| T O P I C R E V I E W |
| mladjo |
Posted - 17/07/2011 : 01:38:28
Eto narode, kao što rekoh već jednom davno, odlučio sam pomalo pisati. Pisati o svemu i svačemu. O sebi , o drugima, o nama, o njima, o ovima, o onima, o drugim mjestima i ljudima, o našima i njihovima, o svemu...Pa, cilj je da to sve jednog dana uđe u jednu knjigu. Džepnu? Ha zavisi koliki je džep...Koliko će mi trebati? Biti ću sretan ako je završim, vrijeme koje vodi do tog cilja za sada je u drugom planu.
P.S. Radni naziv je "Dnevnik starog momka" a netko će možda primijetiti da su neki tekstovi već napisani na ovom sajtu. Uzeo sam neke tekstove koje sam napisao, a za koje smatram da bi mogli proći kao djelovi/fragmenti knjige. Kako mi bude što padalo na pamet, tako ću nešto i napisati na ovom topicu. Tko zna, možda jednog dana i dodirnem svoje riječi...
Dnevnik starog momka
(Kronologija sustignutih snova)
Panonski mornar I
Što vas može natjerati da stojite u komadu četiri sata? Noćna straža? Red za kino ulaznicu Independence daya? Red za crni kruh tijekom sankcija? Ili bi sa nekim dragim mogli stajati satima bez nekog određenog razloga?
Mogli bi , što da ne...
4 sata Djoleta. Gican, Simke i ja. Simketa sam zadnji put vidio na koncertu Djoleta na Brijunima što već znači da ću ga slijedeći put vidjeti neznamgdjealiznamnačijemkoncertu...Ma vidjeli smo se još dvaput-triput između ali tko bi se sjećao, popilo se...Pravi kinfe ne sjećaju se većine toga...
Bilo je -15. Ledilo se sve. Udisali smo zaleđene iglice. Prsata Ana također je išla na koncert, ali sa nekakvim mnogobrojnim društvom, hrpa nepoznatih lica...Neka, bolje je provesti Djoletov koncert sa poznatima.
Panonska mornarica usidrila je svoje brodove taj dan u Zagrebačkoj Areni i pružila nam vode Tise i Dunava na dlanu. Prekrasan koncert koji može izvesti samo Tvorac Stihova, Kormilar brodova punih instrumenata koji skladno plešu zajedno sa svojim kapetanom. 4 sata, 3 bisa...Na početku je Djole preplivao Dunav, onda je žalio za Panonskim morem a nakon toga je zapjevo svim novim klincima u Areni. Jedan i neponovljivi, meštar ceremonije i doticalac duše. Jedno riječju - pjesnik.
Doći će još Djole u naš grad ali doći ćemo i mi u njegov. Kumova Dragana je iz Novog Sada, mornaricu treba vidjeti i u matičnoj luci. Film sam gledao u Futogu ovo ljeto i stvarno je dobar. Ili bolje rečeno - velik. Velik kao Dunav. I velik kao njegov režiser.
Panonski mornar II
Teško se čovjek sjeti prvog dodira s nečim. Sve je to nekako u magli i, makar smo dosta sigurni gdje smo nešto prvi put okusili/dobili/napravili, ipak nas izjeda barem mali crv sumnje. Je li to baš bilo tu/tako/na tom mjestu? Magle jedino nikad nema oko prvih ljubavi. Ali to je neka druga priča...Bila je to sredina osamdesetih, stari je vozio Ladu Rivu, išlo se sa kamp kućicom na more u Filip Jakov, stripovi su se čitali...A bilo je tu i ploča. Puno ploča.Ploča od starog. I dan danas imam više od tisuću ploča a neka od najstarijih i najraritetnijih vuku korijene još dok je senior bio mlad. U moru svih mogućih grupa i žanrova što je stari slušao a ja upijao, našla se jedamput i ploča "003" jednog Novosađanina. "Dolazim...Sto dukata donosim... Da, to je taj prvi tren. Prvi zvuk. Vrijeme nula. Ma bilo je i prije vjerojatno zvukova sa njegovih ploča, ali sjećanje seže dovde. Tosca 20, onaj automatic gramofon na koji ste mogli naslagati i do pet ploča odjednom, pa su samo padale kako koja strana završi...Jao tehnike...Imam 7 tih ploča doma. Kad je vidim kupim je. Nešto kao Mel Gibson u onom filmu, kad mora kupiti Lovca u žitu svaki put kada vidi tu knjigu.
Oh, imao sam raznih faza što se tiče glazbe. U jednom trenutku sam i prestao slušati Djoleta. Bila je to ona "isključiva" faza, tamo negdje oko dvadesete, kada se pomisli "To je to, slušam to što slušam i ništa to neće promijeniti. Kakav Djole, pa njega sam slušao jednom.Pa neću se valjda vraćati nazad.Zauvijek ću ostati ovakav." Eh mladost...
Iz nekog razloga stari na gitari nikada nije svirao Djoleta. Odnosno skoro nikada. "Prva ljubav" bila je nezaobilazan repertoar. Uvijek. I bilo mi je drago što sam je čuo na koncertu. Ali to je jedina stvar koju mi je uvijek bilo draže čuti na jednoj Yamahinoj gitari nego na ploči ili na koncertu. Ovdje je uvijek zvučala...Jače.
Ovo je bio koncert koji se pamti. Pričat ću ga svojoj djeci. To će biti onaj tip priče:"Znate djeco, to je bilo davno, još je Djole bio živ..." Samo što priča nikad neće početi tako. Jer dok su njegove pjesme žive, bit će i on.
Zauvijek.
Panonski mornar III
Panonski mornar...i neko drugo more. Njegovo more. Jer čija mora i mogu biti nego pjesnikova.
Sunce je odlazilo pod morski pokrivač ostavljajući Istru svjetlu mjeseca dok smo plovili prema tvrđavi Minor na Malom Brijunu ususret nemirnom moru Djoletovih stihova. Tako poznatom, a opet tako očaravajućem moru, koje nas uvijek iznova uzburka i razbaca, što na stijene, što na pješčane plaže okupane suncem.
Prije toga, ljepote Istre – Motovun, Višnjan, Pula – bile su samo uvertira u noćni dio, nešto kao predgrupa. Možda nije umjesno ljepotu Arene nazvati predgrupom ljepoti Večernjih sonata, ali nekako sam se osjećao tako. Lijepa mjesta, dobri ljudi...
A koncert...dogadjaj.
Tri sata koje pamtite cijeli život. Treba napomenuti da se ovdje radi o predstavljanju knjige "Kalendar mog djetinjstva", te je i nastup bio takav – u tri sata koncerta pjevalo se možda pedesetak minuta, a ostalo je bio najbolji stand-up show koji sam ja u životu vidio. A pjesme kao pjesme.
Dolce vita. Slatki je život dok se slušaju gorki stihovi.
Janjičari na okup!
Oduvijek sam volio praznike. Ne zbog toga što vjerujem u nekakve svece ili slično, nego zbog toga što se na dosta velikom broju tih praznika poprilično dobro jede i pije. A s obzirom da kod mene slave "i ove i one" svetke broj dobrih provoda je poduplan. Najgore je kad obadva Uskrsa padaju na isti dan, jaooooo...
Uglavnom, prije par dana bilo je Petrovo pa smo iz Zagreba potegnuli u Zamlaču, malo selo nedaleko od Hrvatske Kostajnice i Bosanskog Novog. S jedne strane prekrasna Una (dobila je ime od latinskog Unus = Jedina ) i Bosna, a a s druge strane obronci Banije, odnosno Zrinske gore. Raj na zemlji, barem što se prirode tiče. Una je prekrasna rijeka i melem za oči, a svatko tko je barem jednom išao Unskom prugom na more zna kakav je tamo raj. Autom se ide preko Petrinje i Hrvatske Kostajnice, pa desno uz Unu prema Dvoru i Bosanskom novom. Dan je bio fini proljetni, taman za klopu, ni vruće ni hladno, jedino je Una bila malo prehladna za kupanje...
Uglavnom, čim smo došli - rakijica,juhica, junetina na lešo i tri vrste salata. Nakon toga izvrsna prasetina pečena dan ranije i slatka kao putar. Nakon toga pivica i onda je lagano slijedila faza čekanja janjetine. Okupilo se dosta ekipe, a dva janjca su se lagano počela okretati nešto ranije i tu su se pokazali Geni Šumski - od 8 muškaraca - jedino sam ja gledao četvrtfinale svjetskog prvenstva dok su ostali gledali janjad kako se vrti na ražnju. Al' da ste vidjeli te poglede, ljudi moji: pogled lude sreće koja se cakli u oku i istinske želje za što skorim krkačenjem. Eh da...
Uglavnom, uskoro je došlo prvo janje na red: rakijica, janje, salata, pa ponovo rakijica pa ponovo janje i salata. I onda još tri piva...
Uglavnom, razgovor je nakon toga protekao u ležernoj atmosferi - koliko Dule naplaćuje za pečenje janjeta, da li meso od janjeta omekša kada mast curi sa njega, kako je Mićo zadnji put prodao staro janje te kako se to vidjelo po veličini rebrica, kako je Mara uzela par janjaca za rođendan, da li su bolji janjci iz Novog ili iz Kostajnice, kako se bolje kupati prije janjetine jer je poslije preteško za želudac, kako Goce jede janjetinu makar je vegetarijanka...uglavnom isto kako Eskimi imaju 100 riječi za snijeg tako i Banijci imaju 300 riječi za janje. Tako treba...
Uglavnom, morao sam isti dan nazad za Zagreb i nikako to nisam mogao prežaliti jer fešta je tek počinjala. CD-ove Bijelog dugmeta lagano je zamjenjivala gitara a fešta je potrajala do duboko u noć. Živili!
Bratislava
"Ajmo u Bratislavu za Novu!" - reče Maras nakon treće pive.
"Ajmo!" - velim ja i zeksam do kraja.
Ideja o putu bila je podkrijepljena željom sa se malo maknemo iz Zagreba na par dana i da se isponapijamo i dobro provedemo daleko od svega, a meni se iskreno nije dalo ići sa mojom tadašnjom curom i njenim planinarskim društvom na nekakvo penjanje tri sata do neke kolibe u pripizdini i onda cuganje usred ničega.
Eh ta zlatna vremena kad smo se još mogli opijati, a da nam žene ne vise za vratom...Ma vraga, uvijek su nam visile za vratom. Al ovaj put smo se nekako izvukli.
"Pet dana Bratislave!" - pisalo je u brošuri. Naravno, ovo je bila klasična agencijska navlakuša, s obzirom da se "prvi dan" sastojao od "Polaska u 23 i 30 sa parkirališta ispred koncertne dvorane Vatroslav Lisinski", tako da sam ja taj "prvi dan" puta u Bratislavu vidio Lisinski, Trnje i Novi Zagreb. Al ajde, bolje išta nego ništa...
S obzirom da je bus bio uglavnom popunjem cugošima, već smo do granice sa Madjarskom morali dva puta stajati, a sve je na kraju završilo bezobraznim upucavanjem Madjarskim curkama na carini uz povike "Nemam pasoš, pregledaj me!" i slično. Sva sreća da su nas valjda već u startu okarakterizirali kao dobroćudne idiote pa se nisu previše obazirale na nas. Naravno, tražile su da im damo nekakve pakete kao mito i, nakon što smo spriječili par momaka koji su nudili sebe, bus je krenuo dalje. U dva su već svi bili mortus, a u tri se hrkanje čulo do Beograda.
I eto nas ujutro u Bratislavi. Općenito se govori o "Budimpešta - Beč - Beograd" varijanti kada se govori o glavnim gradovima na Dunavu, ali eto, nakon nekoliko političkim pretumbavanja sada je tu isplivala i Bratislava kao četvrti. Zašto su svi na "B" - ne znam...
