| Author |
 Topic  |
|
don_draper
Advanced Member
5076 Posts
Member since 08/06/2018 |
 Posted - 02/05/2026 : 14:27:00
|
Gabriel Garcia Marquez : Cien años de soledad / Sto godina samoće
Vrijeme je za jedan istinski klasik, jedan od najvažnijih romana 20. stoljeća, a u kontekstu južnoameričke književnosti, možda i najvažnijem. Marquezovo remekdjelo, za koje mnogi smatraju da je bila prevaga u dodjeli Nobela upravo njemu, nije tako staro, nastalo je pred oko 60 godina. No, čovjek čitajući ima dojam da je ovo puno starija knjiga. Zašto? Jer odiše takvom veličinom i narativnom snagom te kulturom i povijesti bogatom i teškom kao cijeli jedan narod. Roman uistinu funkcionira kao alegorija nastanka južnoameričkih nacija i otkidanja od kolonijalne ruke Europljana.
U romanu počinjemo s dolaskom u Macondo, naselje izgrađeno pod palicom Josea Arcadia Buendije, kao utočište i novi početak nakon razočaranja i nevolja u prijašnjem obitavalištu. Marquez vrlo studiozno razlaže nastanak naselja, njegovu evoluciju i osnivačevu opsesiju napretkom uz dosta tragikomične rezultate. No, nije samo Jose Arcadio okosnica dinastije, već velike zasluge padaju i na leđa njegovoj supruzi Ursuli koja se čini kao prava okosnica obitelji i domaćinstva. No, jedan od ključnih aspekata romana je potomstvo, pa tako počinjemo pratiti generacije Buendija u njihovom strahu da ukinu obiteljsko prokletstvo incesta, ali i različitim životnim interesima i ulogama. Karakterno vrlo živopisan roman, na relativno malom broju stranica Marquez vrlo ekspertno opisuje anegdote, opsesije i uspjehe, ali i neuspjehe članova te "vladajuće" dinastije. Pomaže i to što je Marquez po vokaciji novinar te ima smisla za historiografiju i ovakvo "prepričavanje" događaja.
Pošto roman obuhvaća spektar od preko stoljeća (takav mu je i naziv), tako se Macondo i njegove okosnice Buendije ipak suočavaju s političkim promjenama, pitanjem održavanja reda i mira, susjedskim odnosima i sukobima te neokolonijalnim aspiracijama. Iako je to sve odrađeno na relativno malom planu, roman to tako dobro i vjerno dočara te preslikava poznate povijesne promjene uz neprekidni fokus na protagonistima. Iako su Buendije stalno u fokusu ipak dosta toga se polaže i na njihove odnose s mještanima, pridošlice u obitelji, kao i one koji su silom prilika povezani s njima.
Pletući obiteljsku sagu, Marquez je prikazao cijeli jedan tijek evolucije naroda. Na momente optimističan, pa nekada i ironičan, ali i bolno iskren te nemilosrdan, tijek Maconda je uistinu preslika globalnih događaja i njegovih utjecaja na malo mjesto, na njegove pojedince, ali i na obiteljsku dinamiku. Iako će se neki čitatelji pomučiti pratiti radnju (Buendije nisu baš za svoja potomstva imali neki široki spektar imena), nagrada na kraju romana je itekako velika. Osim što su na svih 400-injak stranica fokus i kvaliteta bili na nivou, sami kraj je upečatljiv, moćan i vrlo logičan. Sto godina samoće je uistinu jedna od najvećih knjiga modernog doba, a možda i šire, djelo koje nadrasta gabarite tek jednog romana ili obiteljske sage, djelo koje govori jednako o kreaciji i optimizmu, kao i destrukciji i propasti. S toliko uvjerljivosti i relevantne tematike ovo bi moralo se uvesti u lektire, ako već nije.
