| T O P I C R E V I E W |
| Paka01 |
Posted - 13/07/2022 : 18:58:58
Ove puste rasprave zadnjih par dana su me inspirirale za ovu temu  Kontam, bilo bi baš zanimljivo vidit kako je ko doša do nekih bendova koje je kasnije zavolija...
Šta se mene tiče, Metallicu sam prvi put otkrija taman negdi u vrime kad je triba bit onaj otkazani koncert 2004. godine i koliko me sjećanje služi, čak se i na televiziji vrtila reklama. Tih dana je stariji brat od najboljeg prijatelja od nekoga donija nekakvo bootleg best of izdanje, sićam se da se zvalo "Metallica: Platinum" kojeg smo taj prijatelj i ja prislušavali praktički bez pristanka  |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| NESVRSTANI |
Posted - 22/11/2022 : 15:42:25
@fler
Da da, Crna Ruža je bila strah i trepet. |
| Tutta |
Posted - 22/11/2022 : 15:35:34
quote:
Originally posted by manhunter
1990. letnji raspust (ja završio osmi i krećem u gimnaziju), vrelina, slušam Radio 202, snimam pesme na kasetu i nerviram se što voditelj kaže nešto u sred pesme. I pored tih klasičnih letnjih hitova počinje Policy of truth. I ja se izbezumim zvukom. Slušao sam je dvadeset puta tog dana. Nešto kasnije je došla i Enjoy the silence i Depeche mode su mi postali jedan od omiljenih bendova.
1991. gledam MTV na trećem programu RTB (antena na krovu, signal na trećem veoma slab, više snega nego slike, ali ton odličan). I kreće Enter sandman. Već na prve taktove sam znao da će mi se pesma svideti. Posle je došla i Nothing else matters, a onda sam na buvljaku nabavio i celi Black album. Apsolutno mi se svaka pesma sa njega svidela. Onda sam retroaktivno otkrio i prethodne albume i postao fan Metallice.
1994. Stižem u Švajcarsku, otkrivam mesta za izlaske, svidi mi se jedan Irish pub, ponajviše zbog muzike. Čujem pesmu na nemačkom, koji još nisam savladao. Saznajem da se pesma zove Du riechst so gut, a bend Rammstein. Nešto kasnije oni izbacuju hit album Sehnsucht, ja već govorim nemački i oduševljavaju me tekstovi, a onda i muzika.
Toliko za prvo javljanje, ima toga još.
Svaki Utorak u 21:00 sati. Najebao sam ako propustim! Duga priča...  |
| fler |
Posted - 22/11/2022 : 14:16:22
Krenuo razmišljati o počecima opčinjenosti metalurgijom, pa se pretvorilo u memoare..
ako se kome da čitati (iz principa odbijam TL;DR):
U osnovnoj sam krajem osamdesetih bio za glazbu slabo zainteresiran..
starci nisu slušali ništa posebno, a obzirom na druga vremena
nisam zapravo ni imao kada jer smo umjesto pred ekranima ogromnu većinu vremena bili vani,
a ostatak sam provodio u kojekakvim drugim hobijima - i, jasno, stripovima.
Došao (i prošao) rat, razbacalo nas širom, vratili se i nastavili sa školom.
Frend iz osnovne se (gdje je već završio) nabrijao na metal,
te je i mene zaintrigiralo - opake majice, opasni bendovi,
Internet nepoznanica pa zapravo nemate nikakvih informacija
van bizarno privlačnih glasina i plašenja male djece Sotonom
(pade mi na pamet Crna Ruža, haha - ali ako se dobro sjećam, to je bilo aktualno krajem osamdesetih, tj. prije rata?
Nisam baš siguran, davno je bilo, sveopća psihoza i neopisiv strah).
Ipak, uslijed svakakvih okolnosti, slabo sam i dalje aktivno slušao glazbu,
tako da se van te školske fascinacije (a kod kuće regularnog radio/TV programa) i nije nešto primilo.
Par godina kasnije, srednja škola. Novo društvo.. nema metalaca.
