| T O P I C R E V I E W |
| mladjo |
Posted - 19/05/2008 : 18:57:06
Popis svih recenzija na ovom topicu:
Vernor Vinge: Jazbina na nebu (mladjo) str. 1
Vernor Vinge:Vatra nad dubinom (mladjo) str 1
William Gibsom:Neuromancer (mladjo) str. 1
William Gibson: Count zero (mladjo) str. 1
Runemarks – Joanne Harris str. 2
Orson Scott Card: Enderova igra str. 2
Richard Matheson: Ja sam legenda str. 2
Walter M. Miller, Jr. - "A canticle for Leibowitz" str.2
Arthur C. Clarke - ideje i dostignuća str. 3
Isac Asimov - lik i djelo str.3
Roboti - mali traktat str. 4
Restoran na kraju Vaseljene (The restaurant at the end of the Universe) str.4
Roboti - mali traktat vol. 2 str. 5
Daglas Adams - "Zivot, Vaseljena i sve ostalo"str. 5
Magle Avalona - Marion Zimmer Bradley str. 5
Phillip Jose Farmer:Dveri vremena str. 6
Louis M. Bujold: Vorkosigan saga str. 6
Lois M. Bujold - "Diplomatski imunitet" str. 8
Časopis Ubiq - kratki osvrt str. 9
'Crvena soba' od spisateljice Niki Frenč. str. 9
Leva ruka tame i Svijet se kaže šuma str. 11
Maks Bruks: Svetski rat str. 12
Ijan Mekdonald: Bespuće str. 12
Zoran Jakšić:Severnjak str. 13
Steven King:Dolores Clairbone i Gerald s game str. 13
Steven King: It str 13
Polarisova SF antologija/95 str. 13
Ilija Bakić: Jesen Skupljača str. 13
Kraj Večnosti'(Isak Asimov) str. 13
"Kratka povest vremena" profesora Stivena Hokinga. str. 14
Michael Chabon: Gospoda pustolovi str. 14
Asimov: The shortest story ever made str. 14
Klark:'Spuštanje noći'. str. 14
Makroskop, Pirs Entoni
Pol Anderson:Krstaški pohod
Monolith vol. 2
Dragoslav Mihailović: Kad su cvetale tikve str. 16
Filip K. Dik: Doktor Bladmani
Polarisova SF antologija/97 str. 18
Dan Simmons:Hyperion str. 18 i 20
'2001:Odiseja u svemiru''. str. 20
Leva ruka tame LeGvin str. 20
Stephen King:Just after sunset str. 21
Tom Rimi:Slepi glasovi str. 22
Dejvid Gemel: Parmenion. str. 22
Kliford Simak:Svet - groblje str. 22
Dan Simmons:Pad Hyperiona str. 23
Donesite mi glavu Dražesnog Princa str. 23
Pol Anderson: Moždani talas str. 23
Filip K. Dik: Marsovsko vremensko iskliznuće str 24.
Wells:Rat svijetova str. 25
E. C. Tubs:Zvijezdana smrt str. 25
Polarisova SF antologija/93
Kliford Simak: Izbor Bogova str. 26
Filip K. Dick: Galaktičarski iscjeljitelj keramike str. 26
Jared Diamond, Sva naša oružja: zarazne bolesti, čelik i puške
Mirjana Novaković:Strah i njegov sluga str. 27
Robert Šekli:Savršena planeta str. 27
Pol Anderson: Biće vremena str. 28
Polarisova SF antologija/94
Artur Klark, Gregori Bedford:Sa one strane spuštanja noći
Stephen King:Salemovo str. 28
Dan Simmons:Hyperion str. 28, 29
Richard Matheson:I am legend str. 28
Ursula LeGvin:Hainske priče str.29
Ursula LeGvin:Dvanaest četvrti vetra
Philip K. Dick:A maze of death str 31
Piter Vajt:Prošlost je ljudska str. 31
Polarisova SF antologija/96 str. 32
Isak Asimov:Zadužbinska trilogija str. 33
Dejan Stoiljković:Konstantinovo raskršće str. 33
JOŠKO BELAMARIĆ:Freud u Splitu str. 36
Franc Kafka:Preobražaj str. 37
Roberto Saviano Gomora str. 37
Dan Simmons:Uspon Endymiona str. 39
EX - YU SF: edicija X - 100 str. 40
EX - YU SF: edicija Kentaur str. 41
Den Simons:Drud I. i II. deo str. 41
EX - YU SF:Biblioteka SIRIUS str. 42
EX - YU SF:edicija SUPERNOVA str. 42
ISAAC ASIMOV NA RAPIDSHAREU! (AUDIO KNJIGE )str. 45
Gordon N. Dickinson: Vojniče ne pitaj str. 45
EX - YU SF:Edicija POLARIS str. 47
EX - YU SF: SFera i SFeraKON str. 47
Polarisova SF antologija/99 str. 47
EX - YU SF:Furtinger, Pihač, Mikuličić str. 48
EX - YU SF: Povijest SFere i SIRIUSA I. - III. dio STR. 48
Filip Dik: Klanovi Alfinog mjeseca str. 48
Robert A. Henlein: Zvjezdani jurišnici str. 51
EX - YU SF:Irena Rašeta : Kako netko može ne voljeti znanstvenu fantastiku? str. 51
Robert Silverberg:Legende str. 51
Isaac Asimov: Zadužbina i zemlja str. 52
STEPHEN KING - snovolovka str. 53
Greg Ber, EON str. 53
kolebanje smrti str. 53
Niccolo Ammaniti: Ja se ne bojim, Pokupit ću te i odvesti, Kako Bog zapovijeda str. 54
Greg Bear: Legat str. 55
Clarke/Baxter: Oko vremena str. 55
Albert Camus: Stranac str. 56
Aleksandar Solženjicin: Jedan dan Ivana Denisoviča str. 56
JOHANES MARIO SIMMEL:Pustite cvijeće cvjetati str. 56
Greg Ber, PUT SVIH DUHOVA str. 56
R.A. Heinlein: Luna je okrutna ljubavnica str. 56
Riftwar saga str. 57
Charles Bukowski: Post - Office str. 57
Isaac Asimov:Čelične pećine i Golo sunce str. 57
Goran Skrobonja: Istinite laži str. 57
Stiven Presfild: ALEKSANDAR - vrline rata str. 57
Kliford Simak:Vreme je najednostavnija stvar str. 58
POLARISOVA SF ANTOLOGIJA 1998. g. str. 58
Den Simons:Pesme Boginje Kali str. 58
Den Simons: Ilion str. 58
STEAMPUNK str.59
Ursula Leguin: Pričanje str. 59
Stephen King:Cell str. 59
POLARISOVA sf antologija:2000 str. 60
Michael Swanwick - mali traktat str. 60
Filip Dik, UBIK str. 60
N. Calder: Magic Universe (Grand Tour of Modern Science) str. 60
S. Baxter: Dark Future str. 60
B. Knight: Figure of Hate str. 60
Val McDermid: A Place of Execution str. 61
J. Theorin: Echoes from the Dead str. 61
K. Maitland: Company of Liars str. 61
David Icke - Priče Iz Vremenske Omče str. 61
C. Palliser: Quincunx str. 61
C. J. Sansom: Dissolution str. 61
C. J. Sansom: Dark Fire str. 61
C. J. Sansom: Sovereign str. 61
C. J. Sansom: Revelation str. 61
Stanislav Lem:Fijasko str. 61
James Ellroy:Veliko ništavilo str. 61
L. Penny: A Fatal Grace str. 62
M. Crighton: 13. borac str. 62
L. Grosmann: Codex str.62
I. Banks: Excession str. 62
I. Banks: The Algebraist str. 62
A. Mathews: The Apotecary's House str. 62
S. Berry: The Templar Legacy str. 62
I. Pears: An Instance of the Fingerpost str. 62
White, Haft, White: The Key to the Name of the Rose str. 62
Bates: Liječenje oči bez pomoči naočala str. 62
Jefremov: Tajna tamne planete (Tumannost Andromedi) str. 62
Lem: Eden str. 62
Lem: Nepremagljiva str. 62
Christie: Misteriozni događaji u Stylesu str. 62
Christie: I poslije toga više nije bilo nikoga str. 62
Dexter: Misa za mrtve str. 62
Mankell: Muž, koji se je smijao str. 62
Gregory: Zavjera nasilja str. 62
Feynman: Ma sigurno se šalite, gospodine Feyman! str. 63
Petančič: Anor Kath - putevi magova str. 63
Verne: Tajnoviti otok str. 63
Jaroslav Hašek: Doživljaji dobrog vojnika Švejka str. 63
Jaroslav Hašek: Lik i djelo str. 63
Phillip K. Dick: Tamno skeniranje str. 63
Kod Kalicha - birtija koju je proslavio Švejk str. 64
Oscar Wilde: Slika Doriana Greya str. 64
Mark Nykannen: Search Angel str. 64
Lovecraft: Planine ludila str. 64
William Dietrich: Napoleonove piramide str. 65
Josef Škvorecky: Oklopni bataljon str. 65
Greg Bear: Premještanje Marsa (Vope) str. 65
Roberts: Kraj nafte (Panzer) str. 65
Taleb: Crni labud (Panzer) str. 65
Smith: Child 44 (Panzer) str. 65
Sigurdardottir: Poslednji rituali (Panzer) str. 66
Akunin: Ahilova smrt (Panzer) str. 66
Den Simons:Šuplji čovjek (Vope) str. 66
Pratchett: Barva magije (Panzer) str. 66
Khoury: Poslednji templar (Panzer) str. 66
Gibbins: Atlantida (Panzer) str. 66
Sussman: Kambizova zagonetka (Panzer) str. 66
Preston: Kodeks (Panzer) str. 67
Rollins: Karta kosti (Panzer) str. 67
Bourne: The righteous men (Panzer) str. 67
MacLean: Polarna postaja Zebra (Panzer) str. 67
Džef Vandermer:Zaljubljeni Dradin (Vope) str. 67
Balard:Četverodimenzionalni košmar (Vope) str. 67
MacDermid: Pjesma sirena (Panzer) str. 67
Clifford Simmak:Tranzitna stanica (Mladjo) str. 67
Hrvoje Kovačević: Putnikova smrt (Rock.BobRock.) str. 68
Guareschi: Don Camillo (Panzer) str. 68
Deutsch: Urota srebra (Panzer) str. 68
Goli otoci Jovo Kapičić (Osim) str. 68
Space - Opera (Mladjo) str. 68
Miroslav Krleža (Mladjo) str. 69
Martin, Carranza: Gaudijev ključ (Panzer) str. 69
Harris: Archangel (Panzer) str. 69
Morrison: The Ark (Barka) (Panzer) str. 69
Cooper: Tajna sedmog sina (u Evropi Knjižara mrtvih) (Panzer) str. 69
