| T O P I C R E V I E W |
| tinton |
Posted - 03/01/2013 : 14:29:01
Nova komedija Vinka Brešana od danas je u kinima. Gledat idem prvom prilikom, očekujem još jedan odličan film, s obzirom da su mi od četri najbolja Hrvatska filma poslje Jugoslavije dva njegova na prvom i drugom mjestu. |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| lwood |
Posted - 26/01/2015 : 16:05:55
quote:
Originally posted by Cromwell
Pa da, hrvatski film često pati od prenaglašenog patosa ali pogrešno je izjaviti da nemamo dobrog filma.
@Zagor12: ako hoćeš nedepresivni domaći film pogledaj si Ne dao Bog većeg zla i poslije toga Kraljica noći (za njega već imaš dovoljno godina :D )
Neki stari prdonje će za ta dva filma sigurno reći da je to romantičarska jugopropaganda itd ali i ti i ja spadamo među mlađu populaciju koju fino može boliti ona stvar za jugu i uživati u filmu.
solidan filmič |
| Cromwell |
Posted - 26/01/2015 : 15:56:15
Pa da, hrvatski film često pati od prenaglašenog patosa ali pogrešno je izjaviti da nemamo dobrog filma.
@Zagor12: ako hoćeš nedepresivni domaći film pogledaj si Ne dao Bog većeg zla i poslije toga Kraljica noći (za njega već imaš dovoljno godina :D )
Neki stari prdonje će za ta dva filma sigurno reći da je to romantičarska jugopropaganda itd ali i ti i ja spadamo među mlađu populaciju koju fino može boliti ona stvar za jugu i uživati u filmu.
|
| cerichus |
Posted - 26/01/2015 : 15:30:42
Po mome mišljenju, najveći problem savremenog hrvatskog filma je očajna gluma. Uz časne izuzetke.
Imam dojam da ih na glumačkim akademijama uče kako da budu što artificijelniji.
|
| tinton |
Posted - 26/01/2015 : 15:20:51
quote:
Originally posted by Obi-wan
Što netko reče, počelo kao komedija, završilo kao tragikosranje.
Sa žaljenjem konstatiram da još nisam pogledao stvarno dobar hrvatski film. 
Za razliku od prijeratne kinematografije ili čak ove trenutne u Srbiji, hrvatski filmovi poprilično loši.
Ima tu odličnih glumaca s kojima bi se dalo napraviti vrhunski film, ali nešto ne štima, ne znam što. Nema atmosfere u tim filmovima, nekako su blijedi i tanki.
A zašto je problem ako film ima tragičan kraj?
Mislim, film je do početka crn, a meni je kraj odličan. Pogotovo sam kraj. |
| Zagor12 |
Posted - 26/01/2015 : 15:14:24
Ja se uvijek pitam zašto naše komedije redovito završavaju tragično i zašto su gotovo svi hrvatski filmovi teške socijalne drame s ohkakopoetičnom i simboličnom porukom koja bi kakti trebala zapanjiti gledatelje. Radnja prosječnog hrvatskog filma: neko ličko selo, otac branitelj, majka nezaposlena, sin alkoholičar, kćer kurva, svi žive na socijalnoj pomoći, kćer zatrudni, sin završi na aparatima a tata poludi i pobije cijelo selo. Pun mi je kurac više takvih turobnih izdrkotina. Zašto, npr. netko ne snimi neki kvalitetni triler, krimić, horor ili nešto slično? Nemoguće da nemamo ljudi za tako nešto, a i danas ne treba puno financija za snimiti dobar film. Također, ide mi na živce što 90% naših serija brije na ruralno i sve se zbiva na selu, glavni su likovi neobrazovani ljudi, jer to je publici valjda smiješno i simpatično... Neš ti naše kinematografije. |
| lwood |
Posted - 26/01/2015 : 14:53:50
broj 55 nisan još gleda. |
| dsormaz1 |
Posted - 26/01/2015 : 14:35:34
quote:
Originally posted by lwood
hr filmovi su uglavnom loši ,u najboljem slučaju prosječni.
jedino bi izdvojia:živi i mrtvi.
najbolji hr film u zadnjih 25 godina
Slažem se. Odličan film!