Ne trebam ni napomenuti da je ovo 5/5. Ma 5+, 6, kako god. |
I sell the fact that I can't be bought |
 |
|
|
don_draper
Advanced Member
5076 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 04/05/2026 : 17:59:00
|
Cormac McCarthy : Blood Meridian / Krvavi meridijan
Čitalo se preko produljenog vikenda, pa tako je na red došao i treći susret s Cormacom. Prva dva su bila pola-pola po uspjehu. No Country for Old Men je bio vrlo dobar, dok Road mi nije nikako legao. Sudeći po komentarima nekih eminentnih kritičara Blood Meridian je ustvari njegov najbolji i najhvaljeniji roman, neki su išli toliko daleko da su ga nazivali jednim od najboljih romana moderne američke književnosti. Je li to uistinu tako?
Roman nema neku glavnu radnju ili okosnicu, već pratimo klinca odraslog u neimaštini i nasilju kako se pridružuje paravojnom pohodu na Meksiko. Radnja je smještena u sredinu 19. stoljeća tako da moderne granice SAD-a nisu još bile strogo definirane, a na području juga i Kalifornije još uvijek se borilo s Meksikancima i domorocima. Od početka je roman vrlo eksplicitan i detaljan oko opisa borbi, tučnjava, nasilja i ljudske nemilosrdnosti. Cormac je stvarno vješt pisac, s odličnim darom za prozu i sintaksu, rečenice su mu izrazito bogate u opisima te stvaranju pozornice na kojoj se stvari odvijaju.
Ima li takva darovitost svoju mračniju stranu? Nažalost, da. Dok je roman napisan stvarno kvalitetno, bogatim engleskim jezikom, ipak manjak neke fokusirane tematike ili nositelja radnje je ostavio neke stvari "u zraku"- Iako ne mislim da svaki roman nužno mora imati neku klasičnu fabulu i konstantne izmjene napetosti, ipak je na momente bilo preteško razabrati važnost određenih događaja. Može se reći da Cormac ovo piše jako reporterski, impersonalno, pa se tako sukobi i tragedije dogode i vrlo brzo se prelazi dalje. Imitacija života u to vrijeme, vrlo vjerojatno. Isto tako, likovi, osim Holdena, nisu baš pretjerano upečatljivi i možda je nedostajao još netko kao protuteža njemu.
Osim vrlo kvalitetnog pisanja, ipak roman svojim pristupom briše neke zacrtane granice westerna i modernom čitatelju stvara neku drukčiju, vjerniju i realniju sliku događanja na "Divljem Zapadu". I to ne u obliku macho kauboja, već prljavih, izgladnjelih boraca, željnih brutalnosti, hrane, alkohola, u okruženju nemilosrdne prirode i neprijatelja koje jedva da i znaju tko su. I kroz sve to čini se kao da Cormac kontemplira o životu te prolaznosti i krhkosti svega. Ali, na svoj način i uz slabe naznake da je to uistinu cilj ovog romana.
Krvavi meridijan je opširniji negoli se čini, ali nekako nakon tolikog čitanja i provođenja vremena uz roman, smatram da sam možda iz romana trebao izvući više. Ovdje definitivno nije destinacija najbolja, već put do nje i to svkakao cijenim. Roman pun narativne snage i povijesne iskrenosti, samo što u tom gotovo dokumentarističnom stilu je nedostajalo malo više čari fikcije. Definitivno zahtjeva pažljivo, a vjerojatno i ponovno čitanje. Totalno drukčije od druga dva najpoznatija romana.
3.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
vatrena_stenica
Junior Member
416 Posts
Member since 27/04/2024 |
Posted - 04/05/2026 : 21:27:28
|
Rat je postojao i pre čoveka. Čekao je čoveka kao veliki zanat velikog zanatliju.
Šteta što ti knjiga nije legla. Meni je bila odlična iako ničega lepog u njoj. Prašina, krv, skalpovi, smrt, životi koji ništa ne znače, sunce koje prži i ljudi koji kolju jedni druge nekad zarad ničega i tako u krug. Čak ne mogu reći i da knjigom paradiraju ljudi sumnjivog morala, jer morala nigde nema... pravi Divlji zapad... iliti jednostavno - Čovek. Makarti te polako mrcvari svom tom repeticijom i odsustvom katarze, i to, čini se, radi namerno.
