| T O P I C R E V I E W |
| mr murdoc |
Posted - 26/10/2013 : 19:20:07
Sada kada njuskamo po otiracu EU , a zapadnije od toga zelimo biti i sanjamo o povratku u buducnost..bilo bi vrijeme da odradimo uvod u navod
http://hr.wikipedia.org/wiki/Svi_sveti
http://hr.wikipedia.org/wiki/No%C4%87_vje%C5%A1tica
Meni osobno se vise svida Keltska opcija.
Znam da je vec bio topic..i znam da je bio mlak
Vrlo je zabavno pratiti ipak pomake glede dogmi
Za taj dan ja cu biti u svom gradu..a vi?
 |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Darth Ivan |
Posted - 02/11/2015 : 01:51:44
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Netko se dobro sjetio |
| mogorovic |
Posted - 01/11/2015 : 23:12:02
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by igor 12
pa sunac mu poljubim tintone,koliko ti ono imaš godina?15,16?
i brine te ko će rvatskom vladat idućih 4 godine?
de rađe odi na neki tulum,zbari kakvu trebu,mazni čaći auto i provozaj ekipu pk kvartu ili šta već rade mladi danas...
a i ti johnny.umjesto da malom daš kakav koristan savjet samo ga još više bediraš tim crnjacima
sve si reka .
Hvala Bogu dragome, da netko kaže i nešto pametno na ovoj stranici!
|
| lwood |
Posted - 01/11/2015 : 09:37:18
quote:
Originally posted by igor 12
pa sunac mu poljubim tintone,koliko ti ono imaš godina?15,16?
i brine te ko će rvatskom vladat idućih 4 godine?
de rađe odi na neki tulum,zbari kakvu trebu,mazni čaći auto i provozaj ekipu pk kvartu ili šta već rade mladi danas...
a i ti johnny.umjesto da malom daš kakav koristan savjet samo ga još više bediraš tim crnjacima
sve si reka . |
| igor 12 |
Posted - 01/11/2015 : 07:36:26
pa sunac mu poljubim tintone,koliko ti ono imaš godina?15,16?
i brine te ko će rvatskom vladat idućih 4 godine?
de rađe odi na neki tulum,zbari kakvu trebu,mazni čaći auto i provozaj ekipu pk kvartu ili šta već rade mladi danas...
a i ti johnny.umjesto da malom daš kakav koristan savjet samo ga još više bediraš tim crnjacima |
| Johnny Difool |
Posted - 31/10/2015 : 23:31:17
Talijanski svećenik i egzorcist Gabriele Amorth tvrdi da je noć vještica sotonina klopka i način na koji nečastivi blagdan Svih svetih stavlja u drugi plan.
Hm, na prvi pogled zvuči intrigantno i smisleno. Ali opet, kaže tip u postu ispod "da je Rim donio odluku da "sve svete" kršćanske svece i mučenike slave tek od 610. godine, 13. svibnja na festival Lemurie, a tek je 835. godine Rim odlučio prebaciti tu istu svetkovinu na poganski Samhain, da bi se time udovoljila Germanska populacija i njihova tradicija štovanja preminulih predaka".
http://www.jutarnji.hr/slavni-egzorcist-vidi-vraga-u-halloweenu--to-je-klopka-kojom-sotona-potiskuje-blagdan-svih-svetih-u-drugi-plan-/1449215/
|
| tinton |
Posted - 31/10/2015 : 21:50:02
U tom vedrom duhu, evo još jedan...
 |
| Johnny Difool |
Posted - 31/10/2015 : 21:39:28
Meni je pak žao što prije 10-ak godina, kad se činilo da smo mrak definitivno ostavili iza sebe, nisam odselio negdje vani.
Nije da nisam imao mogućnosti, Amerika (Kalifornija tj. Santa Barbara), Švedska (Malmo) i Kanada (Toronto), ali ja budala vjerovao kako je pred nama svijetla budućnost i samo prosperitet, kako ćemo ući u EU pa će nam sve granice biti otvorene, i sve takve neke piz...arije.
A vidi nas sad... mrak opet kulja, a ja isti idiot samo 10-ak godina stariji... 
Ali još se malo mogu zahebavati... barem dok ne uvedu zakon o zaštiti lika i djela, ili takvo nešto...
|
| tinton |
Posted - 31/10/2015 : 20:55:43
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Brrrr.... strava za Halloween... a možda i za poslije... 
Nažalost, nije ni smješno.
Jer postoji prevelika šansa da se to stvarno dogodi.
