forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Umjetnost
 Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
mladjo Posted - 19/05/2008 : 18:57:06
Popis svih recenzija na ovom topicu:

Vernor Vinge: Jazbina na nebu (mladjo) str. 1
Vernor Vinge:Vatra nad dubinom (mladjo) str 1
William Gibsom:Neuromancer (mladjo) str. 1
William Gibson: Count zero (mladjo) str. 1
Runemarks – Joanne Harris str. 2
Orson Scott Card: Enderova igra str. 2
Richard Matheson: Ja sam legenda str. 2
Walter M. Miller, Jr. - "A canticle for Leibowitz" str.2
Arthur C. Clarke - ideje i dostignuća str. 3
Isac Asimov - lik i djelo str.3
Roboti - mali traktat str. 4
Restoran na kraju Vaseljene (The restaurant at the end of the Universe) str.4
Roboti - mali traktat vol. 2 str. 5
Daglas Adams - "Zivot, Vaseljena i sve ostalo"str. 5
Magle Avalona - Marion Zimmer Bradley str. 5
Phillip Jose Farmer:Dveri vremena str. 6
Louis M. Bujold: Vorkosigan saga str. 6
Lois M. Bujold - "Diplomatski imunitet" str. 8
Časopis Ubiq - kratki osvrt str. 9
'Crvena soba' od spisateljice Niki Frenč. str. 9
Leva ruka tame i Svijet se kaže šuma str. 11
Maks Bruks: Svetski rat str. 12
Ijan Mekdonald: Bespuće str. 12
Zoran Jakšić:Severnjak str. 13
Steven King:Dolores Clairbone i Gerald s game str. 13
Steven King: It str 13
Polarisova SF antologija/95 str. 13
Ilija Bakić: Jesen Skupljača str. 13
Kraj Večnosti'(Isak Asimov) str. 13
"Kratka povest vremena" profesora Stivena Hokinga. str. 14
Michael Chabon: Gospoda pustolovi str. 14
Asimov: The shortest story ever made str. 14
Klark:'Spuštanje noći'. str. 14
Makroskop, Pirs Entoni
Pol Anderson:Krstaški pohod
Monolith vol. 2
Dragoslav Mihailović: Kad su cvetale tikve str. 16
Filip K. Dik: Doktor Bladmani
Polarisova SF antologija/97 str. 18
Dan Simmons:Hyperion str. 18 i 20
'2001:Odiseja u svemiru''. str. 20
Leva ruka tame LeGvin str. 20
Stephen King:Just after sunset str. 21
Tom Rimi:Slepi glasovi str. 22
Dejvid Gemel: Parmenion. str. 22
Kliford Simak:Svet - groblje str. 22
Dan Simmons:Pad Hyperiona str. 23
Donesite mi glavu Dražesnog Princa str. 23
Pol Anderson: Moždani talas str. 23
Filip K. Dik: Marsovsko vremensko iskliznuće str 24.
Wells:Rat svijetova str. 25
E. C. Tubs:Zvijezdana smrt str. 25
Polarisova SF antologija/93
Kliford Simak: Izbor Bogova str. 26
Filip K. Dick: Galaktičarski iscjeljitelj keramike str. 26
Jared Diamond, Sva naša oružja: zarazne bolesti, čelik i puške
Mirjana Novaković:Strah i njegov sluga str. 27
Robert Šekli:Savršena planeta str. 27
Pol Anderson: Biće vremena str. 28
Polarisova SF antologija/94
Artur Klark, Gregori Bedford:Sa one strane spuštanja noći
Stephen King:Salemovo str. 28
Dan Simmons:Hyperion str. 28, 29
Richard Matheson:I am legend str. 28
Ursula LeGvin:Hainske priče str.29
Ursula LeGvin:Dvanaest četvrti vetra
Philip K. Dick:A maze of death str 31
Piter Vajt:Prošlost je ljudska str. 31
Polarisova SF antologija/96 str. 32
Isak Asimov:Zadužbinska trilogija str. 33
Dejan Stoiljković:Konstantinovo raskršće str. 33
JOŠKO BELAMARIĆ:Freud u Splitu str. 36
Franc Kafka:Preobražaj str. 37
Roberto Saviano Gomora str. 37
Dan Simmons:Uspon Endymiona str. 39
EX - YU SF: edicija X - 100 str. 40
EX - YU SF: edicija Kentaur str. 41
Den Simons:Drud I. i II. deo str. 41
EX - YU SF:Biblioteka SIRIUS str. 42
EX - YU SF:edicija SUPERNOVA str. 42
ISAAC ASIMOV NA RAPIDSHAREU! (AUDIO KNJIGE )str. 45
Gordon N. Dickinson: Vojniče ne pitaj str. 45
EX - YU SF:Edicija POLARIS str. 47
EX - YU SF: SFera i SFeraKON str. 47
Polarisova SF antologija/99 str. 47
EX - YU SF:Furtinger, Pihač, Mikuličić str. 48
EX - YU SF: Povijest SFere i SIRIUSA I. - III. dio STR. 48
Filip Dik: Klanovi Alfinog mjeseca str. 48
Robert A. Henlein: Zvjezdani jurišnici str. 51
EX - YU SF:Irena Rašeta : Kako netko može ne voljeti znanstvenu fantastiku? str. 51
Robert Silverberg:Legende str. 51
Isaac Asimov: Zadužbina i zemlja str. 52
STEPHEN KING - snovolovka str. 53
Greg Ber, EON str. 53
kolebanje smrti str. 53
Niccolo Ammaniti: Ja se ne bojim, Pokupit ću te i odvesti, Kako Bog zapovijeda str. 54
Greg Bear: Legat str. 55
Clarke/Baxter: Oko vremena str. 55
Albert Camus: Stranac str. 56
Aleksandar Solženjicin: Jedan dan Ivana Denisoviča str. 56
JOHANES MARIO SIMMEL:Pustite cvijeće cvjetati str. 56
Greg Ber, PUT SVIH DUHOVA str. 56
R.A. Heinlein: Luna je okrutna ljubavnica str. 56
Riftwar saga str. 57
Charles Bukowski: Post - Office str. 57
Isaac Asimov:Čelične pećine i Golo sunce str. 57
Goran Skrobonja: Istinite laži str. 57
Stiven Presfild: ALEKSANDAR - vrline rata str. 57
Kliford Simak:Vreme je najednostavnija stvar str. 58
POLARISOVA SF ANTOLOGIJA 1998. g. str. 58
Den Simons:Pesme Boginje Kali str. 58
Den Simons: Ilion str. 58
STEAMPUNK str.59
Ursula Leguin: Pričanje str. 59
Stephen King:Cell str. 59
POLARISOVA sf antologija:2000 str. 60
Michael Swanwick - mali traktat str. 60
Filip Dik, UBIK str. 60
N. Calder: Magic Universe (Grand Tour of Modern Science) str. 60
S. Baxter: Dark Future str. 60
B. Knight: Figure of Hate str. 60
Val McDermid: A Place of Execution str. 61
J. Theorin: Echoes from the Dead str. 61
K. Maitland: Company of Liars str. 61
David Icke - Priče Iz Vremenske Omče str. 61
C. Palliser: Quincunx str. 61
C. J. Sansom: Dissolution str. 61
C. J. Sansom: Dark Fire str. 61
C. J. Sansom: Sovereign str. 61
C. J. Sansom: Revelation str. 61
Stanislav Lem:Fijasko str. 61
James Ellroy:Veliko ništavilo str. 61
L. Penny: A Fatal Grace str. 62
M. Crighton: 13. borac str. 62
L. Grosmann: Codex str.62
I. Banks: Excession str. 62
I. Banks: The Algebraist str. 62
A. Mathews: The Apotecary's House str. 62
S. Berry: The Templar Legacy str. 62
I. Pears: An Instance of the Fingerpost str. 62
White, Haft, White: The Key to the Name of the Rose str. 62
Bates: Liječenje oči bez pomoči naočala str. 62
Jefremov: Tajna tamne planete (Tumannost Andromedi) str. 62
Lem: Eden str. 62
Lem: Nepremagljiva str. 62
Christie: Misteriozni događaji u Stylesu str. 62
Christie: I poslije toga više nije bilo nikoga str. 62
Dexter: Misa za mrtve str. 62
Mankell: Muž, koji se je smijao str. 62
Gregory: Zavjera nasilja str. 62
Feynman: Ma sigurno se šalite, gospodine Feyman! str. 63
Petančič: Anor Kath - putevi magova str. 63
Verne: Tajnoviti otok str. 63
Jaroslav Hašek: Doživljaji dobrog vojnika Švejka str. 63
Jaroslav Hašek: Lik i djelo str. 63
Phillip K. Dick: Tamno skeniranje str. 63
Kod Kalicha - birtija koju je proslavio Švejk str. 64
Oscar Wilde: Slika Doriana Greya str. 64
Mark Nykannen: Search Angel str. 64
Lovecraft: Planine ludila str. 64
William Dietrich: Napoleonove piramide str. 65
Josef Škvorecky: Oklopni bataljon str. 65
Greg Bear: Premještanje Marsa (Vope) str. 65
Roberts: Kraj nafte (Panzer) str. 65
Taleb: Crni labud (Panzer) str. 65
Smith: Child 44 (Panzer) str. 65
Sigurdardottir: Poslednji rituali (Panzer) str. 66
Akunin: Ahilova smrt (Panzer) str. 66
Den Simons:Šuplji čovjek (Vope) str. 66
Pratchett: Barva magije (Panzer) str. 66
Khoury: Poslednji templar (Panzer) str. 66
Gibbins: Atlantida (Panzer) str. 66
Sussman: Kambizova zagonetka (Panzer) str. 66
Preston: Kodeks (Panzer) str. 67
Rollins: Karta kosti (Panzer) str. 67
Bourne: The righteous men (Panzer) str. 67
MacLean: Polarna postaja Zebra (Panzer) str. 67
Džef Vandermer:Zaljubljeni Dradin (Vope) str. 67
Balard:Četverodimenzionalni košmar (Vope) str. 67
MacDermid: Pjesma sirena (Panzer) str. 67
Clifford Simmak:Tranzitna stanica (Mladjo) str. 67
Hrvoje Kovačević: Putnikova smrt (Rock.BobRock.) str. 68
Guareschi: Don Camillo (Panzer) str. 68
Deutsch: Urota srebra (Panzer) str. 68
Goli otoci Jovo Kapičić (Osim) str. 68
Space - Opera (Mladjo) str. 68
Miroslav Krleža (Mladjo) str. 69
Martin, Carranza: Gaudijev ključ (Panzer) str. 69
Harris: Archangel (Panzer) str. 69
Morrison: The Ark (Barka) (Panzer) str. 69
Cooper: Tajna sedmog sina (u Evropi Knjižara mrtvih) (Panzer) str. 69
Robert A. Heinlein: Dvostruka zvijezda (ZG Naklada, 2008./org. izdanje 1956.) (Rock. Bob Rock)
Asimov:Roboti zore (Lord Vader 89 ) str. 70
TEMA:Domaći autori str. 70
Asimov:Roboti i carstvo (Lord Vader 89) str. 71
Smith: Gorky park (Panzer) str. 72
Monaldi, Sorti: Secretum (Panzer) str. 72
Zoran Žmirić:BLOCKBUSTER (Mladjo) str. 72
Sacks: Muž, koji je imao ženu za šešir (Panzer) str. 72
Singh: Lijek ili sljepilo? (Panzer) str. 72
Nesbo: Rodstrupe (Panzer) str. 72
Indridason: Grad čaša (Panzer) str. 72
Dahl: Zbirka kratkih priča (Panzer) str.72
Bram Stoker: DRACULA (mladjo) str. 72
Belani (Blažič): Obzidani grad (Panzer) str. 72
Smith: Ruins (Panzer) str. 72
Preston: the Cobra Event (Panzer) str. 72
Marr, Baldwin: The Eleventh Plague (Panzer) str. 72
Kurt Vonnegut: Mali traktat (Kunoichi) str. 73
Stephen King:Izmaglica (Mhejl) str. 74
Zoran Žmirić:VRIJEME KOJE NAM JE POJEO PAC - MAN (mladjo) str. 74
Asimov: Život u svemiru (Panzer) str 75
Bujold: "Pripravnik za ratnika". (DeeCay) str. 75
''Ljeto noći''(Den Simons) (Mhejl) str. 75
Arthur Clarke i Frederic Pohl: POSLJEDNJI TEOREM (Mladjo) str. 76
Theodor Stergen: VENERA PLUS X (Mladjo) str. 76
Hanlon: The science of the Hitchhiker's guide to the galaxy (Panzer) str. 76
STIEG LARSSON: TRILOGIJA MILLENIUM (Ken2) str.76
Panzer:Pilgrim (from the Chronicles of Un) (Mladjo) str. 76
Cornwell: Portrait of a killer, Jack the Ripper, Case Closed (Panzer)str. 76
Krakauer: Into the wild str. (Panzer)76
Frederick Pohl:DOLAZE KVANTNE MAČKE (Mladjo) str. 77
Parasvemir (Mentor und SFera, 2010.) str. 77
Panzer: Changes in Heaven (Mladjo) str. 77
Arthur C Clarke: serijal o Rami (Mladjo) str. 77
Rock.Bob Rockovih "par brzopoteznih":)) - King, Coben...
J. K. Jerome: Three men in a boat, to say nothing about the dog (Panzer) str. 77