Ako ćemo biti iskreni, ljudska vrsta je sposobna za neverovatna dela, od prelepih do plemenitih, ali isto tako je još spremnija za mnogo zla i nasilja. Prosto smo govnava vrsta koja je u stanju sve da sjebe i uprlja. Neretko iz čiste zabave ili dosade pravimo razne gadosti, kao da je u nama neko iskonsko/nepatvoreno zlo. I ovde ne moramo pričati samo o Sudiji. Ovo važi i za mnogu boraniju oko njega. Ne štedi Makarti ovde nikog, on svedoči i o ostalima. Sudija je samo onaj koji je zanat usavršio i postao učitelj/nadčovek(?). Uvek se setim koliko je namernog u Kormakovom prikazu Sudije kao ćelavog, bez ijedne dlake na telu, kao velika neuprljana beba. Zaustaviću se ovde, jer se inače neću zaustaviti. :)
Meni deluje da Kormak piše da se mi rađamo u nasilju i krvi i da nasilje ne možemo izbeći, a verovatno nenasilje i nije naše prirodno stanište. Možemo raditi i peglati naš duh, moral, etiku do neviđenog sjaja, ali mrak u nama će kad-tad isplivati. I tu se negde slažem s viđenjem nekih - deluje da Kormak ne nudi nikakav moralni sud naspram svog prikazanog nasilja, samo ga dokumentuje i svedoči mu. I to radi monotono, tiho, najjezivije. Ono što plaši jeste da je istina možda još i gora.
Mnogo mračna knjiga i mračan pogled na našu vrstu. |
Wherever there is man, there is Hell. |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
5076 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 08/05/2026 : 16:46:22
|
| Ne mogu reći da mi nije legla knjiga, i iz tvojeg upisa stječe se dobar dojam koliko je slojevit roman. Roman mi je nekada malo previše zapeo u tim pomalo mazohističkim opisima, iako je vrlo linearan po pitanju radnje i događaja, opet imaš dojam da možeš bilo gdje krenuti s čitanjem i nećeš biti nešto previše izgubljen. Opet je to neko poigravanje s očekivanjima čitatelja kad uzmu fikciju u ruke i preslikavanja stvarnosti. Roman je vrlo uvjerljiva umjetnost u nekom svom varljivom stilu. |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
5076 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 08/05/2026 : 17:03:14
|
Kurt Vonnegut : Bluebeard
Uvijek valja odati počast genijalcima našeg i prošlih doba, a to činim redovito, sada već jubilarni deseti put. Kada čovjek ima vikend, par slobodnih dana pred sobom, želi nešto pročitati, a opet se ne želi previše opteretiti nečim dugim i gustim, Vonnegutovi romani su idealni.
O piščevom stilu i njegovoj tematici i učestalim lajtmotivima sam pisao u recenzijama ranijih i poznatijih djela. Ovaj roman je osmišljen kao autobiografija fiktivnog slikara Raba Karabekiana, sina armenskih doseljenika u SAD i značajna figura američke moderne umjetnosti. Ali, kao i brojni protagonisti, njegov značaj je splet sreće, instinkta, nepredviđenih okolnosti. Rabo je u trenutku pisanja svoje priče već dosta zaboravljen, izgubljene reputacije, a njegov samački život je prekinut neočekivanim gostom.
Od svih Kurtovih romana ovaj mi djeluje najozbiljnije (koliko je to moguće) i najviše strukturirano kao studija lika (što nije baš fraza koja prva padne na pamet uz Kurta). Kroz priču o Rabu Kurt plete priču o imigrantskom iskustvu, traumama predaka, ali i snažan je antiratni element nalik njegovom najpoznatijem romanu Slaughterhouse Five. Plejada likova je dosta osebujna i ekscentrična, a svijet umjetnosti je prikazan dosta uvjerljivo i može se zamisliti da su se stvari tako odvijale.