Eh da, u brošuri je pisalo "Noćenje u komfornom hotelu od tri zvijezdice". Ako je ovaj imao tri zvijezdice, onda Kineski rudnici imaju pet. Moje mišljenje je da je ovo nekoć davno bio donekle upotrebljivi studentski hostel, ali zadnjih tridesetak godina je nešto izgubio na čari...ma baš nas briga, tak i tak smo došli pit i brijat po gradu. Čim smo došli u grad, odmah smo u centru zapazili - zalogajnicu Balkan. Jednom kad se Ameri spuste na Mars naći će tamo dva Bosanca kako peku ćevape i jednog Hrvata kako iznajmljuje apartmane. I to po jako visokim cijenama. Naših jednostavno ima svuda.
Grad je srednje veličine (450 000 stanovnika) i, osim centra koji je otprilike veličine pola centra Zagreba i dvorca iznad Dunava, nema se baš puno toga za vidjeti. Ostatak grada je teška betonara koju je izgleda projektirao nekakav arhitekta koji se nikada nije maknuo sa druge godine faksa. Ali dobro, u par dana se ima što vidjeti. Inače, za one koji su markirali povijest, staro ime Bratislave je - Požun. Da, da, ovdje su se krunuli hrvatski kraljevi. Crkva, na žalost, ne djeluje pretjerano impresivno zbog politike sustavnog zanemarivanja koja ju je progonila desetljećima, a najbolje od svega je što je na pet metara od ulaza - autoput. Ako je netko popio malo više misnog vina vrlo lako mu se može desiti da zaluta i završi na nebeskim pašnjacima. Stara utvrda izgleda odlično, centar je stvarno sređen, jedino je problem sa autohtonim restoranima. Ima kineskih, francuskih, irskih...ali pojesti nešto slovačko gotovo je nemoguće. Inače, jezik je poprilično sličan našem. To me iznenadilo. Neke jednostavnije stvari, tipa natpisi na reklamama & co, se mogu bez problema shvatiti. Svi smo mi braća, nema tu...
Provod je bio izvrstan (osim što smo prvu večer zalutali u Ladies night disko, što smo shvatili kada se momak u uniformi počeo skidati. Bili smo već toliki cugoši da nam nije bilo sumnjivo što smo (skoro) jedini muškarci u disku)Slovakinje su lepe žene (imaju onaj slavenski štih), taxi je jeftin, Dunav je Dunav, a inače sam grad se nalazi na pedesetak kilometara od Beča, pa ako imate vremena...
Uglavnom, moja preporuka je da odete u vlastitom aranžmanu na dan - dva, prođete po gradu, popijete koju, posjetite čari Beča i Madjarske koji su iza ugla i, ako ste solo, zbarite koju Slovakinju. Viksa na Dunavu uvijek dobro dodje...
Ajd živili
Sela u njima
Izuzmemo li zadnjih dvadesetak godina, veliki dio hrvatske književnosti (a i književnosti zemalja u okruženju) temelji se na selu.
Stalno selo. Seoske ljubavi, seoske zgode, seoska vjenčanja, seoski mangupi, seoske puce, njive, konji, kleti, salaši, pa opet njive i konji, pa lipe, breze, orasi, a tek hrastovi...A ako se i dešava pokoja zgoda u gradu onda je to uglavnom zbog toga što glavni junak, seosko dijete, ide u grad, gdje onda opet žali za konjima, njivom, hrastovima... Naravno, ne radi se nužno o lošim djelima, dapače, ali više mi je dosta situacije da kada uzmem neku knjigu hrvatskog pisca iz 19. stoljeća, čitam o Topoli @ co koju su sasjekli zli vlastelini @ co a onda su usput pobrali i sve zgodne seoske puce. Zašto je to tako? Zato što se građansko društvo u ovim krajevima pojavljuje tek u zadnjih pedesetak godina (makar sam mišljenja da će istinsko građansko društvo u ovim krajevima zaživjeti tek polovicom ovoga vijeka.) I dok je Budimpešta na početku stoljeća imala 800 000 stanovnika, Zagreb je imao oko 50 000.. I to je ono što je falilo. Veliki grad. U velikom gradu inteligencija buja, rađaju se ideje, provode se akcije, stječu se prijatelji i neprijatelji, jednom riječju nešto se dešava. A to se ne može desiti u maloj sredini gdje se i onaj mali broj intelektualaca koji u njoj postoji školovao van nje. Danas ipak imamo urbanu kulturu (inače mrzim tu riječ jer mi je simbol za sve one pomodne gluposti kojima nas obasipaju na reklamama) ali ipak je to daleko od razvijenosti koja nam je potrebna. Nemamo tradiciju. Ali sve ima svoje vrijeme sazrijevanja i svoj tok i ništa ne ide preko reda. Da se razumijemo, uvijek sam razlikovao seljaka od seljačine. A grad je pun ovih drugih. Ne mogu to ni generacije kod nekih iskorijeniti.
Nažalost...
Bog i Hrvati
To je naprosto nevjerojatno koliko ovdašnji ljudi lažu. Lažu svi. Ali pritom ne mislim na male ili velike ljudske laži koje su u svima nama i koje nas i čine ljudima, možda i više nego istine. Govorim o tipičnom hrvatskom laganju:laganju da ste bolji nego što jeste. Najbolje se to vidi u anketama.Sigurno ste svi vi barem jednom pročitali neku anketu gdje su vaši sugrađani ispali gotovo nadljudi, iznad prosjeka, po svemu bolji ne samo od vas, ne samo od ostalih sunarodnjaka, nego i od cijelog svijeta (da ne idem dalje). Uzmimo na primjer anketu koja istražuje seksualni život Hrvata. Prema tim (anonimnim) anketama svi su ševili valjda već sa trinaest, svi su imali više od deset partnera (od kojih je barem sedam sisate jebozovne seks – bombe/preplanuli i nabildani te uspješni i bogati muškarci) svi imaju kitu od 30 cm, svi mogu bez problema tri puta dnevno svaki dan, svi su mrdali u pak, svi su nasmiješeni i zadovoljni svojim seksualnim životom i ne bi mijenjali apsolutno ništa jer jednostavno ne može bolje od ovoga kako je. Ankete zapravo pokazuju da Hrvatima zapravo uopće nije loše, dapače. Svi imaju (barem) po dva auta, super stan, zarađuju dovoljno, imaju vikendice na moru, troše na izlaske više tisuća kuna mjesečno...Ma živimo u raju ljudi! Pojam Ubermenscha je trebalo upotrijebiti za nas a ne za tamo nekakve Nijemce. A opet, zanimljivo je kako, kada svijetla anketa i okoline zgasnu, postajemo tužni, mrzovoljni i ljuti. Na koga? Na sebe. Jer nismo postigli ništa od onoga čime se hvalimo i usput ne možemo smisliti one koji su nešto od toga i postigli, zamislite, svojim radom. Ma nije moguće, sigurno je tu neka muljaža, ma veze su sve to...Nema nikog tko se više pretvara a opet nema nikog koje mrzovoljan jalan i ljut više od nas samih.
Helsinki
Vjerovali ili ne ali nekad sam bio poprilično dobar u atletici. Točnije na sto metara, makar mi ni dionice do 400 metara nisu bile strane. Trenirao sam na Mladosti u Zagrebu, bio sam na dosta natjecanja, a između ostalog, put me doveo i u Finsku. Busom do Beča, pa avionom do Helsinkija i onda prvi šok - pola jedanaest navečer a tamo dan! Dobro, nije baš bilo kao da je podne, ali vidilo se da nešto nije u redu:)) Uglavnom, naletili smo na polarni dan, tako da sam po prvi put u životu bacio košaricu u pola jedan u noći.
Bilo je natjecatelja odsvuda, zgodnih atletičarki koliko hoćeš, a posebni doživljaj bio je stadion koji nosi ime po legendarnom Pavau Nurmiju. Grad je dosta skup, hrana je očajna(sve je slatko) ali kad se dodje prvo što se primijeti čistoća. Sve je cakum - pakum. Fasade. Ulice. Trgovi. Ceste. Izlozi. Sve je tako nekako "novo". Iskreno, malo me to zasmetalo. Kao da sam navikao na prljave ceste i sjebane fasade. Ne mreš pobjeći od Balkana...
A i sve je nekako mirno. Kao da su svi usporeni i pospani. Ali grad je svakako prekrasan.
Posjetite Finsku i uživajte u jezerima, Helsinkiju, beskrajnim šumama...ha možda će neki uživati i u hrani.
Eh da, osvojio sam brončanu medalju na 100 metara:))
Dunav i lijepe haljine - Novi sad 2010 vol. 1
Počnimo s doručkom. Nakon poprilično razuzdane pijanke od prošle noći ujutro mi je jedva kroz maglu stigao glas od Mirjane i Dragane: "Momci jel može doručak?" Gican i ja jedva se javimo; Mrmljmožemrmlj... Uglavnom, pola sata kasnije, oko 10 sati, čekalo nas je: deset kremenadli, svježi sir, desetak viršli, pečena jaja na oko, salata dizajnirana posebnim dizajnom i ukrasima, litra kave i sladoled. ako nešto cijenim to su žene koje dobro kuhaju.Joj... Nakon togaaposjetili smo obližnji golf klub. Izrazito ljubazna i ljepuškasta domaćica pokazala nam je sve čari lokalne kuhinje, a onda smo i bacili jednu partiju. Sve u svemu - 9 rupa, izvrstan teren, jedino je bilo vraški vruće...Sretno najedeni i napojeni krenuli smo prema Sremskim Karlovcima i restoranu na Dunavu. Karlovci su simpatično malo mještance desetak kilometara od Novog sada sa vrlo upečatljivom glavnom ulicom. Baš smo uletili na svatove. Ideja je bila da se pomiješamo sa svatovima na domjenku, pa ako nas netko pita - mismo od mlade/mladoženje(zavisi koja nas strana pita), ali ništa od toga, trebalo je krenuti prema restoranu i Dunavu. Jebešga, zaboravih kako se restoran zove, ali ima terasu na samom Dunavu i prekrasnim pogledom na Panonsko more. Jela se Karađorđeva šnicla koja je poprilično slična Zagrebačkom odresku, a glavna razlika je u par začina. Cigani su svirali melodiju koja je...
Krećemo nakon toga na krstarenje Dunavom od Sremskih Karlovaca do Novog Sada. Dunav je rijeka koja nikad nema pogrešan tok. Još mamurni od prošle večeri, fino najedeni i napojeni, ispijajući pivicu, mislim da smo dosegnuli nirvanu. Ma ne može bolje...
Nebo nad Novim Sadom spojilo je svoje boje sa Dunavom i potezalo je želju da se čovjek stopi sa tim. Štrand je bio pun oskundo odjevenih djevojaka što je samo još više podiglo naše poprilično simpatično raspoloženje.
"Preterano ti stoje te farmerke"
Novi sad vol. 2
Novi Sad je izrazito živ grad. Postoji ulica kojoj se sada ne mogu sjetiti imena, (čini mi se da ima Lazar u imenu, ali nije Bulevar) ali uglavnom to je Novosadska Tkalča. Ulica je puna kvalitetnih birceva i dosta je uska te se stoga kad uđete u nju dobija dojam da ste se našli usred jednog velikog neprekidnog tuluma koji je dugačak stotinama metara. stvarno zanimljivo iskustvo. U svakom slučaju ima za svakoga ponešto. drugi dan, nakon Karađorđeve šnicle u Sremskim Karlovcima i vožnje Dunavom išli smo u Futog na premijeru filma Kao rani mraz. Na pola puta HOP! - murija. "Daniele, vozili ste 65, a dozvoljeno je 50". "Dajte ajde, pa nećete valjda zbog toga da me kaznite, pa na ovoj cesti mogu avioni sletat". "Daniele, morat ću". "Pa dajte, jel se možemo kako dogovoriti?" "Ne može Daniele, snimljeni ste". "dajte pa vozim djevojke" ( a iza Dragana i - Andrija. Gican je umiral od smeha na suvozačevom mjestu.)