Robert A. Heinlein: Dvostruka zvijezda (ZG Naklada, 2008./org. izdanje 1956.) (Rock. Bob Rock)
Asimov:Roboti zore (Lord Vader 89 ) str. 70
TEMA:Domaći autori str. 70
Asimov:Roboti i carstvo (Lord Vader 89) str. 71
Smith: Gorky park (Panzer) str. 72
Monaldi, Sorti: Secretum (Panzer) str. 72
Zoran Žmirić:BLOCKBUSTER (Mladjo) str. 72
Sacks: Muž, koji je imao ženu za šešir (Panzer) str. 72
Singh: Lijek ili sljepilo? (Panzer) str. 72
Nesbo: Rodstrupe (Panzer) str. 72
Indridason: Grad čaša (Panzer) str. 72
Dahl: Zbirka kratkih priča (Panzer) str.72
Bram Stoker: DRACULA (mladjo) str. 72
Belani (Blažič): Obzidani grad (Panzer) str. 72
Smith: Ruins (Panzer) str. 72
Preston: the Cobra Event (Panzer) str. 72
Marr, Baldwin: The Eleventh Plague (Panzer) str. 72
Kurt Vonnegut: Mali traktat (Kunoichi) str. 73
Stephen King:Izmaglica (Mhejl) str. 74
Zoran Žmirić:VRIJEME KOJE NAM JE POJEO PAC - MAN (mladjo) str. 74
Asimov: Život u svemiru (Panzer) str 75
Bujold: "Pripravnik za ratnika". (DeeCay) str. 75
''Ljeto noći''(Den Simons) (Mhejl) str. 75
Arthur Clarke i Frederic Pohl: POSLJEDNJI TEOREM (Mladjo) str. 76
Theodor Stergen: VENERA PLUS X (Mladjo) str. 76
Hanlon: The science of the Hitchhiker's guide to the galaxy (Panzer) str. 76
STIEG LARSSON: TRILOGIJA MILLENIUM (Ken2) str.76
Panzer:Pilgrim (from the Chronicles of Un) (Mladjo) str. 76
Cornwell: Portrait of a killer, Jack the Ripper, Case Closed (Panzer)str. 76
Krakauer: Into the wild str. (Panzer)76
Frederick Pohl:DOLAZE KVANTNE MAČKE (Mladjo) str. 77
Parasvemir (Mentor und SFera, 2010.) str. 77
Panzer: Changes in Heaven (Mladjo) str. 77
Arthur C Clarke: serijal o Rami (Mladjo) str. 77
Rock.Bob Rockovih "par brzopoteznih":)) - King, Coben...
J. K. Jerome: Three men in a boat, to say nothing about the dog (Panzer) str. 77
KENTAUR - biblioteka znanstvene fantastike (mladjo) str. 78
Robert Silverberg: Noćna krila (Nightwings) (mladjo) str. 78
Kliford Simak: GRAD (mladjo) str. 78
Robert A. Heinlein: VRATA U LJETO (mladjo) str. 78
Arkadij i Boris Strugacki: HOTEL KOD POGINULOG ALPINISTE (mladjo) str. 79
Predrag Raos:MNOGO VIKE NIZAŠTO (mladjo) str. 79
Đoko Ostojić:SUČELICE NA TARI (Mhejl) str. 79
Atkinson(Yogi Ramacharaka): Science of Breath (Panzer) str. 79
Krunić: Med i krv (Panzer) str. 79
Gene Wolfe: The Book of the New Sun (Panzer) str. 80
Arkadij i Boris Strugacki:PUŽ GOLAĆ NA URVINI (mladjo) str. 81
William Tenn(Philip Mass): Of Men and Monsters (Panzer) str. 81
Thomas M. Disch: The Genocides (Panzer) str. 81
Stephen King: The girl who loved Tom Gordon (Vope) str. 82
Cordwainer Smith: A Planet named Shaygol (Panzer) str. 82
Alan Dean Foster: Midworld (Panzer) str. 82
James Blish:ZVIJEZDANE SPORE (mladjo) str. 83
Philip Jose Farmer: Dark is the Sun (Panzer) str. 83
Eric Frank Russell: Wasp (Panzer) str. 85
Kim Stanley Robinson: LEDENI HRAM (mladjo) str. 85
Hal Clement: Iceworld (Panzer) str. 85
Hal Clement: Mission of Gravity (Panzer) str. 86
Feldman: Svakidašnje tajne (Imponderables) (Panzer) str. 87
Lewis: Smijeh i kladivo (Komunistični vicevi 1917-1989) (Panzer) str.87
Isaac Asimov i Robert Silverberg: Spuštanje noći (Vope) str. 88
Jack Vance: Tales of the dying earth (Panzer) str. 88
Džo Haldemen:Večiti mir (Vope) str. 89
Ellison: I have no mouth, and I must scream (Panzer) str. 89
Isak Asimov - Nemsezis (Vope) str. 89
Somoza: Špilja ideja a.k.a The Athenian Murders (Panzer) str. 89
Risto V. Radunovića "Istorijska osnova završnice Njegoševog Gorskog vijenca" (Mhejl) str. 89
Christie: Murder of Roger Ackroyd (Panzer) str. 89
Gregori Benford - Saga o centru galaksije (Vope) str. 89
Kladnik: Ljubljana sa nostalgijom (Panzer) str. 89
Panzer: IDEAL FAMILY (mladjo) str. 91
Po: Viljem Vilson (Mhejl) str. 91
Milisav Popović:Zaboravljena gora (Culfis) str. 91
Djordje Balašević:TRI POSLERATNA DRUGA (Mladjo) str. 92
Roberts: The end of food (Panzer) str. 92
Albom: Tuesdays with Morrie (Panzer) str. 92
Scott Card: Kraljevski ručak (Panzer) str. 92
Stephen King:Under the done (Vope) str. 93
Olga Larionova:Leopard sa Kilimandžara (Pirgavi) str. 94
Isak Asimov i Robert Silverberg: Dete vremena (Vope) str. 94
NICCOLO AMMANITI - nek' zabava počne (Ken2) str. 95
Panzer:INSANE ASYLUM (Mladjo) str. 95
Pötzsch: Krvnikova kčer (Panzer) str. 95
George Orwell:Životinjska farma (Mhejl) str. 95
Paolo Koeljo:Đavo i gospođica Prim (Bruce S.) str. 96
Damir Hoyka:XAVIA (mladjo) str. 97
Riel: Otkvačene arktičke priče (Panzer) str. 98
Mara R. Sirako: Dangober (Panzer) str. 98
Gartner: Praznina napretka (iz pradavnine u daljnu budučnost) (Panzer) str. 99
Phillp K. Dick:UBIK (mladjo) str. 99
Kurkov: Piknik na ledu a.k.a Smrt i pingvin (Panzer) str. 99
Alfred Bester: RAZORENI ČOVJEK (mladjo) str.101
Aldiss: Hothouse a.k.a The Long Afternoon in Earth (Panzer) str. 101
Miljenko Jergović:SARAJEVSKI MARLBORO (mladjo) str. 101
Paolo Koeljo:Anđeo ćuvar (Bruce Springsteen) str. 101
Isak Asimov:Zvezde prah nebeski (Lord Vader89) str. 101
Miljenko Jergović:Ruta Tannenbaum (Osim) str. 102
Phillip K. Dick:TECITE SUZE MOJE, REČE POLICAJAC (mladjo) str. 102
Isaac Asimov:Svemirske struje (LordVader89) str. 102
Kurt Vonegut jr.:KLAONICA 5 (mladjo) str. 103
Predrag Crnković: BEOGRAD ZA POKOJNIKE (mladjo) str. 104
Vladimir Pištalo:MILENIJUM U BEOGRADU (mladjo) str. 105
Aleksandar Novaković:VOĐA (mladjo) str. 105
Buzzati: Sedam katova (Iz knjige 60 priča) (Panzer) str.105
Dule Nedeljković:PONEDJELJAK (mladjo) str. 106
Mankell: Muškarac iz Pekinga (Panzer) str. 106
Hochgatterer: Slatkost života (Panzer) str. 106
Veselin Gatalo: GETO (mladjo) str. 108
Veselin Gatalo:CAFE OXYGEN (mladjo) str. 108
Monaldi & Sorti: Veritas (Panzer) str. 108
Mordecai Roshwald:LEVEL 7 (Panzer) str. 110
Michelle Moran: "Nefertiti" (DeeCay) str. 110
David Albahari:SNEŽNI ČOVEK (mladjo) str.110
Jaroslav Hašek:DOBRI VOJAK ŠVEJK UOČI RATA I DRUGE ČUDNOVATE ZGODE (mladjo) str. 111
Robert Heinlein:Stranger in a strange land (Pirgavi) str.111
Patrick Ness:The knife of never letting go (Panzer) str. 112
David Morrell:The Totem (Mhejl) str.114
Collins: Arena smrti, 1. dio Igre gladi trilogije (Panzer) str. 114
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 1:ZVIJEZDE ĆE BITI NJIHOVE (mladjo) str. 114
Mahabharata (Mhejl) str. 114
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 2:ŽIVOT ZA ZVEZDE (mladjo) str. 114
Jevgenij Zamjatin:MI (ordell) str. 115
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 3:ZEMLJANINE VRATI SE KUĆI (mladjo) str. 115
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 4:TRESAK CIMBALA (mladjo) str. 115
George R.R. Martin:DYING OF THE LIGHT (Panzer) str. 116
Giljermo Del Toro/Čak Hogan:SOJ (Swamp thing) str. 116
Robert A. Heinlein:DVOSTRUKA ZVIJEZDA (mladjo) str. 116
Philip K. Dick - Čovjek u visokom dvorcu (Pirgavi) str. 116
Robert A. Heinlein:LUNA JE OKRUTNA LJUBAVNICA (mladjo) str. 117
Beckett: Geneza (panzer) str. 117
Patrik MekKejb - Snježna šuma (Mhejl) str.117
Toole: Urota idiota (Panzer) str.119
Stanislaw Lem. nepobedivi (Pirgavi) str.119
Roger Zelazny:The dream master (Pirgavi) str.121
Zusak: Kradljivka knjiga (Panzer) str.122
Phillp K. Dick: Sanjaju li androidi električne ovce? (mladjo) str.123
Viktor Peljevin:Život insekata )Gil-galad) str.123
Džordž Orvel - Niko i ništa u Parizu i Londonu (zorglub) str.123
Srđan Valjarević - Dnevnik druge zime (zorglub) str.123
Phillip K. Dick: FILMSKE PRIČE (mladjo) str.124
Neal Stephenson:ANATHEM (Panzer) str.124
Stanislav Lem:FIJASKO (mladjo) str.126
Stanislav Lem:SOLARIS (mladjo) str.127
Stanislav Lem:GLAS GOSPODARA (mladjo) str.128
Joe Haldeman:VJEČNI RAT (Pirgavi) str.129
Odraslima Slovenije (Panzer) str.130
John Brosnan:NEBESKI GOSPODARI (Pirgavi) str.130
Vikas Swarup:ŠESTORICA OSUMNJIČENIH (Panzer) str.133.