Taman sam nekako dobio i svoju prvu liniju (zadnji krik tehnologije! Mjenjač 3 CD-a!),
u kojoj se vrtilo svašta nešto aktualno, što sam već u konstantnoj besparici mogao posuditi
od frendova, uh, svakakvih glazbenih "ukusa"
(uglavnom one legendarne Bravo i MTV Hits treš-kompilacije ).
Što se (za nas klince, jasno) ispostavilo kao nešto pozitivno u čitavom (po)ratnom sranju:
nešto poslije Oluje, na prijelazu Vinkovci - Mirkovci uslijed još nesređenih odnosa
neko kraće vrijeme postojala je "ničija zemlja" između dva kontrolna punkta,
gdje su se nekoliko dana u tjednu prešutnim dogovorom obje strane (podmažu policiju na "granici", pa ovi zažmire;
s druge strane, mi našima dofuramo neku cugu ili pokoji CD, pa nas puste iako ne bi smjeli)
uparkirali šverceri iz Srbije s gomilama piratskih cedeova ("uvoz" iz Bugarske, tko zna kakvim kanalima).
Tu je svega bilo, ono, stotine i stotine svakakvih albuma svih mogućih žanrova,
za smiješnu cijenu (otprilike, 5 kuna.. ne sjećam se jesu uopće kune već bile u igri, ali svakako smiješna cifra) -
tako da smo se vikendom vraćali s gomilom glazbe čak i uz minimalna sredstva
(čuvaš novce od užine i sl.).
Starci u pravilu nisu smjeli znati jer bi nastradali samo tako
U svemu tome, zaintrigiranost iz osnovne je nekako preživjela, pa sam između ostaloga
nasumično uzimao i svakakve metalce (uslijed neinformiranosti, većinom zbog privlačne naslovnice,
jer van nekih većih imena slabo sam za bendove uopće znao) -
ali, problem je bio što moje nevine dječačke uši nisu bile spremne na, recimo, raniju Sepulturu
ili Panterin TGSTK i slične sirove žestice, tako da je to bilo teško probavljivo
i držao sam se nekakvog mekšeg, mainstream rocka (Gunsi, itd.).
I što je napokon prelomilo, sjećam se vrlo jasno:
kraj '97., lokalna radio-stanica VFM (pokojna.. slava im!)
kao dnevni powerplay (novitet koji ide svakih sat vremena) puštaju sudbonosni The Memory Remains
(jer ako taj savršen tajming nije bio prst sudbine.. stvarno ne znam).
Bio sam toliko fasciniran da sam ju na kazetu koju sam si snimao (hahaha.. kazete)
za školski izlet u Beč iduće jutro stavio za svaku drugu pjesmu.
Dolazimo tamo, naletim na Virgin Megastore s dva kata apsolutno prepuna glazbe -
i spržim sve pare koje sam imao kod sebe na svježe izdani ReLoad.
Taj se CD vrtio konstantno, unedogled, i gurnuo me na svojevrstan put bez povratka
(ne žalim!).
Došle su poslije mnoge uzbudljivije stvari, nije mi godinama više Metallica najbolji bend -
ali ako već nije najdraži (to je ipak Mastodon), u samom je vrhu.
Uvijek će imati posebno, nedodirljivo mjesto..
kao i zahvalnost Matiji iz osnovne
(valjda je još negdje živ i zdrav  ) -
i naravno, srpskim švercerima |
| Paka01 |
Posted - 22/11/2022 : 13:41:08
Ha? Koliko se sjećam 2018. su svirali samo jednu stvar s tog albuma.
Prava prilika za čuti više stvari sa SSoaSS je bila 2013. u Zagrebu kad su svirali više od pola tog albuma. Nažalost zvuk je bio katastrofa, al opet mi je drago šta sam išao jer ko zna kad bi opet čuo neke od tih stvari. |
| Mord |
Posted - 22/11/2022 : 13:35:26
Ljeto 1990., imao sam punih 9 godina, neka ekipa iz Rijeke mi je otkrila Seventh Son of a Seventh Son. Bio sam uvjeren da ce me mama pustiti u Bec na koncert. :-)
2003. sam imao 22 godine, Maideni su dosli u Hrvatsku a ja u Zagreb, mamu nije trebalo pitati, samo je trebalo prezivjeti autobus do Velike Gorice.