"Ne može Daniele, morate platiti, sve je snimio ovaj aparat, on sve pamti." - O, šta ste ga kupovali toliko pametnog... - haha Daniele, ajde nije tako strašno 5 000 dinara. Ma dobro, mislim si ja to nikad neću platit, kad stigne pišem žalbu i bok - zastara. Daniele, ovo je uplatnica za platiti, a pasoš ćemo vam zadržati dok ne platite Ja:TILT?? Eh da, dosta im je "pametnih" poput mene. Plati ili nema van iz države. A možda i da ostanem u Novom Sadu, lijep je grad...
Futog je lijepo mještace nekoliko kilometara od Novog Sada u koje smo već došli sa nekoliko minuta zakašnjenje, tako da su (dok sam ja još tražio parking ) svi ostaliušli dok je Djole već držao govor. Djole se u jednom trenutku okrene prema njima i kaže:"Oprostite što smo počeli malo ranije" :):):):) Kakav car. Ja sam još više kasnio ali sam ga zato ulovio na izlasku gdje je i pala slika mene i Panonskog mornara. - Šta kasniš? - Ma murija me zaustavila. - O mamu im jebem:))
Drugi dan smo bili još u manastiru na Fruškoj gori, te smo naravno okrenuli poslije i jedan roštilj. Ovo je samo mali dio nabrzaka napisanih doživljaja, a generalni zaključak je - ako niste bili u Novom Sadu, svakako odite. I htjeti ćete ići ponovo.
Poreč 2010
Moja sestra je oduvijek bila tip koji voli ples i sve u vezi toga, tako da joj nikada nije bilo teško izbarati životni poziv. Do sada je već radila na mnogo mjesta i sa raznim ljudima, imala je dugo svoj fitness centar, a sada, između ostalog, radi i za nešto što se zove "World class" iliti nekakva svjetska fitness udruga štatijaznam...uglavnom, u petom mjesecu je otišla sa njima na četiri mjeseca u Poreč predavati nekakv ples pa smo kum i ja rekli "zašto malo ne otići do nje, jelte..."
I tako eto nas u Poreču...lijepo mjesto i lijepi kraj. Neka se ne naljute kompići iz Dalmacije i drugih krajeva, ali Istra i Kvarner su mi puno, puno draži. Dobro, otok Krk više zbog toga što sam tamo proveo najviše ljetovanja, ali Istra ima sve;šume, brda i more. Raslinja kao u priči, a opet tu je i Veliko Plavetnilo. Da ne spominjem Pulu, Rovinj, Brijune... Poreč je gradić koji živi od turizma i to se vidi na svakom koraku. Restorana ima raznih i dobro se jede, a najviše me očarao jedan na vrhu kule u centru grada. Uglavnom, najviše vremena smo provodili u Beach baru Tequila. "Beach bar Tequila" je zapravo nakupina od nekoliko kila slame i dasaka u kojoj je pola kile (istina, razvodnjene, ali ajde) pive 15 kuna, a Pelin je cenera.Konobari su ok i u cuganju nimalo ne zaostaju za gostima, a cjelokupna atmosfera je poprilično dobra. Međutim, na dotičnom mjestu nismo bili toliko ni zbog cijene ni zbog čega drugog nego zbog najbolje terase ikada. Birc je zapravo na milimetar od mora i sa njega puca prekrasan pogled na Poreč. Uglavnom, kad se jednom sjednete ne mičete se satima. Stvarno izvrsno. Na žalost, moja sestra ima jednu veliku manu - ne kuha skoro uopće (užas, na koga li je samo:))) tako da smo bili primorani sami raditi hranu ili jesti vani ali dobro, izdržali smo nekak:))
Bili smo i u Umagu na završnom partiju turnira i mogu reći da je bilo izvrsno - jedan veliki tulum od 20 000 ljudi i jako puno prekrasnih žena. Kad smo odlazili ujutro oko šest, Gican nije mogao izaći sa parkirališta zbog nekakvih gumenih prepreka, međutim ubrzo je neki tip koji je bio pored uskočio i maknuo ih. Ispalo je da je taj tip - Zvone Boban:)) Zvone legendo, u 6 ujutro sa kompićima na Partiju;možda taj bračni život i nije tako loš:))
Sve u svemu, bilo je jebenica. MOžda se zaletimo sad za vikend ponovo.
Strip u meni
Moja stripovska odiseja počela je tamo negdje (sada već poprilično daleke) 84 ili 85 godine, stripovima "Bubnjevi Smrti", "Klopka za Zagora" i "Sedma Žrtva" od dobrog starog strica Martya. Bilo je to drugo vrijeme, vrijeme prvih Commodoraca,primanja u pionire, a informacija (svaka, pa tako i ona o stripu) cijenila se mnogo više nego sada, kada se jednim klikom miša može doći do željenog saznanja. Stripove su čitali svi. Apsolutno svi. Sve i jedan klinac. Tada je Bonelli bio sve. I niti smo znali , niti smo se opterećivali sa drugim stvarima. HC izdanje od Blueberrya, činilo se kao nešto daleko, skupo, nedostižno, nepotrebno. Nije tada, naravno, bilo internet aukcija, a glavni izvor stripova su bili momci na Trešnjevačkom placu. Sjećam se ljeta 93. Tada sam pokupovao sve Martije koji su mi falili( njih sedamdesetak.) za jednog klinca od četrnaest godina, zaljubljenog u stripove to je bio jedan od bitnijih događaja u njegovoj stripovskoj "karijeri". Naravno, žeđ za otkrivanjem drugih stvari, te neizbježna promjena ukusa koja dolazi uz to, promijenili su moje shvaćanje stripovskog svijeta, otkrile su se nove granice, a neke su zauvijek izbrisane i moj stripovski ego danas nije isti kao ranije, ali... Zašto mi je (ipak) više draži Bonelli? Zbog onog dječaka koji je u jedno ljeto skupio sve Martije. Zbog onih zajedničkih čitanja sa drugim klincima u ljetnim noćima. Zbog svih onih razmjena, loših i dobrih.Zbog mladosti. Zbog uspomena.
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| mladjo |
Posted - 22/04/2022 : 13:34:46
Sjećanje
Bila je to jesen 1991. rujan ili septembar, ne sjećam se više, a stari i ja išli smo od raskršća Ribnjaka i Grškovićeve prema Trgu. "Sjećam se njega za klavirom, svira i pjeva:"Mama...Just killed a man... To je stvarno bio veliki hit." - pričao je stari. Noć je već pala, a trenutak je bio veliki:išli smo kupiti kazetu QUEEN:The best of. Kod pirata naravno, onih u Bogovićevoj, kod Cvjetnog. Sjetit će se oni malo stariji. Od starog sam preuzeo ljubav prema Creedenceima, Eaglesima, Simonu & Garfunkleu...Ali nekako su i starom i meni kao klincu Queenovci promakli. On ih valjda nije previše volio ali ja sam baš bio čuo na radiju Radio Ga Ga i poželio njihovu kazetu. Hodali smo tako desetak minuta do Trga, pa do Bogovićeve, stari je (kao i obično) pričao a ja sam (kao i obično) slušao. Znao je sve: i o Freddieju i o grupi i o njihovom utjecaju, pa je onda malo prebacio na Status quo (to je bio jedini koncert u ZG sa kojeg je otišao prije kraja - to je često govorio), pa na Bowiea...Bilo je to magično veče. Granate su padale po Hrvatskoj ali mene su pogađale samo iskre znanja o muzici.
Kupio mi je kazetu.Vrtio sam je milion puta.Kasnije, kad malo ostari, čovjek shvati kakve poruke nose pjesme poput Fat bottomed girls ili Another one bites the dust ali ja sam i tada uživao u njima. Sada i dalje slušam sedamdesete, makar nemjerljivo više volim sljedeću dekadu:Depeche Mode, Duran Duran, New Order, Brian Ferry...Ma osamdesete su najbolje.Ali zašto ovo pišem? Nedugo nakon tog jesenjeg dana Freddie je umro. Sad baš negdje je obljetnica. I moj stari je otišao.2010. godine.
A ja sam se noćas probudio po noći, bilo je tri i petnaest. Nikada se nisam probudio po noći (stvarno, nikada). Ali sjećam se sna:Freddie, moj stari, major Tom i Bowie sjede u baru, pričaju, zajebavaju se i pjevaju. Sjećam se i što su pjevali:Nick Caveovu obradu Dylanove The death is not the end. "Not the end...Not the end...Just rebember:The death is not the end". Digao sam se, natočio si malo Bombay Saphire Gina i nazdravio zvijezdama.Živili momci!
P.S. Zvijezde su stvarno drukčije izgledale tu noć.
|
| mladjo |
Posted - 18/02/2021 : 20:39:22
Knjiga je gotovaaaaaaaaa!!!!! 
Budem ovdje još objavljival ono kaj nisam, a sad kreće potjera za izdavačima |
| mladjo |
Posted - 18/02/2021 : 20:37:06
POGLED U DVORIŠTE 7. DIO - FINALE!
Henry je probudio drugara oko pola dva. Činilo mu se kao da čuje neko dozivanje. Ovaj se jedva digao, uzeo bocu Master'sa, dobro je potegnuo, počešao se po jajima i krenuo vidjeti tko se to dere.
-Deeeeečkiiiii!!!! Imate cugeeeee?!!!
Bio je to potencijalni samoubojica sa drugog kata
. Imamo dođi po nju!
- Ha ne da mi se, daleko je to.
-Čekaj da nekaj probam!
Sonny je zamahnuo sa bocom rakije prema prozoru samoubojice. Boca je pala na metar od balkona i razbila zadnju šajbu jednog Pezejca.
- E jbga. Čekaj sad ću probati malo jače!
Zamahnuo je ovaj put dosta jače i rakija je pogodila samoubojicu u glavu.
-Jesi dobro?!!
- Ma pusti mene, flaša je ok! To je bitno.
- Bravo druže, nego jel' ima neke meze?
-A jebiga neću ti sad kobasice bacati! Čekaj imam ideju.
Sonny je otišao do telefona.
- halo Mirek, jesi na dužnosti?
-Jesam, kaj je bilo, imaš neki posel za nas?
- ma ne nego slušaj ovak…
Sonny mu je objasnio plan, a Mirek je umro od smijeha.
- Evo nas!
20 minuta kasnije vatrogasni auto sa dizalicom se pojavio na parkiralištu. Napravio je pravi show. Svijetla su svijetlila, sirene su urlale, ma totalni show. I Henry se probudio. Dizalica se micala, a u njoj je bio Mirek. Približavao se Sonnyjevom balkonu.
- De si Mireeeek!!
- Jebote Sonny, ti i itvoje pizdarije, svi ćemo dobiti otkaz zbog ovoaga.
- Pa kaj onda?!
- Kaj se dešava? – Henry je slutio dobru zajebanciju.
- Gle, pazi ovak – pozval sam Mireka iz DVD-a kustošija i oni su došli s vozilom, a cilj je da se popnemo na rampu i da svima u neboderu dijelimo hranu i cugu.
- Jebeeenooo!!! Ali čekaj, nekaj nam fali.
- Kaj?
-Mjuza!
Henry se sjetio da Sonny ima jedan od onih velikih aktivnih zvučnika (znači da im ne treba pojačalo, samo gurni usb i tjeraj!), dofurao ga je na balkon i ušao zajedno sa Sonnyjem na dizalicu. Ekipa je sad već bila na balkonima, muški su uživali, žene su (skoro sve) pizdile ali veliki show se spremao.
Utovarili su cugu kaj su kupili na benzinskoj, stavili su i hrpetinu meze, a onda su se prvo digli do iritantne Dlamatinke iznad.
