| T O P I C R E V I E W |
| mr murdoc |
Posted - 08/03/2013 : 16:58:52
8 MART, 8 OZUJAK..
quote:
Ideja za obilježavanjem međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti 8. ožujka događali su se i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila 'Međunarodni dan žena' na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. Slijedeće godine je Međunarodni dan žena obilježen od preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji su koincidirali s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, nakon koga su slabe mjere sigurnosti na radu okrivljene za veliki broj žrtava. U početku prvog svjetskog rata žene širom Europe su 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir.
Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, boljševička feminstkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. ožujka postane državni praznik, i tijekom sovjetskog razdoblja se koristio za obilježavanje "herojstva radnica".
Svim zenama cestitam njihov praznik..
Ja sam cvijece kupio,...a vi?
 |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Just_Charlie |
Posted - 01/04/2020 : 00:54:56
Ušli smo u travanj. Profućkala sam ožujak ili je on mene, to ćemo se još dogovoriti on i ja, nasamo, bez rukavica. Napravila sam pripreme i počinjem raditi od doma. Nastavit ću terapiju rolama jer sam uz pomoć njih i uklizala u ovo dobro raspoloženje u kom sam sada, opet na nogama. Taj Feniks je čudo, koliko se puta već podigao iz pepela.
Noćas mi paše Ekatarina Velika.
|
| Just_Charlie |
Posted - 01/04/2020 : 00:38:58
quote:
Originally posted by Risar_69
Evo jedne lijepe pjesme za djevojke i žene ovdje gore. Baš me zanima, koliko vas je još ostalo.
Hvala Risar. |
| Risar_69 |
Posted - 31/03/2020 : 21:27:17
Evo jedne lijepe pjesme za djevojke i žene ovdje gore. Baš me zanima, koliko vas je još ostalo.
|
| Just_Charlie |
Posted - 31/03/2020 : 00:06:38
Zvjezdani dnevnik
(svi znamo da je izolacijski, pa ne moram još i napisati to) - 978. ožujka 2020.
U (bez)vremenskoj sam kapsuli, nema gravitacije, dani ne postoje i ne znaš što je gore a što dole. Nepoznato mi vrijeme putovanja do odredišta, nemam datum slijetanja.
Zemlja je Hrvatska, premda je cijela planeta pogođena virusom i svima je preporučena samoizolacija. Plan je zaustaviti širenje zaraze ali je cilj u rukama svakog pojedinca..
Nikad lakše nije bilo radnju smjestiti u neku SF priču.
Ja sam kroz ovu odlučila proći na rolama. Život mi se promijenio od kad sam ih obula. Sve je počelo razmišljanjem što želim kad opet proradi gravitacija. Želim se voziti na rolama, to sam si poželjela. Onda se pojavila ona druga ja, buntovna, koja je u ime nas obje uzviknula - Nećeš razbojniče! Neće nama niko govoriti kad ćemo se mi rolati! I onda sam ih obula i evo me cijeli dan provodim na rolama u stanu i osjećam se odlično, mlado, otkačeno i vitalno.
Dovoljno je zahtjevno da bude napeto, da se vrati koncentracija i živost. I tako sam u izolaciji vratila gravitaciju tamo gdje joj je mjesto. Pod nogama. A glava je uspravna i bistrija. Malo me zezaju kraće relacije ali sam se uhodala voziti se s čašom vode, servirati kavu, pospremati..a najlakše od svega mi je postalo pjevati jer jednostavno, život na rolama je postavljen drugačije.
|
| Just_Charlie |
Posted - 28/03/2020 : 04:11:56
Capture the moment
akril na platnu, novembar 2019.
I to je ono što me drži u ovim danima, u kojima pogledam u nebo na kom su zvijezde ispisale sjećanja koja će trajati i kad nas ne bude.
" Kada ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu odrediti značenje, zato što najdublji osjećaji imaju pravo postojati samo u njima samima i nigdje drugdje.
Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim događajima. Volio sam te kao što mi se nikada ranije nije dogodilo i kako mi se nikada više neće dogoditi. Volio sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumijem jesmo li se voljeli koji mjesec ili koju godinu, koji tren ili koju vječnost.