KENTAUR - biblioteka znanstvene fantastike (mladjo) str. 78
Robert Silverberg: Noćna krila (Nightwings) (mladjo) str. 78
Kliford Simak: GRAD (mladjo) str. 78
Robert A. Heinlein: VRATA U LJETO (mladjo) str. 78
Arkadij i Boris Strugacki: HOTEL KOD POGINULOG ALPINISTE (mladjo) str. 79
Predrag Raos:MNOGO VIKE NIZAŠTO (mladjo) str. 79
Đoko Ostojić:SUČELICE NA TARI (Mhejl) str. 79
Atkinson(Yogi Ramacharaka): Science of Breath (Panzer) str. 79
Krunić: Med i krv (Panzer) str. 79
Gene Wolfe: The Book of the New Sun (Panzer) str. 80
Arkadij i Boris Strugacki:PUŽ GOLAĆ NA URVINI (mladjo) str. 81
William Tenn(Philip Mass): Of Men and Monsters (Panzer) str. 81
Thomas M. Disch: The Genocides (Panzer) str. 81
Stephen King: The girl who loved Tom Gordon (Vope) str. 82
Cordwainer Smith: A Planet named Shaygol (Panzer) str. 82
Alan Dean Foster: Midworld (Panzer) str. 82
James Blish:ZVIJEZDANE SPORE (mladjo) str. 83
Philip Jose Farmer: Dark is the Sun (Panzer) str. 83
Eric Frank Russell: Wasp (Panzer) str. 85
Kim Stanley Robinson: LEDENI HRAM (mladjo) str. 85
Hal Clement: Iceworld (Panzer) str. 85
Hal Clement: Mission of Gravity (Panzer) str. 86
Feldman: Svakidašnje tajne (Imponderables) (Panzer) str. 87
Lewis: Smijeh i kladivo (Komunistični vicevi 1917-1989) (Panzer) str.87
Isaac Asimov i Robert Silverberg: Spuštanje noći (Vope) str. 88
Jack Vance: Tales of the dying earth (Panzer) str. 88
Džo Haldemen:Večiti mir (Vope) str. 89
Ellison: I have no mouth, and I must scream (Panzer) str. 89
Isak Asimov - Nemsezis (Vope) str. 89
Somoza: Špilja ideja a.k.a The Athenian Murders (Panzer) str. 89
Risto V. Radunovića "Istorijska osnova završnice Njegoševog Gorskog vijenca" (Mhejl) str. 89
Christie: Murder of Roger Ackroyd (Panzer) str. 89
Gregori Benford - Saga o centru galaksije (Vope) str. 89
Kladnik: Ljubljana sa nostalgijom (Panzer) str. 89
Panzer: IDEAL FAMILY (mladjo) str. 91
Po: Viljem Vilson (Mhejl) str. 91
Milisav Popović:Zaboravljena gora (Culfis) str. 91
Djordje Balašević:TRI POSLERATNA DRUGA (Mladjo) str. 92
Roberts: The end of food (Panzer) str. 92
Albom: Tuesdays with Morrie (Panzer) str. 92
Scott Card: Kraljevski ručak (Panzer) str. 92
Stephen King:Under the done (Vope) str. 93
Olga Larionova:Leopard sa Kilimandžara (Pirgavi) str. 94
Isak Asimov i Robert Silverberg: Dete vremena (Vope) str. 94
NICCOLO AMMANITI - nek' zabava počne (Ken2) str. 95
Panzer:INSANE ASYLUM (Mladjo) str. 95
Pötzsch: Krvnikova kčer (Panzer) str. 95
George Orwell:Životinjska farma (Mhejl) str. 95
Paolo Koeljo:Đavo i gospođica Prim (Bruce S.) str. 96
Damir Hoyka:XAVIA (mladjo) str. 97
Riel: Otkvačene arktičke priče (Panzer) str. 98
Mara R. Sirako: Dangober (Panzer) str. 98
Gartner: Praznina napretka (iz pradavnine u daljnu budučnost) (Panzer) str. 99
Phillp K. Dick:UBIK (mladjo) str. 99
Kurkov: Piknik na ledu a.k.a Smrt i pingvin (Panzer) str. 99
Alfred Bester: RAZORENI ČOVJEK (mladjo) str.101
Aldiss: Hothouse a.k.a The Long Afternoon in Earth (Panzer) str. 101
Miljenko Jergović:SARAJEVSKI MARLBORO (mladjo) str. 101
Paolo Koeljo:Anđeo ćuvar (Bruce Springsteen) str. 101
Isak Asimov:Zvezde prah nebeski (Lord Vader89) str. 101
Miljenko Jergović:Ruta Tannenbaum (Osim) str. 102
Phillip K. Dick:TECITE SUZE MOJE, REČE POLICAJAC (mladjo) str. 102
Isaac Asimov:Svemirske struje (LordVader89) str. 102
Kurt Vonegut jr.:KLAONICA 5 (mladjo) str. 103
Predrag Crnković: BEOGRAD ZA POKOJNIKE (mladjo) str. 104
Vladimir Pištalo:MILENIJUM U BEOGRADU (mladjo) str. 105
Aleksandar Novaković:VOĐA (mladjo) str. 105
Buzzati: Sedam katova (Iz knjige 60 priča) (Panzer) str.105
Dule Nedeljković:PONEDJELJAK (mladjo) str. 106
Mankell: Muškarac iz Pekinga (Panzer) str. 106
Hochgatterer: Slatkost života (Panzer) str. 106
Veselin Gatalo: GETO (mladjo) str. 108
Veselin Gatalo:CAFE OXYGEN (mladjo) str. 108
Monaldi & Sorti: Veritas (Panzer) str. 108
Mordecai Roshwald:LEVEL 7 (Panzer) str. 110
Michelle Moran: "Nefertiti" (DeeCay) str. 110
David Albahari:SNEŽNI ČOVEK (mladjo) str.110
Jaroslav Hašek:DOBRI VOJAK ŠVEJK UOČI RATA I DRUGE ČUDNOVATE ZGODE (mladjo) str. 111
Robert Heinlein:Stranger in a strange land (Pirgavi) str.111
Patrick Ness:The knife of never letting go (Panzer) str. 112
David Morrell:The Totem (Mhejl) str.114
Collins: Arena smrti, 1. dio Igre gladi trilogije (Panzer) str. 114
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 1:ZVIJEZDE ĆE BITI NJIHOVE (mladjo) str. 114
Mahabharata (Mhejl) str. 114
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 2:ŽIVOT ZA ZVEZDE (mladjo) str. 114
Jevgenij Zamjatin:MI (ordell) str. 115
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 3:ZEMLJANINE VRATI SE KUĆI (mladjo) str. 115
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 4:TRESAK CIMBALA (mladjo) str. 115
George R.R. Martin:DYING OF THE LIGHT (Panzer) str. 116
Giljermo Del Toro/Čak Hogan:SOJ (Swamp thing) str. 116
Robert A. Heinlein:DVOSTRUKA ZVIJEZDA (mladjo) str. 116
Philip K. Dick - Čovjek u visokom dvorcu (Pirgavi) str. 116
Robert A. Heinlein:LUNA JE OKRUTNA LJUBAVNICA (mladjo) str. 117
Beckett: Geneza (panzer) str. 117
Patrik MekKejb - Snježna šuma (Mhejl) str.117
Toole: Urota idiota (Panzer) str.119
Stanislaw Lem. nepobedivi (Pirgavi) str.119
Roger Zelazny:The dream master (Pirgavi) str.121
Zusak: Kradljivka knjiga (Panzer) str.122
Phillp K. Dick: Sanjaju li androidi električne ovce? (mladjo) str.123
Viktor Peljevin:Život insekata )Gil-galad) str.123
Džordž Orvel - Niko i ništa u Parizu i Londonu (zorglub) str.123
Srđan Valjarević - Dnevnik druge zime (zorglub) str.123
Phillip K. Dick: FILMSKE PRIČE (mladjo) str.124
Neal Stephenson:ANATHEM (Panzer) str.124
Stanislav Lem:FIJASKO (mladjo) str.126
Stanislav Lem:SOLARIS (mladjo) str.127
Stanislav Lem:GLAS GOSPODARA (mladjo) str.128
Joe Haldeman:VJEČNI RAT (Pirgavi) str.129
Odraslima Slovenije (Panzer) str.130
John Brosnan:NEBESKI GOSPODARI (Pirgavi) str.130
Vikas Swarup:ŠESTORICA OSUMNJIČENIH (Panzer) str.133.
George Orwel:1984. (mladjo) str.134
Arthur Clarke i Gentry Lee:KOLEVKA (mladjo) str.134
Brian Aldiss:HELIKONIJA PROLEĆE (Pirgavi) str.135
Matej Mertik:KAPETANE NA ZEMLJI IMA SVE MANJE I MANJE TRATINČICA (Panzer) str.136
Ivan Ivanji:NA KRAJU OSTAJE REČ (mladjo) str. 136
Dennis Lehane:LIK I DJELO (Johnny Difool) str.136
Luis McMaster Bujold:ZIMOSLAVNI DAROVI (mladjo) str.138
Jerzy Kosinski:BEING THERE (Jonny Difool) str.139
David Hewson:THE KILLING (Panzer) str.140
Brian Aldiss: HALIKONIJA LETO (Pirgavi) str. 140
Luis McMaster Bujold:DIPLOMATSKI IMUNITET (mladjo) str. 141
Luis McMaster Bujold:LEDENE OPEKLINE (mladjo) str. 141
Dean Koontz:ISKORISTI NOĆ (Pirgavi) str. 142
Dean Koontz:ŽESTINA (Pirgavi) str. 142
Fred Saberhagen:BERSEKERSKI TRON (mladjo) str. 142
China Mieville:STANICA PERDIDO (DeeCay) str.143
MONOLITH 002 (Pirgavi) str. 143
Greg Bear:THE FORGE OF GOD (Vope) str.143
George R.R. Martin i Lisa Tuttle:VJETROVITO UTOČIŠTE (Pirgavi) str. 143
Zoran Živković:BIBLIOTEKA (Pirgavi) str.144
C.J.Cherrych:DOWNBELOW STATION (Vope) str.144
Adam Troy Castro:LIK I DJELO (Ernie Pike) str.144
Harper Lee:UBITI PTICU RUGALICU (Johnny Difool) str.144
Peter Pišćanek:RIVERS OF BABYLON - KAKO JE LOŽAČ POSTAO TAJKUN (Panzer) str.144
Peter Terrin:STRAŽAR (Panzer) str.144
Inka Parei:RASHLADNA STANICA (Panzer) str.145
Fred Saberhagen:BERSEKERSKI TRON (mladjo) str.145
J.K. Rowling: THE CASUAL VACANCY (pANZER) STR.145
Branislav Glumac:FIUMIANKA (Just_Charlie) str.145
Srećko Cuculić:ZAGREPČANKA (Just_Charlie) str.145
C.J.Cherryh:CYTEEN (Vope) str.146
Hannu Rajaniemi:THE QUANTUM THIEF (Vope) str.146
Khaled Alkhamissi:TAXI (Panzer) str.146
Roger Zelazny:ZOVEM SE KONRAD (Pirgavi) str. 146
J.G. Ballard:POTOPLJENI SVIJET (Pirgavi) str. 147
Manuel De Pedrolo:MESANOSCRIT DEL SEGON ORIGEN (Panzer) str.147
Volter Trevis:ČOVJEK KOJI JE PAO NA ZEMLJU (mladjo) str.147
Rod Rees:POLUSVIJET(ZIMA) (mladjo) str.150
John Scalzi:OLD MAN'S WAR (Pirgavi) str.151
Thompson Walker: DOBA ČUDA (Panzer) str.151
Julianna Baggott: ČISTI (PRVI DIO TRILOGIJE) (Panzer) str.151
Martin Cruz Smith:PARK GORKOG (mladjo) str.151
Ray Bradbury:VATRA I LED (DeeCay) str.151
H.G. Wells:ZVIJEZDA (DeeCay) str.151
Martin Cruz Smith:VUKOVI JEDU PSE (mladjo) str.152
H.P Lovecraft:POTRAGA ZA NEZNANIM KADATHOM (DeeCay) str.151
Robert A. Heinlein:ZVIJEZDANI JURIŠNICI (DeeCay) str.154
Phillip K.Dick:SANJAJU LI ANDROIDI ELEKTRIČNE OVCE? (DeeCay) str.154
Martin Cruz Smith:STALJINOV DUH (mladjo) str.154
J.K. Rowling:THE CUCKOO'S CALLING (Panzer) str.154
Forest Carter: THE EDUCATION OF LITTLE TREE (Panzer) str.154
Martin Cruz Smith:ZVIJEZDA SJEVERNJAČA (mladjo) str.155
Martin Cruz Smith:HAVANSKI ZALJEV (mladjo) str.155
John Burdett:BANGKOK 8 (mladjo) str.156
John Wyndham:DAN TRIFIDA (DeeCay) str.156
Sam J. Lundwall:NIJE VREME ZA HEROJE (DeeCay) str.156
K.W. Jeter:BLADE RUNNER 2 - NA RUBU LJUDSKOSTI (DeeCay) str.157
Brian W. Aldiss:NON-STOP (DeeCay) str.158
Antti Tuomainen:ISCJELJITELJ (DeeCay) str.158
Stanislaw Lem:NEPOBEDIVI (DeeCay) str.158
Orson Scott Card:ENDAROVA IGRA (DeeCay) str.159
Orson Scott Card:GOVORNIK ZA MRTVE (DeeCay) str.160
Harry Harrison:SVIJET SMRTI (mladjo) str.160
SIRIUS BROJ 19 (mladjo) str.161
SIRIUS BROJ 19 (DeeCay) str.162
Lee Child:JEDAN HITAC (Johnny Difool) str.163
Kim Stanley Robinson:2312 (Vope) str.164
Darko Macan:KOŽA BOJE MASLINE (Johnny Difool) str.164
Roger Zelazny:GOSPODAR SVJETLOSTI (Johnny Difool) str.164
Roger Zelazny: THIS IMMORTAL (Erine Pike) str.164
John Scalzi:REDSHIRTS (Ernie Pike) str.164
Goran Vojnović:ČEFURI RAUS! (Johnny Difool) str. 164
John Scalzi:REDSHIRTS (Vope) str. 164
Fred Saberhagen:BERSERKERS:THE BEGINNING (Vope) str. 164
Robert Bryndza:SMRTONOSNE TAJNE (mladjo) str. 237


