Užas, u ovim trenutcima mi na trenutke dože da poželim da je Jaca dobila izbore jer ne bi došlo do ovog pećinara. |
| nagor |
Posted - 31/10/2015 : 20:45:44
 |
| DODSFERD |
Posted - 31/10/2015 : 20:02:17
Od hrpe muzičkih stvari na temu Halloweena evo dvije najpoznatije iz 80-ih godina.
|
| emirem |
Posted - 31/10/2015 : 19:56:29
Ovo je vise hommage stripu koji ce uskoro izaci na trziste i u izdanju fibre,a nedavno sam ga procitao i preporucujem fanovima ovaj strip u bilo cijem i kojem izdanju.
|
| Johnny Difool |
Posted - 31/10/2015 : 19:52:58
Brrrr.... strava za Halloween... a možda i za poslije...
|
| lwood |
Posted - 31/10/2015 : 19:25:45
svakako če mi bit ugodna (iako me živo zaboli za Hellw),lagano pijuckan od podne uz rad.
planiran i nastavit |
| emirem |
Posted - 31/10/2015 : 18:11:07
Ugodna subotnja vecer kolegama stripasima...
 |
| mr murdoc |
Posted - 03/11/2014 : 18:17:31
quote:
Originally posted by nagor
Stvarno genijalne maske.
http://www.index.hr/lajk/poster/44424/najbolje-halloween-maske-ameri-si-dali-truda
coool |
| nagor |
Posted - 03/11/2014 : 17:14:14
Stvarno genijalne maske.
http://www.index.hr/lajk/poster/44424/najbolje-halloween-maske-ameri-si-dali-truda |
| nagor |
Posted - 03/11/2014 : 17:07:25
 |
| mr murdoc |
Posted - 03/11/2014 : 16:11:39
Dosadi su stuca u exzilu |
| Kruger |
Posted - 03/11/2014 : 10:16:04
Just_Charlie
štos navrla na Tonku, dobar je on momak, čak se ni ne ljuti na tvoju zaebanciju. |
| Kruger |
Posted - 03/11/2014 : 10:13:19
quote:
Originally posted by Just_Charlie
Jebote stvarno sam k`o Hogar Strasni.
Protiv jedne jedine zene na topicu mobilizirali krunicu, tamjan, evanđelja. Primili se za resetke raja ko pijan plota.
Ja sam Bog vas. I Zakon jedini. I vas pakao, i vase cistiliste i raj.
Ne daju vam da to spoznate i da se s izvora svake mudrosti zedni
napijete i raj na zemlji otkrijete.
I svasta jos nesto.
Amen.
Ti si jedna mala djevojčica. Sad postaješ sumnjiva, možda ti je ovo dupli nikcname? Pa dosada se voli hvalisat, hm .... |
| Kruger |
Posted - 03/11/2014 : 10:09:21
quote:
Originally posted by Tonka24
quote:
Originally posted by Kruger
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Tonka24
" nitko ne odlazi svezan u pakao..."
misliš prvo se ide pred Anubisa na vaganje srca? 
??
Nema smisla... ali apsolutno nikakvog, obazirati se na ovakve postove.
Naravno, ovaj se nikad neće opametiti. |
| Kruger |
Posted - 03/11/2014 : 09:52:36
quote:
Originally posted by Just_Charlie
quote:
Originally posted by Tonka24
Odoh pogledati film neki... pa se igramo sutra
Lakse s cicama malo
Ti uopce nisi trebao biti ovdje. Samo Kruger i ja. 
Zasto se grupisete u borbi protiv zla?
Svjesni koliko ste slabi kad ste sami?
Lako moguce pokleknete pred carima onoga sto zlom nazivate i evanđeljima tjerate?
Nemate cvrstu vjeru u sebe, jedni u druge?
Zasto, zasto, zasto? Vas treba uvijek copor?
Gdje je onaj osjecaj casti, kada ste sigurni u drugoga da moze i umije sam? Zasto sami sebi oduzimate cast?
Nije mi jasno kako se dam uvući u ta djetinjasta prepucavanja. Ovaj naš razgovor izgleda kao da su se prepucavali dvoje tinejdžera, jedna 13godišnja djevojčica i jedan 13godišnji dječak.
baš sam glupa ovca |
| Just_Charlie |
Posted - 03/11/2014 : 09:25:09
Ovo je genijalno.
Književnici i novinari na Dan mrtvih dozivali Matošev duh
Od malih nogu bojim se duhova. Najužasnije mi je bilo spavat u onoj našoj sobi u Đakovu u kojoj je visila uramljena crnobijela fotografija pradjeda Tadije, starog od djeda Baje.
Očne duplje bile su mu nekako crne na toj prastaroj fotografiji, a čelo visoko, nekako lubanjasto. U mraku mi se činilo da njegov duh izlazi noću iz te fotografije i šapće mi odurne riječi o smrti i što nas tamo čeka. Nervi su mi od toga već u ranoj mladosti stradali, a nisu pomogle ni priče djeda Baje koji je tvrdio da ga mrtvi otac katkad posjećuje noću, tiho mu kuca na vrata spavaće sobe i širi oko sebe nepodnošljiv zadah po trulim jajima. Moj stari je također uslijed delirijum tremensa znao vidjeti svoje poginule suborce. U takvom sam okruženju odrastao. Da ne spominjem priče pokojne bake Anke o vilama s kojima su tamo u brdovitim pripizdinama Dalmatinske Zagore živjeli maltene kao susjed sa susjedom.
