| T O P I C R E V I E W |
| mamlaz |
Posted - 10/09/2014 : 18:59:53
evo jedna tema o kojoj bi molio samo da raspravljamo u duhu povijesnih cinjenica i zanimljivosti. u teoriji ovdje su dobrodosli samo elvud i dsormaz ako se nece politikanski raspravaljati.
znaci tema je spanjolski gradjanski rat. |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| VALTER |
Posted - 10/11/2016 : 17:55:59
Danas na HRT 3 u 20.00:
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Land_and_Freedom |
| VALTER |
Posted - 19/01/2015 : 09:12:17
http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/366049/Podrska-Hitlera-Francu-ojacala-je-podrsku-Crkve-za-NDH.html |
| VALTER |
Posted - 31/12/2014 : 13:50:28
http://www.portalnovosti.com/vjeran-pavlakovic-antifasizam-u-spanjolskoj-izvor-je-brojnih-emancipacijskih-ideja |
| mamlaz |
Posted - 09/10/2014 : 23:20:45
svaka cast svima koji su sudjelovali na topiku i nisu skrenuli topik u nezeljene vode (osim ponchu). jako puno zanimljivih stvari sam naucio. |
| dsormaz1 |
Posted - 09/10/2014 : 21:47:24
Događajima vezanima uz bitku za Madrid od listopada 1936.do veljače 1937., a koji su opisani na prethodnoj stranici topica, prethodila je
BITKA ZA ALCAZAR
Glavna prepreka Nacionalistima na putu do Madrida bio je grad Talavera de la Reina, do kojeg su stigli 2.rujna 1936. Iako ga je branilo nekoliko tisuća pripadnika milicije, uz pomoć topništva grad je pao u jednom danu. Madrid im se sada našao na udaljenosti od 110 km. Pobunjenici su nastavili napredovatI, i uz povremene neučinkovite republikanske protunapade, 21.rujna uspjevaju zauzeti i Maquedu . Da su nastavili napredovati prema Madridu možda bi uspjeli probiti njegovu obranu. Ali, s tog položaja, sasvim neočekivano, Franco zapovjeda svojim snagama da marširaju 40 km jugozapadno, prema Toledu.
Tamo se pukovnik Moscardó pridružio pobuni, ali nije bio u mogućnosti kontrolirati grad. Našao se opkoljen u veličanstvenoj utvrdi Alcázar koja je bila smještena na gotovo neosvojivom položaju, s 1.197 časnika, vojnika i civilne garde, više od 100 desničarskih civilnih aktivista (uglavnom pripadnika Falange), i preko 500 žena i djece, uključujući i nekoliko opatica. U Alcázaru je bilo zatočeno i stotinjak ljevičarskih aktivista, koji su držani kao taoci. Branitelji utvrde hranili su se kukuruzom i konjskim mesom. Do 21.rujna još uvijek su odoljevali uz već ozbiljno pomankanje hrane i usprkos stalnim topničkim napadima u kojima su bili uništeni veliki dijelovi utvrde.
Moscardóv fanatični otpor iskoristila je nacionalistička propaganda, pretvorivši ga u simbol svoje borbe, pojačan još i činjenicom njegovog čuvenog odbijanja predaje čak i kad su Republikanci još 23.srpnja tražili od njegovog sina Luisa da putem telefona prenese ocu da će biti ubijen ukoliko se ovaj ne preda. Pukovnik Moscardó to je odbio, a Luis je pogubljen mjesec dana kasnije.
Bilo je tipično za Franca da je procijenio kako je razbijanje opsade utvrde Alcázar u Toledu prioritetnije od napredovanja prema Madridu. Opsada Alcázara trajala je od 21.srpnja do 27.rujna 1936.godine. 26.rujna nacionalističke kolone stižu do sela Bargas, 6 km sjeverno od Toleda. Time je položaj Republikanaca u Toledu doveden do očaja i oni 27.rujna izvode zadnji juriš na Alcázar. Napad je bio odbijen i kratko nakon toga nacionalističke snage iz smjera Bargasa razbijaju opsadu utvrde. Kad su nacionalističke snage prodrle u grad osvetnički su se iskalile nad njegovim braniteljima i dijelom stanovnika, ne samo zbog njihovog napada na Alcázar, već i zbog ubojstava svećenika i desničara u gradu. Veći dio republikanskih snaga ipak se, iako u neredu, uspio povući prema Aranjuezu.