Popis će redovito biti ažuriran...







Evo, na početku, počeo bih sa jednom isprikom;imam samo dvadesetak min vremena između obaveza, pa Vas molim za razumijevanje glede gramatičkih i inih grešaka;shvatite ovo prvenstveno kao jedan tok misli.
Dugo se već pripremam otvoriti ovakav jedan topic, topic gdje bi (uvjeren sam) veliki broj ljubitelja dobre knjige mogao popričati i iznijeti svoje mišljenje o pročitanom djelu. Svakako, postoje specijaliziraniji forumi za ovu temu, ali zašto ne otvoriti jedan ovakav topic i među ljubiteljima stripa, te na taj način uvidjeti kakva je čitalačka kultura, razina razmišljanja, pa i tolerancija različitih mišljenja glede (ne)pročitanih knjiga.Dakle, ne mislim ovdje ni na koji žanr posebno; ovaj topic otvoren je za apsolutno sve vrste pisane riječi. Stoga, pucajte sa svojim recenzijama (malim, srednjim, velikim ) komentarima, mišljenjima, prodikama, iživljavajte se slobodno:). Nadam se da će se barem par ljudi odvažiti da nešto napiše, a ako se nitko ne javi...ha, pa barem sam pokušao

Evo jedne moje:

TAKO BLIZU, A TAKO DALEKO, IZA SVAKOG UGLA JE SAZNANJE NEKO

Vernor Vinge: Jazbina na nebu
A deepness in the sky
Žanr:SF
Hugo i Nebula winner
Algoritam, 2006.
745 str.
Prijevod:Kristijan Vlašić
Lektura: Zinka Joh