George Orwel:1984. (mladjo) str.134
Arthur Clarke i Gentry Lee:KOLEVKA (mladjo) str.134
Brian Aldiss:HELIKONIJA PROLEĆE (Pirgavi) str.135
Matej Mertik:KAPETANE NA ZEMLJI IMA SVE MANJE I MANJE TRATINČICA (Panzer) str.136
Ivan Ivanji:NA KRAJU OSTAJE REČ (mladjo) str. 136
Dennis Lehane:LIK I DJELO (Johnny Difool) str.136
Luis McMaster Bujold:ZIMOSLAVNI DAROVI (mladjo) str.138
Jerzy Kosinski:BEING THERE (Jonny Difool) str.139
David Hewson:THE KILLING (Panzer) str.140
Brian Aldiss: HALIKONIJA LETO (Pirgavi) str. 140
Luis McMaster Bujold:DIPLOMATSKI IMUNITET (mladjo) str. 141
Luis McMaster Bujold:LEDENE OPEKLINE (mladjo) str. 141
Dean Koontz:ISKORISTI NOĆ (Pirgavi) str. 142
Dean Koontz:ŽESTINA (Pirgavi) str. 142
Fred Saberhagen:BERSEKERSKI TRON (mladjo) str. 142
China Mieville:STANICA PERDIDO (DeeCay) str.143
MONOLITH 002 (Pirgavi) str. 143
Greg Bear:THE FORGE OF GOD (Vope) str.143
George R.R. Martin i Lisa Tuttle:VJETROVITO UTOČIŠTE (Pirgavi) str. 143
Zoran Živković:BIBLIOTEKA (Pirgavi) str.144
C.J.Cherrych:DOWNBELOW STATION (Vope) str.144
Adam Troy Castro:LIK I DJELO (Ernie Pike) str.144
Harper Lee:UBITI PTICU RUGALICU (Johnny Difool) str.144
Peter Pišćanek:RIVERS OF BABYLON - KAKO JE LOŽAČ POSTAO TAJKUN (Panzer) str.144
Peter Terrin:STRAŽAR (Panzer) str.144
Inka Parei:RASHLADNA STANICA (Panzer) str.145
Fred Saberhagen:BERSEKERSKI TRON (mladjo) str.145
J.K. Rowling: THE CASUAL VACANCY (pANZER) STR.145
Branislav Glumac:FIUMIANKA (Just_Charlie) str.145
Srećko Cuculić:ZAGREPČANKA (Just_Charlie) str.145
C.J.Cherryh:CYTEEN (Vope) str.146
Hannu Rajaniemi:THE QUANTUM THIEF (Vope) str.146
Khaled Alkhamissi:TAXI (Panzer) str.146
Roger Zelazny:ZOVEM SE KONRAD (Pirgavi) str. 146
J.G. Ballard:POTOPLJENI SVIJET (Pirgavi) str. 147
Manuel De Pedrolo:MESANOSCRIT DEL SEGON ORIGEN (Panzer) str.147
Volter Trevis:ČOVJEK KOJI JE PAO NA ZEMLJU (mladjo) str.147
Rod Rees:POLUSVIJET(ZIMA) (mladjo) str.150
John Scalzi:OLD MAN'S WAR (Pirgavi) str.151
Thompson Walker: DOBA ČUDA (Panzer) str.151
Julianna Baggott: ČISTI (PRVI DIO TRILOGIJE) (Panzer) str.151
Martin Cruz Smith:PARK GORKOG (mladjo) str.151
Ray Bradbury:VATRA I LED (DeeCay) str.151
H.G. Wells:ZVIJEZDA (DeeCay) str.151
Martin Cruz Smith:VUKOVI JEDU PSE (mladjo) str.152
H.P Lovecraft:POTRAGA ZA NEZNANIM KADATHOM (DeeCay) str.151
Robert A. Heinlein:ZVIJEZDANI JURIŠNICI (DeeCay) str.154
Phillip K.Dick:SANJAJU LI ANDROIDI ELEKTRIČNE OVCE? (DeeCay) str.154
Martin Cruz Smith:STALJINOV DUH (mladjo) str.154
J.K. Rowling:THE CUCKOO'S CALLING (Panzer) str.154
Forest Carter: THE EDUCATION OF LITTLE TREE (Panzer) str.154
Martin Cruz Smith:ZVIJEZDA SJEVERNJAČA (mladjo) str.155
Martin Cruz Smith:HAVANSKI ZALJEV (mladjo) str.155
John Burdett:BANGKOK 8 (mladjo) str.156
John Wyndham:DAN TRIFIDA (DeeCay) str.156
Sam J. Lundwall:NIJE VREME ZA HEROJE (DeeCay) str.156
K.W. Jeter:BLADE RUNNER 2 - NA RUBU LJUDSKOSTI (DeeCay) str.157
Brian W. Aldiss:NON-STOP (DeeCay) str.158
Antti Tuomainen:ISCJELJITELJ (DeeCay) str.158
Stanislaw Lem:NEPOBEDIVI (DeeCay) str.158
Orson Scott Card:ENDAROVA IGRA (DeeCay) str.159
Orson Scott Card:GOVORNIK ZA MRTVE (DeeCay) str.160
Harry Harrison:SVIJET SMRTI (mladjo) str.160
SIRIUS BROJ 19 (mladjo) str.161
SIRIUS BROJ 19 (DeeCay) str.162
Lee Child:JEDAN HITAC (Johnny Difool) str.163
Kim Stanley Robinson:2312 (Vope) str.164
Darko Macan:KOŽA BOJE MASLINE (Johnny Difool) str.164
Roger Zelazny:GOSPODAR SVJETLOSTI (Johnny Difool) str.164
Roger Zelazny: THIS IMMORTAL (Erine Pike) str.164
John Scalzi:REDSHIRTS (Ernie Pike) str.164
Goran Vojnović:ČEFURI RAUS! (Johnny Difool) str. 164
John Scalzi:REDSHIRTS (Vope) str. 164
Fred Saberhagen:BERSERKERS:THE BEGINNING (Vope) str. 164
Robert Bryndza:SMRTONOSNE TAJNE (mladjo) str. 237
Popis će redovito biti ažuriran...
Evo, na početku, počeo bih sa jednom isprikom;imam samo dvadesetak min vremena između obaveza, pa Vas molim za razumijevanje glede gramatičkih i inih grešaka;shvatite ovo prvenstveno kao jedan tok misli.
Dugo se već pripremam otvoriti ovakav jedan topic, topic gdje bi (uvjeren sam) veliki broj ljubitelja dobre knjige mogao popričati i iznijeti svoje mišljenje o pročitanom djelu. Svakako, postoje specijaliziraniji forumi za ovu temu, ali zašto ne otvoriti jedan ovakav topic i među ljubiteljima stripa, te na taj način uvidjeti kakva je čitalačka kultura, razina razmišljanja, pa i tolerancija različitih mišljenja glede (ne)pročitanih knjiga.Dakle, ne mislim ovdje ni na koji žanr posebno; ovaj topic otvoren je za apsolutno sve vrste pisane riječi. Stoga, pucajte sa svojim recenzijama (malim, srednjim, velikim ) komentarima, mišljenjima, prodikama, iživljavajte se slobodno:). Nadam se da će se barem par ljudi odvažiti da nešto napiše, a ako se nitko ne javi...ha, pa barem sam pokušao
Evo jedne moje:
TAKO BLIZU, A TAKO DALEKO, IZA SVAKOG UGLA JE SAZNANJE NEKO
Vernor Vinge: Jazbina na nebu
A deepness in the sky
Žanr:SF
Hugo i Nebula winner
Algoritam, 2006.