Inače, svaki drugi svećenik nadbiskupije Toledo bio je ubijen na početku rata. Toledo je bio povijesni centar španjolskog katolicizma s najstarijim crkvenim uredom u zemlji. Nakon protjerivanja Maura iz Toleda, Alcázar postaje prebivalište španjolskih monarha. Kralj Filip II ga napušta, da bi u 18.st. bio prenamijenjen u vojnu akademiju. Poslije požara 1886. dijelovi Alcázara pojačani su čelikom i betonskim gredama.
Nacionalisti su u Alcázaru vidjeli simbol snage i dominacije u Španjolskoj. Gubitak te utvrde predstavljao bi ozbiljan udarac njihovoj viziji i moralu.
Pobjeda na tom mjestu, kao i bilo gdje drugdje, nije predstavljala tek uobičajno vojničko osvajanje nego i kontrarevoluciju.
Ipak, bila je to skupocjena strategija: kad su Francove armije potkraj listopada konačno pristigle do njegovih predgrađa Madrid je već bio bolje utvrđen nego što je bio mjesec dana ranije.
Faze uništavanja Alcázara za vrijeme opsade, tijekom rujna 1936.
Alcázar u Toledu, danas
Pukovnik José Moscardó Ituarte, zapovjednik obrane Alcázara
|
| lwood |
Posted - 04/10/2014 : 21:11:37
quote:
Originally posted by Tutta
quote:
Originally posted by lwood
potrebno je spomenit i gotovo 7000 žrtava među svečenicima,redovnicima i vjerskim osobljem.
početkom rata počea je progon i likvidacija na cilom području kojeg su kontrolirali republikanci.
šetat se u to vrime s bilo kakvim vjerskim oznakama značilo je fasovat metak ili nešto gore.
naravno uništen je i veliki broj crkava.
ni nacionalisti nisu bili imuni na pogubljenja.
npr ulaskom u Bilbao streljali su 16 baskijskih svečenika.
malobrojne protestantske crkve loše su prolazile na obe strane.
mnogi pastori su ubijeni.
evo nekoliko slika
republikanci "streljaju" kip Isusa
izvađeni kapseli s ostacima iz crkve .
Mozda su bas i radi ovakvih scena,"pobjedili" rat.
da.imaš ovde neku kompilaciju:
http://youtu.be/NghmpjmWgqA
a koristili su dosta toga za anti komunističku propagandu i talijanski fašisti ka npr ovde:
http://youtu.be/b-28YVhrEgk
|
| Ernie Pike |
Posted - 01/10/2014 : 23:41:43
Zanimljive slike dsormaz.
PKW 1 je tu ispitan u borbi i nije baš položio test. |
| Ernie Pike |
Posted - 01/10/2014 : 23:34:30
quote:
Originally posted by dsormaz1
quote:
Originally posted by Ernie Pike
Antony Beevor u knjizi "The Battle for Spain" navodi 38.000 žrtava crvenog terora (oko 6800 iz crkvenih redova) i oko 200.000 bijelog terora.
Neki izvori navode puno veći broj žrtava crvenog terora od ovog koji je tu naveden.
Za vrijeme samog rata i jedna i druga strana radile su grozne zločine u kojima je puno ljudi stradalo, a pobjednik je nakon rata nad poraženima proveo i dodatnu odmazdu. Najvjerojatnije bi i Republikanci isto napravili nad Nacionalistima da su pobijedili, što se da lako zaključiti iz činjenice da ni oni nisu štedili svoje političke protivnike za vrijeme rata.