Možda si oduvijek bila u meni, kao dio mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih vječitih čežnji, kao sjećanje na staru maštu mog djetinjstva, razočaranog djeteta koje nije uspijevalo pronaći prijatelja s kojim bi podijelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave...
Volio sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unijela u moj život, ili zbog onog uzbudljivog kupanja u duhovnoj čistoći kao kad sam s tobom podijelio tvoj unutarnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj dio mene koji sam oduvijek želio upoznati, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti.
Neizbježno te voli svako tko te poznaje iznutra. Možda je zbog toga nemoguće izbrojiti dane kada smo bili zajedno (je li moguće da osjećaji imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam jesam li te posljednji put vidio prošle godine, prošlog mjeseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka.
Nešto od tebe ostalo je unutra, nešto što je neosjetljivo na tok vremena, životne događaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje ljepote za kojom posežem kada imam potrebu za svjetlom, u danima kada nebo iznad Jeruzalema ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.
Ponekad, uvečer, s prozora svoje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jeruzalemu i sanjam da je opet tu. Želio bih da u tvom životu ima makar dio ljepote koju daješ onome tko je pored tebe."
Alberto Moravia, Tajna
|
| Just_Charlie |
Posted - 26/11/2019 : 05:23:10
Opet Charlie
Moram ovo napisati jer cu sutra zaboravitu ovo o cemu sam danas razmisljala i sto mi se znacajnog dogodilo. Nekako ne mogu zaspati jer mi je toliko toga zanimljivo, od raznog za procitati, tako naravno i vlastite misli mi ne daju spavati.
Hmm..opet Charlie. U mojoj glavi ova prica je zanimljiva, samo kako ju na brzinu sklepati, pisuci na mobitel lezeci, a svakog trenutka nesto moze poci krivo i sve mi se izbrisati.(nije se jednom desilo).
Pa imala sam upita odakle mi ovaj nadimak, ponekad sam i objasnila. Sazetak svega je da sam se stvarno umorila od prvog nadimka pod kojim sam postala virtualna i pod kojim sam godinama pisala i postala umorna od ljudi, sebe i raznih događaja.. bilo je to nesto sto je tesko prepricati i ukratko objasniti. Oduvijek sam bila ova ista ja, samo sto sam tada bila u bezbroj unakrsnih vatri stavljena jer sam istim stilom i zarom politikom se bavila. Strasni su interesi bili u pitanju, politicke igre i svaka rijec je svoju tezinu imala..povotovo tamo gdje moja i kome moja nije pasala. Bilo je to mjesto s velikim utjecajem i mogu reci da se tu i sudbina ponekad krojila..naravno, sudbina onih od interesa.
Svi smo se u jednom loncu zajedno krckali..ljudi, ili ti glasaci, uhljebi na vlasti, uhljebi opozicije i naravno, glavom i bradom i sami politicari. Tu se politika toliko ogolila da nije mogla biti "golija" i izravnije sukobljenija s građanima. Bila sam toliko nepotkupljiva i svoja i mnogima trn u peti, nekima zbog toga zanimljiva i intrigantna i mrz ju sam dozivjela isto, zavist i zlo, jer sam bila svoja..bas sam luda bila.. valjda..Cime sam se ja bavila..tada sam jos vjerovala u moc pojedinca da nesto na bolje moze promijeniti, ako se za nesto u sto vjeruje i bori. Skinula sam ruzicaste naocale kada sam svjedocila da je interesna skupina kojoj nije islo u prilog nista, da bi pobijedila na izborima, na koncu izvrsila pritisak a mozda je tu pala i pokoja ucjena sto je dovelo vjerujem do presedana u novijoj hrvatskoj povijesti. Izbrisani smo s portala. Sve sto je vrijedilo i sto se godinama gradilo je izbrisano jer interes nije mogao podnesti glas naroda..
Tocno znam kako izgleda kad se pokrene unistenje foruma, brisanje sa servera..gledala sam uzivo kako se brise demokracija. Vjerujte, to ostavi trag kad se zna pozadina..
I tako sam, nekako ljuto i s ponesto prkosa postala Samo Carli( jer sto vas briga tko sam ja, sad sam Carli, samo Carli od svega umorna)
Desetljece kasnije, na Charlie sam se toliko navikla da mi za drugim nadimkom nikad potrebe nema.