2018. imao sam priliku poslusati i spomenuti album u Zagrebu. |
| Paka01 |
Posted - 22/11/2022 : 11:22:47
Da da, slažem se, Partibrejkersi uživo su prava pravcata mašina. |
| NESVRSTANI |
Posted - 22/11/2022 : 11:04:09
Meni su Majke uživo u drugoj polovici devedesetih bile lošnjikave.
Nerado priznajen da su mi bolji na albumima nego uživo u tome periodu.
Majke su mi za nijansu draže od Partibrejkersa, ali Partibrejkersi ih jedu uživo.
|
| Paka01 |
Posted - 22/11/2022 : 11:02:20
Majke su govno uživo već 10ak godina... Na 3 njihova koncerta sam bio u zadnjih 10 godina i svaki je bio loš.
Te priče "Bare legenda, Bare jedini roker koji se nije prodao", jebeš sve to kad je loš i kad ne valja uživo. |
| vukozec |
Posted - 22/11/2022 : 10:10:42
quote:
Originally posted by tex2
Bareta često vidim, živi u mom kvartu. Band zvuči svjetski od prvog dana, ali ipak je ono što su napravili do prvog raspada najbolje. Teško se odučiti koja je stvar naj, moji favoriti: Budi ponosan, Mene ne zanima, Ja sam budućnost, A ti još plaćeš...A tek laganice, balade, kako je to dobro!
Danas kad ima ime je okupio vrhunski band, ali nema više toliko žestokih stvari, ali svejedno vrhusnka glazba! Bare je legenda!
Mene ne zanima i A ti još plačeš su stvari napravljene nakon prvog većeg raspada (bilo je i još nekoliko "manjih" raspada prije)  |
| tex2 |
Posted - 22/11/2022 : 09:55:53
Bareta često vidim, živi u mom kvartu. Band zvuči svjetski od prvog dana, ali ipak je ono što su napravili do prvog raspada najbolje. Teško se odučiti koja je stvar naj, moji favoriti: Budi ponosan, Mene ne zanima, Ja sam budućnost, A ti još plaćeš...A tek laganice, balade, kako je to dobro!
Danas kad ima ime je okupio vrhunski band, ali nema više toliko žestokih stvari, ali svejedno vrhusnka glazba! Bare je legenda! |
| Caleb |
Posted - 21/11/2022 : 22:49:27
Ja moram odvojiti pitanje na omiljeni domaci i strani band.
Majke sam prvi put u cuo u Metastazama (2008. ako se ne varam) i to onaj Unplugged koncert iz Tvornice. Kako tada nisam imao internet, iscimao sa ortaka da skine koncert. Meni je to i dan danas, nesto najbolje sto sam cuo... Nakon toga sam se upoznao sa pocecima grupe i ostalim albumima. Bare je inspiracija i jbna legenda.
Pearl Jam je omiljeni band, bez pogovora. Volim Grunge, generalno, Nirvanu, Audioslave, Alice in chains itd i cela ta subkultura u kombinaciji sa mestom nastanka zanra mi je super zanimljiva. Pokrece me i inspirise.
Prvo sto sam cuo od PJ je onaj MTV unplugged. Brate, kidalica. Alive mi je njihova najbolja stvar. Skoro sam nabavio Ten na vinilu, vrti se ploca bas cesto... |
| Ernie Pike |
Posted - 20/07/2022 : 17:08:33
Pretpostavljam da je ekipi koja je odrasla sa streamingom i mogućnošću da čuje bilo koju pjesmu kad hoće, čudno čitati o ne tako davnim vremenima kad je bilo gotovo nemoguće doći do nekog albuma ili poslušati pjesmu koju bi želio.
Prva priča, ljeto 80. u Zadru, između 4. i 5. razreda. Dosađujem se jer moji nekoliko godina stariji bratići s kojima se obično družim preko ljeta rade svoj prvi ljetni posao (srednjoškolci su i istovaruju soju u luci). Sve se promijenilo kad su prvu plaću potrošili na gramofon i nekoliko ploča. Sjećam se Dugmeta i Doživjeti stotu, Prljavaca i Crno-bijelog svijeta, Metka i Morskog psa, ali meni su najveće otkriće bile Crvena i Plava kompilacija Beatlesa. Doslovce ne znam koliko desetaka (stotina?) puta sam preslušao te albume.