Science-fiction oduvijek je od strane "stručne" kritike bio prikazivan kao "pulp" žanr namijenjen prvenstveno nezahtijevnoj publici željnoj lakoga štiva. Ti argumenti, na žalost, i dan danas su aktualni i ne pokazuje se mogućnost njihova skorog iskorijenjivanja. Jedan banalan primjer to dokazuje: što mislite da li je moguće da jedna sf knjiga završi u lektiri za srednju školu? Naravno da ne, ta ideja Vam je smiješna sama po sebi. Zašto? Jer znate, kao i ja, da će "stručni" milje takvu ideju odbaciti kao nešto izrazito neozbiljno. Zašto ovo sve govorim? Zato što je knjiga koju predstavljam jedno istinsko remek djelo, ne samo u domeni žanrovske kritike, nego uopće. Međutim, nikada ovakvo dijelo nećete naći u lektiri, ali zato će "Madam Bovary", koja je, kako god okreneš, jedan obični ljubić, uvijek biti sveprisutna.Također, dosta često se čuje mišljenje da je veliki dio sf književnosti loš. Tu bih citirao velikog sf barda Theodora Sturgeona:"Točno je da je 95% sf-a smeće. Ali 95% bilo kojeg drugog žanra je također smeće". Mislim da je s tim sve rečeno.
Ali, okrznimo malo konačno i samu knjigu:Evo kratkog sadržaja(LIGHT SPOILER):
Radiosignal s ugasle zvijezde koja nikako nije mogla nastati prirodnim putem poput zova sirene privući će dvije ekspedicije iz različitih dijelova svemira naseljenog ljudkom rasom. Zvijezda koja se pali i gasi svakih 250 godina ima planet koja naseljavaju inteligentna bića. Prva koja bi ljudi mogli susresti otkad su krenuli u istraživanje svemira. Genijalni umovi sva tri svijeta sukobiti će se u bitci na život i smrt u kojoj su ulozi daleko veći nego što bilo tko od njih može pretpostaviti (SP OFF).
Karakterizacija likova u ovoj knjizi dovedena je do savršenstva. Likova je popriličan broj, međutim količina osobnih podataka te iznenađujućih preokreta, kako u osobnom pogledu likova, tako i glede njihovog identiteta, na vrlo je visokom nivou. Ljudi su ovdje prikazani onakvima kakvima jesu, u pravom smislu riječi. Međutim, kao i u stvarnom životu, na sreću cijeloga ljudskog roda, uvijek postoji nekolicina pojedinaca koji su u stanju promijeniti stvari. Genijalnost jednog pojedinca vanzemaljske rase( namjerno Vam neću reći ništa glede njihovog izgleda:)), toliko očarava i ponovno me uvjerava u jednu činjenicu primjenjivu na ljudski rod; nisu ljudi zaslužni za napredak na raznim poljima znanosti tokom tisućljeća. nije čovječanstvo postiglo napredak i svijet u kakvom živimo. Ne, nije to zasluga ljudskog roda nego nekolicine pojedinaca. Da, imamo sreću da se svako malo u ovom našem svijetu rodi genijalac poput Einstena ili Tesle, i zahvaljujući njihovoj mudrosti i genijalnosti čovječanstvo (ipak) gura naprijed. Takav je i Shakner Underhill,vanzemaljac i jedan od glavnih junaka ove priče.
Također, kaže se da su svi ljudi jednaki u svojim pravima. Proširio bih malo tu izjavu i dodao da smo svi mi, bića u svemiru jednaki u logici i bez obzira gdje se nalazili, uvijek će iza nekog kutka vrebati neko saznanje koje jedva čeka da bude ubrano.

P.S. za Vope-a (koji je jedini ovo pročitao do kraja:)) Radnja ove knjige se dešava 30 000 godina prije knjige "Vatra nad dubinom.

Eto. Pucajte!


<
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
ridiculus Posted - 03/10/2026 : 12:39:44
Što se tiče Hotorna, jedan dodatak.

Kosmos je objavio izbor njegovih kratkih priča, i to vrlo skroman, ali i to je bolje nego ništa (videti ovde). Neke od priča se nalaze u zbirkama izdavača Naratora, na primer, Beleg (The Birth-mark) i Rapaćinijeva kćerka.

Evo kako Kosmos najavljuje te priče:
quote:
ove pripovetke obuhvataju rane primere naučne fantastike u svetskoj književnosti, ali i duboke psihološke uvide u unutrašnje svetove likova.

Ovo drugo je tačno, ali "naučna fantastika"?

Ne poričem da je nema u naznakama, baš nigde*, jer sam čitao samo 20-ak pripovetki (i imam pri ruci još desetak), ali od onog što jesam čitao, jedino veštice, vešci, i crna magija imaju zapažen deo. Možda "crna nauka", "magijska nauka", ili kako god, sve osim "nauke" u strogom smislu XX veka i atomske bombe. A najčešće je moguće naći i racionalno objašnjenje - ostavlja se čitaocu da veruje u šta želi.

Hotorn uživa u misteriji, u tajni. Čitajući Mr. Higgibotham's Catastrophe, jednu od meni omiljenih, zaista nisam mogao da naslutim u kom smeru će se razvijati priča. Sada, kada je osnovna misterija razvejana, ostaje pitanje kako ću primiti priču na drugo čitanje. Wakefield je drugačiji slučaj. Tu priču sam pročitao dva puta, i drugi put ništa nije izgubila na snazi i prodornosti. I u njoj postoji velika misterija, ali to nije misterija zapleta već motivacije. Skoro sigurno je svako od vas čitao ili gledao nešto slično, gde prosečan, miran, povučen čovek uradi nešto neočekivano i surovo (u nekim slučajevima čak i ubistvo) i svi njegovi poznanici se iščuđavaju, kunući se da nikad ne bi pomislili da je sposoban za tako nešto. Sve to je začeto već u Wakefield-u.

Druga stvar je da Hotorn voli masovnu histeriju i njene posledice, što se vidi u priči My Kinsman, Major Molineux, ali i na samom završetku romana Skerletno slovo. Čak i pomenuta Katastrofa gospodina Higinbotama me u jednoj sceni podseća na Velsovo čitanje Rata svetova, koje je izazvalo paniku u Americi. Fake news u prvobitnoj verziji! Na ovo bi bilo dobro dodati razmišljanja Hotornovog prijatelja i najuticajniju ličnost američkog intelektualnog života, Emersona, o odnosu rulje i pojedinca, ali nisam sad spreman za takav poduhvat.

Ali ima i drugačijih priča, usamljeničkih, odigranih u divljini ili onoj drugoj divljini, urbanoj (jer, reče Emerson, i među gomilom se može biti sam), sa likovima čija sudbina se tragično prekida bez pompe ili meta-samosažaljivanja omiljenog u naše vreme. Nema tu deljenja traumatičnih iskustava i traumatizovanih stanja! Priroda (ili viša sila) gazi one koji se ne uklope ili koji, jednostavno, nemaju sreće.


*Eksperiment Doktora Hajdegera zvuči kao ulazak u taj žanr, ali nisam je čitao.
Combatrock Posted - 18/09/2026 : 12:32:39
Mesa Selimovic Secanja.
ridiculus Posted - 16/09/2026 : 10:27:31
Kako sam već ranije rekao, dosta vremena sam proveo sa Gibbonovim Decline and Fall of the Roman Empire. Samo prva knjiga od tri (koje imam, u celokupnosti ih ima 6), ali dosta je tu bilo materijala, kako anegdota, tako i pogleda i argumenata u korist uzroka istorijskih događanja i promena.

Neke anegdote su vrlo zabavne i pamtljive - kao ona sa Carusom (kod nas: Kar) kome dolazi persijsko izaslanstvo dok je on sa vojskom u pohodu na Persiju - ali Gibonovo delo se zasniva na ovom drugom, na širokoj filozofskoj viziji koja događajima daje širi smisao. Nema u ovoj istoriji mnogo godina i brojeva.

Usredsrediću se samo na jedan deo: poglavlja 15 i 16, to jest, poslednje poglavlje u knjizi I i prvo poglavlje u knjizi II, su o hrišćanstvu. Ovo prvo je o razvoju hrišćanstva uopšte, dok je drugo o odnosu careva prema toj religiji i crkvi. Usudio bih se reći da je u pitanju jedna od važnijih rasprava ikad napisanih o toj temi. Gibbon nalazi 5 razloga zbog kojih se hrišćanstvo proširilo i bilo toliko uspešno. Peti, poslednji u nizu, je hrišćanska organizacija, to jest crkva, to jest, država u državi. Prethodne religije su spajale ljude, hrišćanstvo ih je odvajalo: ili si sa nama, ili nisi. Nije to ekskluzivna odlika hrišćanstva, ima je i zoroastrizam, i judaizam, ali kod ovog poslednjeg nema svojevoljnog ulaska ili izlaska (to jest, nema ili-ili, zna se gde je ko praktično od rođenja).

Naravno, uprošćavam da bih dao širu sliku, a uvek je bilo jeretika i izuzetaka.

A posle Gibbona, išao sam od Tolstoja do Hawthornea, od ruskih stepa (ili kavkaskih brda) do divljih šuma Severne Amerike. O Hadži-Muratu sam rekao koju tamo na temi o ruskom piscu, a svako ko me bolje poznaje zna da smatram Hawthornea, uz Emersona i Whitmana, najznačajnijim piscem ovog drugog kontinenta. Znam da bi mnogi umesto njega stavili Poea... vratićemo se na to kasnije.

Elem, čitam kratke priče od Hawthornea, Selected Tales and Sketches, u izdanju Penguin Classics iz 1987, koje sadrži oko 30 priča i skica. Ovaj drugi termin je bitan, i ne odnosi se na nezavršene priče ili one samo okvirno započete, već na pristup u pripovedanju. Kratka priča, kao forma, bi trebala biti, u modernom obliku, zaokružena celina. Čehov i Borhes su njeni apostoli, modeli, i, možda, vrhunci. Čehov, sledeći Turgenjeva, i Borhes, sledeći Kafku, pristupaju formi na različite načine, koje bih najlakše, iako vrlo grubo, mogao da opišem kao emocija i imaginacija. E sad, Kafka je pisao skice, a ne kratke priče u smislu koji pominjemo. Skica je slična, ali nema kraj, nema poentu, ne daje čitaocu vremena da se događaj slegne, jednostavno je tako kako je. Ali Kafka spaja Hawthornea i Poea, imaginaciju prvog sa svetom nervozom drugog.

Evo šta Hathorne ima a Poe nema i zbog čega sam ga uvek smatrao boljim piscem (a posle ovih pročitanih priča, još i više):
- jezik, stil, figuracija... neka od poređenja i slika koje daje su među najboljim koje sam ikad pročitao;
- imaginacija koja vodi daleko u budućnost i u ljudsku prirodu, ne samo u njenu mračnu stranu; ovo što je u priči Mrs. Hutchinson rekao o ženama kao piscima koje će u budućnosti po broju i radinosti istisnuti muškarce je proročanski koliko išta to može biti;

Njegovu priču Wakefield je Borhes smatrao prvom modernom pričom. Radi se o čoveku istog imena, koji, živeći sa porodicom u velikom gradu, jednog dana odluči da se ne vrati kući, i da živi inkognito negde dovoljno blizu, ali gde ga ne znaju. I tako živi mnogo godina odvojeno, bez pravog razloga, bez pravog smisla, osim želje. i onda se vrati, i to je to. Ali meni je Feathertop još draža (nema je u kolekciji koju čitam), jer u našem dobu veštačke inteligencije, čovekolikih robota, i svakojakih imitacija i simulacija, dobija novi značaj i novu snagu. (Ukratko: čovek ne ume da prepozna čoveka, zaveden je površinom.)