U moj zivot u stilu Trojanskog konja (druga prica koju trenutno nemam potrebu pricati)usao je muskarac koji je trebao, i nacinom na koji je trebao inace nikad ne bi uspio.
Posve drugaciji od svega sto mi je do sada znano i potpuno drugacije od svega sto sam do sada znala, a opet mi nista nije nepoznato ni strano. U tome i je fora, kao da sam oduvijek njega cekala, samo to nisam znala.. i kao da se odnekud ili od nekad samo nastavljamo.. prilicno neobican, no ne stran osjecaj. On zna reci:" Pa kad vec pricamo od 1961. .." bubne sto god, vrijeme koje god i sve pase, jer doista je tesko reci je li pocetak ili nastavak.. ali je sve nekako prije njega izbrisano. Tako se poigravamo rijecima, vremenom, jer sve je relativno, pogotovo sto ne znamo od kad se tocno znamo, pa onda nije bitno ni kuda idemo ni kad stizemo.. U kontekstu toga rekla sam mu da on odavno voli Charlie, i prije nego me upoznao. Naravno, morala sam mu objasniti to i desetljece mog nadimka, jer on doista voli jako to sto ima nadimak, ovaj moj ovdje. Zbog naseg prvog izlaska na nesvakidasnje mjesto, spontano odabrano, savrsene kulise zbog onog sto smo osjetili, kao da se oduvijek znamo i nastavljamo, po dolasku doma imala sam potrebu uciniti nesto sto nikad prije nisam osjetila niti ucinila, cak mi je bilo neugodno ali jednostavno sam morala. U imeniku sam ga preimenovala. Sad pise Castle (engl.) Nisam znala da je i on imao potrebu mene preimenovati u Charlie.
Sad smo Charlie i Castle. Kao nesto najprirodnije sto nam je doslo. Kao sto nam je najprirodnije i dalje cekati jedno drugo na tom mjestu prvog izlaska i stajati pod zvijezdama, naslonim se na njega leđima (nikada prije to nisam napravila, pa se cudim sebi koliko je savrseno i vise od toga, osjecaj kao sloboda koji snaznije no ista povezuje), beskonacno zagrljena. I nama nista osim toga na svijetu osim toga ne treba. Da samo znate koliko je dusa ispunjena.. kao da sam se iznova rodila. Toliko sam se sa sobom srela. I tako sam se svasta neceg sjetila, vratila pisanju .. s njim i dobrim utjecajem njega (on i sam pise, prelijepo s dusom pise ali u specijaliziranom magazinu, zanimljivo mi je samo zato sto mi tekst posalje da vidim ima li koju gresku) Tako sam dosla i do svog bloga u kom mi nista ne odgovara. Pomagao mi je promijeniti ime. Nasalila sam se da bih mogla nazvati Charlie's Castle.. odusevio se..Ali ne.. kao nesto za djevojcice je.. niti jedan drugi prijedlog nije mu pasao uz mene.. pa rekoh onda Charlie&Castle bi odgovaralo kada bismo pisali u dvoje..ali ne, preveliko je to povezivanje a ovo "Charlie" je ipak samo moje... ma sto ja tu pricam?! I sjetim se. Pa zvat ce se Carli, samo Carli(bez Castle).. i tako sam po drugi put u zivotu, samo ljepsim putem i zbog sasvim drugih razloga odabrala "samo" kojim sam izgradila novo/staro/u njegovom zivotu vec postojece ime.
Imam filing da sam samo s neba kliknula na sve nesto vec postojece i njemu znano, kao da nikad nisam ni otisla i prije nego sam uopce bila. Nisam luda za njim ni zbog njega, nisam ni zaljubljena ni poremecena. Kako se vec toliko znamo kao da od 1961. razgovaramo i samo se nastavljamo, u koje vrijeme da smjestim zaljubljivanje kad imam osjecaj da sam vec bila, i da bih opet mogla biti.. sad se osjecam tocno kao da sam između dva zaljubljivanja u njega. Kakvo je to savrseno, bestezinsko stanje. A vrijeme stane kad smo skupa, ili se rastegne da vise u njega stane, pa mi se cini. A njemu su ova dva mjeseca sve ono sto smo pricali "od 1961." pa nastavljamo dalje.