Procjene broja pogubljenih od strane Nacionalista u poslijeratnom razdoblju kreću se u širem rasponu, ali nedavna temeljitija istraživanja po pokrajinama došla su do procjene od oko 50.000 stradalih u poslijeratnim odmazdama (podatak iz knjige „The Spanish Civil War 1936-1939“, Frances Lannon).
Mislim da je taj podatak (38.000) iz španjolskih poslijeratnih izvora. Što se tiče brojke od 200.000, do nje se došlo nakon popisivanja žrtava prije desetak godina. Nakon što su završili pola provincija, broj je bio 80.000. Tome je dodana procjena broja žrtava za koje ne postoje tragovi (nema pisanih zapisa, nema preživjele rodbine, ...).
Da su republikanci pobjedili, vjerujem da bi i oni napravili odmazdu.
Bez da opravdavam zločine republikanaca, važno je ipak naglasiti da su najveći republikanski masakri bili tamo gdje je republikanska vlast bila najslabija, a zločini nacionalista tamo gdje je vlast bila najčvršća. U tome se slažu svi zapadni izvori.
Beevora navodim, jer kao što i sam znaš, on je zadnji koji bi branio Ruse ili crvene.
Više puta sam pročitao da je španjolski građanski rat jedan od rijetkih čiju su povijest pisali poraženi. Nije to samo zato što poslije WW2 savezništvo s Hitlerom i Musolinijem nije bilo popularno, već i zato što su nacionalisti, potpuno uvjereni da su pravda i Bog na njihovoj strani, otvoreno pričali stranim novinarimao streljanjima, silovanjima i drugim zločinima. Čak i neke koje su htjeli prikriti (bombardiranje crkvi u Baskiji), otkrili su Njemci koje je bilo još manje briga za javno mnijenje. |
| dsormaz1 |
Posted - 01/10/2014 : 21:42:55
Oklopništvo u Španjolskom građanskom ratu...
Vladin (republikanski) tenk domaće izrade –teški poljoprivredni traktor obložen oklopom.
BT-5, laki tenk Republikanske vojske sovjetske proizvodnje, zarobljen od strane nacionalista.
Republikanski tenk Renault FT.17 iz vremena 1.sv.rata snimljen na ulici u blizini sveučilišne četvrti u Madridu, poprištu žestokih borbi u studenom 1936.
Ruski T-26 bio je dominantni tenk u ratu. Znatan broj ovog primjerka (od 9 tona, naoružanog 45 mm topom) bio je isporučen Republikancima: samo do kraja listopada 1936. pristiglo ih je oko stotinu. Bio je u mogućnosti bez teškoće poraziti talijanske „tankete“ i njemačke „PzKpfw Is“ koje su koristile Nacionalističke oklopne satnije. Za svaki zarobljeni T-26 Nacionalisti su nudili nagradu, i tijekom rata uspjeli su formirati nekoliko oklopnih satnija od zarobljenih tenkova T-26 (na slici je jedan od tih zarobljenih tenkova).
Civili uzdignutom desnicom pozdravljaju posadu nacionalističkog tenka „PzKpfw I“, njemačke proizvodnje. Na slici se ne može razaznati čine li posadu pripadnici Legije Condor ili se radi o nacionalističkom osoblju.
Nacionalistički „PzKpfw I Ausf.A“ tenk (njemačke proizvodnje) tijekom utovara na transportni kamion.
|
| dsormaz1 |
Posted - 01/10/2014 : 21:42:15
quote:
Originally posted by Ernie Pike
Antony Beevor u knjizi "The Battle for Spain" navodi 38.000 žrtava crvenog terora (oko 6800 iz crkvenih redova) i oko 200.000 bijelog terora.
Neki izvori navode puno veći broj žrtava crvenog terora od ovog koji je tu naveden.
