong Kongu s napornim Englezom, da bi malo otišli do Mongolije i St. Petersburga.
Cijenim taj pokušaj dočaravanja različitih likova, krajolika i mentaliteta, ali ne mogu reći da se ni izbliza postigao neki wow efekt ili da su stvari u zadnjoj cjelini sjele na svoje mjesto. Više sam imao dojam kao da sam pročitao nekolicinu kratkih priča s labavim generalnim motivom. Pokušava Mitchell, u duhu vremena u kojem je napisan, opisati učinak globalizacije, razmišljati o dobrobiti planeta i političkim tenzijama. No, sve te teme kao da su o tom trenu bile za njega prevelike i dosta je prvoloptaški to sve ukomponirao ovdje. Ma zapravo, nije ovo ni ukomponirano, definitivno je to nedostajalo da uopće doživim ovo kao roman.
Ono što je plus je što Mitchell piše lijepo, vidi se da je čovjek širokih znanja i faktički potkrepljen. Po internetu sam uglavnom viđao hvalospjeve za ovaj roman, ali imam dojam da se ideja romana i zamisao po pitanju strukture više ugurala u razgovor, negoli konačni produkt. Teško je kuditi dokazanog pisca za njegov debi koji je bio nespretan, nedorečen, ali težim biti realan i dočarati svoj dojam. Znam da može ovo bolje i smislenije.
2/5 |
| don_draper |
Posted - 23/02/2026 : 16:59:56
Vladimir Nabokov : Pnin
Prije nekoliko godina sam pročitao Nabokovljev najpoznatiji roman, Lolitu, i bio podjednako šokiran kao i utopljen u njegovoj neodoljivoj eruditskoj i vještoj prozi. Pnin se može smatrati nekakvim idejnim antipodom glavnom liku Lolite, zloglasnom Humbertu Humbertu.
Roman prati iz treće perspektive (pripovjedač bi mogao biti i sam Nabokov) segment života profesora Pnina, nespretnog, pojavom gotovo komičnog profesora ruskog na fiktivnom američkom sveučilištu. Nabokov ga vrlo direktno i uvjerljivo, ali s puno proznih ukrasa i vješto izvedenih digresija, prikazuje i popunjuje karakterizaciju činjenicama iz povijesti lika. No, Pnin je i misaono i psihološki vrlo dobro dočaran, a ono što je posebno dobro ovdje izvedeno je njegova korelacija s likovima iz okoline te kroz tuđu percepciju njegove pojave dobivamo još više opipljiv dojam ovog neobičnog lika.
No, nije Nabokov pokušavao uveličavati ekscentričnost Pnina, već je uspio roman držati oko njega kao lika čak i dok je ovaj dosadno običan. Kroz prikaz tog lika prikazuje se odumiranje jedne cijele epohe, segmenta kulture, ali i možda nečijih nacionalnih identiteta. Nemoguće je izbjeći paralele sa samim autorom, pošto je i sam protagonist ruski emigrant.
Na relativno malom broju stranica Nabokov je istkao jednu zabavnu, sadržajnu, pomalo melankoličnu, ali i zaigranu studiju neobičnog lika kroz kojeg je obuhvatio jedno doba na zalasku, formiranje novog identiteta i cjelokupni raskorak između dvaju oprečnih kultura. Itekako vrijedi čitati Nabokova. Pisac s toliko literarne širine te jedinstvenim smislom za jezik i poniranje u srž svojih likova te deriviranja svakojakih varijacija iz istih.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 20/02/2026 : 17:06:13
Robert Perišić : Brod za Issu
Nakon niza stranih autora, red je da jednom u ovu temu dospije i domaći autor. O Perišiću ne znam previše, ali vidim da su njegova djela doživjela i strane prijevode pa računam da je to priličan uspjeh. Konkretno ovaj roman me privukao s dosta misterioznom i alegoričnom premisom, a od poznatih djela još postoji i Područje bez signala, koje je nedavno doživjelo TV adaptaciju na HRT-u.
U Brodu za Issu pripovjedač je vjetar. Osim što to otvara prostor za dosta književnih poigravanja, ima i dosta zgodan trik da vjetar postoji ovdje kao besmrtni entitet pa je njegov vremenski opseg od začetaka svijeta pa do današnjih vremena. I Perišić vrlo rado koristi taj opseg te daje dosta britke i domišljate usporedbe ranijih vremena sa sadašnjima, utjecaj modernog načina života i promišljanja na svijet. Generalno ovaj roman se bavi time kako ljudi oblikuju svijet, čovjekovim utjecajem i spoznajom o svijetu i okruženju, a radnju je dominantno smjestio u doba antičke Grčke i njihovih kolonijalnih širenja po Jadranu.
U središtu zbivanje je Kalija, dječak u funkciji roba u Sirakuzi, grčkom gradu na Siciliji. U kućanstvu u kojem boravi pridružuje mu se mačka, a Perišiću to predstavlja dosta veliku inspiraciju jer nemali dio romana raspreda o odnosu čovjeka i mačke te simbolici i snazi te domaće (je li uistinu?) životinje. No, Kalijina sreća se okreće kada se grupa građana odluči otisnuti na kraj svijeta, "sjever" Jadrana kako bi izgradili novu koloniju što mnogima postaje šansa za novi početak.
Roman se dotiče uistinu interesantnih tema te vrlo vješto povezuje zbivanja iz antičkog svijeta s onima u našem svijetu te se brojne teme mogu preslikati i na neke današnje situacije. Perišić dosta humanistički promišlja i zanima ga dinamika ljudskog utjecaja, trajnost njegovih pothvata i postavlja to u odnosu prema prirodi. Kroz Kalijin odnos sa životinjama pokušava predočiti koliko je životinjski svijet drukčiji i u nekim stvarima bolji. No, mnogi ti zapisi su mi bili na mahove predugački, previše ekscentrični ili subjektivni te imam dojam da je u svom cilju autor ostao nekako kratak.