745 str.
Prijevod:Kristijan Vlašić
Lektura: Zinka Joh
Science-fiction oduvijek je od strane "stručne" kritike bio prikazivan kao "pulp" žanr namijenjen prvenstveno nezahtijevnoj publici željnoj lakoga štiva. Ti argumenti, na žalost, i dan danas su aktualni i ne pokazuje se mogućnost njihova skorog iskorijenjivanja. Jedan banalan primjer to dokazuje: što mislite da li je moguće da jedna sf knjiga završi u lektiri za srednju školu? Naravno da ne, ta ideja Vam je smiješna sama po sebi. Zašto? Jer znate, kao i ja, da će "stručni" milje takvu ideju odbaciti kao nešto izrazito neozbiljno. Zašto ovo sve govorim? Zato što je knjiga koju predstavljam jedno istinsko remek djelo, ne samo u domeni žanrovske kritike, nego uopće. Međutim, nikada ovakvo dijelo nećete naći u lektiri, ali zato će "Madam Bovary", koja je, kako god okreneš, jedan obični ljubić, uvijek biti sveprisutna.Također, dosta često se čuje mišljenje da je veliki dio sf književnosti loš. Tu bih citirao velikog sf barda Theodora Sturgeona:"Točno je da je 95% sf-a smeće. Ali 95% bilo kojeg drugog žanra je također smeće". Mislim da je s tim sve rečeno.
Ali, okrznimo malo konačno i samu knjigu:Evo kratkog sadržaja(LIGHT SPOILER):
Radiosignal s ugasle zvijezde koja nikako nije mogla nastati prirodnim putem poput zova sirene privući će dvije ekspedicije iz različitih dijelova svemira naseljenog ljudkom rasom. Zvijezda koja se pali i gasi svakih 250 godina ima planet koja naseljavaju inteligentna bića. Prva koja bi ljudi mogli susresti otkad su krenuli u istraživanje svemira. Genijalni umovi sva tri svijeta sukobiti će se u bitci na život i smrt u kojoj su ulozi daleko veći nego što bilo tko od njih može pretpostaviti (SP OFF).
Karakterizacija likova u ovoj knjizi dovedena je do savršenstva. Likova je popriličan broj, međutim količina osobnih podataka te iznenađujućih preokreta, kako u osobnom pogledu likova, tako i glede njihovog identiteta, na vrlo je visokom nivou. Ljudi su ovdje prikazani onakvima kakvima jesu, u pravom smislu riječi. Međutim, kao i u stvarnom životu, na sreću cijeloga ljudskog roda, uvijek postoji nekolicina pojedinaca koji su u stanju promijeniti stvari. Genijalnost jednog pojedinca vanzemaljske rase( namjerno Vam neću reći ništa glede njihovog izgleda:)), toliko očarava i ponovno me uvjerava u jednu činjenicu primjenjivu na ljudski rod; nisu ljudi zaslužni za napredak na raznim poljima znanosti tokom tisućljeća. nije čovječanstvo postiglo napredak i svijet u kakvom živimo. Ne, nije to zasluga ljudskog roda nego nekolicine pojedinaca. Da, imamo sreću da se svako malo u ovom našem svijetu rodi genijalac poput Einstena ili Tesle, i zahvaljujući njihovoj mudrosti i genijalnosti čovječanstvo (ipak) gura naprijed. Takav je i Shakner Underhill,vanzemaljac i jedan od glavnih junaka ove priče.
Također, kaže se da su svi ljudi jednaki u svojim pravima. Proširio bih malo tu izjavu i dodao da smo svi mi, bića u svemiru jednaki u logici i bez obzira gdje se nalazili, uvijek će iza nekog kutka vrebati neko saznanje koje jedva čeka da bude ubrano.
P.S. za Vope-a (koji je jedini ovo pročitao do kraja:)) Radnja ove knjige se dešava 30 000 godina prije knjige "Vatra nad dubinom.
Eto. Pucajte!
< |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Deers |
Posted - 14/11/2025 : 10:09:35
Jules Verne: Ledena sfinga
Koji povratak u prošlost kad san s guštom čitao Verneove pustolovne romane. Verne i dalje igra kod mene, taman želim unajmiti neku škunu ploviti južnim morima. Južnim morima pisaca a ne ovim današnjim prepunih mikroplastike i ogromnog kontinenata smeća.
Kao nastavak Poeovog Arthura Gordona Pyma je ipak lošije ostvarenje. Koliko vidim svi pseudo nastavci se više bave neotkrivenim svjetovima a manje stravom. Šteta ali ako nemaš to u sebi bolje ni ne pokušavati imitirati Poea. na kraju je ovo više fan fiction, više punokrvni Verne nego idejni ili atmosferični nastavak. Verne također voli sapuničaste elemente i ima još jednu odliku koja nije baš u liniji s Poeovom romanom. Fanovima Vernea neće smetati jer se i dalje se radi o napetom romanu (prepunog krivih pretpostavki). |
| Combatrock |
Posted - 13/11/2025 : 22:59:37
LN Tolstoj Ispovest 10/10. |
| Beren |
Posted - 10/11/2025 : 00:53:28
Hvala na preporuci. Već sam se interesovao za tu knjigu, ima je po knjižarama, pa ću je uzeti. |
| wesskowaz |
Posted - 09/11/2025 : 01:02:46
Pročitaj Dototeja od Nenadića.
Ima i istoimeni film. |
| Beren |
Posted - 08/11/2025 : 20:38:40
Čitah u poslednjih par mjeseci:
24 sata u starom Rimu (Filip Metizak)
Preporuka za ovo. Daje lijep prikaz svakodnevnog života u zlatnom dobu Rima. Vrlo interesantno i pitko napisano. Imate čak i recept za rimski hljeb :)
Ognjena kapija (Stiven Presfild)
Ne znam kako dosad ovo nisam pročitao a toliko sam pohvala čuo. Uglavnom, svaka je zaslužena.
Despot i žrtva (Dobrilo Nenadić)
Ovo mi je već bilo pozitivno iznenađenje, jer ništa nisam znao ni o autoru ni o knjizi. Zaista Nenadić dobro piše, uvuče čitaoca u taj srednjevjekovni haos kroz prizmu malih ljudi, gdje svako (ili skoro svako) gleda samo sebe. Uživao sam u svakoj stranici.
|
| Combatrock |
Posted - 08/11/2025 : 14:06:00
Vladimir Nabokov Lolita 10/10 |
| Salkan |
Posted - 07/11/2025 : 20:10:10
Negdje sam pročitao kako je Goethe govorio da su „SRODNE DUŠE“ njegova najbolje napisana proza, ali ujedno i djelo koje su čitaoci najmanje razumjeli, pa sam, u nadolasku njegovih Odabranih djela, popustio znatiželji i poslužio se Gradskom bibliotekom. Ovaj zanimljivi roman, završen 1809.godine govori o tužnoj sudbini bračnog para Eduarda i Charlote, te kruga ljudi oko njih koji se usude dirnuti u njihov iskreni, ljubavni odnos. Bogataši su se nekada davno, u mladosti, zaljubili, ali su društvene prilike i obaveze htjele da se Charlota uda za nekog grofa i rodi mu jedno dijete, dok ju je Eduard čekao. Upoznajemo ih kako uživaju u svojoj obnovljenoj ljubavi, Charlota sada kao Eduardova supruga, udovica-grofica, koja je svoju kćer Lucijanu poslala u internat. Charlota se osim nje, brine i o svojoj pokćerki, odnosno sestričini Otiliji, a o kojoj iz internata dobija neobične glasove – kako je Otilija vrlo povučena, inteligentna i tiha, a uz to odaje znake mudrosti, strpljenja i pedagoške afinitete. Eduard dolazi na ideju da u dvorac pozove svog prijatelja, Kapetana – pa iako se Charlota buni isprva, na kraju pristaje na muževljevu ideju. U jednoj sceni tokom razgovora troje ljudi, Eduard pojašnjava da će zbog „hemijskih međuodnosa koji određuju Prirodu“ tražiti da Otiliju dovedu u dvorac na brigu porodice, čemu se Charlota opet protivi, jer je svjesna da bi se sa Otilijom, propupalim djevojčurkom situacija mogla opasno zakuhati (pardon: bračni odnosi potpuno istumbati). Ipak, Otilija dolazi u dvorac, mlada, jedra i pametna, te osvaja Eduardovo srce – dok se Charlota zaljubljuje u Kapetana. Nakon što se društvo raziđe bez bitnijih miješanja tekućina, ali sa dubokim emotivnim zemljotresima u srcima, sa Kapetanovim odlaskom, iz dvorca odlazi i Eduard, i to u vojsku, jer mu Charlota ne da razvod. Ono što on ne zna jeste da je njegova supruga trudna. Tako počinje mučni period razdvojenosti, kruženja raznih kobaca i tetrijeba oko dvorca, dok Charlota nosi plod svoje ljubavi u stomaku, a Otilija u silnoj nesreći zbog propale ljubavi pokušava da svojoj tetki bude pri ruci.