Možda dodam još nešto kada pročitam čitavu zbirku.
Combatrock Posted - 09/09/2026 : 21:13:56
Satantango - Laslo Krasnahorkai 10/10
naker Posted - 02/09/2026 : 20:27:34



Malj za učenjake (Aleksandar Dobrijević)


Tomas Bernhard jedan od popularnijih autora na ovim prostorima, pa ne čudi da postoji klub udruženja fanova dotičnog autora u Srbiji. Jedan od članova ide toliko daleko da odluči da podražava način života Bernharda. On filozofski smatra da je Bernhard uspeo kao pisac upravo iz razloga što nije morao da ima posao jer je imao "tetku" koja je finansirala njegovu spisateljsku karijeru. Ako pisac želi dobro da piše, on ne sme sebi dozvoliti da brine o svakodnevnim i uobičajenim finansijskim problemima koji dotiču obične ljude. On je svoje neuspehe u pronalaženju dotične tetke mecene koja bi izdržavala i finansirala pisca, napisao u knjigi Roman o Tetki...

Roman je zamišljen kao ljubavno pismo Tomasu Bernhardu. Autor podražava i kopira stil i način pisanja dotičnog Germanca. Mora se reći da autor sasvim uspešno skida tu čuvenu naraciju Bernharda gde mu se roman ne deli na poglavlja, i gde je sve napisano u tom jednoteistom ritmu sa dugačkim rečenicama gde se autorova misao ređa bez prestanka i bez pauze. Ali nažalost autor nije uspeo da skine tu opsesivnu naviku Bernharda da ponavlja jednoteiste stvari kao da kleše svoje stavove u kamen. Ali OK, polovičan uspeh je korektan rezultat. Roman ima par smešnih situacija, ali sem stila koji podražava Bernharda nema ovde baš puno toga.

Cenim da je roman prevashodno namenjen fanovima čuvenog stila pisanja Bernharda. Za slučajne prolaznike ipak ne

..........

Na osnovu ogromnog reprezentativnog uzorka od čak tri knjige moderne ex-yu literature, zaključujem da su naši moderni autori čitali dobre stvari i da su imali dobre uzore. Oni mogu relativno uspešno da skinu stil i naraciju iz romana autora koje vole. Ali ipak izostaje neki vid kreativnosti ili originalnosti, neka jača ideja vodilja ili nešto što bi nas nateralo da se zamislilo, ili bilo kakav jasniji pokazatelj da čitamo domaću literaturu, a ne samo ljubavno pismo autorima koje volimo. Na ove knjižice više gledam kao na vežbe i zadatke u pisanju koje bi jedan profesor na katedri zadao svojim studentima kako bi vežbali i radili na svom pisanju, nego kao neko kompletno i nezavisno delo koje ima težinu nekog romana. Ali OK, moguće da su moja očekivanja previsoka

.....................

Ovo je bila poslednja knjiga koju sam imao na lageru za ovu temu. Prepuštam reč cenjenim kolega da ostavljaju svoje utiske o pročitanom
Salkan Posted - 30/08/2026 : 15:19:48



Bekim Sejranović je za svoj roman „NIGDJE, NIOTKUDA“ iz 2008.godine dobio nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen na prostoru BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore već naredne godine. Praktično je preko noći dobio mjesto među najzapaženijim imenima post-jugoslovenske književnosti, a kasniji reprinti (četiri izdanja) su samo potvrdili taj status. Ovih dana sam mu se vratio bez obaveze da učestvujem u kolektivnom književnom oduševljenju i tvrdim da ga vrijedi ponovo čitati: ne kao himnu nomadizmu, nego kao vrlo precizno ispisanu anatomiju jednog čovjeka koji od vlastite nepripadnosti pravi životni princip.

Sejranović je, manje-više, bio moj sugrađanin i iako ga nisam poznavao neposredno, znao sam ga iz druge ruke, preko ljudi koji su mu ovdje bili vrlo bliski. Pa čak sam znao i za njegovu porodicu. Zato njegov nomadizam za mene nije književna poza. Bekimov život je zaista bio obilježen odlascima, povratkom, promjenom staništa i trajnim osjećanjem privremenosti. Nekad je u nekom intervjuu sam izjavio kako mu je sve bilo privremeno još od djetinjstva, od razvoda roditelja, kada je živio kod djeda i majke (nene), dok su roditelji odlazili i vraćali se. Međutim, tu bi trebalo početi sumnjati u onu blagu kritičarsku formulu po kojoj se nepripadanje gotovo automatski pretvara u slobodu. Jer, Bekimov postupak mnogo je zanimljiviji od njegove deklarativne filosofije. Sadašnjost piše kratkim, jednostavnim, gotovo potrošenim rečenicama. Misao zaokružuje ekstremnim cinizmom. Prošlost se, naprotiv, širi: dobija prostor, ritam, atmosferu, detalj, muziku. Scene iz sjećanja pažljivije su komponovane i jezički bogatije. Kao da sadašnjost samo prolazi kroz njega, dok prošlost tek u književnosti dobija mogućnost da bude nastanjena. Čovjek koji nije uspio da nastani vlastiti život zato ga nastanjuje u jeziku.

I tu kreće moja nelagoda.

Nije problem u tome što Sejranović pati. Nije problem ni u tome što je njegov život bio težak, rasut ili autodestruktivan. Problem nastaje onda kada vlastita pukotina prestane biti rana koju čovjek pokušava zatvoriti i postane nešto što se njeguje. Odlazak tada nije više bijeg iz nesreće, nego način da se nesreća održi. Povratak u Brčkom majki i djedu, ulicama djetinjstva, ne mora nužno značiti povratak domu; može značiti uzimanje nove doze nostalgije postrebne da bi se ponovo moglo otići. Tako Bekim uspostavlja savršen zatvor – odlazim zato što ne pripadam, vraćam se zato što ipak negdje pripadam, a zatim ponovo odlazim kako bih dokazao da nigdje ne pripadam. Dom se zaista pojavljuje kao mjesto sjećanja, ali nikada kao odluka. A dom, za razliku od nostalgije, traži i cijenu: ostati, odgovarati, pripadati, odreći se dijela beskonačnih mogućnosti vlastitog „ja“.

Zato je možda i najzanimljivija činjenica o ovom romanu ona koju njegova recepcija najradije pretvara u vrlinu: autentičnost. Sejranović je koristio vlastiti život kao sirovinu, a njegovo preplitanje života i književnosti bilo je svjesni dio njegovog stvaralačkog postupka. Ali šta ako je ta „sirovina“ bila istovremeno i zamka? Šta ako čovjek vlastitu propast može pretvoriti u književni kapital, pa onda od tog kapitala izgraditi vlastiti mit? Tad se krug zatvara: živim rasuto, patim zbog rasutosti, od patnje pravim književnost, književnost potvrđuje moj identitet, a identitet mi daje razlog da nastavim živjeti isto. Vlastita nesreća postaje građa; usamljenost postaje stil; lutanje postaje identitet. Ono što je moglo biti poziv na preobražaj pretvara se u estetiku. Eto tu se ne slažem s onom blagonaklonošću koja nomada automatski pretvara u slobodnog čovjeka, nepripadanje u autentičnost a samouništenje u cijenu umjetnosti. Književnost mora biti velika i kada govori iz velike zablude. Pisac može biti uvjerljiv upravo zato što je savršeno iskren u reprodukciji vlastite zablude, zar ne?

Zato ovaj roman na kraju ne mislim kao roman o čovjeku koji nije pronašao svoje mjesto – vidim ga kao mnogo mračniju mogućnost, o čovjeku koji je od vlastite nemogućnosti da pronađe mjesto napravio svoj jedini identitet.

Možda Sejranović nije samo tražio vječnost kroz književnost, moguće je da je književnost postala način da vlastitu prolaznost prevede u trajanje. Ali cijena tog prevođenja bila je opasna – što je život rasutiji, to je književna legenda mogla biti potpunija. Što je pukotina bila dublja, to je tekst mogao biti ljepši. Ovdje se za mene završava romantika Sejranovićeva nomadizma. Možda njegova najveća književna vještina nije bila u tome da opiše vlastitu propast, nego u tome što je znao učiniti da propast izgleda kao sudbina, a sudbina kao umjetnost. Mislim da bi i kritika trebala da prestane diviti se rani i konačno, da se upita, onako lažno elitistička, isprazna i jeftina (kakva kritika danas i jeste, jelte, jer ko pobogu danas čita išta od potplaćenih medija): jesmo li mi u Bekimovom slučaju pred velikim piscem koji je svjedočio vlastitom padu ili pred čovjekom koji je vlastiti pad toliko dobro estetizirao da smo zaboravili pitati zašto je uopšte odbio ustati?

Horizontala = rinaka
Bez vertikale nema dobra.
naker Posted - 27/08/2026 : 22:42:20



Nađin karusel (Viktor Radonjić)


Mlada devojka kroz život prolazi kao da se vozi karuselom u luna parku. Radi u pekari, živi sa momkom, njegovi roditelji joj nalaze posao u banci, upoznaje nove ljude... Kako dune vetar tako se pomera i ona, kao da se vozi karuselom. Pokušava da pronađe tlo pod nogama, a sve oko nje sa samo vrti...

Za jednog muškog autora mora se reći da je napravio dobar portret moderne mlade devojke. Ovo ne mora da znači da nam se sviđa njena ličnost ili njeni stavovi, ali dobro postavljen lik. Priča je donekle klasična priča o pronalaženju sebe u velikom gradu. Ima par smešnih situacija, pogotovo sa roditeljima, gde autor na zanimljiv način prikazuje koliko očekivanja mogu da se razlikuju od stvarnosti. Autor dobro prikazuje taj otpor koji mlade osobe mogu imati kada im okolina govori kako treba da žive svoje živote.