I "Broj 55" od istog režisera je dosta dobar film, iako mi je "Živi i mrtvi" malo bolji. |
| lwood |
Posted - 26/01/2015 : 11:07:48
u svakom slučaju je i taj propagadni četverored bolji od ive i njenog snimanja.  |
| Johnny Difool |
Posted - 26/01/2015 : 09:44:51
Eh, a mogao si potegnuti i Četverored!
|
| ken2 |
Posted - 26/01/2015 : 09:41:59
meni je nebo sateliti totalno ludilo od filma |
| Johnny Difool |
Posted - 26/01/2015 : 09:36:42
Zaboravio sam među srpske filmove dodati odličan Ordinary People Vladimira Perišića koji je parnjak Crncima Gorana Devića i Zvonimira Jurića, i prilično dobar Klip Maje Miloš.
|
| VALTER |
Posted - 26/01/2015 : 09:04:00
Najbolji hrvatski film ikada, ali i najbolji film cijelog južnoslavenskog područja svih vremena: METASTAZE.
|
| Johnny Difool |
Posted - 26/01/2015 : 00:42:40
Površno se iz neupućenosti pričaju gluposti: samo nekoliko zadnjih godina imamo iznadprosječno uspjele Metastaze, Ljudoždera vegetarijanca, Što je Iva snimila, Josefa, Ćaću, Projekcije, Tri priče o nespavanju, Kotlovinu, Crnce, Kenjca, Žive i mrtve, Obranu i zaštitu, Kauboje, Broj 55, recentni Takva su pravila, redom filmove koji kakvoćom nadmašuju sve iz susjedstva, plus vrlo solidan "srednji sloj" s Hicem, Svirajte nešto ljubavno, Flekama, Simonom čudotvorcem, Buick rivierom, Nije sve u lovi i još ponekim naslovom.
Srpski film je bio dobar pa i jako dobar i ponekad odličan u 90-ima, ali već 10-ak godina glavinja, s ponekim izuzetkom kakav je Neprijatelj Dejana Zečevića i Ničije dete Vuka Ršumovića, koji opet ne koristi sve potencijale.
Srpski se film trenutno većinom svodi na populizam i komercijalu (Parada, Montevideo 1 i 2, Atomski zdesna...), što je segment koji kod nas popunjavaju filmovi za djecu (Koko 1, 2 i 3, Hlapić, Duh babe Ilonke) i populističke komedije kakve su Sonja i bik, Majstori i Svećenikova djeca.
Hebi ga, da bi se moglo dijeliti nekakve ocjene i generalizirati, trebalo bi nešto i pogledati, a ne ofrlje lupetati.
|
| lwood |
Posted - 26/01/2015 : 00:08:30
hr filmovi su uglavnom loši ,u najboljem slučaju prosječni.
jedino bi izdvojia:živi i mrtvi.
najbolji hr film u zadnjih 25 godina |
| Obi-wan |
Posted - 26/01/2015 : 00:03:28
Što netko reče, počelo kao komedija, završilo kao tragikosranje.
Sa žaljenjem konstatiram da još nisam pogledao stvarno dobar hrvatski film.
Za razliku od prijeratne kinematografije ili čak ove trenutne u Srbiji, hrvatski filmovi poprilično loši.
Ima tu odličnih glumaca s kojima bi se dalo napraviti vrhunski film, ali nešto ne štima, ne znam što. Nema atmosfere u tim filmovima, nekako su blijedi i tanki. |
| Darth Ivan |
Posted - 25/01/2015 : 23:24:11
Nisam pogledao taj Breašnov film, ali sam pogledao istoimeni kazališni komad u Kerempuhu. Bilo mi je totalno bezveze. |
| tinton |
Posted - 25/01/2015 : 22:04:15
Danas su bila Svećenikova djeca na prvom.