Za vrijeme samog rata i jedna i druga strana radile su grozne zločine u kojima je puno ljudi stradalo, a pobjednik je nakon rata nad poraženima proveo i dodatnu odmazdu. Najvjerojatnije bi i Republikanci isto napravili nad Nacionalistima da su pobijedili, što se da lako zaključiti iz činjenice da ni oni nisu štedili svoje političke protivnike za vrijeme rata.
Procjene broja pogubljenih od strane Nacionalista u poslijeratnom razdoblju kreću se u širem rasponu, ali nedavna temeljitija istraživanja po pokrajinama došla su do procjene od oko 50.000 stradalih u poslijeratnim odmazdama (podatak iz knjige „The Spanish Civil War 1936-1939“, Frances Lannon). |
| Tutta |
Posted - 01/10/2014 : 00:01:47
quote:
Originally posted by lwood
potrebno je spomenit i gotovo 7000 žrtava među svečenicima,redovnicima i vjerskim osobljem.
početkom rata počea je progon i likvidacija na cilom području kojeg su kontrolirali republikanci.
šetat se u to vrime s bilo kakvim vjerskim oznakama značilo je fasovat metak ili nešto gore.
naravno uništen je i veliki broj crkava.
ni nacionalisti nisu bili imuni na pogubljenja.
npr ulaskom u Bilbao streljali su 16 baskijskih svečenika.
malobrojne protestantske crkve loše su prolazile na obe strane.
mnogi pastori su ubijeni.
evo nekoliko slika
republikanci "streljaju" kip Isusa
izvađeni kapseli s ostacima iz crkve .
Mozda su bas i radi ovakvih scena,"pobjedili" rat. |
| lwood |
Posted - 30/09/2014 : 23:27:48
evo pregled internacionalaca:
 |
| lwood |
Posted - 30/09/2014 : 08:59:33
ako se uzme u obzir stanje nakon mexičke revolucije i situacija u dvadesetima ,pogotovo u doba vladavine Plutarca te događaji nakon revolucije u sssr-u nije nimalo čudno šta je vatikan podupira nacionaliste .
|
| Ernie Pike |
Posted - 30/09/2014 : 00:36:17
Antony Beevor u knjizi "The Battle for Spain" navodi 38.000 žrtava crvenog terora (oko 6800 iz crkvenih redova) i oko 200.000 bijelog terora.
|
| Ernie Pike |
Posted - 30/09/2014 : 00:16:48
Vatikan, koji je čvrsto podupirao nacionaliste, je molio za život baskijskih svečenika, ali su ih nacionalisti pogubili. Također na popisu za streljanje u zauzetim gradovima su se nalazili uz komuniste, socijaliste, sindikaliste, masone i protestantski svečenici.
Gledajući s ove distance, teško je ne zaključiti da su i nacionalisti malo držali do vjere i krščanstva, ali su svoju glasnu potporu španjolskoj katoličkoj crkvi izvrsno naplatili. |
| lwood |
Posted - 29/09/2014 : 21:17:50
potrebno je spomenit i gotovo 7000 žrtava među svečenicima,redovnicima i vjerskim osobljem.
početkom rata počea je progon i likvidacija na cilom području kojeg su kontrolirali republikanci.
šetat se u to vrime s bilo kakvim vjerskim oznakama značilo je fasovat metak ili nešto gore.
naravno uništen je i veliki broj crkava.
ni nacionalisti nisu bili imuni na pogubljenja.
npr ulaskom u Bilbao streljali su 16 baskijskih svečenika.
malobrojne protestantske crkve loše su prolazile na obe strane.
mnogi pastori su ubijeni.