Najveći problem romana je način na koji je napisan i stil koji koristi autor. Previše prepotentne i arogantne rečenice, autor piše kao popio svu pamet ovog sveta. Nema rečenice gde se ne koriste neke opskurne i kvazi-inteligentne rečenice gde autor želi da se hvali kako poseduje ogroman fond reči. Zamorno i naporno za čitati, a nepotrebno. Autori koji žele da ih drugi smatraju pametnim često ispadnu veoma glupi. Najbolje priče su napisane na jednostavan način, ali su ideje univerzalne. Lekcija koju ovaj autor treba da nauči.

Dobar portret jedne mlade moderne devojke, ali napisano na previše prepotentan način
naker Posted - 25/08/2026 : 23:22:03
Toliko sam knjiga uzeo od LOM-a, da su mi neke romane ex-yu autora dali gratis. Ne sećam se kada sam poslednji put čitao literaturu sa ovih prostora, pa eto nenadane prilike da vidim na šta liči moderna ex-yu književnost.





Uvjerljivo drugi (Sven Popović)


Glavni lik priče je mladi muškarac koji ima neozbiljan posao i koji želi da postane pisac. Često pije i provodi vreme sa drugarima po raznim žurkama i svirkama. Ali najviše vremena troši na veze sa devojkama...

Autora moram pohvaliti što ima dobar muzički ukus, "soundtrack" ove knjige su dobre pesme dobrih bendova. Uostalom cela ta premisa i atmosfera romana oko angsta mladih ljudi koji pokušavaju da se pronađu u okruženju, da pronađu sebe, ima tu punk/rock atmosferu. Dosta se piše o devojkama i ljubavnim odnosima. Dijalozi su nekada previše kratki i svedeni, skoro minimalistički. Najveći problem romana je što imam osećaj da sam sve ovo već iščitao kod drugih autora i u drugim knjigama. Verujem da je ovo iskrena priča koju je čovek želeo da stavi na papir, pretvori u reči, i to je OK. Mislim da nisam ciljana publika za ovaj roman jer priča o mladim ljudima koji filozofiraju dok piju i jure ženske je po meni literatura za tinejdž naraštaje.

Zabavno za iščitati, ima par smešnih scena, ali nešto originalno ili trajniji utisak ipak izostaje. Ako ništa drugo, u ovom romanu se "svira" dobra muzika
naker Posted - 22/08/2026 : 23:02:51



Dnevnik pisca/San smešnog čoveka (Fjodor Dostojevski)


Ova mala knjižica sadrži tri dela:

- Jedno od najvažnijih pitanja našeg doba / Zapisi iz dnevnika Dostojevskog gde je pisao svoje utiske tokom čitanja Tolstojeve Ane Karenjine. Iako nije bio oduševljen ovim delom, bio je prijatno iznenađen kod dela priče gde je Tolstoj u jednom romanu izneo aktuelne političke probleme Rusije i ruskog društva. Fjodor je kasnije otišao nekoliko koraka dalje i kritikovao Evropu tog vremena i izneo "rusko rešenje problema". Dostojevski je imao dobre namere, i mudro shvata da ne treba biti rob novca, ali ja lično se uopšte ne slažem sa njegovim stavovima da se problemima treba pristupati sa moralnog i hrišćanskog stanovišta, kao ni njegovu slepu veru u ljude budućnosti. E moj Fjodore, i dobro je što si preminuo na vreme pa nisi doživeo da vidiš uspon i pad Sovjetskog Saveza, ili današnju Rusiju.

- San smešnog čoveka / Najbitnija priča u ovoj knjižici. Muškarac kupuje revolver jer odlučuje da se ubije. Igrom slučaja naleti na devojčicu koja ga moli za pomoć, ali on to odbija. Kasnije zaspi i usni san koji će mu otkriti Istinu. Nakon buđenja odustaje od samoubistva i počinje da propoveda Istinu. Drugi ga nazivaju smešnim i ludim, ali on ih sažaljeva jer ne znaju Istinu. Kao što sam napisao u gornjem paragrafu, ne delim veru da je Fjodorova idealistička i utopijska vizija raja izvodljiva, ali pouka da voliš druge kao sebe, jeste jaka, edukativna, i prosvetiteljska pouka.

- Stare uspomene / Pod stare dane Dostojevski se priseća svojih početaka, kada je jedan od njegovih prvih rukopisa bio objavljen i kada su kolege pisci počeli da ga hvale. Svi vole uspeh, pogotovo početni, i on se sa setom priseća koliko se dobro osećao kada je u četiri ujutru vodio jedan human i filozofski razgovor gde su se razmenjivale ideje.
Salkan Posted - 18/08/2026 : 07:19:58
Kad se malo promisli u širi kontekst opusa FMD, svaka ova "mala" novelica, kako kažeš, ima vrlo bitnu ulogu - ovdje, recimo, imamo Pralinskog koji je poseban jer nije zao, naprotiv. Dobar je tip, ali nasuprot njega je obični čovjek. Pseldonimov ima svoju svadbu, svoje sramote, svoj život, svoj poredak - i tu dolazi ono najvažnije: opsesija Dostojevskog i pitanje

Šta se može desiti kad čovjek pokuša veliku ideju primjeniti na konkretnog čovjeka, a da zapravo ne razumije tog čovjeka?

Što je ustvari još jedan most, stanka prije najbitnijeg kreda čitavog njegovog života i spisateljskog genija -

Ideja je savršeno logična dok je čovjek apstrakcija. Čim joj suprotstaviš živog insana, počinju problemi.

Pralinski ima genijalnu ideju - ideja izgleda veličanstveno u njegovoj glavi - pokušava je unijeti u realnost - realnost pruža otpor - Pralinski otkriva da ljudi nisu materijal za njegovu teoriju.

Jer, primjetićeš, kod Pralinskog je to sve komično, kod Raskoljnikova je krvavo - a kod Kirilova postaje politički monstruozno.


A na kraju, ovdje otkrivaš još jedan aspekt modusa operandi Dostojevskog: ubaci ideju među ljude, pa pogledaj kako se ponaša.
naker Posted - 17/08/2026 : 22:44:32



Neprijatan slučaj (Fjodor Dostojevski)


Dobrostojeći plemić-general ima neke svoje idealističke progresivne stavove po pitanju društva koje želi da podeli sa drugima. Njegov prvi pokušaj nije najbolje prošao, ali on ne odustaje jer je svojeglavo uveren da su njegovi stavovi i namere ispravni. Ne odustaje od neuspeha, i tokom iste noći igrom slučaja upadne na svadbu svog siromašnog činovnika i potčinjenog. Odluči da je svadba idealna prilika da nastavlja da isteruje svoje stavove, a svakom sledećom čašom alkohola situacija postaje sve... neprijatnija, kako po njega tako i po ostale. Kako noć odmiče, tako situacija silazi u apsurdnost i grotesknost...

Diskutabilno nešto najsmešnije što može da se pročita od velikog Dostojevskog. Iako je naziv novele Neprijatan slučaj, ovo je mnogo bolje opisati kao jedna velika svinjarija. Tvrdoglavi plemić je ubeđen da su njegovi stavovi humani i ispravni, i ima potrebu da ih podeli sa drugima bez ikakvog obzira na koji način će okolina reagovati na njega. A kada se sovjetska duša previše uzbudi i previše popije, sranje ne izostaje. Dostojevski na veoma umešan i tragikomičan način secira tu klasnu strukturu društva Petrograda tog vremena, a cela priča je smeštena tokom velike reforme u Rusiji kada je poništen feudalni sistem i kada su seljaci dobili slobodu. Nije teško povezati u kojoj meri su glavni protagonista i ova reforma Rusije u suštini dve nerazdvojne stvari. Svinjarija! Ono što mi se sviđa kod ove novele je što Fjodor glavnog lika provlači kroz razne stadijume i faze promišljanja kako veče polazi po zlu. Nije jednodimenzionalan lik u službi radnje kao što često biva kod nekih drugih autora. On pravi svinjarije, ali u isto vreme promišlja i postaje bar u nekoj meri svestan (iako maloj), kakvu je svinjariju napravio.

Naravno da svi vole i cene one krupne velike romane kapitalce od Dostojevskog, ali ova novelica je pametno napisana i teško je u isto vreme ne smejati se i ne osećati neprijatnost i sramotu kakve sve svinjarije pravi glavni protagonista u ovoj priči. Svinjarija!
naker Posted - 10/08/2026 : 23:57:14



Neprijatelji: Ljubavna priča (Isak Baševis Singer)


Kako ono kažu: jedna žena je zatvor, dve su ludnica, a tri su žurka. Čuveni židovski pisac koji je pisao na jidišu testira ovu teoriju jer u ovom njegovom diskutabilno i najpoznatijem romanu svog glavnog protagonistu dovodi u vezu sa čak tri žene.

Slice-of-life ljubavna priča i romansa, ali ne bi se ova knjiga smatrala kvalitetnom da je glavna premisa ostala samo na ovome. Naravno, i dalje gro knjige čine odnosi glavnog junaka sa tri žene. Prva je pomalo priglupa poljska seljančica koju je oženio ne iz ljubavi, već iz časti i zahvalnosti što mu je spasila život dok se sakrivao od Hitlera. Druga je najuzbudljiva žena, luda neurotična Maša u koju je zaljubljen do ušiju, i ona u njega, ali sa kojom ima večito neke probleme i često se svađaju, rastaju, pomiruju, ponovo vole itd. U suštini - strast. Treća žena je zapravo njegova prva žena, sa kojom je bio oženjen još dok je živeo u Poljskoj i koja je majka njegove dece pre nego što su ih nacisti ubili. Za nju su svi smatrali da je odavno poginula, ali ispostavilo se da je izbegla streljanje i da je uspela da pobegne u sovjetsku Rusiju. Tri žene na jednog muškarca, malo li je na ovu skupoću.