Druga priča, školska ekskurzija u Kumrovac, godina je 82. ili 83. Kupio sam na nekom štandu kazetu Azra Singl Ploče 1979-1982. To je bila prva kazeta koju sam sam kupio od džeparca. Iako više ne mislim da je Azra najbolji domaći band ikad (mislim da su to ipak Majke), to mi je najdraži album/kompilacija koji imam.
Treća priča, bratići me vode kao klinca na koncerte Filma i Idola. Ni sad mi nije jasno kako su me roditelji pustili. Film je bio dosta dobar, ali s Idolima sam bio oduševljen. Novi val rules.
Nažalost, brzo nakon toga, na koncertu Riblje čorbe u Zagrebu pogiba jedna mlada djevojka i roditelji me više ne puštaju na koncerte (negdje do 3. srednje). To sam djelomično nadoknadio s Muzičkom omladinom. Na matinejama u Domu sportova sam pogledao većinu najpopularnijih grupa.
Četvrta priča, na TV-u je film Američki grafiti, fantastičan soundtrack, spominju se Buddy Holly i Beach Boys. Rockabilly i surf rock dolaze na listu za slušanje.
1984. počinje s radom Omladinski radio u Zagrebu (101). Oni su mi godinama bili izvor informacija o novim grupama. Tu otkrivam grupe koje su mi ostale važne sve ove godine, poput R.E.M. ili Beastie Boys.
Glazba se u to doba uglavnom dijelila na presnimljenim kazetama. Bilo je tu i mainstreama, ali i ruskih rockabilly bandova, speed metala (imam jednu trideset minutnu kazetu s 40+ pjesama 😊) ili elektropunk bandova popu DAF-a. Zadnja presnimljena kazeta koju sam dobio (93/94.) imala je na jednoj strani Big Country, a na drugoj strani Dookie od Green Daya. Big Country sam slušao u Zagrebu kao predgrupu Stonesima, a Green Day mi je sigurno u top 10 bandova. Na žalost nisam nikad bio na njihovom koncertu.
Zadnja relevantna priča je iz druge polovice 90-tih, oporavio sam se od rata, završio faks i zaposlio. Na prvi službeni put izvan Hrvatske (i prvi put izvan zemlje u skoro 10 godina) idem u Beč. Prva stvar koju sam napravio je odlazak u veliki music mega store. Kompletne dnevnice i dobar dio plaće (ne baš velike u to doba) sam potrošio na CD-ove. Prva stvar mi je bila kupiti sve što imaju od omiljene mi grupe The Clash, a imali su sve albume, a nakon toga …
Kako sam otkrio The Clash ili Springsteena ili Casha se ne sjećam. Vjerojatno sam ih prvi put čuo na radiju.
|
| lwood |
Posted - 19/07/2022 : 10:41:00
quote:
Originally posted by kiky
bila je 1995. bilo je to vrijeme kada je MTV suvereno vladao, kada je rock bio na vrhuncu, sa svim podžanrovima koji su se počeli da proizlaze iz njega. i pojavila se ta pjesma STUPID GIRL koja je zvučala toliko drugačije od svega što se tada, ali i još uvijek sada, moglo i može ćuti. i taj jeftini ali efektni videospot prepun kričavih boja i kontrasta. sve je to zvučalo nevjerovatno, da bi zatim na scenu stupila antologijska ONLY HAPPY WHEN IT RAINS sa jednakim zvukom koji je bio i rock, i funk, i punk, i tehno, i elektronika popračen ponovno jednako kontrastnim i intenzivnim videospotom. band se, naravno, zvao GARBAGE. meni sasvim dovoljno da postanem hard core obožavatelj. legendarni producent/glazbenik butch vig i karizmatična pjevačica sa prepoznatljivim vokalom shirley manson = uspjeh. godinama vjerni prepoznatljivom zvuku, bez večih oscilacija u glazbenom opusu... ne toliko komercijalni kao prije ali još uvijek going strong i još uvijek respektabilni.