Sviraj to ponovo, Sama..govorila sam da je to ime sudbine.
Sad si nekako mislim da nisam bila u pravu jer vec je Charli bila dovoljna sudbina koju sam zivjela, sada i zavoljela.
Na nekom kraju planete sada je 22 sata i vrijeme za spavanje pa idem spavati i spavat cu brze nego se Zemlja okrece tako da se naspavana, u ovoj vremenskoj zoni, na vrijeme probudim.
Noc. Moram poc.
Sutra editirat greske doc.
|
| Just_Charlie |
Posted - 13/11/2019 : 23:21:58
Dragi moji, pa sve nekako dođe taman u pravom trenutku života, počistiš recycle bin, napraviš restart i otvoriš windowse
Danas sam previše puta u malo vremena izgovorila "taman je", da je doista tako. I smiješno mi je jer sam se sjetila sebe u drugoj prilici kada sam ponavljala to isto i morala sam otkriti odakle mi to pa sam na youtube našla pjesmu i puštala ju sama sebi jer me otkačila i razvedrila. Tako sam danas, prekomjerno izgovarajući to isto, sjetila se tog prijašnjeg iskustva s "Taman je" i ispričala ga uz napomenu da moram poslušati pjesmu jer pojma nemam što ima u njoj osim znanog mi naslova. I kad sam ju poslušala, još me jednom razveselila jer mi je otkačena kao i situacija zbog koje sam ju ovom prilikom išla poslušati. Taman je. Još uvijek osjećam da je baš sve bilo taman u pravom trenutku, u kom sam ja odlučila sve raditi obrnuto, naišao još netko tko je poželio sve raditi obrnuto. Nisam mogla vjerovati da netko dva dana nakon mene izgovara ove moje riječi. Osvrnula sam se oko sebe.. uzalud, jer nitko ne čita moje misli, toliko sam bistra. To se taman potrefilo nekako i što ću nego da zajedničkim riječima krenemo sve izokrenuti i raditi obrnuto. Taman je. Tko sam ja da se bunim što je nekome taman ono što je i meni. Nešto luđe odavno nisam doživjela ali je toliko opuštajuće za mozak. Taman toliko da prije no spališ na živce shvatiš da sad sve ideš radiš obrnuto da do toga ne dođe. I taman naiđe netko tko predloži to isto. Sva logika je na našoj strani. Obrnuta je i ona skupa s nama. Sve je meni jasno, ali još ne kužim kako netko taman naiđe u svo ovo moje obrnuto razmišljanje. Kako? U koju god dimenziju da odeš, tamo već netko čeka suputnika. Sve je toliko dobro i otkačeno i u ovoj dimenziji jasno kao dan. I taman.
Uopće se neću potruditi pročitati i shvatiti što sam napisala. Nemojte ni vi, kakvo je, dobro je..taman je. |
| ivi skoj |
Posted - 07/11/2019 : 22:15:06
Evo žena ispekla za druženje na novoj strpovskoj lokaciji
Čarlita, prije texta naznači da nije za one slabijeg srca.
Već smo ljudi u godinama pa nam takvi upisi škode. |
| grofica Varga |
Posted - 07/11/2019 : 20:30:20
@ charlie - Nek je to tebi sada dobro. Na tren sam se pripala "pa nije valjda, majku mu..." Uf! |
| lwood |
Posted - 06/11/2019 : 21:08:12
Mislin da je dosta svake godine obavit taj pregled.
A čak i da se nešto nađe nije kraj svita.  |
| izivko |
Posted - 06/11/2019 : 20:16:48
Moja žena redovito, svakih pola godine ide na pregled. Naravno uvijek je pratim, kao vozač i potpora. Na pregled idemo u Split.
