| T O P I C R E V I E W |
| vice |
Posted - 15/06/2020 : 20:32:33
Kopirano s reddita - na engleskom.
I was very bored and came up with a half-serious categorization of the main types of comic fan. What do you think? Do these archetypes ring true? Do you fit into one of them?
1. Superhero geeks
Self-explanatory, really. These people see the word "comic" as pretty much synonymous with superheroes. In most cases, their entire collections are from Marvel and DC, though they might have a few books from Valliant, Dark Horse, Image, Dynamite or Boom. They tend to follow characters rather than creators, and they get excited about events and crossovers, even if they often complain about them. They either have an encyclopædic knowledge of continuity, or they aspire to. They probably think "graphic novel" is a synonym for trade paperback and use "indie" to mean anything not from Marvel or DC. They usually only read comics from the US, but occasionally they read some popular shōnen, like Dragon Ball, Pokémon or My Hero Academia.
2. Not-quite-superhero geeks
These people predominantly read comics from genres like science fiction, horror and fantasy, almost exclusively from Image and Vertigo. Their favourite creators include the likes of Alan Moore, Brian K. Vaughan, Jeff Lemire, Robert Kirkman, Warren Ellis and Garth Ennis. Most of them also read superhero comics to some extent. Many of them used to be superhero fans and now love to preach about how much better "creator-owned" or "indie" comics are. A significant minority completely reject superheroes as totally lame and immature. Like superhero fans, they mostly only read comics from the US, but they may dabble in shōnen, and they might also read the odd European comic, particularly Blacksad and the Jodoverse comics. Also like superhero fans, they probably use "graphic novel" as a synonym for trade paperback.
3. Comic connoisseurs
These guys look for comics that are intellectual, thought-provoking, experimental, deep or otherwise of "literary" quality. Their favourite publishers are Fantagraphics and Drawn & Quarterly, but their collections usually include a wider ranger of publishers than either of the groups described above. They care more about quality and originality than particular genres, but they tend to prefer realistic dramas, slice-of-life comics, historical works, arty surrealist stuff, memoirs and biographies. They revere the likes of Chris Ware, Charles Burns, Dan Clowes, Art Spiegelman and Mœbius. If they read anything from Marvel or DC, it's most likely highly acclaimed limited series by the likes of Alan Moore, Frank Miller, Tom King and Jeph Loeb, and odd titles from DC's Vertigo imprint. A significant minority completely reject superheroes. In contrast to the two groups described above, their collections are diverse in terms of nationality. Most of them are comfortable saying they read "comics", but some prefer "graphic novel" or "GN", and a particularly pretentious minority might talk about “the ninth art”.
4. Indie purists
This group is all about “genuinely independent” comics: small presses, self-published, webcomics and 'zines. The closest they get to the mainstream is Fantagraphics. They love surrealism and meandering slice-of-life comics. Their pantheon of greats is similar to that of the comic connoisseurs (Ware, Burns, Clowes, Spiegelman), but also includes the “underground comix” legends like Robert Crumb and Peter Bagge. However, their main focus is on finding obscure gems, so their collections are full of comics by people you’ve never head of. Somewhat better-known favourites include Simon Hanselmann, Michael Deforge, Dash Shaw and Connor Willumsen.
5. The youth of today
Members of this group like their comics to be colourful, zany and fun, but also to have emotional depth and explore social issues. Their collections invariably include a lot of children's comics (which they refer to as "YA"). Their favourite creators include Tillie Walden, Gene Luen Yang, the Tamaki sisters, Noelle Stevenson, John Allison and Jeff Smith. Their collections come from diverse publishers, prominently including First Second and general book publishers. They often go out of their way to read comics by female, gay or non-white creators, but they overwhelmingly focus on works from the US. A significant part of this group insist that they read "graphic novels" (or "GNs") and that "comics" are flimsy things held together with staples, containing stories about superheroes. If they read any superhero comics, it's most likely ones featuring Squirrel Girl, Ms Marvel, Gwenpool or Harley Quinn. Their tastes might overlap somewhat with groups 2 (particularly over creators like Brian K. Vaughan and Marjorie Liu) and 3 (particularly over creators like Craig Thompson, Adrian Tomine, Tillie Walden and the Hernández brothers).