Iz druge mi je film puno bolji. Stvarno dobar film (na prvu sam bio razočaran). |
| tinton |
Posted - 23/01/2013 : 17:25:20
quote:
Originally posted by hello
Evo i ja pogledah ovaj film (upozoravam na spoilere) i prvo moram reći da se ovdje radi o velikoj marketinškoj prevari da bi se dobila što veća gledanost.
Ovdje se ne radi o novoj komediji, već tragikomediji Vinka Brešana.
Dakle svi koji idu u kino pogledati vedru obiteljsku komediju dobit će gorko iznenađenje i u biti jako turoban i depresivan film.
Osobno mislim da je ideja filma vrhunska, čak se i vrijeme premijere potrefilo s aktualnim pitanjem spolnog odgoja, a kakav je sam film...
e na to pitanje je teško odgovoriti. Film svakako posjeduje kvalitetu, snimljen je dosta dobro, gluma je kvalitetna, soundtrack je ko i u većini hrv.filmova očajan ali je po meni film ipak malo (dosta)promašen. Rađen je kao komedija, a u biti je ozbiljna drama kao npr. Ljudožder vegetarijanac. Da li je prikladno umotati temu pedofilije, silovanja, dječjeg samoubojstva, mentalne bolesti, pobačaja i sl. u jedan film koji ima sve elemente urnebesne komedije. Znam da će mnogi reč da je to genijalan potez, ali moje mišljenje je da je to čak i malo neukusno. Koliko sam vidio dramski predložak ima simpatičnu poruku u smislu"kad se igraš Boga na kraju se opečeš" i to bi bila i super poruka za film i bio bi dobra satirična komedija s kvalitetnom kritikom i društva i crkve. A ono što je Brešan na kraju napravio po meni je njegov osobni politički obračun s crkvom i zato mi na neki način on ulazi u isti koš s npr.Jakovom Sedlarom i njegovim desničarskim polikitanstvom (Četverored).
Na kraju previše neozbiljan za dramu zbog plitkog humora, a previše depresivan za komediju. I koju mu ocjenu dati. Po meni 3 od 5 s tim da je imao sve preduvjete za možda i najbolju hrvatsku komediju, šteta propuštene prilike.
E, ali nije ništa Brešan napravio na kraju već je kraj u knjizi takav kakav je, nije on to mogao promjeniti, mislim je, ali ne može se zato reći da je film loš |
| Amos |
Posted - 23/01/2013 : 14:42:15
U biti film je njesra za koje se ne smije reći da je njesra jer bi se time sebe označilo: 1. čovjekom bez ukusa ili 2. "klerofašistom" (omiljena riječ nekih na ovom forumu)?
Bah, ne vjerujem da ću trošiti vrijeme na ovo brešanovanje... |
| hello |
Posted - 22/01/2013 : 23:53:31
Evo i ja pogledah ovaj film (upozoravam na spoilere) i prvo moram reći da se ovdje radi o velikoj marketinškoj prevari da bi se dobila što veća gledanost.
Ovdje se ne radi o novoj komediji, već tragikomediji Vinka Brešana.
Dakle svi koji idu u kino pogledati vedru obiteljsku komediju dobit će gorko iznenađenje i u biti jako turoban i depresivan film.
Osobno mislim da je ideja filma vrhunska, čak se i vrijeme premijere potrefilo s aktualnim pitanjem spolnog odgoja, a kakav je sam film...
e na to pitanje je teško odgovoriti. Film svakako posjeduje kvalitetu, snimljen je dosta dobro, gluma je kvalitetna, soundtrack je ko i u većini hrv.filmova očajan ali je po meni film ipak malo (dosta)promašen. Rađen je kao komedija, a u biti je ozbiljna drama kao npr. Ljudožder vegetarijanac. Da li je prikladno umotati temu pedofilije, silovanja, dječjeg samoubojstva, mentalne bolesti, pobačaja i sl. u jedan film koji ima sve elemente urnebesne komedije. Znam da će mnogi reč da je to genijalan potez, ali moje mišljenje je da je to čak i malo neukusno. Koliko sam vidio dramski predložak ima simpatičnu poruku u smislu"kad se igraš Boga na kraju se opečeš" i to bi bila i super poruka za film i bio bi dobra satirična komedija s kvalitetnom kritikom i društva i crkve. A ono što je Brešan na kraju napravio po meni je njegov osobni politički obračun s crkvom i zato mi na neki način on ulazi u isti koš s npr.Jakovom Sedlarom i njegovim desničarskim polikitanstvom (Četverored).