evo nekoliko slika
republikanci "streljaju" kip Isusa
izvađeni kapseli s ostacima iz crkve . |
| lwood |
Posted - 29/09/2014 : 20:47:32
da,građanski ratovi su najgori oblik rata jer sjebu društvo i državu iznutra i to kompletno. |
| mladjo |
Posted - 29/09/2014 : 20:43:41
Problem kod građanskih ratova je što je to skoro uvijek sukob(barem) dviju ideologija. A s obzirom da se te ideologije nameću ratom svaka od tih ideologija će na kraju, ako pobijedi, rezulirati mutacijom u najortodoksniji oblik same sebe koji često nema nikakve veze sa onim zbog čega su njeni pristaše krenuli u rat. Jednostavno, rat tako djeluje na ljude, a samim time i na ideologije koje oni predstavljaju i za koje se bore. Takav oblik ideološki nastrojene vlasti može s vremenom krenuti prema demokratskim promjenama, može zatirati te promjene, a može biti zamijenjen novom ideologijom pomoću novoga rata. |
| Tutta |
Posted - 29/09/2014 : 20:41:40
Spanish Civil War: Casualties
Available information suggests that there were about 500,000 deaths from all causes during the Spanish Civil War. An estimated 200,000 died from combat-related causes. Of these, 110,000 fought for the Republicans and 90,000 for the Nationalists. This implies that 10 per cent of all soldiers who fought in the war were killed.
It has been calculated that the Nationalist Army executed 75,000 people in the war whereas the Republican Army accounted for 55,000. These deaths takes into account the murders of members of rival political groups.
It is estimated that about 5,300 foreign soldiers died while fighting for the Nationalists (4,000 Italians, 300 Germans, 1,000 others). The International Brigades suffered heavy losses during the war. Approximately 4,900 soldiers died fighting for the Republicans (2,000 Germans, 1,000 French, 900 Americans, 500 British and 500 others).
Around 10,000 Spanish people were killed in bombing raids. The vast majority of these were victims of the German Condor Legion.
The economic blockade of Republican controlled areas caused malnutrition in the civilian population. It is believed that this caused the deaths of around 25,000 people. About 3.3 per cent of the Spanish population died during the war with another 7.5 per cent being injured.
After the war it is believed that the government of General Francisco Franco arranged the executions of 100,000 Republican prisoners. It is estimated that another 35,000 Republicans died in concentration camps in the years that followed the war. |
| dsormaz1 |
Posted - 29/09/2014 : 20:25:40
BITKA ZA MADRID, LISTOPAD 1936. –VELJAČA 1937.
29. listopada 1936. Nacionalisti započinju s teškim bombardiranjem Madrida, dok si Afrička armija, zauzimajući selo za selom, probija put prema jugozapadnim predgrađima Madrida, i 4. studenog zauzima zračnu luku kod Getafe. Do 6. studenog Vareline snage stižu do rubnih dijelova grada.
U međuvremenu 4. studenog prvi put u akciju stupaju zrakoplovi koje su poslali Sovjeti, u isto vrijeme novi tenkovi uključuju se u borbu, a u vladu ulaze anarhisti. Unatoč ovom za Republikance pozitivnom razvoju događaja, vlada 6. studenog, očekujući predstojeći napad Nacionalista, napušta Madrid i odlazi u Valenciu .
General Miaja, zapovjednik madridske divizije, bio je zadužen za političku i vojnu kontrolu prijestolnice uz pomoć vojno-političkog savjeta i asistenciju sovjetskih savjetnika. General Pozas nastavio je obnašati dužnost zapovjednika republikanske Centralne armije, a general Roji imenovan je za načelnika njezinog stožera.
7.studenog republikanske mješovite brigade napokon zaustavljaju snage Nacionalista koje su preko otvorenog polja Casa de Campa napredovale prema zapadnom dijelu Madrida, spriječivši ih da prijeđu rijeku Manzanares. Sljedećeg dana 3 bataljuna 11.Internacionalne brigade ulaze u Madrid, 13.studenog pridružuje im se i 12.brigada, doprinjevši obrani Madrida s još 3.500 boraca. Još je veći bio njihov učinak na republikanski moral.