6. Manga geeks
While people from the other groups might dabble in comics from Japan, manga geeks read Japanese comics to the exclusion of everything else. Indeed, they might think of “comics” and “manga” as completely different entities, only superficially similar, with the former an uninteresting Western phenomenon obsessed with superheroes. Although Japan produces an incredibly diverse range of comics, manga geeks are usually only interested in shōnen, seinen, shōjo and josei (i.e. mainstream comics targeted at teenagers and young adults); other types of Japanese comic are more likely to be read by comic connoisseurs. If they dabble in Western comics, it’s probably Japanese-influenced ones like the Scott Pilgrim and Usagi Yojimbo series.
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| DKoor |
Posted - 28/06/2020 : 12:57:53
quote:
Originally posted by Peyo
Pripadam skupini ljubitelja stripa.
A pravi ljubitelj stripa se ne ograničava kategorijama. Sada će RM opet napisati da ratujem protiv nekoga.
Uvijek sam bio alergičan na trpanje nekoga u ladice ili na neke ekskluzivne ili zatvorene grupacije i krugove.
+1 |
| Mr. Bushido |
Posted - 23/06/2020 : 15:12:51
quote:
Originally posted by corto33
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Hoću reći, nije Bonelli jedan izdavački gigant u rangu Marvela, Kodanshe ili Dargauda, niti je trendseter poput spomenutih.
Ne znam koliki je outoput Marvela ali sam siguran, da Bonelli objavljuje mnogo više naslova i u većim nakladama nego Dargaud. Bonelli jeste izdavački gigant ali nije toliko prisutan izvan svoje zemlje kao npr. Marvel.
Nije količina izdanog jedina stvar koja nekoga čini gigantom. Pogotovo ne u međunarodnim okvirima. |
| Mr. Bushido |
Posted - 23/06/2020 : 15:09:39
quote:
Originally posted by vukozec
Knjiga koju navodiš (1001 comics...) je opet anglofonske produkcije, tako da je to opet pogled iz njihovog kuta. Sigurno neka frankofonska enciklopedija stripova ima malo drugačiji pogled.
Anglofono izdanje Gravettove knjige svakako je više orijentirano na američku i britansku scenu. Međutim, činjenica jest da Gravett ima prilično bogatu mrežu suradnika iz cijelog svijeta, koji su sudjelovali u odabiru naslova i pisanju tekstova, uključujući i za stripove s ovih prostora.
Nadalje, postoje i lokalizirana izdanja knjige, u koje su uvršteni dodatni naslovi.
Ali nije to toliko bitno, knjigom sam se poslužio samo da ilustriram poantu.
quote:
Originally posted by vukozec
Glavna tvrdnja goinga i macona je da Amerikanci čitaju gotovo isključivo američke stripove plus mange. Bushido na to kaže da se u Americi izdaje i čita svašta (odnosno stripove iz cijelog svijeta). Istina je i negdje između, no čini mi se da su u ovom slučaju njoj bliži ipak bili going i Macon nego Bushido, a taj dojam ću potkrijepiti brojkama, uživajte: https://www.comichron.com/monthlycomicssales.html
Na listama prodanih ćete naći evropske stripove izdane na engleskom jeziku u SAD-u (Corto, Asterix ili Dylan, svi su tu), slobodno provjerite kako stoje na listi u odnosu na domicilne naslove, koliko takvih izdanja mjesečno ima i koliki postotak tržišta čine 
Moja se opaska nije odnosila na čitanost, već prvenstveno na ponudu naslova koji se objavljuju. |
| drogsy |
Posted - 18/06/2020 : 18:37:28
quote:
Originally posted by vukozec
Istina je i negdje između, no čini mi se da su u ovom slučaju njoj bliži ipak bili going i Macon nego Bushido, a taj dojam ću potkrijepiti brojkama, uživajte: https://www.comichron.com/monthlycomicssales.html
Na listama prodanih ćete naći evropske stripove izdane na engleskom jeziku u SAD-u (Corto, Asterix ili Dylan, svi su tu), slobodno provjerite kako stoje na listi u odnosu na domicilne naslove, koliko takvih izdanja mjesečno ima i koliki postotak tržišta čine
DD, MM i NN su se prodavali oko 6-7 tisuća u onom dark horse izdanju iz '99, nije ni tako loše. |
| kiky |
Posted - 18/06/2020 : 18:15:34
ja ne znam gdje bi se ovdje stavio. oduševljavam se stripovima koji mi svjetonazorski i ideološki imponiraju. zadivljuje me mister noov slobodarski, neobuzdani duh i zagorova radikalna ljevica. tu je visoko i nik rajder... jednostavno, snažni likovi sa čvrsto definiranim, strastvenim i beskompromisnim stavovima.