Na kraju previše neozbiljan za dramu zbog plitkog humora, a previše depresivan za komediju. I koju mu ocjenu dati. Po meni 3 od 5 s tim da je imao sve preduvjete za možda i najbolju hrvatsku komediju, šteta propuštene prilike.
|
| Johnny Difool |
Posted - 19/01/2013 : 14:22:13
Svećenikova djeca, r. Vinko Brešan, Hrvatska 2012.
U postu o romantičnoj komediji „Sonja i bik“ Vlatke Vorkapić izrazio sam zadovoljstvo vrlo visokom gledanošću kakvoćom osrednjeg filma u kinima i pretpostavio da bi se nešto slično moglo ponoviti nakon što u redovitu kino-distribuciju krene novo ostvarenje dokazanog hit-makera Vinka Brešana. Sad se može ustvrditi da su se takva predviđanja pokazala sasvim opravdanima, jer naslov „Svećenikova djeca“ obara rekorde gledanosti i prijeti svrgavanjem upravo Brešanova filma „Kako je počeo rat na mom otoku“ s trona najgledanijeg domaćeg filma u protekla dva desetljeća. Ako se to naposljetku i dogodi, uspjeh satirične humorne drame snimljene prema istoimenoj drami i scenariju Mate Matišića neće biti nimalo neočekivan i slučajan. Dapače, bit će sasvim logičan i razumljiv, jer je riječ o u svim segmentima itekako dobro i precizno promišljenom i koncipiranom projektu u kojem apsolutno ništa, od izbora provokativne teme preko njene još provokativnije elaboracije do sveobuhvatne marketinške kampanje, nije prepušteno slučaju.
Dva su razloga zbog kojih se „Svećenikovu djecu“ žanrovski može definirati kao satiričnu humornu dramu, a ne jednostavno kao komediju. Ponajprije, posrijedi je film čiji je humorni potencijal dobrano podigran i neiskorišten, dijelom zbog toga što ni Matišić scenaristički ni Brešan redateljski ne znaju ili ne žele na pravi način i u potpunosti eksploatirati sve komične potencijale koji izviru iz situacija, osobina likova i njihovih međuodnosa. Suštinski važniji razlog leži u činjenici da je riječ o koncepcijski, dramaturški i režijski nezgrapnom spoju populističke satirične komedije, tragedije i melodrame s izraženim subverzivnim žalcima. Isprva se čini da su „Svećenikova djeca“ križanac komedije karaktera, intrige i socijalne komedije, pri čemu stvar s komične strane dosta dobro funkcionira u prvoj polovini filma, dok se uvode i profiliraju likovi, oslikava Brešanu omiljena malomišćanska sredina s tipičnim osobenjacima i redikulima, te priprema teren za pokretanje zapleta koji će usložiti i dinamizirati zbivanja.
Redatelj i scenarist razmjerno vješto i s osjećajem za mediteranski, odnosno tip humora Fellinija, Smoje i donekle Ettorea Scole, ekvilibriraju groteskom, parodijom, kontrastom i apsurdom uz natruhe nadrealizma, te uvode galeriju slikovitih više ili manje važnih likova obilježenih tipičnim ljudskim manama. Te likove smještaju u deklarativno konzervativan i bogobojazan milje koloristički dominantno oslikan plavim i pastelnim tonovima, stvarajući sliku gotovo rajske sredine u kojoj se slučajno i s iznimkom jednog lika bez ikakvih loših namjera priprema teren za više razina tragedije.