Zbog svega toga nije mi bilo ugodno kad me Rujana Jeger u Jabuci pitala bih li na Dan mrtvih s njom, Milanom Vuković Runjić i još nekim novinarima i piscima želio na starom Jurjevskom groblju prizivati duha Antuna Gustava Matoša.
- Ti bi bio izvrstan mediji… Nisi se krož život previše zaprljao spolnim odnosima, relativno si čista duša, a duhovi pokojnika vole se javljati baš kroz takve. Pisao je o tome dosta Sir Artur Konan Dojl u svojoj opsežnoj knjizi o spiritizmu.
- Onaj isti što je napisao Šerloka Holmsa?
Kimnula je.
- Pa, ne znam… Zajebano je to… Baš sam prošli tjedan gledao u kinu film „Prizivanje duhova“… Jako zajebano… Dozvani duh, odnosno demon, sve ih na kraju pobije… – kolebljivo ću.
- Nemoj bit takav šupak, ne vjeruj glupim, holivudskim filmovima. Dozivanje duhova je maltene religijsko iskustvo. Dostojevski je u Piščevom dnevniku opisivao kako je sa Solovjevom pristustvovao jednoj spiritističkoj seansi. Svaki pisac koji drži do sebe, bar je jednom u životu prizivao duhove… Tolstoj, Strindberg, Bodler, Hjusmans… – vabila me Rujana sve dok nisam pristao.
U noći na Dan mrtvih popeo sam se u ponoć Radićevom na staro Jurjevsko groblje. Dok sam prolazio Jurjevskom ulicom, spazio sam tablu s Matoševom spomen-pločom; iz te je kuće s rakom grla odvezen u bolnicu gdje je ubrzo umro.
Dosta sam se iznenadio kad sam gore na groblju, uz Rujanu Jeger i Milanu Vuković Runjić, ugledao akademika Antu Stamaća. Milana mi je objasnila da je on došao umjesto njezinog prisnog prijatelja Slavena Letice koji se u zadnji tren sjetio da Katolička crkva strogo zabranjuje dozivanje duhova.
- A za razgovor s mrtvim Matošem treba nam jedan tvrdi desničar. Da vidimo kako Matoš danas diše, je li na strani desničara ili ljevičara. Da riješimo tu dilemu, što bi Matoš bio danas.
Posjedali smo oko nekakvog starog groba s naherenim, poluodlomljenim kamenim križem. Bili su tu još s nama novinarka Jutarnjeg Mirjana Dugandžija i pisac vampirskih priča Boris Perić. Na bijelom zidu crkvice na Jurjevskom groblju crnio se pentagram našaran sprejem. Posumnjao sam da je to djelo Tomija Fantazme koji je upravo na udaljenosti od pedesetak metara zračne linije, u Jabuci, povodom Helouvina puštao mrtvačku muziku.
Uhvatili smo se za ruke. Milana V. Runjić počela je izgovarati nekakve obredne riječi na drevnom egipatskom. Svako malo spominjala je egipatskog boga Tota. Da bi onda naglo prešla na hrvatski:
- Gustl, javi se ako si tu, javi se kroz ovog nevinog mladića!
Svi su se zagledali u mene.
- Gustl, javi se, molim te javi se, trebamo te!
I dalje su svi piljili u mene. Sad mi je već bilo lagano neugodno. Kao da sam izašao na ispit i ne znam zucnuti ni riječi. Dopizdilo mi je to. Lagano sam izvrnuo zjenice prema gore i zahroptao:
- Evo me, javljam se… Kolege književnici…
Dugandžija je trzala vratom, govorila da je previše nervozna za ovo. Boris Perić je zalamtao kroz tamu svojom sijedom grivom. Stamać je samo mljaskao… Kao da su mu se usta zbog stresa naglo osušila. Jedina je pribrana ostala Milana.
- Kako ti je tamo? S druge strane? – pitala je.
- Kao iza ogledala – bubnuo sam, sjetivši se Pavlove poslanice o zagrobnom životu.
- Ima li tamo Srba i Hrvata… Ili ste svi jedno, kao u Jugoslaviji? – ohrabrio se i Stamać.
- Svi smo jedno, sliveni u jednu veliku dušu.
- Zvučiš kao Tito u govoru na Petrovoj gori… – namrštio se Stamać. – Ej, Milana, da nam se to umjesto Matoša nije javio Titov demon… koji nas želi zavarati da je Matoš!
- Jesi li zbilja Matoš? – proparala me pogledom Milana.