plemeniti idealisti. |
| ivanl |
Posted - 18/06/2020 : 11:21:09
koliko nepotrebne rasprave...
Kolekcionarstvo?
Pa prvo smo se upoznali s djecjim stripovima koje smo dobivali od staraca ponekad. Tom i Jerry, Mikijev zabavnik... Pa nam se svidjela prica, (price) u slicicama s tekstom u oblacicima. Onda smo isli majci u trgovinu, pa s ostatkom od 'spize' kupovali LMS, ZS. Gutali avanture jednostavne i naivne radnje likova koji su nam tad bili nevjerovatno zabavni. Otkrili Alan Ford, strip udarac u solarni pleksus. Pa smo otkrili strip revije: Zov, Cak, Super. Eks, Biser, Strip Art, Gigant, neprikosnovenu Stripoteku... i usli u carstvo nekih drugih, pametnijih, bolje nacrtanih junaka. Kad su se ti isti junaci poceli stidljivo pojavljivati u albumima, skontali smo gdje je prava sreca i kako bi to moglo i moralo izgledati. (Marketprint, Decje Novine, Safir...) Pa ih je bilo sve vise i sve lijepse, kvalitetnije uradenih. Pa smo poceli ici na strip festivale. Pricali s autorima, potpsivali su nam te iste albume, crtali nam za uspomenu crteze... Pa smo valjda sto s godinama i zaradili, odlucili kupiti koji original, sta ja znam tablu Ferrija. Donatellija... pa smo vidjeli da mozemo doci i do originalnih tabli De Angelisa, Brindisija. Upoznali smo krug istomisljenika, pa poceli njuskati tragove originala, sta ja znam, Berneta, Rissa, Da ne kazem Hermanna, Gir-a. Pa smo moze biti presli na naslovnice koje bi nam davale ugodu pogleda i zadovoljstvo bica, u nasem domu, u nasem miru i privatnosti, kao sto su copertine Ville, Castellinia, Stana...
Sto bi ja nazvao evolucija. Odrastanje u mediju. Stripovsko razvijanje. Istrazivanje...
Da ne kazem pokusaj osobnog strip izricaja. Pokusaj pisanja crtanja. Ucenja i pracenja u devetoj umjetnosti. Pokusaja osobne kreativnosti. Citanja knjiga i eseja o stripu. Nedaj boze, pohadanja umjetnicke skole ili likovne akademije.
Evolucija.
Stepenica po stepenica u strip razvijanju, sazrijevanju, ucenju, pracenju, sakupljanju.
Tu bi se valjda smjestio i pojam: kolekcionarstvo.
Nego izrazavam ovdje svoju zbunjenost, zar postoji netko tko sakuplja stripove a ne cita ih? Ne konzultira stripove s polica svako toliko kroz godine... ne prisjeca se i ponavlja gradivo?
Ne mogu to zamisliti. Zar takvo sto postoji? |
| corto33 |
Posted - 18/06/2020 : 10:37:44
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Hoću reći, nije Bonelli jedan izdavački gigant u rangu Marvela, Kodanshe ili Dargauda, niti je trendseter poput spomenutih.