U središtu priče je mladi don Fabijan kojeg tumači Krešimir Mikić, plahi, dobrodušni i pomalo naivni svećenik koji po službi stiže na mali dalmatinski otok, kao pomoćnik starom don Jakovu kojeg bi uskoro trebao potpuno naslijediti na dužnosti. Za razliku od svima omiljenog don Jakova kojeg interpretira Zdenko Botić, brižnog čovjeka ugodna glasa koji ima čini se bezgranično razumijevanje za sve i svakoga, i koji mjesnu djecu priprema za skori zborski nastup na audijenciji kod Pape, don Fabijan je neurotičan momak kojeg sredina teško prihvaća. On je uštogljen tip koji isprva ne razumije ljudske slabosti i nedostatke svojih novih sumještana, koji se ne uspijeva uklopiti u njihovu svakodnevicu i kojeg vrlo zabrinjava podatak da broj stanovnika na otoku već desetljećima kontinuirano opada. Odlučan tome nekako doskočiti te ponesen nadom da bi se mogao svidjeti Kaptolu i možda napredovati, don Fabijan slučajno dođe na ideju da bi se bušenjem prezervativa iz jedine trafike na otoku mogla povećati otočka populacija. Budući tu operaciju ne može izvesti sam, za ideju vrlo lako zainteresira prostodušnog trafikanta s dijagnozom psihičke nestabilnosti, kojeg izvrsno tumači Nikša Butijer, te ljekarnika koji je gorljivi i gotovo fanatični nacionalist, a kojeg s karikaturalnim odmakom utjelovljuje Dražen Kühn. Kad poslije prvotnih neuspjeha uskoro zaredaju trudnoće lokalnih djevojaka, klupko bezazlenošću inicirane tragedije počet će se odmotavati na više razina. Na jednoj će tako neodgovorni mjesni „galeb“ Jure biti voluntaristički proglašen ocem budućeg djeteta djevojke koja je istodobno spavala s još trojicom, što će kod njega isprovocirati i suicidalne nagone, a na drugoj će trudna postati cura čiji će dečko prije dolaska prinove poginuti na poslu razminiranja, te koju će pokojnikovi roditelji zatočiti u želji sprečavanja njenog pokušaja abortusa. Kad don Fabijan i trafikant shvate da im je situacija izmakla iz ruku i da bi posljedice mogle biti katastrofalne, za ispravljanje učinjenog više neće biti vremena. Štoviše, sve će se dodatno zakomplicirati kad don Fabijan na pragu svoje kuće pronađe njemu na brigu ostavljeno nečije neželjeno novorođenče, i kad to dijete odluče ilegalno posvojiti trafikant i njegova supruga nerotkinja koju tumači Marija Škaričić.
No nitko od uključenih ne sluti da se istodobno daleko od očiju javnosti odigrava zlo koje će u završnici dovesti do tragedije za tako malu i začahurenu sredinu neslućenih razmjera. Tu tragediju Brešan i Matišić koriste da dotad neosporno provokativnu ali razmjerno blagu, ironičnu i u osnovi benignu kritiku idejno dobronamjernih Božjih službenika koji se žele igrati Boga i koji ne razumiju aktualne „znakove vremena“, pretvore u dosta subverzivnu i u određenoj mjeri mračnu sliku stanja u crkvi. Kad naposljetku samoubojstvo posve neočekivano počini glavna pjevačica u dječjem zboru kojeg je don Jakov odveo kod Pape, stari će svećenik čuvanjem ispovjedne tajne obvezanom don Fabijanu teško kroz zube promrsiti da je on odgovoran za njezin suicid. Pretpostavljivo užasnutu reakciju mladog svećenika u tom trenutku ne vidimo, već nas Brešan i Matišić vraćaju na ispovijed don Fabijana svom mlađem kolegi u Zagrebu, ispovijed koja je postavljena kao dramaturški okvir čitavog filma. U tim trenucima i don Fabijan, koji sad u bolničkoj sobi umire od raka i koji je zacijelo ne slučajno zarastao u dugu kosu i bradu kojima asocira i na Isusov lik, don Jakovljevo priznanje prenosi mladom svećeniku. On pak prestravljen izlazi iz sobe te sumanuto trčeći ulicama juri na ispovijed starijem kolegi, vjerujući da će si tako barem donekle olakšati nepodnošljivo breme na duši. Dok on sjeda u ispovjedaonicu, duša don Fabijana se okružena potpunom bjelinom susreće s dušom don Jakovove žrtve, te oni držeći se za ruke odlaze na drugi svijet.