Brod za Issu je stvarno lijepo postignuće ako čitatelj ga dobro shvati. Tempo romana, stil kojim je pisan i sama tematika nježno legnu, baš kao i mirna plovidba brodom. No, kao i vjetar u ovoj priči, dosta toga u romanu je ostalo lelujati između analize tvrdokorne stvarnosti i njenih problema te sanjarskih analiza simbolike i biologije. U svemu tome ostao mi je nekako nepotpun dojam, a sam roman kao da je postavio više pitanja negoli dao odgovora.
3/5 |
| don_draper |
Posted - 17/02/2026 : 00:44:28
Philip K. Dick : Martian Time-Slip
Zadnji Dickov roman koji sam pročitao (Time Out Of Joint) je bio dosta atipično razočaranje, ali i dalje sveukupno vrlo solidan SF. No, kad je Dick u punoj formi, tu nastaju klasici, romani i teme koje ostanu dugo u sjećanju i koje djeluju gotovo proročki (ako razmotrimo kada su pisani i kakav utjecaj te teme imaju na današnji život, tehnologiju i znanost). Ovaj roman se neće baš spominjati kao jedan od boljih, ali u pitanju je jedno vrlo ugodno iznenađenje.
Kako Dick uvijek voli svoje SF elemente spojiti sa psihologijom, pitanjem otuđenosti i uloge pojedinca te transcendenciji društva uzrokovane nekim novim znanstvenim spoznajama, i ovdje je to slučaj. A u središtu tematike su psihički poremećaji. Iako je njihova interpretacija dosta zastarjela iz današnje perspektive i često nekako nezgodna i kriva, ipak kao plot device dobro funkcionira. U središtu su likovi koji boluju od autizma i shizofrenije te njihove razlike u percepciji svijeta oko sebe koje skrivaju ipak jednu drukčiju i zanimljivu viziju svijeta.
U svemu tome Dick će doći do zanimljivih ideja i špekulacija, polagano unositi promjene u svojim likovima te zbližavati naizgled nespojivo. Kao mjesto radnje je odabran Mars kojeg su ljudi kolonizirali, ali koji u trenutku radnje funkcionira po principa sličnima Divljem zapadu. Dosta mi se svidjela ta "divljina" na drugom planetu te stanje u kojem neki osnovni resursi manjkaju (pomalo podsjeća na Dinu). U takvom svijetu lokalni vladar će pokušati ići kontra etike i iskoristiti specifičnosti iz gornjeg paragrafa kako bi stekao bogatstvo.
Na sjajan način je Dick ovo sve obradio i umetnuo dosta klasične i već korištene ideje prolaska vremena, izgubljenosti u istome te otuđenja pojedinca. Roman je vrlo uvjerljivo napisan, konstantno zanimljiv, na mahove kontroverzan, ali vrlo odlučan u svojoj namjeri i na svoj iskrivljeni način uvjerljiv. Spekulativna fikcija kod Dicka je gotovo uvijek na razini, pa tako i ovdje. Da je možda tema bolesti o kojima priča malo razrađenija bila bi ovo čista petica, ali i ovako je ovo vrlo blizu.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 09/02/2026 : 14:57:23
Neil Gaiman : Stardust / Zvjezdana prašina
Nakon nešto fantazističkijeg i meditativnijeg Murakamija, vratio sam se fantaziji u nešto klasičnijoj i školskoj formi. Iako je Gaiman u zadnje vrijeme izgubio na reputaciji zbog otkrivenih postupaka iz privatnog života, i dalje njegov autorski rad će držati neki nivo kvalitete.
Stardust je dosta formulaičan fantasy roman za nešto stariju djecu / tinejdžere. Roman je smješten u selo koje je zidom ograđeno od vilinske zemlje gdje smiju proći samo u određene sajmene dane. Kroz priču dolazimo do našeg protagonista Tristrana, potomka avanture mještanina i stanovnice vilinske zemlje. Na dosta brzi način saznajemo koji je motiv za cijelu radnju, i odista djeluje dosta banalno. Naravno, jednom kad Tristran pređe zid, kreće susret s nekoliko inkarnacija i varijacija poznatih mitova, drugim riječima klasični gaimanovski zaplet.
Roman je dosta kratak (oko 200 stranica) i čini se da je dosta toga bilo žrtva takvog formata. S jedne strane u nekim stvarima ima praznog hoda, ali većina stvari se dosta linearno odvija i kao da svojom brzinom ne ostavlja stvari da sjednu čitatelju. Gaiman je kao pisac dosta dobro vladao tim fantasy motivima i na dosta jasan i nekompliciran način to sve objasni. Sam kraj je dosta klasičan bajkoviti epilog i vrlo je lijepo izveden, odnosno ostavlja onaj dojam da sve stvari sjednu na svoje mjesto.
Roman je sveukupno ispao solidan, iako svojim tempom mi nije ostavio neki trajniji utisak te je ostala dosta jaka želja za više. Gaiman je u to vrijeme bio dosta produktivan i dobro je spajao literaturu za djecu s pristupom za odrasle. Stardust je u suštini dosta jednostavan i logičan, kao i svaka bajka, samo ruho romana je ipak ostavilo dosta toga neispunjeno.