Ne znam koliki je outoput Marvela ali sam siguran, da Bonelli objavljuje mnogo više naslova i u većim nakladama nego Dargaud. Bonelli jeste izdavački gigant ali nije toliko prisutan izvan svoje zemlje kao npr. Marvel. |
| vukozec |
Posted - 18/06/2020 : 10:00:03
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
quote:
Originally posted by Macon
Na seznamu nema Bonelijevaca i francuskih BD-jevaca. Amerikanci za prvo ni ne znaju a za drugo jedva.
quote:
Originally posted by going going
Dobro je, pa mi nismo zatvoreno trziste kao Amerikanci kod kojih vecinski (da ne kazem iskljucivo) prolaze i citaju se samo stripovi njihove produkcije, i donekle neke mange, a BD nikako, za Bonelli nisu ni culi.
Mi smo najotvoreniji ka Bonelliju i BD albumima istina, ali zahvaljujuci ljudima sa sarenolikim ukusom koji rade po nasim izdavackim kucama imamo priliku da citamo stripove iz celog sveta od Japana do Italije, preko Engleske i Francuske, do Portugala, Cilea i Argentine, SADa i Kanade.
Čini mi se da vas dvojica slabo pratite ono što se objavljuje u SAD-u. Istina je da je domaća proizvodnja čitanija, ali to nije ništa čudno. Ako imaš bogatu produkciju domaćih naslova, generalna publika neće biti toliko sklona čitati one uvozne. Što, zar mislite da Bonelli, francuski i američki stripovi žare i pale Japanom?
I zanimljivo mi je kako obojica doživljavate Bonelli kao nešto čemu bi svaki stripofil trebao biti izložen. Mislim, nije da se ne slažem s vama, ali rekao bih da ovdje postoji jedan nesrazmjer po pitanju stripovskih veličina. Hoću reći, nije Bonelli jedan izdavački gigant u rangu Marvela, Kodanshe ili Dargauda, niti je trendseter poput spomenutih. Usporedbe radi, u originalnom izdanju knjige 1001 Comics You Must Read Before You Die Paula Gravetta, naveden je 41 talijanski naslov. Među tih 41 bila su 4 Bonellija - Tex, Dylan Dog, Martin Mystere i Ken Parker. Urednik talijanskog izdanja knjige dodao je još 15 talijanskih naslova, od čega je samo jedan bio Bonellijev - Zagor. Dakle, 5 Bonellijevih stripova od 1001.
Također, ja bih još malo okrenuo ovu vašu priču. Maconov komentar na temi o stripu Berlin podsjetio me na jednu drugu činjenicu. Usprkos tome što su izdavači na ovim prostorima objavili doista obilje svega i svačega, još uvijek je osjetna ta dominacija talijanskih i francuskih naslova. Hoću reći, domaća publika još uvijek ima velike rupe kada su u pitanju stripovi iz drugih krajeva svijeta, pogotovo kada je riječ o stripovima iz SAD-a, Japana i Velike Britanije. Ok, postoje tu i objektivni razlozi zašto je to tako, ali činjenica jest da neki sjajni stripovi vjerojatno nikad neće biti dostupni domaćoj publici.
Istina je da ne treba preuveličavati značaj Bonellija, no nisam dobio dojam da su kolege to uopće radile: mislim da je poanta više bila da je Bonelli (jako) relevantan za domaće stripofile, sa čime mislim da se svi možemo složiti (iz razloga koji su već n puta prežvakavani).
Knjiga koju navodiš (1001 comics...) je opet anglofonske produkcije, tako da je to opet pogled iz njihovog kuta. Sigurno neka frankofonska enciklopedija stripova ima malo drugačiji pogled.