Eto, dakle, po ovome napisanom, nikakve nema razlike od Goethea do klasičnih ljubića. Ali, to naravno nije istina. Istina je malo dublje, unutar strukture koju Goethe kroji da bi pokazao kako smjelost, ljubav i naglost nose ogromnu dozu odgovornosti. Za razliku od prethodnica (prvog dijela Fausta i Wilhelma Meistera), ovaj roman nosi vrlo tmurno i tragično breme; dakako da Goethe opet preispituje individualnost morala (moral pojedinca i njegov izbor) i prirodne nagone, a ljubav ovaj put postavlja negdje protiv braka i društvenih normativa. Korak dalje od uobičajenih suprotstavljanja – i pretpostavljam, ono što čitaoci nisu u mogućnosti čistodušno razumjeti (kako je i on to priznao) – je posmatranje spleta ljudskih emocija kao hemijskih reakcija, tj. zakona afiniteta, odnosno kako je to velemajstor JWG uspio hemiju ispostaviti kao metafiziku. No, na pitanje da li je ljubav sila prirode jača od moralne odgovornosti, Goethe ne nudi nikakvu utjehu, no strast daje u maksimalno destruktivnom smislu.
Jako je zanimljivo na koji je način Goethe prikazao svoje glavne likove: dok je Eduard oličenje djetinjaste impulsivnosti, neodrasle egocentričnosti, koristi taj famozni „zakon afiniteta“ da bi kršio etiku – Charlota je tradicija i razum, ustrojeni društveni poredak svjestan da emocije imaju i svoje posljedice. Kapetan je racionalan, cio, ali ujedno i aktivan, pokretan, energičan, oličenje strukture – a Otilija je tiha, predstavlja unutrašnju čistotu, prava ideja ljepote sa jakim teretom tragične privlačnosti (u svojoj pasivnosti i predanosti).
Što se tiče stilizacije, i ona je sušta suprotnost dotadašnjim radovima i može se reći da dijeli polje dvaju estetika romana: klasicizma (u kojem sve fršti od razuma, hijerarhije, simbolizma, ali i jasno ustrojenog sistema vrijednosti) i dolazećeg romantizma (gdje preovladavaju osjećaji, intuicija i neka vrsta fatalizma). Goetheov jezik u Srodnim dušama je hladan, klinički precizan i odmjeren u toliko da neki dijelovi liče na naučne eseje ili analize. Takođe, u tonu se osjeti nenametljivost, objektivnost i distanca; tek je to neka vrsta eksperimentalnog posmatranja ljudi i halabuka koji prave nakon što popuste svojim emocijama da eruptiraju. Uz napomenu da u jednom dijelu (drugi dio romana) Goethe uvodi i odlomke iz „Otilijinih dnevnika“ da bi prelomio klasični narativ, a sa saznanjem da je to ustvari uvod u modernu formu novele u vidu unutrašnje introspekcije – jasno je kako se baš u tom trenutku radnje, zajedno sa romanskom formom raspada i moralna hijerarhija likova. Još jedna napomena o grandioznosti ovog velikana i njegovoj inovativnosti: mnogi se ne osvrću na to, ali sam primjetio i određene geometrijske relacije. Možda pretjerujem, ali sa 4 glavna lika, odnosno 2 para, Goethe nudi 1 zamjenu i 1 tragediju, što je racionalnost do balčaka, hladnoća strukture unutar koje emocije razaraju sve okvire.
Negdje sam čitao o Goetheu, između ostalog kako je on bio TAJ majstor koji koristi ono što ne kaže, jer su mu dijalozi kratki i potisnuti, najbitniji momenti se odvijaju u šutnji i pogledima, pa tišina postaje neovisan, unikatan stil.
Sve u svemu, vrlo ugodno i tečno čitanje, koje u određenom trenutku pali sijalice i tjera na ponovna preispitivanja i analize. Čini mi se da nisam pogriješio, prezadovoljan sam Silom koja me usmjerava na „slučajan odabir“. Odavno je prošlo vrijeme lutanja, grešaka i traćenja pažnje – pa ako želite poslušati savjet, ako već niste, pročitajte i ovo, Goetheljupcima će se sigurno svidjeti, a vi ostali, nemojte. Ja sam odavno zabrazdio u klasiku i tamo mi je ugodno: čitam njegove eseje i divim se. Na pamet mi padne jedno od njegovih pisama ljubljenoj Lotti, Charlotti fon Stein u kome kaže „...s tobom mogu najmanje da se kavžim, šta god mi kažeš i kako god me prekoriš, ja ostajem uvijek tvoj dužnik. Ako promislimo koliko se mučimo radi svih ljudi, ipak ćemo se brinuti i za mnogo ljubavi jednog prema drugom“.
Stvarno mi je bio šmele, ovako tuđoj ženi biglisati.
|
| jogurt |
Posted - 04/11/2025 : 20:54:37
Uh, Amerika <3
Možda moja najomiljenija knjiga |
| naker |
Posted - 04/11/2025 : 20:42:14
Nisam se proslavio sa prevozom do sajma, pa nikad skromnija nabavka. Ali bolje išta nego ništa, nije kao da sam stigao da iščitam ranije nabavke... Sve što vredi biće pročitano... jednom. Valjda.
 |
| Combatrock |
Posted - 02/11/2025 : 21:57:21
V Jerofejev Moskva Petuski ... 10/10 |
| Salkan |
Posted - 30/10/2025 : 22:13:12
NOVO LETO traži više čitanja i mnogo pažnje. Ova preteča anti-romana, nastala kao eksperiment miješanja esejistike sa klasičnom formom novele daleke 1957., jedna je od najvećih i ujedno najslađih glavobolja koje sam doživio tokom ove godine. Jednom kada sam završio sa čitanjem, trebalo je dana i dana da se saberem i pokušam povezati niti, uvezati činjenice i spojiti misli, da bih na koncu utvrdio da sam se ovom piscu/filozofu trebao posvetiti puno ranije, i da je Novo leto trebalo biti neko od posljednjih štiva koje treba savladati. Naravno, sve ima svoje razloge, i kako to mr.Patmor negdje u dubini svojih metafizičkih rijeka kaže, sve što se dešava u svijetu dešava se i u ovoj kantini, sve je sad i ovdje – pa se tako ne smije uzaludno uzdisati za propuštenim vremenom.
Radnja ovog anti-romana odvija se u maloj kantini negdje na liniji fronta između zaraćenih država Ambrade i Basarga, u kojoj zatičemo vlasnika mr.Patmora i njegovog ugostitelja, pukovnika grofa Votana. U priču uranjamo putem slučajnog spominjanja neobične sudske parnice u kojoj je izvjesni kapetan D'Arigo oklevetan pred tužbom advokata Kaustinena, te se u kafanu uvaljaju novi likovi poput Suabedisana i Čipordana, koji preko fronta švercaju zmije i polarne medvjede. Nakon što se ekipi priduži i gospodin Eulestenzen, te im predoči svoju teoriju razgraničenja između Ambrade i Basagra, odnosno kultova fondetrentova i čimpalančana, saznajemo kako su sve stvari povezane nekim čudnim nitima i mr.Patmor nas vodi u razrješenje situacije, koje će uzgred budi rečeno biti užasno mučno i teško.
Silina ovog djela prije svega, na površinskom sloju, ogleda se u nevjerovatnom suprotstavljanju antiklimakterične atmosfere pune ustajalog straha i mreže bezbrojnih likova koji će se, prije ili kasnije, naći u datoj kantini. Imena poput gorepomenutih, te Bel Matata, madam L'ekventije, Mardesalena, Rašdaila, madam Ivihi, Ude Brazovića (iz Hercegovine), Papendalea, Abel Aftera, dr.Ordala (koji je izmislio četiri vrste narkotika kojima vlast kontroliše svoje stanovništvo), Murzetklodzhajeva (čija je supruga jednooki Mongol), tužne ljubavne storije o Dalaboru i Nauri, ledi Morašt, Adate, Hajme, admirala od Vadrikana, gospodina Hamilahala, dr.Opodipoa, Glikolotija i Grimoširdana, Nirguna i Falama al-Firuza, inžinjera Ilena, Aksea i slikara Teoklodinija, Estenazija i Topaza Sitoka (koji je osnovao Ministarstvo za skraćenice i prkosi teoriji o hiperteoriji), Savladena, te robijaša br.329008 – prosto je nemoguće povezati, niti ona šta u suštini znače – no su samo identifikacija određenih misli.
Naime, autorov alter-ego, mr.Patmor, pasivni je posmatrač gašenja jednog velikog doba, ukidanja istorije, u trenutku kada čovječanstvo mijenja kurs, slomljenoga ponosa, izgubljene tradicije i na pragu bezvoljnog bacanja u ambis besmisla. Stručnjaci kažu da je u ovom djelu Bela Hamvas povezao svoje afinitete u istočnjačkim i zapadnjačkim filozofskim krugovima, te ih projicirao kroz prizmu trijumfa nihilizma. Civilizacija je na koljenima, um gubi moralnu dimenziju, ljudi gube mjeru, laž postaje istina i obrnuto, Kao takav, mr.Patmor je lišen aktivnog djelovanja u nekakvom zapletu (jer zaplet i ne postoji, postoje samo eksplozivna pojavljivanja i objelodavljivanja fiks-ideja, čitaj: gorespomenutih fantoma), ali je njegova funkcija misaona/refleksivna. Dakle, radi se o kritičaru nerazrađenih likova/ideja što su više simbolične i funkcionalne, jer ti likovi/ideje služe kao nekakav teren za misaonu igru autora, sa pitanjima kako će čovjek funkcionisati u takvom prelazu, kako radi njegova svijest, da li je čovjek tada spreman za izdaju sebe i vrijednosti ili će ostati dosljedan itd.
U svakom slučaju, vrlo je interesantno povezati dostupne podatke sa interneta koji govore o tome kako je NOVO LETO (Szilveszter) zaista napisano 1957.godine, ali nije objavljeno do čak 1991.godine u nekoj od zbirki ovog autora sa činjenicom da se najpoznatiji anti-roman „Školice“ (Rayuela) od Cortasara pojavljuje mnogo kasnije, iako intenciju umjetnika da stvore anti-roman možemo posmatrati iz početne tačke, Ulyses-a.