3/5 |
| don_draper |
Posted - 05/02/2026 : 16:36:48
Haruki Murakami : Lov na divlju ovcu
Od svih autora koje sam čitao više nego jednom, Murakami mi je uvjerljivo najmanje dokučiv i najviše misteriozan. Čitao sam ga do sada u 4 navrata i uvijek ostavi neki neobičan dojam. Izostane neko oduševljenje, dojam je da se iz romana moglo više "istisnuti", ali opet ima ta neka zadovoljština pročitanim, proza je objektivno lijepa i ideje istovremeno čudne i vrlo dobro koncipirane. Sličan konačni dojam je bio i nakon ovog romana.
U nekakvoj kronologiji, ovo bi spadalo pod ranije Murakamijeve uratke te se vidi da je još uvijek tematski raštrkan na više strana. S jedne, prisutan je taj pomalo apatični, dekadentni protagonist s čudnim preferencama i fetišima. S druge strane, roman je obilježen s dosta političkog diskursa, što i nije oduvijek slučaj s Murakamijem (npr. Kafka na žalu ili Norveška šuma su tu potpuno lišeni toga). Istina je i da je trebalo malo "rada" dok se ne dođe do zanimljivih dijelova jer pripovjedanje je dosta gusto i vrlo detaljno se trudi opisati rutinu glavnog lika. Jednom kad se dođe do ključnih točaka i objašnjenja o ključnim motivima, Murakami je tu vrlo precizan, idealno sarkastičan i pronicljiv.
Iako možda nekome će naslov zvučati kao metafora, roman vrlo doslovno prati zagonetnu, "divlju" ovcu koja je cilj zbog vrlo zanimljivih razloga. Dosta je diskusije o tome što ovce ovdje u romanu predstavljaju, a sviđa mi se i da je autor to ostavio dosta otvoreno tumačenju. Je li u pitanju politički komentar, distopijski element ili psihološko tumačenje nekih fenomena, odgovora ima više.
S romanom sam imao dosta plus-minus dojmove. Jednom kada poveže se sve na kraju ostao sam vrlo impresioniran. Sviđa mi se da se autor nije išao zakopavati traženjem ultimativnog, megapametnog rješenja, već je išao dosta otvoreno, emocionalno prije svega i nekako low-key to završiti. U ovom slučaju je to ispala itekako dobra odluka. Ostaje dojam da je dosta dijelova potkopalo dinamiku i da je možda nekoliko desetaka stranica bilo suvišno i čista autorova zadovoljština, ali kada se drži glavne teme autor je dosta inspiriran i pronicljiv. Ne mogu reći da je najbolje pročitano od autora, ali sasvim zanimljiv metaforički pristup.
3.5/5 |
| don_draper |
Posted - 02/02/2026 : 16:04:08
Mark Haddon : The Curious Incident of the Dog in the Night-Time
Nakon filozofskog putovanja s Kunderom, okrenuo sam se jednom popularnijem, modernijem romanu. Nisam siguran koja je ciljana populacija za ovaj roman. Po nekoj poruci bi mogao spadati među literaturu za srednju školu / viši razred osnovne škole, ali imam dojam da će ovo prije znati cijeniti neki odrasli čitatelji.
Roman već samim naslovom naslućuje da će biti dosta "informativnog" karaktera, odnosno vrlo formalnog teksta. Naime, sve događaje pratimo iz perspektive dječaka s autizmom koji je dobio za zadatak da napiše roman o nekom zanimljivom događaju iz svakodnevnog života. Ključni događaj u romanu je kako je zatekao u susjedovom dvorištu ubijenog psa i otuda kreće njegov detektivski pohod u potrazi za počiniteljem. Putem će pripovjedač doznati neke druge tajne, (nerado) upoznati nove ljude i suočiti se sa svojim strahovima, nelagodom i preprekama kako bi ispunio svoje ciljeve.
Glavna točka oko koje se roman vrti je vjerojatno stil kojim je pisan. Pošto je ovo roman u prvom licu, za glavnog lika se upotrijebio karakteristični stil izražavanja, gotovo nalik novinarskom, bez emocija, stilskih figura, vrlo informativno i formalno. Isto tako autor pokušava čitatelju pružiti uvid u mentalno stanje djece koja se bore s autizmom, no imam dojam da ovdje upotrebljeni stil i izrazi neće izazvati empatiju niti u potpunosti dočarati to mnogima i dalje zagonetno stanje uma. Šteta da je tako jer mislim da se moglo to i dosta bolje iskoristiti. Sami događaji i obrati u romanu su mi bili osrednje interesantni, čak i za roman ovakvog stila previše nevjerojatni i nisu izazvali neku pretjeranu osudu/odobravanje (ovisno o čemu govorimo).
Sve u svemu, roman koji se brzo čita, ali najveći misterij i interes nažalost pobuđuje naslov. Imam dojam da je ovo dosta ziheraški i srednjestrujaški pisano i možda kao roman za širu publiku može poslužiti nekoj plemenitijoj svrsi. Kao književno djelo ostavilo je sveukupno neki neutralni i neemocionalan dojam, a nisam siguran da je to bila namjera pisca, bez obzira na stil pisanja.
2.5/5 |
| don_draper |
Posted - 23/01/2026 : 15:59:59
Milan Kundera : Valčík na rozloučenou / Oproštajni valcer
Zadnji iz ove serije iščitavanja Kundere, došao je kao jedno ugodno iznenađenje. Nije da nisam sad već naviknut na visoke standarde ovog pisca, ali ovaj roman je bila jedna jako dobra uspravna krivulja prema dojmovima tijekom čitanja.