Kad ne bismo znali da je Mate Matišić veliki i iskreni vjernik, te da je Vinko Brešan kalkulant čije sve filmove obilježava nevoljkost odlaženja do kraja i krajnjeg ekspliciranja određenih stavova, obojici bi se moglo prigovoriti zbog nedostatka hrabrosti i nevoljkosti da u kritici nekih unutarcrkvenih pojava budu žešći i oštriji. Ovako samo možemo pretpostavljati da će se strašni don Fabijanov grijeh i zapravo zločin kroz ispovijedi prenositi unutarcrkvenim krugovima, da će biti zaustavljeno njegovo najavljeno napredovanje na Kaptolu i da će biti kažnjen prebacivanjem u neku zabitu župu, dok sve ne prekrije zaborav. Isprva se može činiti i da autori filma starim, recimo tako okoštalim i dijelom nezdravim crkvenim strukturama suprotstavljaju mlađe, moralnije i grubo rečeno „zdravije“ svećeničke snage, no tako izgleda samo na prvi pogled. Grijeh don Fabijana jest znatno manji od grijeha don Jakova, no i njegovi postupci dovode do traumatičnih intimnih i obiteljskih drama koje u dva slučaja također zamalo ne prouzrokuju tragedije. Autori time jasno daju do znanja da su ne samo pedofilija, nego i bilo kakvim pobudama vođen fanatizam i želja za izigravanjem Boga sasvim neprihvatljivi i nespojivi sa suvremenošću.
Također, prava je šteta što više pozornosti i vremena nije posvećeno izuzetno zanimljivom i naglašenom psihičkom nestabilnošću obilježenom liku djevojke koju svi mještani smatraju ubogim i sažaljenja vrijednim stvorenjem, a koju sjajno interpretira Jadranka Đokić. Ona se u završnici pomalja kao vrlo emotivna i makar na trenutke lucidna osoba koja svoje pod nejasnim okolnostima dobiveno dijete, a znajući da bi joj ono bilo oduzeto, povjerava na skrb također formalno mentalno hendikepiranom trafikantu i njegovoj supruzi. U završnici se tako stječe dojam da upravo ovaj lik, na simboličkoj razini donekle sličan onomu pjesnika iz „Kako je počeo rat na mom otoku“, Brešana i Matišića ponajviše i zanima. Šteta je, kažem, što nije dobio veću minutažu i priliku da ga bolje upoznamo.
|
| Shaner |
Posted - 16/01/2013 : 13:55:56
quote:
Originally posted by DeeCay
quote:
Originally posted by Shaner
http://onlineimpressions.blogspot.com/2013/01/confess-and-your-sins-will-be-forgiven.html
Nije loš blogić... Ti si autor? koja je fora s engleskim?
Hvala! Ja sam autor, da. A engleski...trudim se biti globalno relevantan. |
| brni |
Posted - 16/01/2013 : 11:44:22
Bili mi stara i stari u kinu..oboje odusevljeni a stari pogotovo jer je lokacija snimanja njegova rodna Šepurina.. |
| DeeCay |
Posted - 16/01/2013 : 11:16:03
quote:
Originally posted by Shaner
http://onlineimpressions.blogspot.com/2013/01/confess-and-your-sins-will-be-forgiven.html
Nije loš blogić... Ti si autor? koja je fora s engleskim? |
| Shaner |
Posted - 16/01/2013 : 00:31:49
Evo i ja pogledao film. A mogao sam i bez toga. Iako nije jako los.
Vise ovdje:
http://onlineimpressions.blogspot.com/2013/01/confess-and-your-sins-will-be-forgiven.html |
|
|