- AAAASSS TI GOSPE A ČA VI TO RADITE? PA JESTE LI VI…
- ZAČEPI LABRNJU! – Henry je bio rezolutan. Ušao je u njen stan, došao do frižidera i uzeo hrpu boca vina. Nije se uopće obazirao na komentare Dalmatinke.
Sve je to sada bilo u korpi spremno za dijeljenje i cuganje ali Sonny je prvo pustio mjuzu. Sviralo je od Depeche Modea „I feel you“.
Urnebes kakav je tad uslijedio i dalje se prepričava po cijelom Zagrebu i šir. Vatrogasni autromobil sa dizalicom i korpom bio je ispunjen sa tri lika, hrpom cuge i hrane i mjuzom, iz kamiona su išla rotacijska svjetla (sirene su ugasili da se čuje mjuza iz zvučnika) i krenuo je show.
I feel you
Your sun it shines
I feel you
Within my mind
- HEY HENRY DAJ MI CUGE OVAMO NA TREĆI!
- SONNY, DAJ RAKIJE NA TRINAESTI!
- MOMCI A DI JE MIŠO?!
- ENO, ŽENA MU ZAKLJUČALA BALKON!
- MIŠO NE DAJ SEEEE!!!
- AAAAAAJMOOOOOOOO!!!!!
You take me there
You take me where
The kingdom comes
You take me to
And lead me through
Babylon
This is the morning of our love
It's just the dawning of our love
- Mirek jel' možeš potegnuti do 15.-og?
- Čekaj, bumo vidli!
Dizalica je dolazila samo do trinaestog kata i susjed je trebao ostati bez cuge.
- O jebemumater – povikao je Henry ali tada je Mirek krenuo spašavati stvar.
- Ali rista kak se zoveš?!
- Robi!
- Slušaj, bumo ti dobacili kuku na tvoj balkon, zakačiti će se za njega!
- Jebote, ok i kaj onda?!
- Buš videl!
Mirek je odmah iz prve pogodio balkon, natovario je sve džepove cugom i krenuo se penjati prema Robyju po užetu.
- ŠTA JEBOTE, KOJI K…?
-Ma smiri se Roby, radio sam ovo dosta puta, ne bu mi niš bilo.
Dečki iz korpe su se jebeno zabavljali. Mirek je počeo penjanja. Cijelo susjedstvo je navijalo za njega, bilo j to kao da je čovjek na stadionu. Dinama. Mirek je vrlo brzo došao do Robyja (neki šaljivci sa 14.-og kata su mu htjeli uzeti dio cuge ali su bili predaleko). Mirek je došao do Robyja i sjeo s njim na balkon. Malo su cugali, malo pričali, bilo je ok.
- KEJ MIREK KAJ SI ZABORAVIL I NAS OSTALE?! – Henry i ostali su postali ljuti kaj ih se ignorira.
- Ma dobro, evo me silazim!
Cuga se nastavljala dijeliti po zgradi, ekipa je pjevala i bilo je sve odlično.
A onda je došla murija. Ali to nikoga nije spriječilo da se i dalje zabavlja.
- Hej vi na ljestvama, siđite dolje!
Jbga, poslušali su.
Dizalica se spuštala dok je ekipa bučno protestirala i urlala „kaj davite ljude?!“, „Dajte nam da pijemo“, „Dečki skinut ćemo vam felge“ isl.
Dizalica se spustila. Dva policajca su gledala u tri pijana lika. Onda je jedan progovorio: - Dobro dečki ajmo ovak:ako možete izaći iz te korpe bez da se ozljedite, ne bumo vam ništa napravili.
- Može! – povikali su svi uglas.
Prvi je krenuo Henry. Nagnuo sa da iziđe ali se nakako spetljal i na kraju je skoro pao. Ipak Sonny ga je uhvatio i sada je Henry visio izvan košare ali sa glavom prema dnu. Sonny ga je počeo lagano spuštati (držao mu je noge u rukama i lagano ga spuštao na. Zemlju. Međutim, kada je Sonny došao do cipela, henry još nije bio na asfaltu. Međutim, sjetili su se ideje:sada je i Sonny krenuo tako nagnut, a Mirek je njega držao za tijelo. U jednom trenutku su izgledali kao najsmješnija gusjenica na svijetu. Henry je taman rukama dotaknuo dno, Sonny je bio negdje na pola puta, a Mirek ga je držao za noge.
Ekipa s balkona je umirala od smijeha.
Henry je sada došao do tla (spustio se na sve četiri) i onda je prihvatio Sonnyja kojeg je Mirek pustio malo prije tako da je Sonny zapravo pao na henryja. Ali sve je bilo u redu. Mirek je, iako vidno nacugan, ipak bio profesionalac i relativno se jednostavno spustio na tlo.
Čim su se sva trojica spustila na beton, stali su u stavu mirno i salutirali. Henry je odlučnim tonom povikao:
- Drugovi generali, vojnici Henry, Sonny i Mirek, spremni za daljnja naređenja!
Murijaci su ih gledali.
Svi stanari su ih gledali.
A onda su drotovi prasnuli u smijeh.
A sa njima i trojka te cijelo susjedstvo. Umirali su od smijeha. Svi su se dobro zabavljali.
-Ok momci, mi idemo gore s vama – rekao je jedan od policajaca.
- VI ĆETE KAJ?
- Hajde Mirek ne seri. Znaš nas i znaš da smo uvijek za dobru akciju.
Svih pet su se, ovaj put uz pomoć ljestvi popeli na dizalicu i vinuli se u visine.
Tulum se nastavio. Dečki iz korpe su pjevali, ekipa sa balkona je pjevala, neke od susjeda su se skinule u topless i pozivale dečke iz korpe da dođu do njih, mjuza se povremeno mijenjala, došli su na red Bebek i Djole… Na kraju je to izgledalo ovako: u sredini parkirališta bila je dizalica sa korpom i pet likova unutra a okolo njih tri zgrade iz kojih je ekipa urlala i plesala. Naravno, pojavili su se i novinari i drugi dan je to sve opisano kao Henryjev i Sonnyjev Tulum stoljeća.
A upravo to je i bio.
|
| mladjo |
Posted - 10/02/2021 : 16:13:27
(POGLED U DVORIŠTE 6. DIO- IDEMO PO CUGU VOL. 2!)
Ušli su u dućan benzinske.
- Hej čvaljavi, kaj ima? Delaš noćnu, ha? – veselo reče Sonny
Benzinska pumpa je inače bila poznata pod imenom „Kod čvaljavog“ zato što je tamo radio jedan, khm, intelektualno potkapacitirani lik sa ogromnom donjom usnom, u žargonu poznatijom kao čvalja, tako da je benzinska postala poznata pod gornjim imenom ili „Kod Čvaksija.“ Ono, „dolazim za 10 minuta, samo da kupim čips kod Čvaljavog i evo me“ Bilo je to sve zapravo dosta zabavno. Čvaljavi je bio glup, ružan i imao je te čvalje. Pa tko ga ne bi zajebavao. Henry je tražio i birao cugu i grickalice dok je Sonny zajebavao čvaksija. „Hey čvaljavi, jesi kad snimio Duck face u kupaonici? Mislim, ti ni ne trebaš napućiti usne, već imaš gotov proizvod, ha ha ha!! Nego da j mi reci, jel u toj donjoj usni možeš skupljati cugu. Ono, na tulumu si i onda, prije nego što kreneš doma, u čvalje si uspeš jedno 3-4 deci cuge za poslije. Pa to je zapravo vrlo korisna stvar te čvalje. A i kak se tuširaš? Skupiš vodu u čvaljama pa samo prebaciš čvalje nazad i otuširaš se? Haahahahahahahaha!!!!“
Čvaljavi baš nije uživao u ovakvom tipu konverzacije ali bio je smiren. – Samo dok jednom ne uzme gun i počne pucati – pomisli Sonny.
Henry je došao sa 3 boce Master's Gina, i hrpom grickalica.
- ČOVJEČE, IMAJU MASTER'S?!
- Da.
- Najbolji Gin na svijetu!
- Jedva čekam da ga probam.
- Pa hajmo onda!
- HUEEY DUEEČKI, NE MRETE OTVARATI CUGU DOK JEEE JOUUUOŠ NISTEE PLATILI, EEEJ…
- Daj se smiri Čvaksi, evo ti jedna boca, stisni tri puta i to je ok.
- DUOOOOBROOO! ALI AKO ME INSPEEEKCIJAAA UHHVUATTIII!
- Čvaljavi, upravo pušiš pljugu. Na jebenoj benzinskoj crpki. Ako dođe inspekcija otvoreni Gin će ti biti najmanji problem.
- Aaaaauuuiiii to kaaaj veeelišš…
Izašli su van. Lik koji je parkirao iza njih izašao je iz auta i pitao ih: - Tko danas radi?
- Čvaljavi.
- O jebemtiživot…
- Znaš kaj treba napraviti – rekao je Henry tipu. Trebamo ga jednom povući za čvalje, ono kao praćku i pustiti. Koja bi to fora bila, kak bi letel nazad, a i ziher bi se čuo neki zvuk tipa ČVAK!
- Ahahahahahahahahaaha!!!
Umirali su od smijeha.
- Hajmo nazad.
- Hajmo.
Stigli su do rampe koja je bila otvorena, a Sonny je predložio da sačekaju vlak. Henry nije imao pojma zašto ali znao je da će mu se ideja svidjeti. Uskoro se rampa počela spuštati, a auto je prošao tik prije nego što se spustila. Lik koji je spuštao rampu vidio je sve ali je odlučio ignorirati pijane idiote. Dolazio je teretni vlak u smjeru Glavnog kolodvora. Kada je prošao zadnji vagon, Sonny je nagazio.
- Đihaaaaa!!!!
Slijedili su vlak.
- KOJI TI JE KURAC, KAJ DELAŠ'!!
- SLIJEDIM VLAK, JEBENO JE!
Mora se priznati da je i Henry uživao. Vlak je prolazio kroz zapadni kolodvor, a iza njega je išao auto. Sonny je probao barem s jedne strane uhvatiti šine s gumama i čak mu je donekle i uspijevalo. Ipak, često su gume bile između jedne od šina i cijeli se auto iskrio odozdo. Kaos.
Iako je bilo kasno, bilo je ekipe na kolodvoru koja je par trenutaka bila užasnuta, a onda se počela smijati, čak štoviše umirati od smijeha. Bio je to dobar provod.
Kad su došli do druge rampe skrenuli su sa kolosijeka na kojem je bio vlak i čekali su da se rampa digne. Lik koji je dizao rampu naravno je vidio sve, samo je odmahnuo rukom i digao rampu. Izašli su na ulicu i lagano krenuli prema doma.
- Khm, Sonny…
- Kaj?
- Vozimo jednosmjernom ulicom.
- Pa dobro, kaj se nikad nisi vozio jednosmjernom?
- Jesam ali ne u suprotnom smjeru.
- Uh, joj.
Sva sreća nije bilo ni prometa ni murije i nekako su se dovukli do Sonnyja.Cijela ova zbrka ih je malo razbudila, pa su ipak malo jednostavnije došli do stana. Zapravo ni to nije bilo baš tako jednostavno. Sonny je ostavio ključeve od stana u stanu, a ulazna vrata su bila sa onom okruglom kvakom koja kad se jednom zatvore, to je to. Zato je Sonny parkirao ispod stana na zelenoj površini i onda su se nekako popeli gore, makar su skoro poginuli jedno 5-6 puta. Sve u svemu noć je bila odlična.
- Ajmo malo prileći – predložio je Sonny.
- Može. Ali na kratko.
Bila je ponoć. |
| mladjo |
Posted - 08/02/2021 : 11:20:42
(POGLED U DVORIŠTE - 5. DIO - IDEMO PO CUGU!)
- Fali nam cuge – reče Sonny.