Roman prati nekolicinu likova kroz 5 dana koji su povezani boravkom u češkim toplicama. Svaki od njih ima svoje probleme i aspiracije, ali na neki način su više ili manje povezani i tijekom tih 5 dana će se dogoditi situacije koje će imati utjecaja na sve prisutne. Možda taj format slučajnih poveznica djeluje previše kao farsa, komedija ili što god, ali Kundera je ovo jako dobro razradio. U odnosu na prva dva romana, ovaj je nekako više komprimiran, apsurdniji i više orijentiran na filozofiju.
U prvoj polovici mi je trebalo da se naviknem na taj manje gust raspored pisanja i ponešto ležerniju atmosferu nakon dramatičnijeg prethodnika. Osim što likovi i njihove motivacije nisu nimalo moralne, ipak u drugoj polovici romana sve to dobije određenu eskalaciju i logiku koja se jako fino grana prema kraju. Slagali se ili ne s likovima, Kundera je ovdje izabrao fini spektar emocija, svjetonazora i morala, okupio ih na malom prostoru i iz njih ispleo dramu i situaciju koje graniče s apsurdom, ali uvijek zadržavaju taj neki nepretenciozni ritam, baš kao valcer.
Do sada najbolje od Kundere što sam pročitao. Genijalni smisao da se ubaci humor, vrlo britka karakterna studija, a radnja koja je dosta jednostavna tek kao pozadinski alat da malo zakuha situaciju. Roman koji se neće često naći među najpriznatijim djelima, ali meni je bilo žao zatvoriti zadnju stranicu.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 18/01/2026 : 14:42:38
Milan Kundera : Život je jinde / Život je drugdje
Nastavljam s Kunderom u brzom ritmu, dakako kronološkim redom. Nakon što sam bio itekako ugodno iznenađen prvijencem Šalom, prema drugom romanu sam imao neku rezerviranost. Čini se da nisam trebao biti tako rezerviran jer nivo kvalitete je itekako održan i konstantan.
Drugi roman se bavi, osim uobičajenih tema Kunderinog opusa, pjesništvom i opsesijama pjesnika svojom funkcijom u društvu i umjetnosti. Pristup je ovdje dosta zanimljiv jer pratimo protagonista od samog rođenja, podrobno saznajući pozadinu upoznavanja njegovih roditelja i njihove oprečne stavove o osnivanju obitelji. Kroz taj kronološki pristup Kundera jako dobro razlaže emotivne i psihološke detalje svojih likova i fatalistički stvara karakterne crte protagonista prije nego što se uopće formira kao odrasla osoba.
Jednom kad glavni lik, mladi pjesnik s priličnim ambicijama, ali skrommne realizacije, postane relativno samostalan, ipak se ne čini da je sve u životu tako lako i tečno kao u djetinjstvu. Njegova majka kao dominantna i posesivna figura i njihova uzajamna ovisnost jedan o drugome igraju veliku ulogu u njegovim odlukama, a pod pritiskom nove političke klime, pjesnik pokušava se prilagoditi vremenima i pronaći nove svrhe umjetnosti, pa makar rezultati bili tragikomični.
Roman jako dobro razlaže praktički uzaludne ambicije brojnih umjetnika i kroz zanimljivu retrospektivu i usporedbe s poznatim pjesnicima, pomalo sarkastično iscrtava životni put protagonista. Jednom kad se umjetnost ispreplete sa socijalizmom koji je tada vladao i koji je bitna tema Kunderi, uz seksualno sazrijevanje i Kunderin dosta specifičan i kontroverzan stav prema ženama, dobije se oštra kritika svemu navedenom. Roman koji fascinira detaljima i jako dobro oslikava dileme i dinamiku odnosa kroz sazrijevanje. Prema kraju ipak imam dojam da su neki fokusi malo popustili i da je roman previše pao pod pritisak da ispuni neke autorove forme i sadržaje. No, svejedno, dosta drukčiji roman od Šale, ali opet umjetnički autentičan da se zna da je to ipak Kundera.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 14/01/2026 : 14:34:00
Milan Kundera : Žert / Šala
Vrijeme je za upoznati još jednog autora kronološki, kako je izdavao svoje romane. Nakon Ishigura, red je pao na češkog, ali i francuskog književnika Kunderu. Čitajući njegov najpoznatiji roman, Nepodnošljiva lakoća postojanja, stekao sam neki inicijalni dojam da je riječ o vrlo zanimljivom i lucidnom autoru, ali sada idem vidjeti do kuda to seže i kako je počelo.
Naslov romana naznačuje koji je centralni motiv radnje, ali ta šala nije toliko intrigantna zbog svojeg sadržaja ili konstrukcije, koliko zbog posljedica koje je imala na protagonista i kako mu je oblikovala život. Vrlo bizarno i satirično je bilo uzeti jednu pisanu dosjetku kao nešto zbog čega će protagonist ući u ralje vladajućeg sistema.
Šala istovremeno funkcionira i kao kritika socijalizmu i multiperspektivno gledanje na to kako je režim utjecao na Čehoslovačku, ali i funkcionira kao jedna psihološka studija isprva ambicioznog intelektualca u kojem tijek događanja probudi tihi bunt i želju za osvetom. Kroz tu svoju silaznu putanju, ući će u ljubavne odnose, steći animozitet prema nekima i generalno ići prema nekom pesimističnom pogledu na život.
Roman već u ranoj fazi karijere prikazuje Kunderine karakteristike kao pisca. Imamo tu razne ljubavne/prijateljske trokute i dinamika kojom se perspektive izmjenjuju je bila dosta dobra. Također, teme seksualnosti, socijalizma i njegovog utjecaja na pojedince i društvo te analiza umjetnosti su ovdje sveprisutne. Možda se ne događa puno toga u njegovim romanima, ali bogatstvo stila, filozofije i oštroumnosti u zamjećivanju i formiranju svojih likova su itekako na snazi ovdje.