Stoje velike preporuke, ali samo za one sa jakim živcima i mnogo strpljenja, jer iznad svega napisanog stoji lični doživljaj haotičnog rasipanja različitih misli na početku romana, koji se vremenom slaže u mozaik neslućenih razmjera i vodi ka sređivanju, konsolidaciji i uviđanju problema. A sve se desilo u jednom momentu, koji je označio prelaz iz stare u Novu godinu.
|
| Salkan |
Posted - 19/10/2025 : 08:29:52
Ne znam kako djeluje na druge ljubitelje njemačkog ranog romantizma, ali od svih dosadašnjih priča iz gorepomenute zbirke, Ludwig Tieck sa svojim Tajanstvenim brdom (iz 1796) me je jednostavno pomeo i slobodno mogu reći da je u domenu vrsnog opisivanja ljepote Prirode Sir T.H. dobio žestoku konkurenciju.
Naoko jednostavna, bajkovita pričica u kojoj se prepliću sanjarska atmosfera i ritmična, površinska zaljubljenost u osjećaju moći prirode se pretvara u vrlo dubok sukob čovjeka sa svojim strahovima. Kristijan je mladi lovac koji je napustio svoj dom i porodicu u ravnici i dao se u lunjanje po okolnim planinama. U tim brdima on osjeti određeni magnetizam, neku mračnu privlačnost prožetu strahom, koju ne može da pobijedi i koja ga ne napušta. Neprestano taj strah izaziva želju za otimanjem od stvarnosti i sudbine, tako da Kristijan, bez obzira kako pustio ruke da ga život vodi, ima osjećaj da nešto nedostaje, da je neispunjen i da tamo na vrhovima prijetećih brda postoji nešto što ga priziva i da tamo ustvari leži smisao kome on treba težiti. Dakle, u skoro-pa-svetom prostoru "tajanstvenog brda" čovjek u tom jezivom strahu dolazi do samospoznaje, sve kroz sukob samoizolacije, sudbine, prihvatanja krivice i pokušaja iskupljenja.
Kroz specifičan stil naracije, koji nije zgusnut kao kod Achima von Arnima, Tieck vara čitaoca tim plesom između stvarnog svijeta i mističnih litica prožetih simboličnim izdancima Prirode koja priziva. Dakle, osim psihološkog momenta, tu je mnogo mitološkog prizvuka, jer Tieck pokazuje Prirodu kao živo biće koje šapuće, posmatra i pamti - a opet, ono što Kristijana mami, nisu nikakvi duhovi i utvare, nego baš njegovo istinsko Ja, njegovi strahovi, želje i projekcije. Može se reći da zbog toga ova priča više liči na psihološku dramu nego bajku, što je fascinantno obzirom na vrijeme kada je nastala. A to kažem bez uvrede i derogiranja doprinosa Jenske škole njemačkoj književnosti.
Sada sam našao put dalje, čak prema Schellingu, jer ako je taj gospodin govorio kako je priroda duh u snu, ova priča to dokazuje kao narativnu istinu, jer brdo je taj usnuli duh, a kada se Kristijan odvaži prići tom brdu, on ga budi - i time budi i sebe. Možda to dalje znači da su se u "Tajanstvenom brdu" čovjek i priroda sastali kao dvije strane medalje, kao dvije dimenzije istog bića? Ne znam, ali znam da se Tieck MORA dalje istražiti.
|
| Salkan |
Posted - 13/10/2025 : 21:26:28
Ovo ti je Biblioteka Orfej
Nolit, Beograd 1959
NEMAČKI ROMANTIČARI
ODABRANE PRIPOVETKE I
(Izabrao Vasko Popa).
Ima u biblioteci stvarno dosta njemačke književnosti, moram to malo posložiti sebi u nastavku istrage. |
| stinky |
Posted - 13/10/2025 : 21:08:08
quote:
Originally posted by Salkan
Hej, ovo me zanima. Romantik!!!!
Kaj je to? Naslov zbirke na sunce.
Usput, Hiperion mi je skroz drag. Drago mi je da si čitao to.
Kaj se tiče Novalisa, ima u Hrvatskoj izdano par stvari od njega. Čak sam i kupio poodavno. Samo nisam još pročitao:)) Ih, koliko mi još doma stoji blaga, dečki moji. A ja Platona pa Platona. Iznova. Kaj da se radi;)
|
| Salkan |
Posted - 13/10/2025 : 20:24:52
Probajmo se spustiti sa visina i koristeći kolokvijalnosti pojasniti zašto sve odskočne mine nisu smrtonosne.
U kontekstu vremena kojem pripadaju, među njemačkim romantičarima pravimo razliku između dvaju „krugova“ ili „škola“ – Jenskom, kojoj pripadaju Schlegel i ridiculusov Novalis, pa i Tieck, a čiji se radovi mogu okarakterisati kao naslonjeni na spekulativnu filosofiju i možda (donekle) estetski individualizam; nakon ovog književno-filosofskog kruga, na scenu stupa tzv.“Heidelberški krug“ (u kome prepoznajemo Brentana, Eichendorffa i konačno – Ludwiga Ahima von Arnima, kome je i posvećen ovaj post). Potonja škola naginje ka vjersko-nacionalnoj obnovi i narodnom duhu (Volkgeist), dakle tradicionalizmu kao spasu. Kažem, u kontekstu vremena, govorimo o kraju XVIII i počeku XIX vijeka koji je obilježila Francuska revolucija i svim zemljotresima koje je prouzrokovala po Starom kontinentu. U mom BAULJANJU po LIVADAMA i šumama, naletih na odskočnu minu, koja me toliko zaprepastila, da sam povjerovao kako ona nije smrtonosna – no me je ko Duška Dugouška (hrv.Zekoslava Mrkvu) bacila u nebesa, tamo gdje nisam očekivao – i gdje mi je, na kraju krajeva, časna pionirska i prečasna bosanska, prelijepo (trenutno). Da li su to visine pučanima dostupne, pučanima tragične, jesu li metafizičkog karaktera, samodopadne ili samo – istinite i vrijedne spomena, neka vrijeme kaže. Salkan zna da trpi nepravde i ko ga yebe za to. On je svakako trontosaurus kojega treba preusmjeriti da odšeta na groblje.
Dakle, u priči „Vlastela“ (Die Majoratsherren) iz 1818.godine, Arnim govori o neobičnoj drami koja se odvije u jednom malom gradiću na Rajni nedugo nakon Francuske revolucije. Glavni lik priče, stari potporučnik kojem se među nogama klembesa neuredna sablja i koji je izlizao svoju čalmu noseći je svakodnevno godinama (dok oblijeće oko jedne „dvorske dame“ iz komšiluka) dobija vijest da će iz inostranstva u njegov dom doći mladi vlastelin neobičnog ponašanja, te da je on dužan po kodeksu časti i rodbinskim vezama, da ga ugosti. Mladić naime, pati od teškog oboljenja kreativnog boliqurca, jer ne radi pod milim bogom ništa, spava do predveče i njegov je jedini napor – pisanje svog dnevnika. On i pored svojih ekonomskih nadmoći bira da konači kod svog rođaka – potporučnika i među njima se razvija iskreni odnos finansijske isplativosti. Potporučnik će profitirati, jer mu mladić ostavlja svoje imanje na upravljanje, sve dok je ovaj živ, a zauzvrat će mu osim smještaja dati i željeni duševni mir u tim nemirnim vremenima. Naslonjena na skromno oficirevo zdanje je Jevrejska ulica i u njoj dvije trgovine, ona kojom upravlja maćeha Vasthi i njena pastorka mlada, bolešljiva Estira. Vlastelin se zaljubljuje u Estiru i to patološki, one večeri kada kroz prozor svoje sobe vidi kako jadna cura priređuje pravi teatar u svom ludilu: glumi uloge, presvlači se i oblači, šminka i preuređuje na svojim imaginarnim čajankama (i uz to lijepo mijenja glas). Vasthi je prava oštrokondža i priželjkuje smrt svoje pastorke ne bi li prigrlila njeno imanje. Mladi vlastelin bira pasivnost i nikada ne stiže da interveniše na vrijeme. Na kraju priče, gradom zavladaju nova lica, „a feudalizam smjenjuje – kredit“.
Evo u čemu je caka:
Ako ostavimo po strani glavni motiv ove priče, a to je nasljedstvo, odnosno imetak, odnosno situacija kada guzica zine malo više od predviđenog, u ovoj se odskočnoj mini kriju vrlo duboke filosofije. Prvo riješimo antisemitizam – Judengasse iliti Jevrejska ulica i depikcija Jevreja kao proždrljivih, promućurnih ljudi idealno paše objašnjenju modernog gramzivog kapitalizma bez mjere. U ovoj sceni on stoji naspram starinskog aristokratskog uređenja, i sticajem okolnosti i spoljnih uticaja (?) on ga ruši i preuzima primat. Naravno da ćemo tu naći proteste i ANTISEMITIZAM velikim slovima, pogotovo jer govorimo o njemačkom folkloru i romantizmu (možda čak i idealizmu) – ali šta papci znaju o Istini i istinama? Papci misle da je dovoljno na popustu kupiti šampon brendiran kao „Pluralism“ i kupati se, trljati njime do besvijesti, iako nemaju pojma o kom se ph-faktoru radi. I obično se zgrintaju na kraju. Pardon, nakraju.
Dalje, scene u kojima jadna Estira pravi šou u svom noćnom ludilu savršeno ocrtava jednu širu geopolitičku situaciju u Evropi: njeni „gosti“ na partijima su i Englezi, Talijani, Francuzi – svi sa odgovarajućim ponašanjem i manirima naspram zemljotresne Revolucije iz 1789.