Glavna tvrdnja goinga i macona je da Amerikanci čitaju gotovo isključivo američke stripove plus mange. Bushido na to kaže da se u Americi izdaje i čita svašta (odnosno stripove iz cijelog svijeta). Istina je i negdje između, no čini mi se da su u ovom slučaju njoj bliži ipak bili going i Macon nego Bushido, a taj dojam ću potkrijepiti brojkama, uživajte: https://www.comichron.com/monthlycomicssales.html
Na listama prodanih ćete naći evropske stripove izdane na engleskom jeziku u SAD-u (Corto, Asterix ili Dylan, svi su tu), slobodno provjerite kako stoje na listi u odnosu na domicilne naslove, koliko takvih izdanja mjesečno ima i koliki postotak tržišta čine
PS: ovaj topic je baš mogao biti zgodna tema u onom Peyinom offtopic topicu :) |
| Peyo |
Posted - 18/06/2020 : 08:40:50
quote:
Originally posted by fandango
@ Peyo - Partibrejkeru! Pusti nas da se zabavljamo 
Od podjela do uvreda samo je jedan korak ! |
| Barker |
Posted - 18/06/2020 : 08:24:09
Neki mix 2 i 3 + umereni kolekcionar :) |
| fandango |
Posted - 18/06/2020 : 08:11:33
@ fler & Deers - Pa da, ove kategorije podrazumijevaju iskljucivost jer se ovisno o danu i raspolozenju covjek moze svrstati u ovu ili onu, ali su ipak zabavne, zanimljive i mozda nekome i korisne. A kolekcionarstvo (stripova) je dijelom opsesija, a realno gledajuci danas i prilicni luksuz.
@ Peyo - Partibrejkeru! Pusti nas da se zabavljamo |
| Mr. Bushido |
Posted - 18/06/2020 : 06:59:31
quote:
Originally posted by Macon
Na seznamu nema Bonelijevaca i francuskih BD-jevaca. Amerikanci za prvo ni ne znaju a za drugo jedva.
quote:
Originally posted by going going
Dobro je, pa mi nismo zatvoreno trziste kao Amerikanci kod kojih vecinski (da ne kazem iskljucivo) prolaze i citaju se samo stripovi njihove produkcije, i donekle neke mange, a BD nikako, za Bonelli nisu ni culi.
Mi smo najotvoreniji ka Bonelliju i BD albumima istina, ali zahvaljujuci ljudima sa sarenolikim ukusom koji rade po nasim izdavackim kucama imamo priliku da citamo stripove iz celog sveta od Japana do Italije, preko Engleske i Francuske, do Portugala, Cilea i Argentine, SADa i Kanade.
Čini mi se da vas dvojica slabo pratite ono što se objavljuje u SAD-u. Istina je da je domaća proizvodnja čitanija, ali to nije ništa čudno. Ako imaš bogatu produkciju domaćih naslova, generalna publika neće biti toliko sklona čitati one uvozne. Što, zar mislite da Bonelli, francuski i američki stripovi žare i pale Japanom?
I zanimljivo mi je kako obojica doživljavate Bonelli kao nešto čemu bi svaki stripofil trebao biti izložen. Mislim, nije da se ne slažem s vama, ali rekao bih da ovdje postoji jedan nesrazmjer po pitanju stripovskih veličina. Hoću reći, nije Bonelli jedan izdavački gigant u rangu Marvela, Kodanshe ili Dargauda, niti je trendseter poput spomenutih. Usporedbe radi, u originalnom izdanju knjige 1001 Comics You Must Read Before You Die Paula Gravetta, naveden je 41 talijanski naslov. Među tih 41 bila su 4 Bonellija - Tex, Dylan Dog, Martin Mystere i Ken Parker. Urednik talijanskog izdanja knjige dodao je još 15 talijanskih naslova, od čega je samo jedan bio Bonellijev - Zagor. Dakle, 5 Bonellijevih stripova od 1001.