Iako smatram da ima u svom opusu i boljih stvari od ovoga, Šali ne mogu naći puno mana, a u svom finišu je dosta i poboljšala konačni dojam. Možda je nekada previše kriptična i odlazi u dubine, ali Šala je dosta moćna satira i zanimljiva studija kako jedan nepromišljeni potez može povući tako velike sfere.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 12/01/2026 : 17:42:00
Pošto ove upise stavljam s podosta zakašnjenja, evo onda i knjige s kojom sam zatvorio 2025., godinu u kojoj sam knjige stavio u drugi plan, ali prisutna je motivacija za okrenuti stvari u nadolazećoj godini.
Kurt Vonnegut : Player Piano
Tko god je pratio ove upise kroz ovih 3 i pol godine, mogao je vrlo lako primjetiti da sam veliki fan Vonneguta, ali dakako nisam još iščitao svu bibliografiju. Kako sam krenuo s poznatijim djelima, tako sam ovaj njegov debi nekako do sada preskakao.
Zvučat ću pristrano, ali ne može me iznenaditi da Vonnegutov roman koji sada puni dobrano preko 70 godina starosti zvuči i sada itekako relevantno. U romanu pratimo Paula Proteusa, sina jednog od najvećih mogula novog doba, u distopijskom svijetu gdje su strojevi preuzeli većinu ljudskih poslova te sveli ljude na dvije skupine - bogate šefove ili marginalizirane manualne radnike. Vonnegut je jako dobro opisao taj svijet, uz svoj prepoznatljivi brend satire.
No, roman nije po stilu tipičan Vonnegut. Nema tu previše dosjetki, vremenskih skokova te je čak relativno mala doza ironija i šokantnosti. Ovo je zapravo najklasičnije pisani roman u njegovom opusu i primjećuju se dosta detaljni i gusti opisi i prilično linearan tijek radnje. Ipak, kako roman napreduje prodiru tipični "vonnegutizmi" te radnja romana poprima tu zaigranost, ali i šalje dosta jasne poruke i odlično poentira. Posebice je dobro ispala i postranična radnja u kojoj strani vladar posjećuje modernu Ameriku i na komičan način dolazi do svojih zaključaka o tom društvu.
U današnje mehanizirano i kompjuterizirano doba, dobro je prisjetiti se do koje mjere ljudski rad i osobnost mogu postati marginalni i nebitni. Isto tako, ovaj roman dosta dobro progovara o pohlepi, lojalnosti i manama korporativne kulture. Neki elementi su me podsjetili na Severance seriju, ali ono što mi je jako drago jest što nisam previše evidentnih sličnosti uočavao s nekim poznatijim radovima autora pa je interes bio još veći. Iako je početak bio nešto sporiji, ipak roman jednom kad dolazi do svojih obrata i kada glavni lik prolazi svojevrsnu katarzu, tada ovaj roman prikazuje svoje najveće adute. Nije najbolji Vonnegut, ali ovo je i dalje teritorij ozbiljno dobrih romana.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 05/01/2026 : 16:06:31
Jedan upis koji spada još pod prošlu 2025. godinu, bez dileme najgori roman koji sam pročitao u godini, a i šire.
Ali Smith : Jesen
Činilo mi se kao zanimljiv izdavački pothvat da se objave romani tematski inspirirani godišnjim dobima. O samoj autorici nisam do tada ništa puno znao, a moram priznati da me čitanje nije nagnalo na neko daljnje istraživanje.
U suštini, roman nema previše veze s jeseni kao takvom, već otprilike je to vrijeme radnje (iako ni to nije tako konzistentno). Roman na jako opskuran način prati život uspješnog, ostarjelog i zagonentnog imigranta s tajnom prošlosti i mnoštvom fantazija u glavi, a u njegovom susjedstvu je mlada, idealistična i potiho buntovna djevojka koja se brine o njemu.
Roman je nastao nedavno nakon Brexit referenduma i to uopće ne skriva te (pre)često provlači teme te odluke, doseljeništva i neke društvene netrpeljivosti, za što mi se čini da je bilo relativno preuveličano. O samoj radnji nema se što puno reći jer je i nema, a ovi lirski dijelovi romana su bili neimpresivni. Nemam ništa protiv toga da nema neke konkretne radnje, ali i intiminiji dijelovi romana su bili slabi, a retropsekcije nisu ničemu služile.
Sveukupno, podosta razočaran pročitanime i naravno, neću se vraćati nastavcima. Iako mi je uvijek žao kad nabasam na lošu knjigu, ova me posebno neugodno iznenadila svojim nesvrsishodnim fokusom na političku situaciju, što mislim da je bilo inkompatibilno s romanom.
1/5 |
| don_draper |
Posted - 23/11/2025 : 16:40:32
Stephen King : Lisey's Story
Zatvaram ovogodišnje druženje s najdražim mi piscem uz jedan od njegovih omiljenih romana. U nekoliko intervjua na nezahvalno pitanje koje svoje romane smatra najboljima/najdražima među top 3 odgovora zasigurno dođe, pomalo nenadano, ovaj roman. Objavljen je prije manje od 20 godina i spada u noviji, manje popularan i hvaljen, period njegovog opusa.