Bluebeard je Kurtova antiratna poruka, krik zatomljen crnim humorom, dosjetljivim pisanjem i snalažljivim likovima. Zanimljivo je da je Kurt odabrao za naslov motiv Bluebearda, lika iz narodne priče s mračnom tajnom unutar svog dvorca. Tajna glavnog lika je centralni motiv, a i podloga jednog izrazito kvalitetnog i značajnog finiša romana. Bluebeard kombinira Kurtovu ekscentričnost s njegovim vrlo ispravnim i humanim pogledom na svijet. Dobro je što je autor relativno kratak, ali uvijek inspiriran i na visini zadatka.
5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
5076 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 13/05/2026 : 18:05:28
|
Philip K. Dick : A Maze of Death / Labirint smrti
Evo jednog manje poznatog romana iz bogatog opusa ovog majstora psihodeličnog SF-a. Naslov dosta pravocrtno daje naznaku o čemu se radi u romanu i što se može očekivati. No, dok naslov djeluje kao neki puki jeftini šund, ipak PKD ima dosta slojevitosti i koju dimenziju više u odnosu na očekivanja.
Roman prati doseljenike na novi planet gdje su dio zajedničkog eksperimenta koji im je dodjeljen. Svaki od tih doseljenika je po struci i karakteru dosta specifičan i stvara se setting pomalo kao 10 malih Indijanaca Agathe Christie. Jedan po jedan likovi padaju i stvara se paranoja i preispitvanje stvarnosti. A u fokusu tih sumnji je jedna jeziva građevina i tajna egzistencija.
Zanimljivo je kako je u ovakav setting trilera PKD stavio dosta tema po pitanju religije, a od svojih likova učinio u kratko vrijeme vrlo prepoznatljive individue i tako psihološki posložio teren vrlo dobro. Tema egzistencijalizma se na jako dobar način provlači praktički do samog kraja i, iako možda nekom neće biti iznenađenja, ipak se nudi dovoljna doza napetosti duž cijelog romana.
Labirint smrti možda nije najpoznatije djelo PKD-a, ali zasigurno je po mnogočemu ispred svog vremena i postavlja neka do sada poznata pitanja, ali u svom stilu i autentično ih odgovara. Sjajna kombinacija trilera, psihološke drame i egzistencijalizma, a čita se vrlo brzo i u klasičnom PKD formatu.
4.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
5076 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 22/05/2026 : 13:44:12
|
Thomas Pynchon : The Crying of Lot 49
Nakon prilično enigmatičnog V. koji me ipak uvukao i skrenuo pažnju na ovog ekscentrika koji živi u potpunoj anonimnosti, otišao sam kronološki dalje u bibliografiji te pročitao njegov najkraći roman. Sam Pynchon je navodno bio dosta nezadovoljan konačnim produktom, ali nakon 2 dana laganog čitanja (može se ovo i u jednom danu bez problema) pitam se zašto.
U pitanju je eskcentričan roman koji spaja ponovno cijeli koloplet tema i traga za nekim skrivenim značenjima. I ovdje su u spletu sadašnjost, alternativna kultura, misteriji prošlosti i vječiti motiv potrage. Oedipa Mass, protagonistica romana, je oporučno zadužena kao upravitelj imovine svog bogatog ljubavnika. No, u toj imovini očito pliva tajna koja bi mogla biti opasnost za ustaljeni institucionalni poredak...jedne institucije u SAD-u. Neću odavati daljnje dojmove i činjenice.
Kroz roman se provrti dobar skup ekscentrika, zabavnih i svojstvenih vremenu kad je roman nastajao, a ta povijesna poveznica je ovdje bila itekako zabavna i vrlo dobro skrivena. Kroz roman zavjera sve više naviruje i uvlači se u svaku poru glavnog lika te pratimo njen put na izboru između igonriranja svega i stanja po strani ili pokušaja da prodre u srž problema. U svemu tome ima dosta crnog humora, zgodne i suptilne kritike, ali i eruditskog pisanja.