Garbage je legendarna grupa . Malo su posustali nakon prva 2 albuma . 3.i4. Su slabiji al nakon toga iduca 3 albuma su bas odlicna. |
| lwood |
Posted - 19/07/2022 : 10:38:38
quote:
Originally posted by NESVRSTANI
quote:
Originally posted by lwood
Najdraža ha. Recimo jedna od najdražih na koju san i danas navučen(iako manje) MDB . Bilo je to pred nekih 25 godina kraj 96. ili početak 97. kaže meni najbolji prika (nažalost pokojni  ),jedan moj prijatelj iz razreda isto sluša metal (tad san bija na Metallici,Sepulturi,Maidenu) ajde s menom do njega pa vidi ,možda šta nađeš pa presnimi. I dođosmo mi do tog lika (taj je nažalost isto pokojni ),upoznamo se a ovaj ima gomilu kazeta svega i svačeg od metala.
I tako presnimimo nešto i dođen nazad kući i slušan . Čin san čuja The Cry of Mankind oduševija san se. ta mi je vjerovatno u top 5 pisama po slušanosti u cilon životu.
Nedugo san nabavija i CD tog albuma The Angel and the Dark River (20.08.1997. eto skoro 25 punih godina kako vrime leti). A uskoro i ostale albume.
Interesantan izbor. Mislin da si prvi čovik kojega znan da mu je MDB najdraži bend.
Metal je početkon devedesetih otiša u nekoliko smjerova, a meni se nije svidija ni jedan.
Onu nesritnu Metallicu neću ni spominjat.
Pojavija se Doom. MDB, Cathedral,Tiamat, Anathema.
Sporo, depresivno.
Pojavija se dječji Death metal. Bendovi tipa Cannibal corpse i Deicide.
Sotona, krv,criva, i te puberteske šeme, a iz puberteta san taman izaša.
Pojavila se Pantera. Ajme meni. Onaj pari da će se posrat dok piva. Isti Thopmson.
Sredinon devedesetih san odjeba pokušaje slušanja novih bendova, i sa 19-20 godina skužija da više ništa nevalja.
Pametan san bija sa 19-20. Pametniji nego sad.
To ti je stvar navike i recimo da nesto upadne bas u neki trenutak. Meni osin MDB se prakticki nista drugo nije svidjalo iz tog doom djira. |
| kiky |
Posted - 18/07/2022 : 21:34:33
bila je 1995. bilo je to vrijeme kada je MTV suvereno vladao, kada je rock bio na vrhuncu, sa svim podžanrovima koji su se počeli da proizlaze iz njega. i pojavila se ta pjesma STUPID GIRL koja je zvučala toliko drugačije od svega što se tada, ali i još uvijek sada, moglo i može ćuti. i taj jeftini ali efektni videospot prepun kričavih boja i kontrasta. sve je to zvučalo nevjerovatno, da bi zatim na scenu stupila antologijska ONLY HAPPY WHEN IT RAINS sa jednakim zvukom koji je bio i rock, i funk, i punk, i tehno, i elektronika popračen ponovno jednako kontrastnim i intenzivnim videospotom. band se, naravno, zvao GARBAGE. meni sasvim dovoljno da postanem hard core obožavatelj. legendarni producent/glazbenik butch vig i karizmatična pjevačica sa prepoznatljivim vokalom shirley manson = uspjeh. godinama vjerni prepoznatljivom zvuku, bez večih oscilacija u glazbenom opusu... ne toliko komercijalni kao prije ali još uvijek going strong i još uvijek respektabilni. |
| don_draper |
Posted - 17/07/2022 : 13:55:47
Do svog omiljenog benda sam došao na dosta nelogičan i obrnut način.
2011. sam na radiju čuo jako dobru pjesmu te čuo da ju je izbacio solo projekt čiji je nositelj Noel Gallagher. Pošto sam tada bio dosta glazbeno neuk i tek otkrivao najbolje od glazbe, nisam ni slutio da je to bio kreativni mozak iza legendarnog benda Oasis.