Prije svega bih rekao da je Liseyina priča u neku ruku lijepa paralela s Bag of Bones. U ovom romanu pratimo ljeto udovice koja se suočava s ostavštinom svog muža, poznatog pisca i čišćenjem njegovih prostorija u kojima su još mnogi scenariji i objavljeni uraci. U Bag of Bones je poznati pisac bio udovac koji se suočava s kreativnom blokadom. U oba romana protagonisti pribjegavaju u svoje fantazije, pokušavaju razrješiti rupe koje su ostale u odnosima s partnerima i kroz to ojačaju svoj odnos i uspomene. I u tome je ljepota te kasnije faze Stephena Kinga. Malo je spustio nogu s gasa i postao sentimentalniji.
Liseyina priča je definitivno slow burn i zahtjeva dosta strpljenja te afinitet prema dubljoj, karakternoj prozi. Roman koristi dosta retrospektive i u takvom settingu pripovjeda o Lisey i njenom mužu, počecima, ključnim trenucima, ali i ranama koje su ostale u njihovom životu. U situaciji gdje se nisu stigli oprostiti i gdje im je brak prekinut prerano i nenadano, ostanu nedovršene linije i nedovršeni razgovori, a kroz fantastične elemente King želi te stvari zaokružiti i dati im dostajanstveni kraj. Uz klasične antagoniste modernog svijeta i suptilnu kritiku prema izdavaštvu i popularnosti koja dolazi s bestseller statusom, King stvara sporu, ali emotivno itekako intenzivnu i bogatu dramu. I kroz tu dramu prolazi mnoge probleme, od onih koji dođu s uspjehom, do onih koji dolaze od problematičnih djetinstava.
Ono što nas formira i ono što mi formiramo su često uzajamno povezani i mnogo sam puta to osvjedočio i u Kingovim romanima. A ovdje je to majstor uzdignuo u dodatno višu formu i u svom možda najpoetičnijem romanu i divnom spoju ljepote, drame i tjeskobe uz odličan fantasy element, stvorio modernu alegoriju i posvetu bračnoj ljubavi i spisateljskom zanatu. Može li više "kingovski" od toga? Liseyina priča možda djeluje nekako statično, ali vrlo je slojevit, emotivno kompleksan i karakterno itekako fokusiran roman. Zaslužena odlična ocjena te sasvim iznenađujuće opravdan status skrivenog dragulja u Kingovom opusu.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 25/09/2025 : 17:20:53
Stephen King : Bag of Bones / Vreća kostiju
Prije nekoliko dana velemajstor horor proze je proslavio svoj 78. rođendan. Usprkos dobi i dalje je vrlo aktivan te gotovo redovito izbacuje nove naslove. U čast toj prigodi odlučio sam pročitati ovaj roman gdje je, nimalo neobično, glavni lik pisac.
Mike Noonan je nedavno izgubio suprugu u naglom, neočekivanom događaju te se bori s posljedicama na njegovo emotivno stanje, ali i na posao. Do tada je sasvim dobro i uspješno pisao bestselere za širu publiku, ali nikad nije bio zvijezda u svijetu izdavaštva. Nakon smrti supruge proživljava ono što se naziva "writer's block".
Kao i dobar dio Kingovih knjiga i ovaj je smješten u njegov matični i voljeni Maine, a mjesto radnje se premješta u malo mjesto smješteno uz jezero gdje se Mike vraća u vikendicu koju nije posjetio otkako je supruga umrla. Naravno, za očekivati je da će tu se susresti s puno duhova prošlosti, napetim odnosima s mještanima i nadnaravnim elementom koji vreba u pitoresknom kraju. No, nije sve to tako pravocrtno i razotkrivanje je ovdje pola užitka. Ono što se osjeti je da je roman slow burner te se uzme dosta vremena i stranica kako bi se pripovjedalo o prošlosti, dogodovštinama likova i nekim sjećanjima koja nemaju nužno utjecaj na radnju. Literarno je ovo dosta jaki uradak i ima tu neku poetičnost u svojim opisima, snovima i tkanju povijesti. Ima nekih sekvenci koje su nadnaravne, ali spadaju u sami vrh Kingovog pisanja i ostavljaju itekako dubok trag.
Kod romana je jako uspješno spojena melankolija, elementi fantazije i taj njegov neporeciv smisao za opisati i režirati manju američku sredinu. Roman koji vrlo spretno i kvalitetno prikazuje Kingove literarne talente, iako je početak te čak cijela prva polovica dosta utopljena u tekstu koji se mogao možda i strože editirati. Iako ne spada u najbolje uratke, nije bez pohvala i aduta te svojim vrlo snažnim i fokusiranim zadnjim dijelom ima moć pridobiti čitatelja. Vrlo dobar spoj Kingovih pluseva, ali i nekih njegovih objektivnih minusa, ali majstor je opet uspio izmamiti itekako subjektivnu pozitivu.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 08/09/2025 : 12:00:35
Stephen King : On Writing : A Memoir of The Craft
Nema boljega nego ljeti uzeti pod ruku knjigu Stephena Kinga. I u ostala godišnja doba sjajno funkcionira čitati njegove knjige, ali nekako mi je najveća asocijacija s njim upravo ljeto. Ali, kako je simbolički to demonstrirao u Different Seasons, on je zapravo pisac za sva vremena (i godišnja doba). Ovom knjigom o kojoj ću reći ponešto je pokazao još jednu dubinu i razinu u svom spisateljskom umijeću, nakon više od 25 godina aktivne karijere.
Prije svega ovo je publicistika, pa konačno od Kinga možemo pročitati nešto gdje ne vreba neka nadnaravna sila u pozadini. Knjiga je osmišljena kao memoar o njegovoj karijeri, počecima, odlukama u pisanju, ali i kao priručnik za ljude koji se žele baviti pisanjem ili su počeli pa im treba savjet iskusnog majstora. Mnogi spisatelji i teoretičari umjetnosti su objavljivali razne radove o pisanju i umijeću istoga, ali mislim da nikad nitko nije na ovoj razini slave u ovako pristupačnom formatu.