Također, ja bih još malo okrenuo ovu vašu priču. Maconov komentar na temi o stripu Berlin podsjetio me na jednu drugu činjenicu. Usprkos tome što su izdavači na ovim prostorima objavili doista obilje svega i svačega, još uvijek je osjetna ta dominacija talijanskih i francuskih naslova. Hoću reći, domaća publika još uvijek ima velike rupe kada su u pitanju stripovi iz drugih krajeva svijeta, pogotovo kada je riječ o stripovima iz SAD-a, Japana i Velike Britanije. Ok, postoje tu i objektivni razlozi zašto je to tako, ali činjenica jest da neki sjajni stripovi vjerojatno nikad neće biti dostupni domaćoj publici. |
| alexts |
Posted - 18/06/2020 : 01:52:38
Bolesno, opsesivno kolekcionarstvo koje forsira formu umesto sadržaja ima negativnu konotaciju, ali to je devijacija kolekcionarstva. |
| alexts |
Posted - 18/06/2020 : 01:50:46
Nema razloga da kolekcionarstvo - sakupljanje ima negativan prizvuk, iz sledećih razloga:
1. U vreme revija, pre masovne pojave albuma kod nas, sakupljanje je bilo sinonim za visoko interesovanje za strip. Serijali su se nastavljali iz brojeva u broj revija, često su i pojedinačne epizode bile iscepkane u nastavcima, i svaki pravi ljubitelj koji je hteo da prati priče, serijale, junake, autore i/ili strip scene je jednostavno morao koliko-toliko redovno da kupuje (dakle, sakuplja) neku reviju ili magazin. Podrazumeva se i da ne baca/prodaje odmah kupljeno, jer ko će pamtiti šta se desilo u nekoj epizodi od pre godinu-dve, a da ne može da je ponovo pročita, zajedno sa nastavcima. Ponovljena čitanja i samo radi ponovnog uživanja se podrazumevaju.
2. U vreme strip albuma, kolekcionarstvo se još više podrazumeva. Jer ko će bacati preskupe, luksuzne strip-albume i integrale? To bi bilo kao bacati knjige (i gore) - divljački. Dakle albumi se slažu u kolekcije.
Jedina stvar koju je novije vreme donelo kod nekih ljubitelja stripova, a koja je suprotna kolekcionarstvu, je prodavanje sopstvenih stripova. Ljudi koji su kupovali i stripove koji ih ne zanimaju previše (ili su izgubili interesovanje za neku vrstu stripova ili strip u celini), hoće da ih se reše i zarade za njima - treba im lova za nešto drugo ili možda nove stripove i to je to. Mada toga je uvek bilo - rasprodavanja kolekcija - ali danas se može uzeti bolji novac na luksuznijim izdanjima.
Preprodavanje i mali biznis na razlici u cenama je opet nešto treće itd. |
| fler |
Posted - 17/06/2020 : 22:17:44
quote:
Originally posted by Deers
Nemoj me krivo shvatiti, ja sam prvi koji želi imati sve na policama, da kad god želim nešto provjeriti, pročitati, pogledati,... imam to na dohvat ruke. Skupljanje, kao i kolekcionarstvo mi uvijek ima negativan prizvuk baš zbog ekstrema kojima je važnija forma od sadržaja, izgled polica pa makar ne čitali stripove.
Ma jasno, sama riječ "kolekcija" ne znači ništa posebno bez konteksta.
U mojem slučaju su to stripovi koji mi se sviđaju dovoljno da ih zadržim,
upravo s ciljem da ih imam na dohvat ruke, a i veseli me vidjeti
mnoštvo (po mojim kriterijima) kvalitetnih tiskovina na okupu -
no nisu sami sebi svrhom, odnosno neću nabavljati ono što mi se ne sviđa
samo zato da "imam".
Posuditi na neviđeno pa pročitati - da, svakako (možda se iznenadim);
riskirati kupnju i skužiti da sam promašio, pa prodati/zamijeniti - da.
Kupovati iako znam da mi se neće svidjeti, samo zato da kompletiram -
nema šanse.
|
| Deers |
Posted - 17/06/2020 : 21:48:57
Nemoj me krivo shvatiti, ja sam prvi koji želi imati sve na policama, da kad god želim nešto provjeriti, pročitati, pogledati,... imam to na dohvat ruke. Skupljanje, kao i kolekcionarstvo mi uvijek ima negativan prizvuk baš zbog ekstrema kojima je važnija forma od sadržaja, izgled polica pa makar ne čitali stripove. |
| going going |
Posted - 17/06/2020 : 21:48:50
Dobro je, pa mi nismo zatvoreno trziste kao Amerikanci kod kojih vecinski (da ne kazem iskljucivo) prolaze i citaju se samo stripovi njihove produkcije, i donekle neke mange, a BD nikako, za Bonelli nisu ni culi.