Pynchon je nesumnjivo vrlo značajna figura u američkoj modernoj književnosti i njegova djela imaju potencijal da zadrže svoju relevantnost još dugo vremena. Za razliku od V., ovo je puno tečniji i pristupačniji roman te bih ga mogao preporučiti kao startnu točku za opus ovog autora. Ja mu ne nalazim previše zamjerki osim toga što je čak prekratak što se dosta odrazi i na završetak romana. No, po svemu nešto čemu ću se rado vraćati i što pojačava želju za čitanjem idućeg Pynchona, a to je bome kapitalac. Više o tome uskoro.
4.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
Edited by - don_draper on 22/05/2026 13:45:05 |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
5076 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 27/05/2026 : 22:28:25
|
Stephen King : Billy Summers
Nastavlja se čitanje tog novog vala Kingovih romana u kojima nekako manje obitava u svojim klasičnim žanrovima, a više je sklon pisati krimi trilere, a ovaj je upravo jedan od njih. U romanu pratimo naslovnog lika koji je plaćeni ubojica s principom koji prihvati misteriozni tzv. zadnji posao, u svakom slučaju česta tematika u trilerima i noir romanima.
King je ovaj roman napisao u svom klasičnom modernom, kao što volim reći malo "mekanijem" stilu negoli smo navikli i trudi se ubaciti poneku aktualnost (aluzije na Trumpa i COVID-19 su nerijetke ovdje), ali sviđa mi se što je ovdje ipak suhu žanrovsku prozu začinio s malo osobnog toucha i motivom koji ga prati kroz cijelu karijeru, a to je pisanje o piscima. Osim što se priprema za riskantan posao, Billy Summers paralelno piše svoje memoare, pokušavajući stvoriti pisca u sebi i naći svoj glas.
Problem je što ti autobiografski dijelovi su mi bili nekako najsuhoparniji jer dosta školski, gotovo reporterski, piše o svojim iskustvima u vojsci u Iraku. Prvi dio romana u kojem Billy vrlo sistematično priprema posao je bio sjajan te uz spomenutu dimenziju pokušaja u spisateljskoj karijeri, činilo se da će King sastaviti zanimljiv i nesvakidašnji triler. No, problem je što negdje na pola romana King odluči se poslužiti s nekoliko deus ex machina i u radnji staviti dosta neuvjerljivih elemenata koji ruše sistematičnost s početka romana. Odjednom Billy radi stvari koje se kose s njegovim modusom operandi, a onda kreće prema kraju kreće konkluzija koja nudi dosta akcije, ali i emocije, što je pak još jedno pohvalno postignuće u romanu.
Billy Summers nažalost ima problem što u žanru u kojem se okušao se dosta pažnje polaže na detalje, pedantnost i dosljednost, a King je u nekim aspektima toga bio dosta nonšalantan. Roman ima dušu i emociju i to ga spašava od nekih dosta nelogičnih rupa u radnji, ali Kinga sam više cijenio u fazi kad je radio dosta kaotične, ali uvjerljive i stvarno intrigantne horore. No, i dalje mi je drago da je aktivan u novim žanrovima i pričama te je ovo jedna od boljih iz tog najnedavnijeg vala. Samo mi je vrlo žao jer je početak bio tako dobar.
4/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
vope
Senior Member
Montenegro
2972 Posts
Member since 21/12/2006 |
Posted - 28/05/2026 : 11:15:48
|
quote:
Originally posted by don_draper
Philip K. Dick : A Maze of Death / Labirint smrti
Evo jednog manje poznatog romana iz bogatog opusa ovog majstora psihodeličnog SF-a. Naslov dosta pravocrtno daje naznaku o čemu se radi u romanu i što se može očekivati. No, dok naslov djeluje kao neki puki jeftini šund, ipak PKD ima dosta slojevitosti i koju dimenziju više u odnosu na očekivanja.