Prvi dio knjige je nazvan prigodno C.V. i bavi se Kingovim odrastanjem i ulozi pisanja u tom periodu. Od prvih školskih "črčkarija" i priča pa do objavljivanja u magazinima kako bi dobio ček koji će pokriti režije i nahraniti obitelj. U drugom dijelu knjige je prava lekcija te King raspravlja o stilu, gramatici, procesu pisanja, editingu i onome što bi trebala biti motivacija i pristup pisanju. Iako nisam pisac i nemam trenutne ambicije postati, užitak je čitati o tom procesu i kako su nastajale neke od najboljih knjiga ovog genija. Osim što govori o pisanju općenito, King progovara o sebi dragim knjigama i umjetnicima, ali i o svojim knjigama te što mu se svidjelo, a što bi mijenjao.
U trećem dijelu King opisuje poznati incident u kojem je jedva izvukao živu glavu i koji je učvrstio njegovu ljubav prema pisanju, ali i malo izmjenio perspektivu. Taj dio bi se mogao opisati kao pravo ljubavno pismo pisanju, iako je tu pisanje zapravo manje spominjano negoli ranije. Cijela knjiga ima oko 350 stranica, ali je jako pitka i zanimljiva te se Kingov stil pisanja čini kao da smo na večeri s omiljenim piscem i govorimo neobavezno, ali prilično profesionalno i na razini o poslu. Odlično je uhvaćen taj "sweet spot" između teorije i prakse, između formalnog i neformalnog, između tekstualnog i tematskog.
Knjigu bi svi mogli razumijeti i cijeniti njen sadržaj, ali logično da će ovo najviše cijeniti fanovi Kinga koji su pročitali barem dio njegovog opusa jer ovdje vidimo što ga je pogonilo pri pisanju Misery, Shining, Dead Zone, ali i brojnih drugih hitova. Definitivno među najboljim djelima ovog svestranog i briljantnog pisca. King je još jednom sjajno povezao svijet stila i pisanja s publikom, ovaj put bez fikcije.
5/5
|
| don_draper |
Posted - 03/09/2025 : 18:28:43
Kurt Vonnegut : God Bless You, Mr. Rosewater
Red je svako toliko podsjetiti se na ovog genija i meni jednog od najdražih pisaca. Sedma je ovo njegova knjiga koju sam pročitao i sedma knjiga kojoj dajem maksimalnu ocjenu i pohvale.
Koristeći svoj prepoznatljiv stil pisanja i pogled na društvo te kritiku istoga, Vonnegut ovdje u središte stavlja Eliota Rosewatera, nasljednika enormnog bogatstva koji naizgled ne zna što bi sa sobom i koji sablažnjuje svoju obitelj svojim idealističkim životom i gotovo pa naivnom humanošću. Iza tog bogatstva stoji cijela prošlost i dinastija te bizarni međuljudski odnosi, a u sve to će se uključiti i vrlo eminentni odvjetnici kako bi se okoristili u ovoj krizi nasljedstva.
Kroz gore navedenu prizmu, Vonnegut sjajno piše o mnogim stvarima koje bismo mogli povezati s današnjim društvenim odnosima i politikom te ponovno se proslavlja balansirajući ekscentričnost i krajnju suzdržanost u istim likovima. Odlično su suprotstavljeni ovdje humanizam i elitizam te pogledi obje strane na ta dva pola djelovanja. Imam dojam da rijetko tko u 150-ak stranica negustog teksta može ovoliko težine i materijala za misliti dati, a opet i povremeno nasmijati. Od svih pročitanih Vonnegutovih romana, ovaj možda najviše odiše humorom i time je bilo čitanje ugodnije.
U raspletu koji je dostojan ovakve knjige, u sanjarskim labirintima obitelji Rosewater u kojem se sukobljavaju ambicije, nihilizam, humanost i nezadovoljstvo, Vonnegut se odlično snašao i nakon svih ovih desetljeća ostao relevantan. Mnogo je paralela koje bi se mogle povezati s današnjim svjetonazorima, strahom od različitog i stranog, populizmom te neke situacije i prominentne likove iz današnjeg svijeta bih mogao lako zamisliti u ovom njegovom svijetu. Vonnegut je bio i ostao blago optimističnog pogleda, ali i nepopravljivo kritičan, no, sve te osobine je zamaskirao u naoko blago, šaljivo i "opaljeno" štivo. Nije ni čudo da se podnaslov ovog romana može prevesti kao Biserje pred svinje. Ta fraza kroz ovaj roman odzvanja u mnogim melodijama.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 01/09/2025 : 20:40:17
Nakon jako velike pauze i posvećenosti uglavnom stripovima, uzeo sam preko ljeta ponovno malo i književnosti u ruke pa sam se vratio svom starom prijatelju Stephenu Kingu. Ni ovaj put nije razočarao.
Stephen King : Desperation
King voli uzeti malu, ruralnu sredinu kao središte svoje radnje te u nju nabacati svakojake nedaće i horore. To je manje više sastojak većine njegovih uradaka i malo tko može tako dobro među "običnim pukom" posijati toliko nevolja i pronaći paletu zanimljivih likova, od istaknutih pozitivaca pa do apsolutnog oličenja zla. U Desperationu je King odlučio uništiti cijeli grad te uvesti u njega skupinu nasumičnih, ničime povezanih ljudi te ih ujediniti u borbi za vlastito preživljenje.