Socijalna odnosno politička kritika je neoborivo istinita: urušavanje starog poretka, nova lica (po pravilu beskrupulozni, bezobrazni i glupi, ali adaptivni i moćni zbog svoje prijemčivosti) preuzimaju kontrolu. Kontekst nasljedstva donosi nesreću zbog tumbanja vrijednosti – a nekada je donosio blagostanje i mir. Pitanje stoji i dalje, nakon vijekova: da li je aristokratija svojom dekadencijom samoubila poredak, i ako nije potpuno, u kojoj mjeri onda?
Unutar ovih dvojbi, stoji relacija između Estire i njene maćehe Vasthi, a tu je skrivena i legenda iz Starog zavjeta. Estira je žrtva, Vasthi anđeo smrti koji davi svoje žrtve na umoru. Naspram Estire, koja je figura „naroda“, pa možda i nekakve „nevinosti tradicije“ stoji pohlepa i ambicija otjelovljena u zloj maćehi. U ovoj ćeliji ovaj napuhani Salkan prepoznaje Arnimovu brigu za ulogu narodne tradicije u novim, modernim društvima; da li će biti prepoznata i tumačena ispravno?
A u podćeliji te ćelije stoji i uniženo pitanje: ako ga dosad nisu prepoznali, i nisu prepoznali njegove namjere, treba li Salkan okrenuti glavu od svog napora i guzičetinu dati na put ka nekom novom Nemegtu? Jer, ako stanemo, gubimo sve.
|
| Salkan |
Posted - 07/10/2025 : 14:18:15
quote:
Originally posted by ridiculus
A gde je Hölderlin, ni Novalis nije daleko! 
Ćorak! Sve smo pretitrali i jedino ovo našli:
Ali ne žalim se. Istraživanje je strina znanja. |
| ridiculus |
Posted - 07/10/2025 : 11:24:03
A gde je Hölderlin, ni Novalis nije daleko! |
| Salkan |
Posted - 06/10/2025 : 23:49:56
...i tužilac Sen-Žist je vrlo brzo uvidio kud vode rezultati Revolucije, namćori lučonoše nihilizma preuzeše život i ukinuše nam vezu sa Prirodom i Bogom; a kako to da ne vidi jedan pjesnik?
HIPERION ili pustinjak u Grčkoj, dovršen 1799.godine, roman je velikog njemačkog književnika Fridriha Helderlina, u kome se u formi pisama Hiperion, povratnik u Grčku obraća prijatelju Belarminu i voljenoj Dijotimi (Platon, učiteljica ljubavi) i pripovjeda svoj tužni život.
Od djetinjstva i ideala njegove mladosti, kada je sanjao o preporodu svoje Grčke, zemlje bogova, o žeđi za umjetnošću, slobodom i duhom, preko svoje ljubavi prema Dijotimi – tom oličenju starogrčke duhovnosti i spajanja Prirode i Boga, pa sve do učešća u ustanku protiv Turaka i povlačenja iz svijeta kojim će pokušati pronaći mir u jedinstvu bića, Hiperion plače o gorkoslatkom životu sanjara koji je svjestan pada ideala. Nije to samo meditiranje o neuspješnom sjedinjavanju sa Prirodom, nije to čak ni neka kritika Svijeta, više se radi o jednom vrlo dubokom filosofskom sukobljavanju propisanih ideala ljepote i ljubavi protiv problema jedinstva i otuđenja. Kada jedan poeta piše prozu, to je maksimalno bremenito i zaziva na ponovna čitanja. Jadno bi bilo koristiti tehnički vokabular, odvratno rigidno, unizilo bi se ovakvo djelo, i nadmašilo bi tragediju o kojoj Hiperion priča takvim tragičnim bauljanjem između rečenica i pasusa.
Pitanje je: da li se propast ideala ogleda u propasti ženskog principa božanskog u ovome svijetu; jer, Hiperion/Helderlin očito razumije odanost Dijotimi kao put ka jedinstvu sa bićem. Ako je Dijotima pala, a jeste, znači li to da je helenski ideal tako pao u modernoj Evropi?
Da je čovjek od krvi i mesa, govori podatak da je Hiperion rađen u vrijeme kada Helderlin ljubuje sa Sizetom Gontar, bankarevom ženom, dok daje časove njihovoj djeci u Frankfurtu. Nije li i naš dragi Fridrih volio tuđe, kao uostalom i veliki Gete, jesu li to bile njihove ovozemaljske slabosti?
Mladost-ludost:
„Biti jedno sa svime, to je život božanstva, to je nebo čovečije. Biti jedno sa svime što živi, u blaženom samozaboravu vratiti se u svemir Prirode, to je vrhunac misli i radosti, to je sveti vrh planinski, stanište večnog mira gde podne gubi svoju igru a grmljavina glas, i ključalo je more kao talas žitnog polja. Biti jedno sa svime što živi! Sa ovim rečima odlaže vrlina srdžboviti oklop, a duh čovekov žezlo, i sve se misli gube pred slikom večno jedinstvenog sveta, kao pravila borbom zanetog umetnika pred njegovom Uranijom, i tučani se usud odriče gospodarenja, i iz saveza bića iščezava smrt, i nerazdvojnost i večna mladost blagosilja, ulepšava svet.“
Fala stinkyju i ridiculusu na usmjerenjima, ovo me je baš oduševilo. |
| naker |
Posted - 02/10/2025 : 22:26:01
Biće prvo čitanje, ali Kafka je sjajan pa ne sumnjam u suvi kvalitet dela. Doduše, neće skoro doći na red na čitanje jer prvo moram da iščitam neke pozajmljene knjige pre negoli što ih vratim... |
| Salkan |
Posted - 02/10/2025 : 19:57:31
quote:
Originally posted by naker
Mrsko mi da teglim knjige sa sajma, pa iskoristio 50% popusta koje daje LOM na izabrane naslove. Akcija traje do kraja septembra 
https://lombooks.com/akcija/
Tek sam sad vidio da si nabavio OPIS JEDNE BORBE. Ja sam došao u posjed Kafkinih Celokupnih pripovetki od Nove knjige i ona je prva na čitanju. Sretno ti bilo. Ovo je vjerovatno nešto najjače što sam od Kafke ikad čitao, sa upozorenjem da će ti trebati puno, puno, puno strpljenja da se uneseš. Ljudima se mora pojasniti da je Kafkina kratka priča poseban univerzum naspram njegovih romana. Nevjerovatno!
|
| Salkan |
Posted - 02/10/2025 : 00:04:00
Jedno od najznačajnijih djela bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti je svakako roman UGURSUZ autora Nedžada Ibrišimovića, napisan 1968.godine. Ne mogu tačno da se sjetim, ali sam za Ibrišimovića prvi put čuo tamo nekada u osnovnoj školi, kada se među lektirama pojavila i njegova „Braća i veziri“ i tako daleko ostala u zaboravu. No, sad je došlo na red preispitivanje domaćih autora i kolosalna, slobodno mogu reći, djela, koja u sebi nose više od literarne vrijednosti i kombinacije socio-filosofskih slojeva. Ovaj se roman, na oko 400 stranica i pisan u vrlo neobičnoj formi, sa kratkim poglavljima, možda čak odvojen u tri različite knjige, mora svrstati u posebna djela koja nose nešto što prevazilazi običan utisak prosječnom čitaču, pošto nudi jedan vrlo širok dijapazon, skoro-pa-ontološki okvir stigme koja je opasala Bosnu (i Hercegovinu) u svojoj bolnoj istoriji.
Priča prati begovsku porodicu Abazovića, gospodara brijega Herdekovca, koji od obližnjeg grada Kamenice razdvaja razuzdana rijeka Bosora. Radnja se odvija u trećoj deceniji XIX vijeka, u doba ustanka bosanskih ajana protiv Osmanlija i previranja u čitavom ejaletu – dok se Porta ruši i razlama, ugursuz Muzafer, „pas i sluga“, nijemi posmatrač nemira koji se uvlači u Abazoviće, iz svoje perspektive prepričava kuda će ta slutnja zla odvesti porodicu, sve dok pokušava da shvati ko su mu majka i otac. Umiruću gazda, Ihtar, ne rješava razmirice među svojim sinovima (od dvaju ili triju svojih žena), nego nadodaje nemire činom prihvatanja odbjeglog ajana Abdurahmana Karaka pod svoje okrilje, dok ovoga sejmeni prate u stopu, da ga smaknu po naredbi sultana. Karak koristi smutnju koja se stvorila u Abazovićima, jer je u međuvremenu jedna od Ihtarovih žena umrla, te se ubrzo, nakon Ihtarove smrti, samoproglašava gazdom. Sinovi Abazovići postepeno otkrivaju svoja zlodjela i sve što su činili jedni drugima, svo zlo koje su nanosili potlačenima i bijednima, te kako su krali tuđe žene i kćeri, i jedan po jedan umiru. Muzafer je i dalje nijem, dok ne ostane posljednji, kada ugleda kako najmlađi sin Abazovića skoči i udavi se u ledenoj Bosori.
Tada se spušta u Kamenicu kao jedini preostali Abazović, dobije moć govora i nasljedstvo, saznaje da mu je otac bio Ihtar, a majka poluciganka, ali i dalje živi nesmiren i pun slutnji o zlu.