Uz visoke tenzije u gradu, kao i strahove od pobjede Nacionalista i sabotaža njihove „5.kolone“, nastavio se teror prema što stvarnim što potencijalnim protivnicima republikanske opcije. 7.studenog dolazi do evakuacije političkih zatvorenika koji su bili držani u zatvoru „Model“ i drugim madridskim zatvorima, i koji su iz prijestolnice evakuirani autobusima, uz oružanu pratnju. Poubijani su na lokacijama Paracuellos de Jarama i Torrejón de Ardoz na istočnim prilazima gradu, a njihova tijela bačena su u masovne grobnice. Do 4.prosinca takva nasilja ponavljana su nekoliko puta i kod Paracuellosa i drugih lokacija ubijeno je najmanje 2.000 ljudi, uključujući i 68 augustinskih redovnika iz zajednice El Escorial.
Ovaj teror, jedan od najgorih zločina koji je počinila republikanska strana, prekinuo je anarhist Melchor Rodriguez Garcia, koji je 4.prosinca imenovan za glavnog direktora svih zatvora u Madridu. Usprkos tome Rodriguez je poslije rata na nacionalističkom vojnom sudu osuđen na 30 godina zatvora.
General Varela očekivao je da će tada zauzeti Madrid, što bi imalo kobne posljedice za Republiku. Pri pokušaju prodora u Madrid njegove snage „zaglibile“ su u radničkoj četvrti Carabanchel, a Internacionalna brigada izvodi protunapad preko Casa de Campo uz visoku cijenu: pogibiju svakog trećeg pripadnika brigade.
13.studenog Nacionalisti sjeverno od Casa de Campo zauzimaju Mount Garabitas, odličan topnički položaj za napad na grad. I 16.studenog prethodnica nacionalističkih snaga, Marokanci i Legija stranaca, prelaze rijeku Manzanares i probijaju se do sveučilišne četvrti. Suprotnoj strani pristigla su pojačanja iz Katalonije. Arhitektonsku školu i kliniku zauzimaju Nacionalisti, dok su anarhisti i internacionalni borci držali katedre za poljoprivredu i medicinu, a nakon nekoliko dana borbi i zgradu filozofskog fakulteta. U međuvremenu, od 19. do 22.studenog Legija Kondor podvrgava Madrid najintenzivnijim zračnim napadima koje je ijedan grad do tad pretrpio.
Do 23.studenog obje strane bile su već iscrpljene, ali odlučne da ne odstupe s dostignutih pozicija. Franco je zaključio da trenutno neće moći zauzeti Madrid, a njegovi republikanski oponenti spoznali su da ne mogu potisnuti Nacionaliste s njihovih dostignutih položaja. Linija bojišta protezala se duž Carabanchela, Casa de Campa i Sveučilišne četvrti, s na obje strane iskopanim rovovima. Madrid je do kraja rata ostao u republikanskim rukama, ali pod opsadom sa zapadne strane grada.
Uz stalno pogoršanje životnih uvjeta Madrid je nastavio trpiti stalna bombardiranja i topničke napade. Ali moral branitelja grada nije bio slomljen kao što su se Nacionalisti nadali. Ne mogavši zauzeti grad Francove snage pokušale su napredovati oko njega i tako ga dovesti u okruženje. U prosincu 1936. i siječnju 1937. pokušali su izvesti prodor sjevernim pravcem, prijeći cestu Madrid-Corunna sjeverozapadno od Madrida i napredovati prema istoku, ali nakon početnih uspjeha bili su odbačeni natrag na polazne položaje. U intenzivnim borbama selo Boadilla del Monte bilo je uništeno, a obje strane pretrpjele su teške gubitke.
U veljači stiže drugi pokušaj, kad Nacionalisti pod generalom Orgazom organiziraju zastrašujući napad na južni dio Madrida, dolinom rijeke Jarame. Ovoga puta cilj je bio doseći cestu Madrid-Valencia i preuzeti kontrolu nad njom.