Roman je vrlo eksplicitan u svojim događanjima te je ovo pravi horor po pitanju prizora i detalja u koje King ovdje zalazi. No, nije ovdje King odlučio postići R rating i privesti knjigu kraju. Likovi su ovdje itekako zanimljivi i na jako dobar način King ih međusobno povezuje te kroji različite perspektive, misli i motivacije. Zanimljivo je to posebno u okviru kratkog vremenskog perioda u kojem se radnja odvija te samim time je efektnije postignuće.
Iako možda finalni rasplet nije na razini svega onoga što je vodilo ovdje, ipak sam dojma kako je King ovdje odradio kompletan zadatak. Njegovi opisi natprirodne sile protiv koje se likovi ovdje bore su možda pulpy i zalaze i previše u fantastiku, ali bilo je itekako zabavno i čitko te nisam ni u jednom trenu posustajao.
King je i nakon više od 20 godina neumornog pisanja i svakojakih životnih i zdravstvenih problema pokazao da može servirati knjiški horor kakav svi njegovi fanovi žele.
4.5/5
No, nije se tu King zaustavio što se ove tematike tiče.
Richard Bachman : Regulators
Koristeći svoj poznati pseudonim, King je odlućio prevazići neke limite koje su mu izdavači nametnuli. Tako je ovdje izbacio zrcalni roman Desperationu, koristeći istu postavu likova, ali u promješanim ulogama, zapletima i mjestu radnje.
Nismo više u ruralnoj Nevadi, već u mirnom predgrađu u Ohiju te su opasnosti ovdje još grotesknije, ali vrlo maštovite i kingovski "opičene". Iako je po razradi i nekom osjećaju čitalačke zadovoljštine dosta slabiji od Desperationa, ipak ima dovoljno napetosti i dinamike da bi ga se bez problema slistilo. Isto tako, spisateljski je malo šarolikiji pa se koriste umeci iz pisama i novina kako bi se prepričao dio radnje.
Iako nije toliko misteriozan i edgy kao Desperation te nekako priča sveukupno slabije funkcionira, ipak Regulators nude jednu dobru perspektivu te u slijedu s Desperationom dosta zanimljivo čitalačko iskustvo. Svakako jedan dobar srednjaški King.
3.5/5 |
| don_draper |
Posted - 01/03/2025 : 19:49:18
Charles Dickens : Great Expectations
Kada idete istraživati koji je najpopularniji, najvoljeniji album ovog velikog engleskog pisca, nekako najčešće na prvom mjestu izviri ovaj roman. Ne znam je li bilo pametno ovo odabrati kao prvi roman za pročitati, ali odlučio sam se uhvatiti nekog klasika realizma pa je izbor pao na ovo.
Roman prati dječaka Pipa koji odrasta u zabačneom, močvarnom selu i tamo upoznaje dosta živopisne ljude, no stjecajem okolnosti počinje se sve više motati kod izvjesne Miss Havisham u njenoj oronuloj kući koja vjerno opisuje dekadenciju nekoć visoke klase. Upravo u toj kući dolazi u dodir s višom klasom i stekne afinitet da i on sam postane, kako Dickens kaže, "gentleman". Na putu prema tome morat će ostaviti iza sebe obitelj, rodni kraj i krenuti put Londona, ali u svemu tome će morati imati sponzora. A tko je taj sponzor? Pa u tome je jedan od ključnih misterija ovog romana.
Dickensov stil i stvaranje krajolika u kojima ne može ne prodrijeti teška magla, smog, prašina ili neki drugi čimbenik koji bi vjerno prikazao surovu realnost, nepogrješivi su. U nekimm dinamičnijim prizorima imam dojam kao da su mu ipak ti opisi i pripovjedanje letimičniji i eliptičniji. No, snaga romana leži u protagonistu i njegovoj putanji prema gore i poigravanje s neminovnim padom koji obično prati romane realizma. No, na toj putanji dinamika njegovih odnosa prema sporednim likovima je uzbudljiva za pratiti i vrlo često zna dotaknuti emocije čitatelja.
Nije mi ovo leglo kao neki savršeni roman, ali zadovoljan sam da sam ga konačno pročitao. Sami zaključak je briljantno izveden, ali kao da mi je nedostajalo neke uvjerljivije drame prije toga. Isto tako, puno toga se vrti oko Pipovog sponzora i njegovog odnosa prema njemu, premda je meni puno zanimljivije ono prema Miss Havisham i Estelli. No, dobro, neću ići puno u detalje. Roman definitivno ima vrijednost i svakako je preporuka za sve one koji se žele okušati u "najboljim romanima ikada". Svakako ću uskoro se ponovno uhvatiti nekog Dickensovog uratka.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 26/01/2025 : 19:13:40
Kratke priče čitam svakako prema preporučenom redoslijedu. Nisu esencijalne, ali budu fina uvertira za neke nove likove i ideje. |
| fandango |
Posted - 24/01/2025 : 07:29:50
quote:
Originally posted by don_draper
Vonnegut je genije, naoko jednostavna proza i parodija, ali tako duboko zabode i pikne u srž. Mislim da će biti aktualan još dugi niz godina.
Prostranstvo planiram nastaviti, makar mi je to više za topliji dio godine. Puno je toga na popisu za čitati, a još su tu i stripovi kojima sam sad dao prednost. Počelo mi je jako napeto to Prostranstvo, ali malo su 2. i 3. dio smanjili euforiju. Slutim da će sada stvari eskalirati na sveopći gušt.
Dovrsio sam petu knjigu Prostranstva preko praznika, uz prvu dosad najbolja, i to debelo najbolja. Preporucljivo je, ali ne i nuzno, procitati kratku pricu The Churn prije ove pete knjige. |
|
|