- Hajmo po nju, tu 300 metri dalje na onu benzinsku.
Bili su pijani k'o majke, a odlučili su ići autom iako su bili pijani k'o majke i iako je benzinska bila udaljena 300 metara od njih. Digli su se sa stolca. Prvo se Henry uhvatio za štok vrata od balkona i nekako uspostavio ravnotežu. Nakon toga se odbacio do stola sa lijeve strane, a onda i do zida sa desne strane. Tu je malo stao da se odmori. Nakon minute, nešto ga je primilo za ramena. Bio je to Henry koji je pokušavao na isti način ostati na nogama ali se umjesto uza zid, držao Henryja. Henryju je išlo na povraćanje ali znao je da bi ga Lara ubila. Konačno se i Sonny naslonio na zid, a onda je Henry skočio napred prema sudoperu i elementima. Uhvatio se rukom te se počeo lagano spuštati na sve četiri. Sonny je to već napravio. Henry je lagano krenuo na sve četiri s tim da ga je Sonny uhvatio za zadnje noge. Izgledali su kao gusjenica. Tako su došli do hodnika gdje je Sonny napomenuo da mora uzeti ključeve od auta. Isti su bili iznad njih, znači nekih metar i pol udaljeni ali trebalo se dignuti. Niti jedan od njih u tom trenu za to nije imao snage za to. Sonny je digao desnu ruku i počeo pipkati po komodi i na kraju ih je ipak našao. Sada je trebalo otvoriti vrata, a to se u tom trenutku činilo kao nemoguća misija. Ipak, Henry je pokušao. Prvo mu je Sonny dao ključeve od auta jer ih ovaj nikako nije mogao staviti u džep. Henry ih je stavio u usta i pokušao se pridignuti da otvori kvaku. Nakon 7 pokušaja to mu je i uspjelo. Onda je krenuo otvarati vrata i ova su ga zviznula u usta. Skoro je progutao ključeve. Vrata su bila otvorena i obadvoje su nekako izpuzali van. Henry je pljunuo ključeve van iz usta, a Sonny je zadnjom lijevom nogom privukao vrata da ih zatvori. Uspjelo mu je iz petog pokušaja. Henry se probao podignuti uza zid do vrata ali to je probao na način da uhvati cijev za plin koja baš i nije bila hladna. Zaurlao je ali se brzo primirio. Lagano se, nekih minutu i pol, podizao uza desni zid. Sonny je to isto radio sa zadnjim zidom s tim da je on bio u čučećem položaju i probao se na taj način pridignuti. Naravno da mu nije uspjelo pa se okrenuo okomito od zida i pokušao se tako dignuti. Ovaj put mu je uspjelo. Silazili su stepenicu po stepenicu, jedan iza drugoga, priljubljeni uza zid.Prešli su pola puta kada im se na putu ispriječila mačka od susjede iz prizemlja. Henry ju je probao zviznuti nogom ali prokletinja je bila brža i izmakla se.
- Pusti jebenu mačku, idemo dalje . rekao mu je Sonny. Sišli su skoro do prizemlja puzajući tako uza zid kada je susjeda, vlasnica mačke, otvorila vrata. Henry i Sonny su nastavili hodati uza zid ali im se sada, umjesto zida, ispriječila susjeda. Henry je samo nastavio pipati i nije ni primijetio da susjedu drži za sisu. Ova je malo ciknula ali ništa strašno. Nakon toga je došao Sonny i primio ju za drugu. Tako su stajali jedno vrijeme. Obadvojica sa po jednom sisom u ruci i pogleda praznih prema naprijed ne shvaćajući uopće da drže susjedu za određeni dio njenog tijela. Da se bude u potpunosti iskren, ni susjeda se nije previše bunila. Nastavili su dalje iako ih je susjeda pozivala da uđu kod nje. Sada su bili u hodniku koji vodi prema izlaznim vratima zgrade. Odbijali su se od jednog zida do drugog kako bi došli do vrata. Međutim išlo je teže nego što su mislili (ako su išta u tome trenu i mislili.) Hodnik je bio dugačak 7-8 metara, a širok oko 3. Oni su se odbijali jer su mislili da će se tako najlakše kretati naprijed ali s obzirom koliko su bili pijani, u jednom trenutku su se odbijali „vodoravno“, od jednog poprečnog zida, do drugog. Nakon par takvih odbijanja sudarili su se i zagrlili.
- Jebemu Henry nekaj ne valja.
- Da i ja sam stekao takav dojam.
- Trebamo promijeniti taktiku.
- Kako misliš?
- Hajmo ovako zagrljeni polako prema vratima.
- Hajmo.
I tako su lagano prelazili metar po metar. U jednom trenutku,susjed je otvorio vrata, tik njima ispred nosa. Čovjek se malo zagledao u dva evidentno alkoholizirana muškarca koji zagrljeni stoje pored vrata ali brzo je prošao pored njih sa smiješkom na licu i pozdravom - Živili, a dečki su mu jednako odgovorili.
Sonny je vozio stari Volvo iz osamdesetih, prava mrcina, zvijer od 5 metara dužine.
- Ja ću voziti, trijezan sam.
- Štas'…Ma ne jebi, moj je auto, daj ključeve ovamo.
- Dobro, dobro, nek ti bude…
Henry je ostao vani kako bi regulirao izlazak auta iz parkirališta.
Sonny je upalio auto i krenuo lagano unatrag. Ipak, krenuo je unaprijed jer je krivo ubacio u brzinu. Auto je malo lupio u zgradu.
- Jebemtiživotdatijeb…
- Dobro, dobro, nije strašno, samo sad fakat ubaci u rikverc. Mislim, hoćeš da ja…
- Odjebi!
- Dobro, dobro…
Ovaj put je Sonny dobro ubacio u rikverc i krenuo lagano nazad. Centimetar po centimetar. Trajalo je to nekih par minuta. Kada je izvukao auto do pola, počeo je lagano skretati udesno.
- Lijevo jebote, pa tamo je izlaz sa parkinga!
- Aha, joj da…
Sonny je sada izravnao auto ali je dok je to radio uspio vratiti se na staro mjesto od kud je krenuo.
- O jebemti..
- Hoćeš da…
- NE!!!
- Ok, ok, najte gubiti živce gospon…
Sonny je krenuo još jednom, još jendom je ubacio u prvu i nabio se u zid te je još jednom previše otišao ravno. Ipak ovaj put se uspio izravnati prije nego što je opet došao na staro mjesto i počeo je okretati auto u pravom smjeru. Motao je ulijevo, međutim, dok je motao, zakačio je susjedov Stojadin kojem je pritom otrgnuo štosdenfer. Bio je to onaj isti sused koji je sjedio u autu i pušio travu. Sonny je uspio izvući auto na rikverc van sa parkirališnog mjesta ali štosdenfer se fakat čuo jer je ostao zakačen za Volvo. Sonny je pogledao susjeda. Ovaj mu je samo mahnuo sa blaženim smiješkom.
Henry je ušao unutra.
- Hajmo, vozi!
Krenuli su lagano, 5 na sat, pa 10, međutim cijelo vrijeme se čulo tandrkanje Stojadinovog Štosdenfera.
- Čekaj, stani malo, moramo maknuti ono sranje. Sonny je zakočio pri 10 km na sat i uspio se bubnuti čelom o volan. Henry je uzašao van i probao skinuti štosdenfer. Vukao je koliko je mogao ali prokleto đubre je bilo zakačeno za Volvov branik. Još jednom je jako povukao i čulo se jako KRANK! Jer je Henry uspio otrgnuti i Volvov prednji dio zajedno sa stojkinim dijelom.
- Ha jebiga.
Bacio ga je malo dalje i vratio se nazad u auto.
- Što je to bilo?
- Ma ništa, vozi.
Krenuli su, opet lagano. Izlazak sa parkirališta je bio posebno traumatičan jer su skrenuli desno ali se to skretanje desno nastavilo pa su lupili u BMW parkiran sa strane. Malo su zastali. Nitko ništa nije vidio. Čak se ni alarm ov BMW-a nije upalio.
- Vozimo dalje?
- Vozimo dalje.
Sad su već prešli solidni dio puta, nekih 150 metara, kada im se ispriječila rampa. Volvo je lagano vozio preko pruga (bilo ih je šest) kada se rampa počela spuštati. Taman su bili pored kada se rampa skroz spustila.
-Jebi ga.
- Jebi ga.
- A da sačekamo da vlak prođe?. Mogu ga držati u leru.
- DA SAČ…?!! O SUNCE TI JEBEM! A KAJ AKO IDE PO NAŠOJ PRUZI?
- Ma ne bude.
Henry se probao smiriti. Dobro, ajde se bar pomakni skroz do kraja, na toj zadnjoj nitko nikada ne ide.
- Da ali gdje je onda zabava?
- JESI LI TI UPRAVO REKAO…?!!
- Smiri se zajebavam se. Evo krećemo lagano.
Krenuli su u rikverc. Lupili su u rampu iza. Iz kućice je izašao lik koji spušta pumpu.
PA DAKLE SVAKAKVIH SAM SE KRETENA NAGLEDAO ALI VI…MIČITE SE ODATLE!!!
- Evo, evo krećem, pa daj opušteno malo prika. Evo, reci mi preko kojeg kolosijeka vlak prolazi?
- PREKO TREĆEG!
- Ha onda je najbolje da ostanem na mjestu. Evo „pokrivam“ prva dva kolosijeka, ne bu me ni dodirnuo.
- Ako vas dvojica niste najveći idioti koje sam ikada vidio…
Henry je spustio prozor (spuštao se ručno).
- Imaš cuge?
- Imam.
- Daj podijeli.
Lik je izvukao nekakvu užasnu brlju ali dala se piti. Na kraju su obadvojica izašla iz auta i zajedno sa željezničarom gledala vlak kako prolazi. Kad je vlak prošao, dečki su krenuli preko pruge. Samo lagano, samo lagano. Skrenuli su desno i uskoro su bili pored benzinske postaje. Za tih 300 metara trebalo im je nešto više od 20 minuta od vremena od kad su krenuli iz kuhinje. |
| mladjo |
Posted - 04/02/2021 : 15:51:04
(POGLED U DVORIŠTE 4. DIO)
Sjedili su dalje, pušili jointove, pili pivo i Gin tonice i jebalo im se za cijeli svijet.
Tada se sa gornjeg kata čuo iritantan i užasno glasan dalmatinski naglasak:A ANTE ČA SAM TE JA MOLILIA DA NE IDEŠ U RIBE TAKO KASNO, PA ČA JE TEBI OĆEŠ DA JA POLUDIN OD BRIGE, MOJA MATER TE POZDRAVLJA, A JA NIŠTA OČISTILA ONE INĆUNE, MALO ME MARE POSJETILA, SVE JE PO STAROM , SAMO NE IDI VIŠE U RIBE, A I TAJ MATE S KOJIM IDEŠ JE BUDALETNA TEŠKA, A I JA SAM TI REKLA…
…
…MA MUČI, ČA TI MENI IMAŠ GOVORT, JA TVOJU MATER POŠTUJEM I NEĆU JA NJOJ NIŠTA SRAT AL DA JE ONA MAL0 GUZCU VIŠE DIGLA U ŽIVOTU NE BI SADA I DALJE ČUVALA OVCE I JBGA, DOBAR S' TI MOMAK SAMO TI ĆAĆA PREVIŠE PIJE, TO TAK NEMERE VIŠE TREBA…
Tijekom tog monologa, Sonny je otišao u dnevnu sobu po uže. Žena je stajala na balkonu i svojim „normalnim“ glasom (od 120 decibela) pričala pizdarije. Henry je odmah skužio kaj Sonny dela. Žena je bila okrenuta prema kuhinji i nije ih vidjela. Sonny je prebacio uže par puta, međutim svaki put bi fulao sve dok iz trećeg puta nije zahvatio okuku balkona. Ah, da, uže je na kraju imalo kran. Lagano se počeo penjati prema gore. U načelu nije bilo teško jer ga je Henry pridržavao, a kasnije, kad je već skoro dohvatio luk balkona, bilo je potrebno samo da ga Henry malo pogura za cipele. Još jedno Hop! I bio je na balkonu. Luda Dalmatinka ga nije ni skužila.. Prvo ju je nabio nogom u dupe.