I opet je, nakon početnog uspjeha temeljenog na nadmoći u topništvu i vojnoj vještini Marokanaca, napad Nacionalista bio odbijen. Zadobili su kontrolu nad manjim područjem ali nisu uspjeli ostvariti svoj strateški cilj. Združena akcija republikanskih snaga (Armije Madrida i Centra) potpomognutih sovjetskim zrakoplovima i tenkovima, zajedno s pripadnicima Internacionalnih brigada, donijela je Republici važnu iako skupu pobjedu. Britanski bataljun stranih dobrovoljaca nije uzalud jedan od položaja koji je branio zvao 'Suicide Hill'. Njihov zapovjednik Tom Wintringham zabilježio je da je gotovo dvije trećine od ukupno oko 600 pripadnika bataljuna poginulo ili bilo ranjeno, među 45.000 žrtava te bitke na obje strane. Jarama je također bila strašno prvo ratno iskustvo za američki bataljun „Abraham Lincoln“: na toj lokaciji poginulo je 120 od ukupno 450 pripadnika tog bataljuna.
Legionarske 'Tercio' postrojbe kreću se rovovima za vrijeme napada na Madrid.
Republikanski tenk Renault FT.17 iz vremena 1.sv.rata snimljen na ulici u blizini sveučilišne četvrti u Madridu, poprištu žestokih borbi u studenom 1936. Među najodlučnijim i najupornijim postrojbama Nacionalista koje su napadale Madrid bile su one legionarske, dok su im na drugoj strani hrabrošću ravnopravno parirali internacionalni borci.
|
| Poncho |
Posted - 16/09/2014 : 15:21:15
Sve je bilo izgubljeno već 1934-e godine. Tada je naime napokon formirana vlada koja bi obuhvatila desne i lijeve elemente. Osiguran je nekakav konsenzus i Španjolska je mogla ići u bolje sutra. No što se događa? Radikalni ljevičari i anarhisti dižu generalni štrajk i otvorenu pobunu? Zar to nije blesavo? Zar to nije potkopavanje republike i priprema za njen slom (rat je imao izvjestan ishod)?
Taj ustanak u Austuriji je nepovratno radikalizirao političku scenu i republika je bila gotova. |
| mamlaz |
Posted - 16/09/2014 : 14:59:08
pa ovo blesavi anarhisti je poticanje na svadju. ajde postaj samo cinjenice. ostavi se analiza. pogledaj kako drugi postaju na ovoj temi. hvala |
| Poncho |
Posted - 16/09/2014 : 14:42:44
Ne potičem svađe, analiziram uzrok poraza republikanaca.
Francovi najbolji saveznici su bili Staljin i blesavi anarhisti.
|
| mamlaz |
Posted - 16/09/2014 : 14:31:22
ajde poncho nemaj sada navlaciti na pricu o lijevima i desnima u sklopu ideologija. ovdje se postaju samo cinjenice. molio bi da ne potices svadje. hvala unaprijed. |
| Poncho |
Posted - 16/09/2014 : 14:12:51
Uzrok poraza republikanaca je vezivanje uz ekstremne ljevičare. Umjesto da se formira zdrava demokratska republikanska opcija i ide tražiti pomoć zapadnih demokracija vlada u Madridu se opčinjava revolucionarnim promjenama španjolskog društva i klizi u ekstremizam. Karlisti definitivno nisu fašistička opcija, ali vlada u Madridu ih svojim radikalnim nastupom gura u ruke Francu. Oštro se udara na katoličku crkvu i stvaraju se neprijatelji na svim razinama. Na kraju se vlada okreće komunistima, i tu je bilo jasno da im slijedi poraz. Zar strana koja u svojim redovima ima milijun frakcija radikalne lijeve misli može u bilo čemu pobijediti? Anarhisti mogu pripomoći u ratu? Koji amaterizam...
Španjolski građanski rat je još jednom potvrdio onu da revolucija jede svoju djecu.
Nevjerojatno ali Franco se pokazao manje ideološko zasljepljen od tzv. republikanaca. Kad te kruti vojnik uspije i politički nadmudriti onda stvarno nisi zaslužio sažaljenje. Žalim Baske i Katalonce što su se našli u takvom suludom ratu. |
|
|