Tjedan dana prije pregleda uvijek je nervozna tako da po njenom ponašanju znam da je prošlo pola godine.
|
| Just_Charlie |
Posted - 06/11/2019 : 19:03:30
Ispričat ću vam priču od početka, prije godinu i par dana dobila sam uputnicu za mamografiju zbog nekih poteškoća s rukom na mjestu zbog kojeg je trebalo eliminirati neke druge moguće stvari.. Sasvim je logično bilo krenuti s mamografijom i to sam napravila. Nakon određenog vremena bilo je gotovo očitanje i nalazi, pa sam tada i došla po njih. Međutim, nije ih bilo na tom, za njih predviđenom mjestu. Svi su plavi kartoni bili uredno poredani po datumima, ali mog nigdje. Sestra je nekoliko puta provjerila i nije pronašla moj karton. Onda je otišla u ured doktora, ne bi li tamo možda pronašla moj karton. Otišla je i dugo je nije bilo.. predugo..i tad ju vidim kako izlazi ozbiljna, s crvenim kartonom u rukama. Moj karton nije iste boje kao stotinu drugih, crvena lampica i u autu nešto znači, zar ne...? Moj svijet se u trenu okrenuo na glavačke, to vam nikako ne mogu opisati zato neću ni pokušati.. I vrati se sestra iza svog pulta i kaže mi da je doktor preporučio UZV. Znam da to ne ide tako, da se ne šalje na UZV ukoliko je sve uredno na mamograiji i kažem joj nek otvori taj karton i sve mi točno objasni, na meni razumljivom jeziku, što piše unutra u nalazima. Nije imala izbora već je to učinila i objasnila mi da se radi o nekoj sjeni koja ne bi trebala biti tu i da nije ništa strašno, ali da moram na UZV da se detaljno sve pregleda. Nisam se iz prve mogla sjetiti ni svog broja mobitela, koji joj je trebao da mi se javi prvi slobodni termin za taj pregled.. iz trećeg ili petog pokušaja sam uspjela pogoditi broj, nebitno iz kojeg..ali želim da znate kako izgleda i kakav je osjećaj stajati na trenutak s one strane dijagnoze..
Svi vole pljuvati po zdravstvu ali želim da cijeli svijet zna kako nije to baš tako, kakav je osjećaj kad znaš da, nevezano za stanje, ma kakvo ono bilo na nivou države.. na tom nivou, gdje smo mi potrebiti tog osjećaja da se možemo pouzdati u stručnost i skrb..ti ljudi doista funkcioniraju toliko savršeno, da s nekim spokojem u sebi možeš otići doma, čekati poziv, jer im je bitno, jako im je bitno da se otkrije što se događa u tijelu žene. I tako sam ubrzo dobila termin za novi, ultrazvučni pregled koji je bio toliko temeljit i vremenski dugotrajan, kao da je svo vrijeme svijeta tom doktoru zaustavljeno, ne bi li se posvetio svakom milimetru tkiva i toj sjeni koja se vidjela ali nije ništa ozbiljnog pokazivala. Ljubazno me ispratio i naručio ponovo za godinu dana..
I točno, poput švicarskog sata, nakon godinu dana, ja sam pozvana na novi pregled, koji je bio danas.
Danas zračim, nešto sama od sebe, nešto od mamografije koja je uredna, kao i ultrazvuk koji više ne pokazuje sjenu, koja se malkice nadvila nad mene onog dana lani, kad sam vidjela crveni karton..(da barem promijene boju, crvena lampica ni u autu nije dobar znak).
Toliko je jednostavno i lagano naručiti se za tu mamografiju, ni pregled nije ništa posebno čega bi se trebale bojati, a samo taj nas pregled drži podalje od one strane dijagnoze, drage moje žene i muškarci, koji ovo čitate i voljela bih da čitate jer većina vas ima partnericu koju volite i do koje vam je stalo. Pipkanje nije uvijek znak seksualnog uznemiravanja .. znam da volite ženske grudi, ponekad i vaši prsti mogu otkriti kvržicu koja na tom mjestu ne treba biti. Ne možete otkriti sumnjivu sjenu poput aparata koji nam ih tako jako pritisne i snima, ali nitko nije savršen
Na ovom forumu se rasprava vodi i oko naslovnica izdanja stripova, nemojte ostati na tome. Ja sam otkrila da postoji izdanje nalaza u plavoj i crvenoj boji. Možda je to bilo slučajno, možda i nije, ne znam. Samo znam da mnogo znači, a mi smo sami odgovorni za boju korica izdanja u kojima je ispisan naš život. Pa neka onda to bude uvijek plava boja. Moj ponovni susret sa strojem koji život znači zakazan je sada za dvije godine.