I tako slušajući i istražujući, došao sam do njegovih uradak s Oasisom, gdje je napisao 90% njihovih pjesama, od 1994. do 1996. imao nevjerojatnu slavu u Engleskoj i živio pravi rockstar život.
Nažalost nikad ih nisam, a očito ni neću čuti uživo, ali i dan danas on i brat Liam imaju vrlo dobre solo karijere, tako da i to je nešto.
Prva dva albuma su antologijska, dalje je kvaliteta malo popustila, ali pred kraj postojanja su ponovno izvukli neke dragulje. Nisu baš najkvalitetniji bend koji znam, ali imaju mi ono nešto zbog čega ih izrazito volim i cijenim.
Naravno, u tim godinama sam otkrio i još neke od danas najdražih bendova pa su tu Strokesi, Monkeysi, Beatlesi, Peppersi, U2 itd. |
| Cromwell |
Posted - 17/07/2022 : 10:55:51
Super! Trebam malo prerovat po bilješkama ali znam sigurno barem 5-6 novijih thrash stvari/albuma u relativno klasičnom stilu koji po mom mišljenju vrijede i zbog riffljanja i pristupa i autentičnog zvuka; koji u mainstreamu u pravilu fali. Inače bolje poznajem black/thrash jer sam slab na rani Bathory pa sam konstantno u potrazi za copycatsima ali ljeto mi je uvijek rezervirano za izvornu trešeriju. :D
Javim na p.m. kad složim... |
| NESVRSTANI |
Posted - 16/07/2022 : 12:15:25
quote:
Originally posted by Cromwell
@ivanl: Je, Draconian je i meni bio 20 godina vjerojatno jedan od najboljih albuma ikad, ali prošle godine sam ga pokušao slušat i ugasio nakon 10 minuta. Baca me u neko loše stanje iako uopće nije depresivan, prije melankoličan- čemu sam povremeno sklon i obično mi paše.
Nešto se promijenilo, koćegaznat.
Bio i na koncertu i bilo mi je ok, čak lovio autograme za Draconian ali sve skupa ništa nezaboravno. I da nisam išao bilo bi mi svejedno.
quote:
Originally posted by NESVRSTANI
Divine intervention, znači 1994.
S tin da ako samo na thrash mislin, i taj Divine intervention je ka neki pusti otok. Prije njega baren 4 godine od zadnjeg dobrog thrash albuma, nakon toga ništa.
 Bome, ranije nego što sam očekivao, ali nije da te ne razumijem. Budući da sam ja počeo krajem devedesetih znam kakvo je to usrano doba bilo za metal (čast izuzecima). Ipak, zadnjih desetak godina je metal opet živ kao i u osamdesetima i stvarno ima gomila izuzetno kvalitetnih bendova koje je šteta propustiti. Naravno, u "undergroundu", koliko god ta riječ zvučala glupo za današnje pojmove. :)
Od nedavno razmjenjujem kvazi kazetne mp3 kompilacije sa prijateljem iz djetinjstva i ako imaš volje mogu i tebi napravit jednu i šibnut na dropbox ili di oćeš. Ali moraš obećat da ćeš poslušat.
Ako ti se ne da, nemaš potrebu i ne zanima te - isto ok.
Al si onda obični penzioner i odi si van na na balote u čarapama i japankama!
btw: Tapping the Vein ništa? Previše bassasto?
Ma 4 godine od Divine intervention je poprilično paušalno.
Odličan mi je Sodom. Oni su isto uspili ostat dobri u devedesetima.
Šta se kompilacije tiče, može.
Samo ćeš mi morat objasnit kako i šta. |
| ivanl |
Posted - 16/07/2022 : 11:16:18
Je, Draconian Time je upravo najvise melankolican kako si kazao. I meni nosi taj stih, ali je i dubok, crn, snazan, ravnomjerno nosi sklad cijelog trajanja albuma. 'Vozi' bez 'skretanja' ne 'osvrce' se dok ne stane...