- AAAAAAASSSSSS TI GOSPE ČA…
Nakon toga joj je uzeo telefon i rekao Anti vrlo tihim, mirnim i književnim jezikom.
- Ante pozdrav, ovdje Sonny, susjed tvoje djevojke sa prvog kata.
- AAANTE UDARIO ME U GUIJZCU, POPEO SE…
Sonny joj je zviznuo šamarčinu i onda je KONAČNO zašutila.
Sonny je nastavio: tvoja djevojka je jedna izrazito glasna, priglupa i antipatična tupača. Ja sam se sada popeo na njezin balkon da je ušutkam jer nisam više mogao podnositi da mi svaki dan po pola sata gnjavi tebe s tim svojim spikama. Vjeruj mi Ante, činimo ti uslugu.
Tišina.
Tišina.
Tišina.
- Ma ja iden u ribe rad'te šta 'oćete, jebe mi se.
- Može Ante, pozdrav.
- Adio.
- AAANTEEEE GDJE SI SPASI MEEE…
Još jedna pljuska ju je smirila . Čuo se neki zvuk iza, na balkonu. Sonny se okrenuo i vidio Henryja kako se penje. – E rista, a da nastavimo malo cugati kod nje?
- Može!
Zavezali su je za stolicu, prekrili joj usta i otišli do frižidera vidjeti što se može popiti.
Žena je imala u frižideru dvije stvari – ribe i vino.
- O jebem ti te dalmoše da ti jebem…Sonny je bio frustriran. Tada je primijetio da se žena okreće u stolici i nešto im pokazuje očima.
Otišli su u dnevno sobu. Tu se na psihi nalazilo nekoliko boce žestotkog pića ali posebno ih je iznenadio Master's Gin.
- Yeah! Ipak neka korist od ove laprdave ludače!. Henry je otvorio bocu i dobro potegnuo. Onda ju je dodao Sonnyju koji je potegnuo još više.
Najbolji…Jebeni…Gin…Na svijetu…Rekao je, pomalo posrčući, Sonny. – Idemo sjesti u kuhinju do nje.
- Ajmo.
Cugali su i pričali. Sjedili su jedan pored drugoga dok je iritantna dalmatinka sjedila nasuprot njih.
Ok, kako ćemo je zvati? Predlažem Irry. To je skraćeno od Iritantna Dalmatinka.
Sonny se složio.- Nego mala, kako ti je pravo ime?- MMMMMMMM!!!! Dobro, dobro, pa kaj se ljutiš, samo te pitamo za ime. – MMHMMMMM!!! – Jao pa nije baš lijepo kaj sijevaš tim lepim plavim okicama. Znaš ma koga mi liči Henry? Na Doris Dragović. Ali prije 30 godina.
- Da.
Ispili su Master's Gin i razmišljali kaj dalje. Tamo na psihi je bila i neka rakija pa su se primili i nje. Nije bilo loše. Pili su jedno vrijeme u miru, glupa kuja je nekaj mrmljala kroz duck tape i sve je bilo dobro.
Mora se priznati da je imala stila za uređivanje. Sve je bilo u nekakvom indie stilu, falile su samo nargile i napušena ekipica. Ovako, na prvi pogled, ne bi se reklo da ovdje živi neka nadrkana kučka. A opet, zašto indie/napušene djevojke isto ne bi bile nadrkane kučke? Stan je bio iste veličine kao i Henryjev ali vidjelo se da nije baš održava pretjerano. Henry se u jednom trenutku digao i oklagijom za pečenje kolača prešao preko njenog mobitela. Sonny je kužio spiku – barem za ovu večer, želi je spriječiti da nekoga nazove. Mislim, nije to nikako moguće u potpunosti ali ovako je to bar bilo malo teže. A i slala se poruka. Popili su još one rakije, odvezali kučku, rekli joj da ne laprda previše jer će joj odozdo srušiti balkon lupajući željeznim gredama odozdola (Henryjeva ideja) i onda su se lagano, istim putem kojim su i došli, vratili nazad.
|
| mladjo |
Posted - 25/01/2021 : 22:12:53
quote:
Originally posted by emirem
Svaki kvart u Zagrebu je imao svoju pricu.
A i mi smo imali svojih likova.
Uglavnom,simpa spika medju likovima,malo me evocira na na prosla vremena.
😁 Zamisli da na tulum Sonnya i Henrya uleti King Warrior u Zagorovoj majici i veli "'Ajmo raja fajront!"
Prebili bi ga sa bocom Gina :D |
| emirem |
Posted - 25/01/2021 : 21:46:38
Svaki kvart u Zagrebu je imao svoju pricu.
A i mi smo imali svojih likova.
Uglavnom,simpa spika medju likovima,malo me evocira na na prosla vremena.
😁 Zamisli da na tulum Sonnya i Henrya uleti King Warrior u Zagorovoj majici i veli "'Ajmo raja fajront!" |
| mladjo |
Posted - 25/01/2021 : 17:44:39
Uskoro, nadam se:))
Uz malo sreće, na jesen |
| manhunter |
Posted - 25/01/2021 : 17:24:29
Mladjo, kad ćeš ti nešto objaviti na papiru? ;) |
| mladjo |
Posted - 25/01/2021 : 16:40:15
POGLED U DVORIŠTE, 3. DIO
- Znači po tebi je DIGO kvasac zapravo Viagra za siromašne? – upitao je Henry vidno napušen.
- Pa da. Jedan lik kojeg znam zna lika koji se kune da je onu stvar namazao tim kvascem i da stvar dela! Ha gle, treba staviti malo više i kako da kažem nadopunjavati pimpek malo češće s kvascem ali za 1 ševu su ti dovoljne dvije vrećice.
- Pa to moramo probati.
- Slažem se.
Iz zgrade lijevo dolazio je susjed Miro.
- Bok dečki!
- Bok sused!
Miro je bio kvartovska legenda. Umirovljeni doktor, živio je sa svojom suprugom. Kćer mu se bila udala i znala je sa mužem i dvoje djece dolaziti u posjet. Kada se to desilo, Miro je izlazio van, sjedao u svog Stojadina i tamo na miru slušao vijesti i radio Sljeme. Tako je bilo i ovaj put. Malo je pročavrljao sa momcima,a onda otišao uživati u samoći.
Totalni car.
Dečki su lagano pušili, a i Miro je pripalio. Bilo je nešto zanimljivo u njegovom dimu koji se širio Stojkom.
- Čekaj, jel' on to...?
- Aha, ja mu prodajem travu - rekao je Sonny uvlačeći dim.
- Jebeno.
- Da, da...
Noć je padala, svježa i lagana. Vjetar je lagano puhao ili duvao, nije to više bilo bitno.
- Bok dečki!
momci su poglerdali prema dolje.
Djevojka gola do pojasa stajala je ispod njih. Imala je dugu crnu kosu, lijepo i veselo lice, dosta dobre grudi (velike ali ne prevelike) nije imala trbuh i kad se sve zbroji bila je mršava i zanosna.
Sviđala im se.
- Jel' se mogu popeti?
- Popni se!
Bila je graciozna. Lagano se uzdizala preko susjedove verande, prvo je skočila tako da se uhvati rukama, onda se odrazila rukama pa se popela prvo lijevom nogom, a onda desnom. sad je bila na susjedovoj verandi nekih dva metra ispod njih. Bila je u položaju žene-mačke:polučučanja, lijeva noga ispružena, desna uz tijelo, sa rukama uz grudi i pogledom prikovanim iuz njih
- Prrrrrrr....
Nakon toga se pripremila za skok. U jednom skoku uspjela je uhvatiti Sonnyjevu ogradu, dignuti se rukama "prema gore" (tako da su joj sada ispred momaka bile njene grudi i lice), te se onda odrazila i doskočila na balkon.
- Bok!
- Bok.
- Imate cuge?
- Imamo. Evo ti.
- Ja sam jedna od ovih kaj vježbaju tu na polukatu, vidjela sam vas pa sam odlučila navratiti.
- Odlično.
Došla je i Lara.
- Opa, novo društvo?
- Da, ne smeta ti?
- Ma neeee, dapače.
- Super. Sara i Mačka su se poljubile, u sta, onako vatreno i sexy.
Henry i Sonny su uživali.
Na radiju je svirao Survivor:Eye of a tiger.
Počao je ples. To je zapravo bilo nevjerojatno kako su na tom malom balkonu istovremeno cure uspjele plesati, a momci sjediti i uživati, a da nitko nikome nije smetao.
Ples je išao lagano, a opet rokerski i erotski. Svaki bas gitare posebno se naglašavao. Međusobno su se dodirivale, grlile ljubile...Ma bilo je fantastično. Pjesme su išle i išle, ljudi su došli na balkone (opet), gledali, uživali, navijali...Večer je bila legendarna.
Ljudi su svašta dovikivali.
_ HEY SONNY I HENRY, KAJ SE NE UKLJUČITE?! KAJ STE PEDERI?!
- MOMCI JEBO VAS, AKO VI NEĆETE MI ĆEMO!!
I slično.
Sve u svemu, fina zabava.
Djevojke su se povukle u sobu nakon nekih pola sata plesa.
I momci za njima.
15 minuta kasnije dečki su se vratili na balkon.
Malo uzdihani ali inače ok.
Bilo je tek 10 sati.
Noć je tek bila počela.
Jedan od likova sa drugog kata sa zgrade preko puta odlučio je ubiti se.
Dečki su to zaključili po tome što je došao na balkon, sjeo na njegove ivice i rekao:"Ja ću se ubiti." Rekao je to dosta tiho tako da su ga dečki jedva i čuli.
-Jebi ga - reče Sonny tiho - pa kak će se ubiti ako skoči sa drugog kata? samo će si strgati noge i ruke.
- Ha dobro, ako skoči na glavu...
- Misliš, ono, kao da skače u more?
- Pa da, ono, BUĆ, ne? samo će ovdje biti TUP.
- E jebiga, to bi zapravo bilo glupo da sad napravi.
- Zašto?
- Pa dan i večer su tako jebeno dobro krenuli i sad da nam to nekakav kreten zajebe.
- Znači više ti je stalo do naše zabave nego do njega?
- Naravno.
Smijali su se.
- Pazi sad ovo - veli Henry i potegne sa rukom iza.
Lik je sjedio, očajan, vidjela mu se tuga u očima i u glasu, tko zna kakvi su ga problemi mučili, kad odjednom - TUP!
Lika je pogodila konzerva pive direktno u glavu. Od udarca se zateturao ali je, baš kao što je Henry predviđao, pao unatraške nazad na balkon.
- ŠTA KOJI KURAC JEBEMTI...?
- ZAČEPI LABRNJU I POPIJ PIVO! ŽIVIO!
Lik se lagano dignuo, vidjelo se da je ošamućen kako od udarca tako i od pada na leđa a u ruci je držao pivo i imao je tu začuđenu facu kao da gleda Kriptonit ili tako nešto.
- Pa dobro momci mamu mu jebem...
- NE SERI! - povikao je Henry. - NAMA ĆEŠ KVARITI VEČER SA SAMOUBOJSTVOM. POPIJ PIVO I MIRAN BUDI!
Lik je još jedno vrijeme bio ošamućen ali nakon toga je otvorio pivo i nazdravio momcima.
- Živili!
- Živio i ti prika!
- Hey Henry, da mu damo savjet da sljedeći put ako se hoće hititi ode na neko više mjesto. Mislim da je peti kat granica s koje se ziher može...