Ako ovo što sam napisala dopre do samo jedne osobe koja do sada nije o tome razmišljala, učinila sam mnogo. Ako bi samo jednoj partnerici netko od vas, koji ovo čitate sugerirao da je vrijeme za preventivni pregled na kojem ona još nije bila, učinila sam sve.
Jubi vas Charlie, bez sjene.
|
| Just_Charlie |
Posted - 06/11/2019 : 19:01:15
quote:
Originally posted by Tutta
 +1  
 |
| Tutta |
Posted - 05/11/2019 : 01:04:51
+1 |
| Just_Charlie |
Posted - 05/11/2019 : 00:58:38
Dragi, punoljetni Forume.
Nisam baš nešto od fejsa i instaća, po svemu pripadam nekoj staroj školi, pa tako i u tom virtualnom svijetu. Ako mi je negdje drago doći i nešto napisati, onda je to forum, vjerujem da će uvijek i biti, dok bude foruma i mene.
Zapostavila sam i ovu temu, pa mogu onda i ovdje ponekad nešto napisati.
Nemam pojma kad mi se život oteo iz ruku, ili možda nije, možda tek sad svoj život imam potpuno u svojim rukama. Bit će da još nisam načistu s tim, je li to moj život ili nove obaveze koje su postale dio njega zovem svojim životom. Kako bilo, dobro kormilarim tim morem života, mirno i dostojanstveno, noseći u sebi brdo uspomena, dok trenutno radim restauraciju nad njima. Previše mi znači rodna kuća da bih nešto tek tako nazvala preuređenjem. Previše je vremena prošlo od kad sam u njoj bila doma i sad joj se vraćam da joj vratim sve što mi je dala; ovaj komadić mediteranske duše i temperamenta kojeg, da mi nije nje, ne bih nikad upoznala.
Na očev grob navratim često, tek da ga posjetim, znam da bi ga to jako usrećilo i bio bi ponosan , da to zna. Zaplačem tad s njim, u samoći, jer ne pokazujem suze pred ljudima, one su moja intima. Mir i spokoj daruj im Gospodine, kaže molitva. Mislim da je mir i spokoj puno važniji nama živima, da ga osjetimo, kao što ga ja osjetim u sebi, kada nosim cvijeće mrtvima.
|
| Risar_69 |
Posted - 21/07/2019 : 08:26:19
quote:
Originally posted by Just_Charlie
quote:
Originally posted by Risar_69
Žene lakše spavaju u društvu pasa i mačaka, nego muškaraca
https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/08927936.2018.1529354
U drustvu muskaraca zene uopce ne bi trebale spavati, ako spavaju, onda je doista bolje da nabave kucnog ljubimca.
priča jedne djevojke koja je išla u Zrće
https://www.index.hr/magazin/clanak/seksat-ces-se-sa-mnom-veceras-provjerila-sam-je-li-zrce-sodoma-i-gomora-evo-sto-sam-dozivjela/989846.aspx
|
| Just_Charlie |
Posted - 08/07/2019 : 09:56:20
quote:
Originally posted by Risar_69
Žene lakše spavaju u društvu pasa i mačaka, nego muškaraca
https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/08927936.2018.1529354
U drustvu muskaraca zene uopce ne bi trebale spavati, ako spavaju, onda je doista bolje da nabave kucnog ljubimca. |
| Risar_69 |
Posted - 01/07/2019 : 08:58:41
Žene lakše spavaju u društvu pasa i mačaka, nego muškaraca
https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/08927936.2018.1529354 |
| Risar_69 |
Posted - 29/06/2019 : 06:34:28
Žene i orgazam
https://www.collective-evolution.com/2017/11/03/photographer-takes-pictures-of-women-before-during-after-orgasm-to-reduce-the-stigma-around-female-sexuality/ |
| Risar_69 |
Posted - 20/05/2019 : 20:39:25
https://www.logicno.com/vijesti/pokret-metoo-je-psihicki-kastrirao-muskarce-sto-sad.html
još jedna kost za glodanje...