Ja ga jako puno koristim za solo slusanje, (inace jako puno pustam i slazem ekipi glazbu, kazu da me dobro ide)
To je jedan od onih jedinstvenih albuma koji nikad ne gube svjezinu, (bar meni), uz bok albumcina koji mi stalno pomazu u zivotu, tipa; Black Sabbath/Heaven and Hell, Pink Floyd/Animals, Doors/L.A. Woman, Azra/Filigranski Plocnici, Nick Cave/No More Shall We Part... da ne nabrajam tu cijelu stranicu. Oni albumi koji mi pomazu u kojim vec razlicitim trenucima, srece, tuge, kad treba razmisliti ili se umiriti, sto god...
Uglavnom, jos me dan danas puni i snagom i emocijama, kako tekstom tako i glazbom. Draconian Time mi je jedan od najdrazih. |
| Cromwell |
Posted - 16/07/2022 : 10:42:30
@ivanl: Je, Draconian je i meni bio 20 godina vjerojatno jedan od najboljih albuma ikad, ali prošle godine sam ga pokušao slušat i ugasio nakon 10 minuta. Baca me u neko loše stanje iako uopće nije depresivan, prije melankoličan- čemu sam povremeno sklon i obično mi paše.
Nešto se promijenilo, koćegaznat.
Bio i na koncertu i bilo mi je ok, čak lovio autograme za Draconian ali sve skupa ništa nezaboravno. I da nisam išao bilo bi mi svejedno.
quote:
Originally posted by NESVRSTANI
Divine intervention, znači 1994.
S tin da ako samo na thrash mislin, i taj Divine intervention je ka neki pusti otok. Prije njega baren 4 godine od zadnjeg dobrog thrash albuma, nakon toga ništa.
Bome, ranije nego što sam očekivao, ali nije da te ne razumijem. Budući da sam ja počeo krajem devedesetih znam kakvo je to usrano doba bilo za metal (čast izuzecima). Ipak, zadnjih desetak godina je metal opet živ kao i u osamdesetima i stvarno ima gomila izuzetno kvalitetnih bendova koje je šteta propustiti. Naravno, u "undergroundu", koliko god ta riječ zvučala glupo za današnje pojmove. :)
Od nedavno razmjenjujem kvazi kazetne mp3 kompilacije sa prijateljem iz djetinjstva i ako imaš volje mogu i tebi napravit jednu i šibnut na dropbox ili di oćeš. Ali moraš obećat da ćeš poslušat.
Ako ti se ne da, nemaš potrebu i ne zanima te - isto ok.
Al si onda obični penzioner i odi si van na na balote u čarapama i japankama!
btw: Tapping the Vein ništa? Previše bassasto? |
| Tonto |
Posted - 15/07/2022 : 13:35:29
quote:
Originally posted by NESVRSTANI
quote:
Originally posted by Tonto
Bila je to kazeta cijela izlijepljena onom smedjom selotejp trakom, a na njoj je pisalo samo V.D.G.G. Stariji brat od frenda ju je nabavio nekim mracnim kanalima od nekog teskog narkomana.
Biće van prvi put da besplatno, pa kad ste se navukli počea tražit pare?
Nisi daleko.... i onda bi bija proda i mater i cacu za novu dozu. Godine su prosle dok se nismo dokopali nekog drugog albuma.
...bila je to ljubav na prvi ton.
|
| NESVRSTANI |
Posted - 15/07/2022 : 13:28:08
quote:
Originally posted by Cromwell
Nesvrstani, koje godine je izašao zadnji metal album koji ti se svidio? :)
Lwood nije prvi koga znam da obožava MDB ali slažem se da je to prilično bizaran izbor.
Ja već godinama ne mogu čuti niti jedan album od MDBa, Tiamata, Anatheme itd... Čak me i Paradise Lost deprimira na loš način. Neke stvari jednostavno prerasteš kad te popusti teenage angst/melankonija ali tradicionalni doom valja uvijek. Solitude Aeturnus, Reverend Bizarre i Count Raven čisto sumnjam da će me ikad popustiti.
Divine intervention, znači 1994.
S tin da ako samo na thrash mislin, i taj Divine intervention je ka neki pusti otok. Prije njega baren 4 godine od zadnjeg dobrog thrash albuma, nakon toga ništa.