- Joj daj začepi.
- Hi hi hi...
Henryju je zazvonio mobitel.
- Halo?
- Ja sam.
Lik preko puta je mahao.
- Ok, reci. Čekaj da te stavim na razglas tako da te i moj prijatelj čuje. U tom trenu mu uopće nije palo na pamet otkud Henryju njegov broj.
- Bila je moja srednješkolska ljubav - počeo je lik. Bili smo zajedno u srednjoj i to dva puta. Cijeli treći razred, onda smo prekinuli, pa onda još pola četvrtog. Onda smo prekinuli jer ona više nije htjela. Uvijek su žene krive. Ili barem gotovo uvijek. Nakon toga smo još par puta bili u kontaktu. Fuck buddies iliti friends with benefits iliti kako se već sve te pizdarije zovu. Ali nikada joj više nisam ništa značio. Nikada ništa, kužite? Jedino je u srednjoj bilo ljubavi, a poslije toga ništa. Uvijek me zvala ili kao slučajno nabasala na mene kad je bila sama. Znači bila je sa mnom samo zato da se može ševiti jer je, kako je znala reći "uvijek vlažna". Ali nikada to nije bilo ništa više od običnog seksa. Jednom je prekrila svoje lice jastukom tako da me ne vidi jer je zamišljala drugog.
- ŠTA JE...?! - povikali su momci uglas.
- Da, da. To mi je čak i priznala. Jebala se sa mnom, a zamišljala je drugog. A ja? Ja sam to jedva podnosio ali bio sam zaljubljen. Ali zanimljivo, nikada nije tražila novce. Nikada. Znala je upadati u financijske probleme ali nikada nije od mene tražila ni lipe. Posljednji put me zvala prije dva tjedna. Naravno, bilo je seksa i danas me ponovo odjebala. Sedmi put. Sedmi put čovječe, ako ne računamo onaj jedan prekid u srednjoj. A znate kaj je najbolje? Saznao sam da u ta vremena kada sam joj služio kao fuck buddy ja nisam bio jedini! Znač čak me i na taj način ponižavala!. Imala je više jebača dok nije došla do lika s kojim može biti. Koja kurvetina majku joj jebem. A ja? Ja sam samo slabić koji je i dalje voli. I sada je on tamo s tim novim dečkom, on je ljubi, liže, jebe...a ja...ja ovdje pričam s vama i tugujem.
- Jebote - rekao je Sonny.
- Jebote - rekao je Henry
- Jebote - rekli su svi susjedi koji su čuli tu priču jer je speakerprhone bio na najače.
- Rista znaš kaj bi ti pomoglo? - veli Sonny
- Kaj?
- Ajde iz sveg glasa zaurlaj njeno ime. Tako ćeš barem malo izbaciti bijes i gorčinu iz sebe.
- Hm, hm...Imaš pravo.
- IIIIIIVVVAAAAAAANNNAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!
Fakat je urlao. Onda je udahnuo, pa je ponovio urlik:
- IIIIIIIIVVVVVAAAAAAAAAAAAANNAAAAAAAAAAAAAA!!!!!
- IIIIIIIIIVVVVVVAAAAAAAAAAANNNNNNAAAAAAAAAAAAAA!!!!!! - zaurlali su i Henry i Sonny
- IIIIVVVVVAAAANNNNNNNNNAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!! - zaurlali su sada i susjedi.
- IIIIIIVVVVVAAAAAAAAAAAANNNNNNNAAAAAAAAAAAAA!!!!! - u jednom trenutku derali su se svi.
Ponovilo se to još par puta.
Nakon toga su svi bili nekako zadihani i odmorni.
- Jebiga dečki, ovo je bilo korisno.
- 'Sam ti rekel?
- Imam još cuge u stanu idem malo cugati.
- Dođi do nas.
- Ne, baš mi paše cugati sam.
- Ok.
Nastavili su piti. Lana je lagano hrkala u kuhinji, zaspala je tamo. Sonny ju je probudio i rekao joj da ode hrkati negdje drugdje, npr. u spavaću sobu. Rekla mu je da odjebe ali je ipak otišla.
|
| mladjo |
Posted - 22/01/2021 : 14:45:34
POGLED U DVORIŠTE 2. DIO
Spavali su nekih dva sata, a nakon toga su se fino vratili na balkon sa novom porcijom Gina i novom porcijom jointa.
Sad je već bilo kasno popodne, negdje oko 5 sati. Već su strusili pola boce kada se čulo iz susjedne zgrade:"KRALJICA NA F6!"
Henry se trznuo. Koji kurac?
Pogledao je Sonnyja. Ovaj se uozbiljio, vidjelo se da razmišlja, a onda je nakon minute odgovorio:"TOP NA F6 UZIMA KRALJICU, ŠAH!
Iz grade se čulo nešto kao "omajkutij...", a Sonny je brzo objasnio Henryju:- Igram šah sa likom preko iz zgrade. Ne da nam se nositi table nego to ovako iz glave igramo.
- Igraš šah iz glave?
- Da.
- Svaka čast.
- Hvala.
- Jebote, pa koliko se znamo i da tako neke stvari otkrijem tek sad...
- A jebiga, neke stvari volim držati u sebi.
- Dobro, kužio bih da držiš u sebi da si, ne znam psihotični šizofreni manijak ali da igraš šah iz glave...
- Da...A kaj da ti velim
- Kako bi tek igrao trijezan?
- Da, dobro pitanje. Nisam nikada probao.
- Nemoj jebat?!
- Da....
- Hehehe, koji si ti car.
- Znam.
Nastavili su cugati.
Počelo je dolaziti do popodnevne gužve. Sve je više automobila trubilo, prestrojavalo se, sve je više ljudi pizdilo...
Henry je potegnuo dobar gutljaj. - Znaš li da je u prosjeku svaki šesti auto crveni?
- Jebeš me?
- Ne, evo probaj brojati.
Prođe minuta.
Dvije.
Tri.
- Fakat!
- 'Sam ti rekel?
Zapalili su još jedan joint.
-LAUFER UZIMA TOPA!
- PIJUN UZIMA LAUFERA!
- JEBEM TI MATER!
- I JA TEBI!
Joint je bio fakat dobar.
Došla je Sonnyjeva djevojka Lara, bila je na poslu, radi u Lidlu. Sjela je pored njih. Imala je samo gaćice na sebi.
uzela je joint.
Svo troje su pušili u tišini.
Počelo je fućkanje iz zgrade preko puta. Lara nije prošla neopaženo.
Naravno.
Nakon par minuta Lara i Sonny su se povukli u stan.
Vratili su se za 5-6 minuta.
Bili su malo zadihani.
Auti se sad gotovo nisu micali.Inače tu je bilo križanje dvije prometnice i onda se desio onaj klasični balkanski čep - ovi iz jednog smjera su dok im je bilo zeleno lagano kretali naprijed i onda su stali nasred križanja tako da ovi iz okomite prometnice, kada im se upalilo zeleno, nisu mogli nikuda. Krenulo je pičkaranje i trubljenje. Klasične balkanske pizdarije. U načelu, ovi iz okomite ulice su "potrošili" cijelo svoje zeleno a da se nisu ni makli sa mjesta. Bijes je rastao.
- Samo da netko nema neko oružje - rekao je Henry, vidno napušen.
- O i to se dešavalo. Bitno je da nije gun. sa palicom se malo razbije šajba ili udubi lim ali ako je gun u pitanju...uhhh.
- Dečki, idem ja van. Vi trabunjajte dalje.
- Dobro - rekli su u glas.
Na semaforu je upravo stao Porsche Cayenne iz kojeg je urlala nekakva zla narodnjačka glazba. Međutim par unutra toliko se svađao da je to čak nadglašavalo i tu svađu. Bila je to vrlo neprijatna situacija i vidjelo se da stvar postaje sve gora i gora. Ljudi su gledali iz automobila, pješaci su se čudili...Ali urlanje nije prestajalo. Konačno, žena je izašla iz suvozačevog mjesta i krenula prema zebri. Gotovo iste sekunde i vozač je izašao van i pokušao ju na silu vratiti nazad. Ona se, naravno nije dala i tada se desilo. Lik ju je svom snagom lupio licu. Krv je šikljala iz usta, a vjerojatno su i zubi stradali. Žena je prvo ostala u čudu, a onda ga je počela tući torbicom. On se par puta izmaknuo i zveknuo joj šamarčinu, tako jaku da je zvonilo do Sonnyjevog balkona. Žena je vrištala. Lik je urlao. Narodnjaci su treštali. Sve se to desilo u manje od 40-ak sekundi. par ljudi je doviknulo nešto iz auta ali lik se nije obazirao. Naravno da je imao lančugu. I naravno da je bio ćelav. Taman se krenuo vratiti u auto kada ga je prvi kamen pogodio posred ćele. Sonny je bio jebeno dobar u gađanju.
- ŠTA KOJI KURAC, TKO...?!
Drugi kamen je vrlo brzo došao i pogodio ga posred gubice. Lik se sada držao ia za čelo i za zube. Bio je u šoku.
- GDJE SI JEBOTE, MAJKU TI...?!
- OVDJE SAM MAJMUNČINO! HAJDE DOĐI!
Lik je pogledao prema balkonu i prema Sonnyju i Henryju. Izraz mržnje i bijesa bio je nevjerojatan. Ljudi su trubili, pizdili jer je manijak zaustavio cijelu traku (zapravo vrlo hrabro od onih koji trube - mislio je Henry, s obzirom kako lik izgleda i u kakvom je stanju ali to je zagreb. trubili bi i Godzili da zastane na semaforu) a ovaj je sa izrazom nepatvorenog zla krenuo prema balkonu. Došao je do balkona htijući valjda prvo priprijetiti ali Sonny je bio brži. Bio je na prvom katu ali isoid njega je bio jedan balkon sa nadstrešnicom. Skočio je na njega i od njega se odmah odbio do lika s nogama prema naprijed tako da mu je lijeva noga pogodila likovo čelo, a desna zube. Lik je zaurlao i pao na pod, a pao je i Sonny i to dosta nezgodno na rame. Ali ništa mu nije bilo slomljeno. lik se prvi pridigao i taman je krenuo na Sonnyja kada ga je tegla cvijeća pogodila u glavu.
Henry.
Lik je sada pao na koljena hroptajući. Henry se spustio istim putem kao i Sonny i sad su ga obadvojica počeli cipelariti. Lik je nasumično mlatarao rukama (uspio je obadvojicu jednom dohvatiti po nogama) ali je počeo posustajati. Ekipa je trubjela i navijala, izašla je ekipa iz zgrada na balkone, nastao je opći show. Na kraju je i njegova ženska iz auta došla.
- Čekajte malo gospodična - rekao je Henry i zajedno sa Sonnyjem pridigao lika. Kada je koliko - toliko bio uspravan (držali su ga za ramena, a noge su mu visjele), riba ga je svom snagom lupila u jaja.
Zvuk koji se tada čuo zvučao je kao zavijanje kita.
Lik je ležal sjeban, ekipa iz automobila je trubila i navijala, ženska je bila sretna, ekipa iz zgrada je urlalaTuci ga! Tuci ga!...Ma opći show. Sonny je tražio ključeve od likovog auta u njegovim džepovima. Kad ih je našao da ih je ribici i rekao - Evo gospodična, uživajte sama u vožnji. I dajte molim vas promijenite mjuzu.
- Dečki hvala vam, kak da vam se zahvalim, lik je idiot, hoćete da odemo do vas, mislim, mogli bi...
- Ma daj srćeko sve je u redu - veselo će Henry - samo se ti smiri i odi negdje na brdo da se opustiš u tišini.
- Može momci, boook!
Ušla je u auto. Prije nego što je krenula, iz zvučnika se više nisu čuli narodnjaci nego zadnji album grupe Depeche mode.