Jedno od najvećih bogatstava ovakvog romana nije, za divno čudo, paradigmatsko posmatranje propasti bosanskih begova i rušenje učmalog feudalnog sistema koji je, između ostalih stvari, razorio Osmansko carstvo – nego način na koji je napisan. Ovdje se radi o jednoj vrlo neobičnoj kombinaciji epskog i lirskog pripovjedanja, koje, rekao bih i to slobodno, daje skoro pa alegoriju nekakve kolektivne sudbine jedne čitave kaste. Taj ugurluk, to prokletstvo, stigma koja prevazilazi kožu ličnog prelazi u transgeneracijski biljeg koji se može završiti samo ostvarenjem slutnje. Dosta je tu i misticizma potpomognutog vrlo delikatnim rječnikom što fršti turcizmima (od kojih je većina i dan-danas u upotrebi), što dodatno otežava „lagano“ čitanje. Što se strukture same fabule tiče, i tu se radi o kombinaciji kružnog i fragmentarnog pripovjedanja, pošto Ibrišimović (odnosno Muzafer) prepliće mitove, bajke, realnost – sve kroz minijature o mnoštvu protagonista.
Sve u svemu, sjajan roman, apsolutni klasik, ali preporuke stoje samo onima koji su zaista zainteresovani da zasuču nogavice do koljena i prohodaju kroz ledenu Bosoru ne bi li im se rashladila glava i malo bolje otvorile oči.
|
| Salkan |
Posted - 17/09/2025 : 13:26:21
Oduševljen sam Razbojnicima, godilo je malo promjene.
Dakle, počeci vajmarskog klasicizma (Sturm-und-Drang teatar) - ipak nije moguće pronaći paralele između ove drame i recimo Geteovog Egmonta.
Standardni format 5x3, pet činova sa tri (ili rijetko više) prizora.
Za razliku od Getea, Šiler napinje triler trivijalnim govorima i vrlo haotičnom scenografijom. Radnja je vrlo hitra, teško za pohvatati, ali je zato prepuna stilskih bisera, iako opterećena motivom.
Porodica grofa Maxa Moora, dva različita brata, Franz - odvratni, ružni gad i Karl - idealist koji zapada u nevolje silom prilika. Amalia - pasivna ah! ljubičica koja čeka da se njen Karl vrati, dok je Franz oblijeće i mami. Karlova ekipa su inicirani u razbojnike idejom Špigelberga, koji opet ima skrivene motive da kao vođ otisne sve poznanike u propast isključivo radi svoje dobiti.
Malo bolje razumijem Šilerovu filozofiju i kako je blizu Kanta tu veslao metafizičkim rijekama. Čak štaviše, sa Razbojnicima je razbio Rusoa "ako je čovjek dobar - zašto pokušaj vraćanja prirodi vodi u zločin?", "ako je društvo to koje kvari čovjeka, kako bez društva tad nema ni slobode ni pravde?" itd itd itd. Ako Kant kaže da je sloboda moguća samo ako je vezana moralnim zakonom - tj. ne može se svoditi na samovolju nagona, Šiler to jasno formuliše nevoljama kuće Moora.
Karl Moor: "u meni gori srce za pravdu, ali je svijet pokvaren i trulež".
Književni biser sakriven u arhivu. |
| Salkan |
Posted - 15/09/2025 : 10:46:48
Da bih malo popustio vijuge od vrlo napornih Karahasanovih superromana, danas sam u biblioteci uzeo Schillerove "Razbojnike"
Jer sam eto načuo da je dotični gospodin asistirao i velikom Beethovenu na nekim odama/simfonijama, a i čita mi se drama, te
Chestertonovu "Tajnu oca Browna",
Jer nije bilo ništa drugo slobodno od njegovih djela,
A i zanima me kako je taj borac za pravdu i vraćanje istinskih, tradicionalnih vrijednosti kroz ovakav projekat (čuj ti to: pop-detektiv) progurao svoju ideju.
Mora se raskrčiti malo prostora i za Tolstoja i za Poa.
Sinoć sam još jednom okrenuo "Williama Wilsona" i neke kratke Lavove pričice, a kako u biblioteci nemaju ništa od Voltairovih kratkih novela, Lotreamon je nedostupan, nije mi se dalo uzimati ništa krupno i masivno. Vrijeme za kratku formu. |
| Salkan |
Posted - 14/09/2025 : 09:13:44
Pokušavam shvatiti kako je moguće da očigledne stvari i najumnijima i najslobodnijima prolaze neopažene, da se ljudi koji su svojom mišlju i idejom daleko napredniji od masa hipnotisanih jednostavno ne osvrću na nešto tako otvoreno i jasno prikazano u praksi. Boli me, ali to je činjenica: tamo gdje je nastao Islam, on još uvijek nije doživio ni svoju renesansu ni prosvetiteljstvo, a to nema apsolutno nikakve veze sa rigidnošću i čvrstim teološkim stavovima koji proističu iz Objave/Knjige. Jasno je i to da je i u takvom narodu (ili narod-ima) bilo onih koji se rodiše sa posebnim razlogom, onih koji su bili drugačiji, napredniji, razmišljali mnogo šire od onih oko sebe i od onih u kojima su se rodili; naučnici, umjetnici, filozofi, neimari tog područja i njihove ideje i rezultati njihovog rada značajno su uticali na razvoj zapadnjačke misli i uopšteno života na Zapadu. Ali, gdje se prelomilo? Da li je moguće da je sama Objava, gledajući na nju kao Vrhovni ukaz, putokaz koji govori Čovjeku kako da provede svoj život, previše komplikovana, slojevita i bolna za svaki trenutak u vremenu? Kada su ti ljudi shvatili i dal' su uopšte shvatili da, bez obzira koliko na svojim počecima ubrzanim korakom hitali u bolju budućnost i zaista bili televizor u boji naspram Evrope, koja u tom dobu grca u prljavštini i zlu – ipak predstavljaju jedan poseban svijet, štite neka druga pravila i kao takvi, nikada neće pripadati toj i takvoj Evropi i Zapadu? Da se ti i takvi postulati ne mogu primjeniti na područja u kojima žive ljudi koji ih ne žele shvatiti onako kako su napisana? Boli me to, ali to su dva nepomirljiva svijeta, bez obzira koliko duša vrištala i tražila izlaz i rješenje, rješenja i pomirenja tu ne može biti. Zaista su neki – kao Gete – pokušali organizovati diwan: dijalog između polova, ali ti pokušaji su, iako glorifikovani i cijenjeni do krajnje mjere, ipak samo ostali na pokušaju. Ono što se kroz istoriju dešavalo i dešava između Istoka i Zapada zauvijek će ostati SUKOB i ja ne vidim način da se taj međuodnos drugačije definiše, jer razloga da taj odnos bude sukob ima i previše naspram onih razloga koje mi neki čuvamo da ga se drugačije vidi i primiri.
Ako je postojao iko, ko će iz jedne vrlo neobične i neutralne pozicije, pokušati da dešifruje taj ideološki sukob ili sukob-e i spakuje ih u svoj književni izraz sažimajući sveto i profano u jedan kovitlac, jednu gorkoslatku hroniku u kojoj se naglasak daje na svjetovni razvoj i napredak, i ako je iko postojao da svoj kompletan književni opus zaokruži i poentira ultimativno filozofskom raspravom o suprotstavljanju Istoka i Zapada kroz prizmu istočnjaka: to je bio baš cijenjeni Karahasan. Nije više u pitanju literarnost, pastoralnost niti mitopeja, pa možda ni sposobnost vezenja priča o istorijskim ličnostima na razumljiv način: to je više riječ o sređivanju misli i saznanja u knjige koje, kako je istorija pokazala, bivaju jedini živi, neuništivi svjedok Istine.
Sastavljena od tri knjige/poglavlja, posljednja Karahasanova riječ govori o dizanju Isfahana kao stolnog grada nove Seldžučke carevine, moćne imperije, koji parira zlatnom Bagdadu. Radnja se odvija krajem XI vijeka i prati život velikog i vrlo značajnog naučnika i umjetnika tog doba, Omara al Hajjama, od njegovog ustoličenja za glavnog astronoma u Carevini do kraja života, te nam govori o njegovim iskustvima u pomenutom sukobu svjetovnog i svetog. Ova Karahasanova knjiga svojevrstan je njegov magnum opus posmatrajući je i iz tehničkog i filozofsko-književnog aspekta: ne postoji jednostavan i kratak modus da je se doživi, pa ću stoga na kraju posta ostaviti link na Lovrenovićev/Karićev esej, koji takođe treba posmatrati kao zasebno tkivo naslonjeno na ovo istinsko remek-djelo moderne bosanske književnosti. Kao što rekoh i najboljim prijateljima kao preporuku, Karahasan se mora čitati hronološkim redom, jer tu čuči ultimativni užitak: u praćenju formiranja i kompletiranja ideje. Sva drugačija čitanja su pogrešna. Ova intimna pripovjest o suočavanju uma željnog saznanja sa neizbježnim, pomirenju sa Sudbinom u ekstremnim uslovima, gledanju u lice okrutnoj strani života zaslužuje mnoga čitanja i prebiranja po svojim kockicama da bi se – ne samo sklopio mozaik o sveobuhvatnosti Istine – nego da bi se, kako Omar parafrazira svog najboljeg prijatelja, sufiju Ebu-Seida, „čovjek odlučio da kroz ovaj Svijet prođe tiho, kao gost u tuđoj kući, jer i jeste u ovom životu gost u tuđoj kući, koja nije njegova, da bude tih i da ne ostavlja duboke tragove svojih stopala, jer to rade prostaci i prevaranti, da prohoda kroz ovaj život kao neko ko je svjestan da će ubrzo otići iz ove kuće, a da ne zna ni gdje ni kako ni zašto – ali je siguran da će otići“.
https://ivanlovrenovic.com/clanci/varia/enes-karic-roman-sto-pepeo-prica-dzevada-karahasana-fakticnosti-historije-i-fiktivnosti-knjizevnosti |
| naker |
Posted - 11/09/2025 : 22:29:17
Mrsko mi da teglim knjige sa sajma, pa iskoristio 50% popusta koje daje LOM na izabrane naslove. Akcija traje do kraja septembra
https://lombooks.com/akcija/
|
|
|