Taj početak devedesetih mi je ona prva generacija Death metal bendova bila dobra. Obituary, Death, Pestilence, Entombed, Dismember, Morbid angel. Napalm death ka crossover DMa i grindea mi je bija top. |
| ivanl |
Posted - 15/07/2022 : 13:25:20
quote:
Originally posted by Cromwell
Nesvrstani, koje godine je izašao zadnji metal album koji ti se svidio? :)
Lwood nije prvi koga znam da obožava MDB ali slažem se da je to prilično bizaran izbor.
Ja već godinama ne mogu čuti niti jedan album od MDBa, Tiamata, Anatheme itd... Čak me i Paradise Lost deprimira na loš način. Neke stvari jednostavno prerasteš kad te popusti teenage angst/melankonija ali tradicionalni doom valja uvijek. Solitude Aeturnus, Reverend Bizarre i Count Raven čisto sumnjam da će me ikad popustiti.
To je meni sa Saxonom, Judasom, Acceptom, Maidenima... nikad los album, a stalno ih izbacuju. NWOBHM nikad ne staje osim kad umres kao Lemmy, Dio...
Kad spominjes, Paradise Lost mi je rak rana. Dracinian jedan od najboljih albuma ikad, ne samo u Metalu, a vidi ih danas...
Cak su mi i uzivo bili u kurcu kad sam ih gledao. Napunili set listu pizdarijama sa zadnjih albuma koji nista ne valjaju. |
| Cromwell |
Posted - 15/07/2022 : 13:11:44
Nesvrstani, koje godine je izašao zadnji metal album koji ti se svidio? :)
Lwood nije prvi koga znam da obožava MDB ali slažem se da je to prilično bizaran izbor.
Ja već godinama ne mogu čuti niti jedan album od MDBa, Tiamata, Anatheme itd... Čak me i Paradise Lost deprimira na loš način. Neke stvari jednostavno prerasteš kad te popusti teenage angst/melankonija ali tradicionalni doom valja uvijek. Solitude Aeturnus, Reverend Bizarre i Count Raven čisto sumnjam da će me ikad popustiti. |
| NESVRSTANI |
Posted - 15/07/2022 : 08:46:45
quote:
Originally posted by lwood
Najdraža ha. Recimo jedna od najdražih na koju san i danas navučen(iako manje) MDB . Bilo je to pred nekih 25 godina kraj 96. ili početak 97. kaže meni najbolji prika (nažalost pokojni ),jedan moj prijatelj iz razreda isto sluša metal (tad san bija na Metallici,Sepulturi,Maidenu) ajde s menom do njega pa vidi ,možda šta nađeš pa presnimi. I dođosmo mi do tog lika (taj je nažalost isto pokojni ),upoznamo se a ovaj ima gomilu kazeta svega i svačeg od metala.
I tako presnimimo nešto i dođen nazad kući i slušan . Čin san čuja The Cry of Mankind oduševija san se. ta mi je vjerovatno u top 5 pisama po slušanosti u cilon životu.
Nedugo san nabavija i CD tog albuma The Angel and the Dark River (20.08.1997. eto skoro 25 punih godina kako vrime leti). A uskoro i ostale albume.
Interesantan izbor. Mislin da si prvi čovik kojega znan da mu je MDB najdraži bend.
Metal je početkon devedesetih otiša u nekoliko smjerova, a meni se nije svidija ni jedan.
Onu nesritnu Metallicu neću ni spominjat.
Pojavija se Doom. MDB, Cathedral,Tiamat, Anathema.
Sporo, depresivno.
Pojavija se dječji Death metal. Bendovi tipa Cannibal corpse i Deicide.
Sotona, krv,criva, i te puberteske šeme, a iz puberteta san taman izaša.
Pojavila se Pantera. Ajme meni. Onaj pari da će se posrat dok piva. Isti Thopmson.
Sredinon devedesetih san odjeba pokušaje slušanja novih bendova, i sa 19-20 godina skužija da više ništa nevalja.
Pametan san bija sa 19-20. Pametniji nego sad. |
|
|