kao što je ovaj čitalac napisao u komentaru, sve mi je bliže mišljenju:
Zax
Okreni bijele protiv crnih, stare protiv mladih, muskarce protiv zena i mozes ocekivati da ces sljedecih nekoliko generacija imati krotke i poslusne podanike koji ce ti donositi profit i nece se buniti. Savjet jednog robovlasnika prije par stotina godina kako uspjesno voditi plantazu robova. Stotinama godina kasnije njegovi savjeti su jos korisni vladajucoj oligarhiji koja vlada zapadom. A i sire |
| Tutta |
Posted - 22/04/2019 : 09:29:36
Charlita for President! |
| Just_Charlie |
Posted - 22/04/2019 : 03:26:56
Tužno je započeti temu mišlju - smije li se uopće tako o tome i ovdje.. But, that`s ..
The beauty of the beast
Kamo god pogledaš, gdje god se okreneš, samo zagrebeš segment; djelić tek, od niza domina koji je pogrešno pao tko zna kada i tko zna gdje u ovom prostranstvu zvanom čovječanstvo. Politička i ina korektnost uništava svijet. Put u pakao popločen je dobrim namjerama, no jesu li se otele nadzoru onome tko je čovječanstvo trebao držati pod nazorom? Onome tko je želio paziti da svako ljudsko biće na planeti bude jednako, bude ravnopravno, bez obzira na religiju, rod, spol, seksualnu orijentaciju, boju kože, nacionalnu pripadnost, jezik, govor, narječje, gene .. Nije li to dobro i plemenito nastojanje da svi budu jednaki postalo poput neke vrste pandemije od koje je oboljelo čovječanstvo? I još više podijelilo, zatvorilo, ogradilo ljude jedne od drugih i otuđilo moćnije no što se i moglo pretpostaviti. Kada je i gdje i koja domina krivo pala, odgovor znam, ali toliko vremena nemam.
Nekoć su ljudi bili drugačiji. Imali su osmijeh, smijali su se, šalili, pričali loše viceve, družili, uvažavali više no sada kada im je zadano da to čine.
Od samog rođenja djecu treba učiti toleranciji, u okruženju bez predrasuda jer prekasno je odraslim ljudima nametati nešto što im je postalo odjednom strano, jer prije o tome nisu niti razmišljali. Za odrasle postoje zakoni, no tko će njima govoriti što će doma djecu podučavati. Nametnuto im je postalo opterećenje pod kojim ne žele popustiti i zadrto po svoju, svoju djecu žele odgojiti. I gdje je tu kraj - osim što je kraj čovjeku kakvim je ne tako davno bio, dok ga se nije osvijestilo koliko nas ima različitih.
Sliku, knjigu, demokraciju svatko interpretira na svoj način. Nije li stoga opasno čovječanstvu davati nešto na znanje što će na koncu pogrešno interpretirati i zloupotrijebiti, jer drukčije ne umiju percipirati? Ljudi jednostavno nisu kompetentni da bi nešto razumjeli i surađivali, bez da to uzmu toliko osobno, kao da im život o tome ovisi.
Ovisi, ali tuđi ..
Mnogo je mržnje i ratova zbog religije jer mnogi vjeruju u Boga.
One koji vjeruju, rado bih pitala zašto su ga onda izdali. I sebi umislili da su bogovi. Ja ne vjerujem u njega i nikad ga neću izdati. Nemam taj kompleks manje vrijednosti, da se uvijek moram dokazivati. Zato sam slobodna samo svoj život živjeti i druge poštivati. Jednom riječju - voljeti.
Pusa svima i laku noć vam želim.
https://www.youtube.com/watch?v=51FXiWR7has
|
| Just_Charlie |
Posted - 07/04/2019 : 02:21:12
quote:
Originally posted by Hercule Poirot
Poli, često si ovdje....
Ne kriješ svoju žensku stranu? :)
Zakonom bi trebalo zabraniti ljudima da po internetu nose nadimke pametnih osoba, jer pišu gluposti, pa to onda tužno dođe. |
| Poli |
Posted - 01/04/2019 : 15:16:56
Je, najcesce. Koliko se moze i vidjeti po postovima. :D
Nego, sta se ima za kriti?
|
| Hercule Poirot |
Posted - 01/04/2019 : 14:58:29
Poli, često si ovdje....
Ne kriješ svoju žensku stranu? :) |
|
|