Spominjao sam ovo već ranije kod osvrta za neke druge knjige ovog autora, kod Singera je uvek prisutan taj jedan osećaj neverice i kolutanja očima koliko su njegove ljubavne priče nerealne. Glavni protagonista u njegovim romanima je po pravilu smotan i ćutljiv tip, nimalo fizički atraktivan, niti u mladim poletnim godinama, često ispranog izgleda jer ga je život pregazio, nije bogat, nije poznat, nije napadan, u prevodu nije ništa! Ali žene lude za njim, i po pravilu one jure njega, a ne obrnuto. Možda bi čak i moglo da se pređe preko ovoga, da autor bar ponudi neko objašnjenje zbog čega su dotične žene zaljubljene u njega (iako mu često traže mane i kritikuju ga), ali ne, autor retko tj. skoro nikad ne nudi malo više informacija i zahteva od čitaoca slepu veru da prihvate njegovo pisanje. Cenim da ovo nije za svakoga, mnogi kažu za njegove knjige da su njegove ljubavne priče previše čudne i nerealne, ali izgleda da je to stil koji ovaj autor gaji, ili jednostavno to predstavlja njegov način na koji pristupa problemu koji se ne može objasniti jer je u svoj svojoj suštini logički neobjašnjiv - ljubavi.

Iako je ovo ljubavna priča, ova knjiga se nipošto ne bi trebala poistovetiti sa ovim žanrom niti svesti samo na to. Pošto je autor Jevrej, on u svojim romanima pokriva taj istorijski period kada su brojni Židovi bežeći od Hitlera napustili Evropu i našli se u Americi. Autor na veoma zanimljiv način prikazuje ove ljude, njihov način razmišljanja, njihove sumnje i nadanja. Prikazuje sav taj besmisao teženju ljubavi, a sekunde su odlučile da neko ne završi mrtav pod nacistima. Autor na jedan egzistencijalan način provlači kroz svoje likove njihove misli i promišljanja o toj grižoj savesti koju mnogi Židovi osećaju jer su nezasluženo preživeli holokaust, dok brojni njihovi sunarodnici nisu bili te sreće. Zašto su neki Jevreji preživeli, dok su drugi morali da umru u koncentracionim logorima pod najvećim mukama? Nije fer, a jedini koji ima odgovor je onaj koji mudro ćuti - Bog.

U prethodnim osvrtima sam bio pomalo kritičan prema Singeru, možda previše oštro i nezasluženo, da sam odmah u startu pročitao njegovu najbolju knjigu možda bih imao drugačije mišljenje. Sve u svemu, ljubavna romansa muškarca sa tri žene, ali koja odlično prikazuje iracionalnost ljubavi i tu eru i podneblje kada su brojni Židovi pod pretnjom Hitlera pobegli iz Evrope i pronašli novi život u Americi. Kraj knjige fenomenalan. Najbolji Singerov roman
naker Posted - 09/08/2026 : 13:56:00
Cenim da je veća verovatnoća da te Đalminja udari glavom, nego da provuče loptu kroz noge, ali ajde :)
Salkan Posted - 08/08/2026 : 21:01:48
Ja se stvarno ne mogu sjetiti kad me je zadnji put neki roman ovako neprimjetno prevario. PAN sam ustvari dugo čitao kao priču o Glahnu, šumi, Edwardi i nekoj paganskoj čežnji za životom izvan svih ljudskih pravila. Poručnik mi je bio čudan, grub, nekad nepodnošljiv, ali u toj njegovoj neprilagođenosti bilo je baš nečeg autentičnog. Kad bi zapao u malodušnost, jadnik se uvijek vraćao prirodi, svojim mislima o Edwardi i ljubavi, o Iselini i Didericku. Činilo mi se da tamo negdje ispod svega toga, još postoji čovjek koji zaista zna gdje pripada.

Dok se roman nije počeo raspadati uporedo sa raspadanjem poručnika Thomasa Glahna.

Zanimljivo mi je koliko je Hamsun mudro ostavio lik doktora između Glahna i Edwarde. Taj čovjek kao da nam daje posljednju mogućnost da Glahna ne otpisujemo. Jer - doktor konta Edwardinu mladost, hirove, njene igre približavanja i udaljavanja, i on vidi kako je Glahn u svemu, među tim pravilima i propisima postao žrtva. A bilo mi je važno da to shvatim, posebno na kraju, jer do samog konca scene držao sam vjeru da je Glahn ipak čovjek punog intenziteta: samo još jedan čovjek koga je jedna ljubav iznutra pojela.

Do Eve.

Tu sam počeo da mijenjam obzir. Do tad Glahnova patnja je još uvijek njegova stvar. Možemo razumjeti tu patnju, čak i kada je pretjerana, bolesna ili nepravedna. Ali kada Eva nastrada zbog njegove igre, njegovog hira i njegovog raspada, više ne gledamo SAMO nesretnog čovjeka. To je čovjek čija je nesreća postala tuđa nesreća, i tu se ona lijepa magla oko Glahna prvi put ozbiljno razišla.
Možda je zato Ezopova smrt tako strašna. Ne znam dal sam to mogao očekivati od čovjeka kojeg sam do tada, uprkos svemu, još uvijek pokušavao razumjeti. A onda, završna sličica iz Indije/Tamila - i Hamsun ga više ne štedi. Tamo, na tom meridijanu, Glahn je neko ko svjesno ide prema vlastitom uništenju. On nema snage da napravi zadnji korak, zato češlja Maggie jer više ne želi živjeti. Glahn traži nekog ko će ga ubiti.

Tada sam se osjetio prevarenim i vratio na sve ono ranije - šumu, prirodu, samoću, na trenutke u kojima je Glahn djelovao gotovo kao neko ko je pobjegao iz civilizacije da bi pronašao svoj pravi oblik življenja. I sad vidim da me je tu Hamsun zaveo namjerno. Glahnova unutrašnjost je toliko neposredna da vrlo lako počnemo njegovu osjetljivost zamjenjivati za veličinu, njegovu samoću za slobodu, njegovu ljubomoru za strast, a njegovu neprilagođenost za autentičnost. Da bih shvatio da smo svo to vrijeme Glahna gledali tek iznutra. Dakle, to je Hamsunova majstorija, i to vrlo podla: ne laže nam o poručniku, nego nas pusti da sami povjerujemo njegovoj verziji sebe. Sličan trik sam slutio u Prigušenoj svirci - scena gdje se djevojka utapa, a jasno vidio u Gladi - gdje junak bježi od cure u vlastitom inatu; kao da Hamsun iznenada probuši romantičnu opnu i pokaže koliko tuđa stvarnost može biti strašnija od junakove unutrašnje drame. Kod njega uvijek postoji neko ko plaća cijenu za ono što se junaku čini kao njegova velika, usamljena tragedija.

Tako, na koncu ispade, da je Pan manje priča o ljubavi i prirodi, jer je ispočetka izgledala kao povratak sebi - a do kraja je izrasla u istinu da Glahn nije mogao ni u šumi pobjeći od onoga što je nosio u sebi.

I ostade neka čudna tišina, Hamsun napuni onu lijepu šumu nečim mračnim. Svaka mu čast, kao da mi je Djalminha provukao loptu kroz noge.
naker Posted - 04/08/2026 : 21:38:29



Opis jedne borbe (Frank Kafka)


Ova veoma lepa zbirka hronološki sakuplja sve bitne kratke priče, pisma, novele i pripovetke koje je tokom svoje nažalost previše kratke spisateljske karijere ostavio iza sebe čuveni Kafka. Neke od ovih priča je LOM već ranije objavio u svojoj knjižici "San", pa ima par preklapanja i obnove gradiva. Neke od ključnih novela kao što su Preobražaj i Presuda cenim da je suvišno spominjati o kakvim kvalitetnim delima se ovde radi. Kratke priče i pisma/komentari su meni bili hit-or-miss. Lično, više mi paše da čitam gotova i kompletna dela, negoli radne verzije nečega započetog i nedovršenog. Ima i ovde brdo genijalnih stvari, potencijal je nepresušan, ali kod mnogih priča sve ipak ostaje nedorečeno i samo to - neiskorišćen potencijal.

Cenim da je ova zbirka više namenjena za Kafka kompletiste, ili ljude koji žele da se okušaju u pisanju pa ih zanima kako početi pisati, kako izgleda neka radna verzija pre puštanja u etar itd. Meni više prijaju i zanimljiviji su mi za čitanje Kafkini romani ili novele
Combatrock Posted - 23/07/2026 : 22:56:53
Vitomil Zupan Levitan 10/10
Salkan Posted - 23/07/2026 : 08:10:39
Razmišljao sam o Karahasanovom pečatu na književnost. Sada, kad sam (sasvim slučajno) došao u posjed jedne divne basne, NA RUBU PUSTINJE, neke su se stvari posložile.

Sad slobodno mogu reći sledeće: na osnovu djela koje pročitah (Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Šta pepeo priča i Na rubu pustinje), tvrdim da se Dževad Karahasan veoma približio sufijskom modelu prihvatanja, ali uz jednu vrlo važnu razliku - on nikad ne piše kao sufijski učitelj, već kao romanopisac koji dijeli istu intuiciju o svijetu.

(Klasični sufizam polazi od toga da čovjek ne može ovladati svijetom svojim razumom. Što se više opire onome ŠTO JESTE, čovjek više pati. Mir dolazi onda kada čovjek prihvati da postoji viši red kojem ne mora uvijek znati smisao). Kod Karahasana se ta misao pojavljuje gotovo neprestano.

- U Istočnom diwanu istina nikad nije samo jedna. Svaki pripovjedač vidi samo dio cjeline. Ovo je to što je vrlo blisko sufijskom nepovjerenju prema apsolutnim ljudskim sudovima: NIKO NE POSJEDUJE ISTINU, čovjek joj se samo približava;
- U Šahrijarovom prstenu još je izraženiji osjećaj da je stvarnost satkana od priča. Prihvatanje nije pasivnost, dokazano, nego prije razumijevanje da se svijet ne može svesti na jednu perspektivu. Svaka priča naime, otvara narednu, novu, kao da je stvarnost beskonačan niz ogledala.
- U Šta pepeo priča je najjasnije izražena sufijska ideja prolaznosti. Pepeo nije kraj nego podsjetnik da svaki oblik nestaje kako bi ustupio mjesto drugom, a smrt se ne pojavljuje kao neka katastrofa, nego kao dio ritma postojanja.

A Na rubu pustinje, zbog svoje bajkovitosti, stoji najbliže sufijskoj duhovnosti i meditaciji. Nema tu više neke velike romaneskne konstrukcije, i ostaje samo čista kontemplacija. Čovjek ne pobjeđuje svijet, niti ga objašnjava, samo: uči kako da bude u njemu. Pročitajte hroniku Konstantinove porodice, preporučujem, radi se o 50-ak stranica.