Došla je hitna. Henry i Sonny su se preko balkona povukli u stan, ekipa je nastala sa balkona, auti su odjurili dalje.
Nitko ništa nije vidio.
Lik je hroptao.
Hitna ga je odvezla.
Dečki su još malo prilegli, a kad su ponovo izašli na balkon bila je već noć
Mirno proljetno vrijeme.
Prava stvar za malo popiti i pokoji joint popušiti.
|
| mladjo |
Posted - 21/01/2021 : 11:06:43
(NOVA PRIČA:POGLED U DVORIŠTE, 1. DIO) Evo knjiga će za oko mjesec dana biti gotova, a onda slijede "slatke brige" lektoriranja, traženja izdavača...A dotad uživajte u odlomcima online. P.S. napominjem još jednom da je knjiga pisana u Bukowski stilu, tako da vas psovke ne iznenade:))
POGLED U DVORIŠTE
- Znači ti hoćeš reći da su svi rođeni prije '91 zapravo bili u ratu?
I da zaslužuju status branitelja?!
- Naravno.
-Jebena ideja!
Henry je Sonnyju tu ideju iznio kao zajebanciju, naravno, ali što su više cugali tako su počeli sve više razrađivati planove. Sjedili su kod Sonnyja na balkonu i gledali svijet. Jer komšiluk je bio svijet.
-Uvijek isti ljudi...Uvijek isti ljudi. - ponavljao je Sonny. Evo, sada će na semaforu doći tri bakice iz Escapea, znaš one kojima poštar nosi poštu u birc? - evo ih! Ona četvrta koja je u kolicima je otišla ranije...Evo ih kreću i nikada ne stignu na vrijeme prijeći zebru. Ali znaš kaj je najluđe?
-Kaj?
-Ako je netko od vozača posebno živčan pa počne trubiti, one onda stanu. Kao ukopane. I ako vozač nastavi pizditi (a uvijek nastave) one samo nastave stajati i stajati. Mislim, ono, kaj buš napravil bakici od 8 banki? E jednom je bila jebena situacija. Lik je trubil u nekom Mercedesu i onda mu je bakica zviznula auto štapom i znaš kaj se desilo? Liku se uključil zračni jastuk!
- Nemoj jebat!
- Da! A auto je stajal i sve kaj je bakica napravila je mali TUP po sredini prednjeg dijela. Kaos, ekipa je umirala od smijeha.
Henryju se priča sviđala.
- I kaj je onda bilo?
- Ha niš', stvorio se red, počela je gužva ali su su se oni koji su to sve vidjeli jebeno zabavljali.
- Mogu misliti.
- Trajalo je to sve nekih dva sata. Murija je došla, komunalni redari, stvorio se krkljanac jer je lik blokiral cijelu traku. Kaos. Jedni su umirali od smijeha, drugi su pizdili...A ja u prvom redu s balkona sve gledam. Sve u svemu, bio sam zadovoljan. Ali tu nije kraj.
- Kaj je još bilo?
- Pazi, od mog balkona do semafora ima nekih sto metara, a ja imam onu jebenu praćku kaj mi ju je stari ostavil još dok je bio šef izviđača.
- Jaoooo, jaoooo....
- I tak ti je nađem nekakav kamenčić na balkonu, uzmem praćku i pogodim liku zadnje štop svijetlo. Sonny je umirao od smijeha dok je to pričao.
- Naravno, čim sam odapel tu praćku, maknul sam se sa balkona i nisu uoće skužili od kud je došla. Mislim, samo su čuli udarac od pozadi, ne' trebalo je prvo vidjeti kaj se desilo...Gledaju oni tako to razbijeno svijetlo i čude se...A ja umirem od smijeha.
Henry je zamišljao taj prizor i isto je bio vesel. Istina, Gordon's u njemu je isto tome doprinosio.
Balkon je, između ostalog, gledao i na susjednu zgradu/neboder koji je na staklenom polukatu imao fitness klub. To je tek bila zanimacija. Henry i Sonny najviše su voljeli navečer kroz prozor balkona gledati kako ribe u uskim tajicama i majicama plešu ali nije bilo loše ni ovako, preko dana gledati kako se savijaju.
Taman je počinjao program. Ovaj put je bila voditeljica Sandra, riba od nekih 25 godina, tamnoputa sa malim sisama i guzom ali sve je to tako skladno izgledalo da bi se i mrtvacu dignuo. Inače, kada su počinjale vježbati, cure su mogle biti okrenute na dva načina:bočno prema dečkima na balkonu ili (što je bio pravi raj) okrenute leđima prema njima, tako da se gomila guzica njihala i plesala 30 metara od njih. Čovjek u tom trenutku svarno poželi napraviti kazneno djelo bludnih radnji. Zadnji red je ovaj put bio posebno impozantan. Sastojao se od 6 žena u (naravno) uskim tajicama koje su svako malo izbacivale svoje pozadine prema njima. Henry se ponekad pitao da li one to namjerno rade. Čula se glazba, povici voditeljice Sandre i gotovo da se mogao osjetiti znoj djevojaka. Sve to je trajalo sat vremena, a svakih desetak minuta su Henry i Sonny odlazili do wc-a...Inače, kada je vježba završila, Sandra je došla do prozora i poslala dečkima pusu. Dečki su joj pokazali palac gore.
- Ok, znači riješili smo pitanje da li znaju da ih gledamo - lukavo je zaključio Sonny.
Završili su sa Ginom i krenuli su na jointove. Fino su pasali i smirivali ih. Lijevo od balkona, spojena sa Sonnyjevom zgradom bila je stara potleušica u koju su povremeno znali dolaziti beskućnici i spavati tamo ali najviše je Sonnyja živciralo što su tamo znali vršiti nuždu. Upravo je jedan od tih smrdljivih kretena ulazio unutra i ne bi tu ništa čudno bilo da se nakon 10-ak minuta čulo urlanje.
- AAAAARRRRRRHHGGGGHHHHH JEBEMTIMATERDATIJEBEMAAAAAAA!!!!!
- Henry je, totalno cool od jointa samo zapitao:"Ovaj, khm, kaj se dešava?
- Eh da, nisam ti rekao - veselo će njegov buddy, sjećaš se kako sam prije par dana čistio podrum?
Urlanje se nastavilo.
- E pa tamo sam našao, od mog dede vjerojatno, staru zamku za zečeve. Znaš onu spiku, otvorena čelična naprava sa zupcima, staneš u nju i onda...Paf!
- U jebemti, to je nezgodno.
- Da, mora da ga boli.
Lik je izlazio van poskakujući na desnoj nozi dok mu je lijeva bila u zamci. Dosta je krvario i vidjelo se da je u agoniji. U jednom trenutku je pogledao prema momcima.- DAJTE ZOVITE HITNU, JEBOTE UMRIJET ĆU, NEKI KRETEN JE STAVIO ZAMKU ZA ZEČEVE TU GDJE SEREM!!!
Momci su ga gledali sa izrazom blaženstva i samo su, kao da su se dogovorili, lagano podignuli palac gore i nasmiješili se.
Mora se priznati da su uživali.
Lik je na kraju sjeo, urlao je naravno cijelo vrijeme, te je onda sa rukama probao odvojiti zamku. Nekako je u tome uspio i izvukao nogu van. Nakon toga je strgnuo košulju i zamotao nogu. Boljelo ga je vraški, kaj jest, jest. nakon toga je iz ruksaka (svi beskućnici nose ruksake) izvadio neku žestu (vjerojatno rakiju i polio je malo po rani. Tu je tek zaurlao kao životinja.
Ipak, to ga je sve malo smirilo i pao je na pod, teško dišući.
A onda ga je pogodio kamen.
Iz praćke.
U glavu.
Lik nije mogao vjerovati kaj mu se dešava.
- PA JEBEMU MATER TKO ME SAD JOŠ I GAĐA...
Kad je bacio pogled prema balkonu, dečki su se smijali, zapravo, umirali su od smijeha.
Lik je poludio. Išla mu je pjena na usta. naravno da je zaključio da su mu oni stavili zamku. Bila je to scena kao iz horror filmova. Redneck sa luđačkim pogledom i hroptanjem kreće šepajući prema njima i uzvikujući vrlo gadne psovke.
A zatim ga je pogodio još jedan kamen.
Pa još jedan.
Još dva su stigla vrlo brzo.
Na kraju je lik pao na sve četiri proklinjući dvojac sa balkona.
SERI NEGDJE DRUGDJE JEBEM TI MATER! - nježno mu je priopćio Henry.
Uskoro se čuo zvuk sirena, dolazila je hitna ili murija ili obadvoje pa su se momci lukavo povukli na neko vrijeme sa balkona. Otišli su u sobu malo prileći.
|
| mladjo |
Posted - 10/10/2018 : 18:15:29
quote:
Originally posted by Tonka24
quote:
Originally posted by mladjo
http://mladjo01.simplesite.com/434730241
I evo nove (kratke) priče napisane na radionici pisanja PiČi u knjižnici Vladimira Nazora. Priča je doživjela ovacije, razdragana masa bacala me u zrak i svi su se složili da ovakva atmosfera nije viđena od Beatlemanije. Uglavnom, zadana tema je bila Nevidljiv, a dosta toga u priči je istina :D Čitajte i uživajte!
U ovim kratkim pričama vidim orginalnost čak i način na koji pišeš, dok u ovim dužim se vidi veliki utjecaj knjiga koje si pročitao.
 |
| doom |
Posted - 10/10/2018 : 15:27:00
Hahahahaha kad si napisao ovo o ovacijama i bacanju u zrak morao sam da procitam. Ima li kakvih naznaka za knjigu, cini mi se da ima poprilicno materijala |
| mladjo |
Posted - 01/10/2018 : 10:09:53
http://mladjo01.simplesite.com/434730241
I evo nove (kratke) priče napisane na radionici pisanja PiČi u knjižnici Vladimira Nazora. Priča je doživjela ovacije, razdragana masa bacala me u zrak i svi su se složili da ovakva atmosfera nije viđena od Beatlemanije. Uglavnom, zadana tema je bila Nevidljiv, a dosta toga u priči je istina :D Čitajte i uživajte! |
| mladjo |
Posted - 16/08/2018 : 12:59:22
Novi tekst!
http://mladjo01.simplesite.com/434730156
|
| mladjo |
Posted - 04/08/2018 : 17:30:12
Tak je :D |
| vice |
Posted - 04/08/2018 : 16:27:39
Samo piči, brale. Pisanje oslobađa. :D |
| mladjo |
Posted - 03/08/2018 : 12:19:19
I evo novoga teksta!
http://mladjo01.simplesite.com/434730156 |
| mladjo |
Posted - 02/05/2018 : 13:25:09
Novi tekst!
http://mladjo01.simplesite.com/434730156 |
| mladjo |
Posted - 16/04/2018 : 17:08:55
Novi tekst!
Idemo! Čitajte i sherajte!
http://mladjo01.simplesite.com/434730156 |
| mladjo |
Posted - 12/04/2018 : 14:06:46
U novom tekstu o Instabulskoj konvenciji i zašto je prosječnom rvatini normalno tući ženu. Čitajte i šerajte!
http://mladjo01.simplesite.com/434730156 |
| mladjo |
Posted - 19/03/2018 : 19:32:21
Može li se čovjeka ocijeniti prema kvaliteti toilet papira koji koristi? Kako utjerati dug od lika koji pije Lidl dvolitrenu pivu?
Čitajte u novom tekstu na blogu!
http://mladjo01.simplesite.com/434729497 |
| mladjo |
Posted - 23/02/2018 : 19:38:05
http://mladjo01.simplesite.com/434729497
Jučer sam prvi put bio na nekoj radionici pisanja. Rekli su da napišemo par rečenica kao uvod u priču pa ćemo ih onda pročitati, uspoređivati i komentirati. Ja sam napisao cijelu priču |
|
|