Roman prati doseljenike na novi planet gdje su dio zajedničkog eksperimenta koji im je dodjeljen. Svaki od tih doseljenika je po struci i karakteru dosta specifičan i stvara se setting pomalo kao 10 malih Indijanaca Agathe Christie. Jedan po jedan likovi padaju i stvara se paranoja i preispitvanje stvarnosti. A u fokusu tih sumnji je jedna jeziva građevina i tajna egzistencija.
Zanimljivo je kako je u ovakav setting trilera PKD stavio dosta tema po pitanju religije, a od svojih likova učinio u kratko vrijeme vrlo prepoznatljive individue i tako psihološki posložio teren vrlo dobro. Tema egzistencijalizma se na jako dobar način provlači praktički do samog kraja i, iako možda nekom neće biti iznenađenja, ipak se nudi dovoljna doza napetosti duž cijelog romana.
Labirint smrti možda nije najpoznatije djelo PKD-a, ali zasigurno je po mnogočemu ispred svog vremena i postavlja neka do sada poznata pitanja, ali u svom stilu i autentično ih odgovara. Sjajna kombinacija trilera, psihološke drame i egzistencijalizma, a čita se vrlo brzo i u klasičnom PKD formatu.
4.5/5
Koliko se sjećam ova knjiga je i kod mene ostavila veoma pozitivan utisak i spada mi u gornji dio PKD stvaralaštva. Taman dobar podsjetnik da obnovim gradivo uz još bar desetak njegovih knjiga kojima se valja vratiti. |
... |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
5076 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 02/06/2026 : 11:55:17
|
| PKD je genij kad je u elementu, pročitao sam zasad 10-ak njegovih romana što i nije većina opusa, ali vjerujem da sam ponajbolje obuhvatio. |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
5076 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 02/06/2026 : 12:03:22
|
Kurt Vonnegut : Slapstick or Lonesome No More
Kako su neki na internetu rekli, Vonnegut je kao neki simpatični i dosjetljivi ujak koji jednako dobro i opušteno ispriča vic te doživljaje iz rata ili opservaciju o lošim trendovima u društvu. U ovom romanu Kurt je najopušteniji do sada i piše vrlo vjerno naslovu, namjerno se okušavajući u stvaranju pomalo besmislenog, vrlo prozirnog i direktnog humora.
U romanu pratimo dvoje bizarnih, fizički deformiranih blizanaca koji žive u izobilju, ali i izolaciji od vanjskog svijeta. Setting djeluje kao neki Tim Burton film, ali iz toga se metaforički grana vrlo dobra priča o izolaciji, osudi okoline i kapacitetu društva za svakojake promjene. Odrastajući znatiželja postane prejaka i oboje krenu stvarati, u nadrealnom i komičnom stilu, svoj utjecaj u američkom društvu.
Zvuči jako bizarno, u mnogim primjerima uistinu je bizarno, ali čitajući stvari iz prvog lica doista se dobro stječe ta sprega između nutrine i onoga što se izvana događa. Kurt ne bi bio Kurt da čak i u svom najblesavijem romanu ne kritizira američko društvo i neke njegove ideale te vrlo mudro i "lagano" splete satiru, ali i upozorenje.
Slapstick je kratak, bizaran, nekada i prekomjerno, ali nadalje roman koji obiluje sa svim kvalitetama Vonnegutova spisateljskog umijeća. U ovim nadrealnim, kasnije i apokaliptičnim razmjerima bitno je nasmijati se, ali i ispod tog smijeha krije se jedna oštra analiza stvarnosti i ljudskog roda. Komparativno možda najslabiji roman meni jednog od najdražih pisaca, ali i dalje je to smiješno visoki nivo kvalitete.
4.5/5 |
I sell the fact that I can't be bought |
Edited by - don_draper on 02/06/2026 17:58:05 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
draperovi dnevnici