Ipak, Karahasan nije "čisti" sufijski pisac, i to je njegova velika vrijednost. Nikad ne ukida sumnju. Jer - sufijski tekstovi često vode prema smirenju, dok Karahasan ostavlja čitaoca u nemiru. Njegovi junaci prihvataju da je svijet tajna, ali ih ta tajna baš i dalje boli (nisu to nikakvi prosvijetljeni derviši, ne). To su ljudi koji osjećaju težinu istorije, nasilja, gubitka i samoće, a ipak odbijaju da zbog toga izgube vjeru u Smisao.

Zaključak 1: Dževad Karahasan nije pisac koji pripovjeda predavanje sudbini, nego pomirenje sa složenošću postojanja. Da, blisko je sufijama, ali je ostalo duboko književno i bez dogme. Dakle, uvjerljiv mi je, jer ne traži od mene da povjerujem u određene puteve, metafizike. Kao da mi kaže: dovoljno je da prihvatiš mogućnost da svijet uvijek sadrži više nego što tvoj razum može obuhvatiti. Pa i ja sa njim, ovako uvjeren u te džidže, dreždim u svom domu, između tajne i znanja.

I kad se ovako pogleda, dublje promisli, dolazi se do onog što mudriji i pametniji rekoše: ne tražite Karahasanu ni prethodnika ni nasljednika. Jedan je to od rijetkih savremenih pisaca koji je uspio spojiti evropsku filosofsku tradiciju i islamsku duhovnost, a da nijednu nije podredio drugoj. Jer u toj se jedinstvenosti sluti i Borges i Hesse i Camus (barem onaj koji je prihvatio metafiziku) i Eco, pa čak i Marilynne Robinson (u dijelu stvarnosti kao svetinje i njenih dubina van čovjekovih objašnjenja). Od svega pomalo, svakome blizu, ali potpuno originalan. No, meni je jedna sitnica još zanimljivija: poređenja sa stoicizmom. Vara se onaj koji misli da je suština ista: na površini ima nekoliko dodirnih tačaka koje mogu zavarati čitaoca. Svi govore isto ili slično - treba prihvatiti granice, izbrusiti svijest da čovjek ne upravlja svime i shvatiti potrebu da se ne rasipa energija na ono što se ne može promijeniti. ALI, kad se zagrebe, razlike postaju mnogo važnije od sličnosti. Stoik prihvata svijet zato što vjeruje u njegovu racionalnu uređenost. KOSMOS JE LOGOS. Čovjek postiže mir kada svoj razum uskladi sa razumom svijeta; ideal je unutrašnja postojanost, tj.određena vrsta samovladanja. Kod Karahasana, s druge strane (ipak!) - a i u sufijskoj tradiciji koja mu je bliska - svijet prvenstveno nije racionalna struktura koju treba razumjeti. Svijet je tajna kojoj se treba približiti. Razum jeste važan, ali nije vrhovni sudija. Postoje slojevi iskustva koji se ne mogu iscrpiti logičkim objašnjenjima. Dalje: stoik teži miru. Karahasanova filosofija često ne doseže mir; njegovi junaci postižu pomirenost sa nemirima. Još jedna razlika: odnos prema Drugom (Jaspers). Stoicizam je najčešće usmjeren prema unutrašnjoj tvrđavi ličnosti! Iako stoici melju o zajednici i kosmopolitizmu, ideal im ostaje snažno individualan. Kod Karahasana čovjek nikada nije samodovoljan - čovjek postaje ono što jeste kroz razgovor, pripovjedanje, ljubav, susret i sjećanje. Istina se ne nalazi u izolovanom subjektu.

Zaključak 2: jasno je kako je Karahasanova filosofija bliža sufijskom adabu (i poniznosti pred tajnom) nego stoičkoj apatheiji. Njegovi junaci ne nastoje utišati strasti kako bi postali "neuzdrmani" - nego nastoje biti otvoreni prema svijetu, čak i kada ih ta otvorenost izlaže boli, gubitku i nesigurnosti. U konačnici, to nije pisac smirenosti, već duboke budnosti. A to je, priznaćete, velika razlika.

naker Posted - 20/07/2026 : 22:29:50



Krečana (Tomas Bernhard)


Bračni par se seli u krečanu i započinje tamo novi život. Suprug je od malih nogu maštao da poseduje tu krečanu, da živi u njoj. Supruga od prve minute kada je videla krečanu shvatila je da ne želi tamo da živi. Ona je hendikepirana, ne može da hoda niti da se stara o sebi, i u potpunosti živi od pomoći svoga supruga. On se bavi prirodnim naukama i želi da napiše epohalnu studiju o sluhu, najbolju studiju o sluhu ikada napisanu. Samo što celu tu ideju o toj studiji drži u glavi, nikako da počne da je piše, čeka pravi trenutak, a godine prolaze...

Ludi Bernhard je lud pisac. Sa ovom, svojom trećom knjigom, je konačno kristalizovao svoj stil i formu. Sve ono što će krasiti njegove kasnije i uspešnije romane, svoj debi ima u ovom romanu. Spominjao sam ovo još ranije, ali stvarno ostaje žal što se Bernhard nikada nije oprobao u horor literaturi jer ovaj spisatelj je mogao da briljira i u tom polju. Njegova Krečana je horor izolacije, horor bračnog života, horor disabiliteta, horor ludila, horor odlaganja. Jako je malo autora, ako ih uopšte ima, koji su u stanju da na jedan tako elokventan i manijakalan način sa ponavljanjem jednoteistih stvari i rečenica, prikažu jedan postepeni, ali nepovratan silazak i sunovrat u ludilo bivstvovanja.

Krečana je treći roman koji je napisao Bernhard, i ovaj roman se smatra njegovim pravim debijem jer je prvi gde je on sazreo kao pisac i gde je uspešno definisao stil i formu po kojoj je ovaj hvaljeni autor toliko karakterističan i prepoznatljiv. Težak je Bernhard autor, teška štiva piše, ali kakva su to štiva... Uf
Salkan Posted - 13/07/2026 : 18:28:07
quote:
Originally posted by ridiculus

Pa ovde:

https://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=54429

Elem, nemam odgovor na postavljeno pitanje, svejedno na kojoj je temi. Kada se knjiga pojavi u prodaji, saznaću, ali ne znam za planove i najave.



OK, hvala
Nisam vidio da imamo i ovaj pdf
ridiculus Posted - 13/07/2026 : 15:40:16
Pa ovde:

https://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=54429

Elem, nemam odgovor na postavljeno pitanje, svejedno na kojoj je temi. Kada se knjiga pojavi u prodaji, saznaću, ali ne znam za planove i najave.
Salkan Posted - 13/07/2026 : 15:16:29
Pošto je Sirius (ili Arcturus) prošle godine uradio sjajno izdanje Miltonovog "Paradise lost" sa 50 Doreovih ilustracija,
Pitanje glasi: planira li Školska knjiga uraditi izdanje slično Danteovoj "Komediji" iz prošle godine?
Jer, bilo bi lijepo imati i taj svezak.

Ne znam gdje drugo da postavim ovo pitanje na forumu.
Combatrock Posted - 12/07/2026 : 21:38:24
Tomas Transtremer Formule putovanja - poezija 11/10
Salkan Posted - 12/07/2026 : 19:58:51
Napisah nedavno jednu gnusnu i nesnosnu laž – i čim sam je otisnuo u pdf i ponovo pročitao post, shvatio sam breme pogreške, ali sam se ujedno vježbao strpljenju, pohrlio u biblioteku i ponovo uzeo Hamsunovu „GLAD“. Nije ni bitno kada sam je čitao, ono što je do neki dan ostalo u sjećanju bio je osjećaj nezadovoljstva i gorčine zbog nečeg, neke sitnice iz prošlosti koja me uzrujala – i evo, sad kada sam ponovio gradivo: moram ispraviti svoju grešku.
Rekoh naime, da je Glad priča o odnosu čovjeka sa ravnodušnim svijetom.
Ravnodušnim.
To je apsolutno netačno.
Svijet u kojem živi glavni junak ovog Hamsunovog romana uopšte nije ravnodušan. Ako bih morao tražiti pravu formulaciju i staviti je u pravilan kontekst, rekao bih – to je svijet koji je nepristupačan. Pa čak, to nije svijet koji je nepristupačan glavnom junaku, nego svijet kojem glavni junak ne dopušta da mu priđe i osvoji ga.

U svojoj nevolji, mučnoj gladi i neimaštvu, siroti pisac drži svoj obraz i karakter iznad svega i uporno odbija povremene „zrake svjetla“ koji ga obasjaju. Kako se periodi siromaštva ponavljaju, tako se i produbljuje patologija njegove duševne bolesti. Na krajnjoj granici razuma, ovaj se čovjek uporno otima pejsažu i podsvjesno potvrđuje nesklad između čovjeka i tog svijeta.
Jer, niti je more neprijatelj – niti prijatelj. More postoji.
Ali kod našeg paćenika ono izaziva pomiješane emocije i različita značenja: čas ga umiruje, pa ga nervira, pa nekad i budi nadu. Dakle – nije more ono koje se mijenja, nego čovjek koji ga posmatra.

A sve ovo radi Ylajali i mog nezadovoljstva ukidanjem iste. Sjetih se da sam, kao čitalac, htio da je Knut zadrži u priči – iako sam svjestan da bi, njenim ostankom tragedija dobila epske razmjere i pomjerila guzice. Ovako, neka nas da mudrujemo i promišljamo, da li je ovaj nobelovac u svojoj ranoj fazi stvaranja ipak bio dosljedan stvorenoj umjetničkoj logici. Baš onako kako je i svog junaka posadio na taj brod, odveo ga iz Kristijanije u drugi život, u narednim njegovim djelima želim da nađem tačku gdje je stilizacija simplificirana zarad titranja/gorenja ispod suhih rečenica.

Ah, da ne zaboravim.
Radi se o sjajnom romanu.
Combatrock Posted - 10/07/2026 : 09:58:59
Mirko Kovač Vrijeme koje se udaljava 10/10
naker Posted - 08/07/2026 : 23:35:07
Hamsun je genije, jedan od najvećih. Čitao sve od njega što je objavio LOM, jedan mi od najdražih pisaca.

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.31 seconds. Snitz Forums 2000