Mi smo najotvoreniji ka Bonelliju i BD albumima istina, ali zahvaljujuci ljudima sa sarenolikim ukusom koji rade po nasim izdavackim kucama imamo priliku da citamo stripove iz celog sveta od Japana do Italije, preko Engleske i Francuske, do Portugala, Cilea i Argentine, SADa i Kanade.
|
| fler |
Posted - 17/06/2020 : 21:25:47
quote:
Originally posted by Deers
Zašto pravi poznavalac mora skupljat nije mi jasno. Po meni če Čitač onaj pravi.
Nije da sad baš neizostavno mora,
ali je (meni) lijepo posegnuti na policu
kad mi padne na pamet pročitati nešto što dugo nisam a volim ..
jasno, uvijek su tu skenovi, ali nije to to.
Inače, nije da sebe smatram "pravim poznavateljem"
(iako samim time što čitam puno svakakvih stripova
znam više od prosječnog površnog vikend-čitatelja -
što je opet vrlo malo u usporedbi s nekima ovdje ),
ali se trudim progutati svega i svačega što je više moguće,
tražiti nove stvari koliko financije i vrijeme dopuštaju -
tako da se ne bih svrstavao u neku od ponuđenih kategorija,
previše su isključive. |
| Peyo |
Posted - 17/06/2020 : 20:33:34
Baš silujete neke obrasce. Oslobodite se okova. |
| fandango |
Posted - 17/06/2020 : 19:04:25
quote:
Originally posted by Deers
Zašto pravi poznavalac mora skupljat nije mi jasno. Po meni če Čitač onaj pravi.
Ne bih ti znao reci, ja samo prenosim po sjecanju. Meni je logicno da ne mora svaki pravi poznavalac biti kolekcionar, ali da ima kolekcionara koji su poznavatelji. Valjda tako nekako. |
| vukozec |
Posted - 17/06/2020 : 08:12:58
Na fandangovoj krivulji sam nešto između kupusara i snoba. |
| Deers |
Posted - 17/06/2020 : 08:06:48
Zašto pravi poznavalac mora skupljat nije mi jasno. Po meni če Čitač onaj pravi. |
| fandango |
Posted - 17/06/2020 : 07:41:42
Kul fora! Ne bih se htio svrstavat jer sam od svega pomalo, a ovaj treci tip konosijera mi je isto tako nekako previse mainstream.
Svojedobno sam bio naletio na pet tipova kolekcionara:
Prodavac - Skuplja da bi kasnije prodao. Na ovome forumu takodjer poznat i kao preprodavac. Proklinju ga svi kojima fali bilo koja knjiga od Libellusa.
Citac - Skuplja da bi citao i ne mari u kakvom su stanju stripovi, mogu bit i kupus jer glavno je da se cita. Njemu kazu da nije pravi kolekcionar.
Specijalist - Taj skuplja samo vrlo odredjene stripove, npr. Nikad robom od Bednjanca ili Zagora ali samo od Ferrija. Za ostalo ne mari pa mu se spocitava da ne poznaje strip.
Konosijer - Pravi poznavalac strip-umjetnosti koji skuplja siroko, a opet duboko. Riskira da ga se prozove snobom.
Nostalgicar - Skuplja samo one stripove koji ga vracaju u doba djetinjstva, kad se zivot cinio bezbriznijim. Nije ga briga za red na polici, vazno je da ta epizoda Zagora pruzi nostalgicni eskapizam.
|
| Jocko |
Posted - 17/06/2020 : 05:05:44
3. Comic connoisseurs
Mada ako zamenimo supergaćane Bonelijevcima, može i 1 (uz 3). |
| ivanl |
Posted - 17/06/2020 : 00:17:06
Fali, pored svega goreg navedenog, skupina/grupa/sekta/organizacija/savez... kako god, kolekcionara kojima nije samo bitno imati svaki primjerak, vec svaki primjerak u savrsenom stanju. |
|
|