- Pa… Jesam… Eno, tamo malo dolje je kuća u kojoj sam živio… I Gornjogradska gimnazija u kojoj sam roknuo dva razreda zaredom, pa sam izgubio pravo školovanja…
- On je, to je on – potvrdila je Milana.
- Ako se prisilim napisati novi roman, hoću li dobiti iduće godine nagradu T-portala? – siknula je Dugandžija iz mraka.
- Ne zamaraj ga takvim banalnim pitanjima – prekorila ju je Milana.
- Kad si pisao onu pjesmu o vampiru, jesi li zbilja vjerovao u vampire ili su ti vampiri samo metafora za kapitalizam? I što sad, s iskustvom zagrobnog života misliš o vampirima? Da li su zombiji realniji? U svijetu više skoro nitko u književnosti ne puši vampire, svi su sad prešli na zombije… Samo se ja držim tih vampira kao pijan plota – turobno će Boris Perić.
Nisam znao što da mu na to kažem. Onda me ponovo Stamać krenuo pompozno daviti u stilu pjesama Gabi Novak:
- Tvoju secesionističku nježnost i Zajčevu plemenitu raspjevanost raspršile su misli rugobnog razora: ekspresionizam, nadrealizam, futurizam, dada, materijalistički “ready made“!
- I, što s tim? – osorno ću. – Kao da sam i od vas Matičara imao neke koristi… Dok sam bi živ i mlad niste mi htjeli objavljivat tekstove u Viencu, sto godina sam moljakao da mi u Matici objavite knjigu…
- Danas bi objavili! Danas bi objavili odmah! Dajte sve što imate novo! Sve staro smo vam objavili, svaki listić! – maltene je Stamać kleknuo pored mene.
- Prošo voz, željeznicu grabi već daljina – promrmljao sam.
- Gustl, i danas kao u vaše vrijeme izlaze u Zagrebu „Vijenac“ i „Jutarnji list“ – oglasila se ponovo Dugandžija. – Da se sad na primjer materijalizirate kroz ovog momka, Pavla, u kojem bi od ta dva lista pisali?
Zamislio sam se.
- U „Novostima“! – namjerno sam prkosio.
- Nemojte, molim vas, Antune – Stamać će na to. – Pa to su srpske novine, to plaća srpska vlada, Pašićevi nasljednici… Crna ruka.
- Kod Srba sam dobro krkao, škembiće, pihtije… Tu u Zagrebu su me stari i stara morali izdržavati, nitko mi nije davao posla… Maltene sam morao na ulici počet svirat violončelo kao ovaj sad vaš Karakaš harmoniku…
- Ali, jel vi znate što su nam Srbi napravili devedesete, Antun!?
Na to sam pokajnički pognuo glavu.
- Ma, znam…
Iz te nelagodne situacija spasila me Milana.
- Gustl, možemo li šta napraviti za tebe? – pitala me.
Nakon kraće šutnje, odgovorio sam:
- Nikad nisam držao prave, hrvatske kune u rukama. Volio bih da ih date ovom mladiću kroz kojeg progovaram, pa da mi ih on sutra predvečer, na Dan mrtvih odnese na grob, zakopa mi ih u zemlju, ja ću ih dohvatiti, opipati ih svojim kosturskim prstima.
Na to su svi uplašeno počeli vaditi novčanike. Zašušketale su novčanice. Jedino je Dugandžija i dalje sjedila prekriženih ruku.
- Ja nemam ni lipe, kamoli kune – odvratila je kad sam je pogledao. – Plaća u Jutarnjem nam kasni, digla sam kredit kod kamatara da bih si kupila nove cipele… Nagrada T-portala bi me spasila, ali i nju su skresali za pola, sad je samo pedeset tisuća kuna. Kad ti skinu porez valjda jedva dobiješ četrdeset tisuća. Govno.
Rujana Jeger gurnula mi je novčanicu od dvjesto kuna. Pa me zastakljenih očiju tiho upitala:
- Na taj drugi svijet… Jel mogu doć i peseki?
Za tih dvjesto kuna što mi ih je tutnula u šaku, kako sam joj mogao reći da ne mogu, morao bih za to imati srce tvrđe od grobne, kamene ploče oko koje smo sjedili.
- Mogu. Ako vlasnici svojom dobrotom garantiraju za njih – protisnuo sam.
Zatim sam počeo tresti glavom, simulirajući izlazak iz transa. Dokurčilo mi je sve ovo, sav sam se oznojio. Skužio sam je biti spiritistički medij gore od rudarenja.
Razmišljao sam da li da s dobivenom lovom odem u Jabuku na Helouvin parti i naroljam se kao zvijer. Onda sam se sjetio da će i Rujana ići tamo. Bilo bi jadno da vidi kako trošim kune koje sam dobio da ih patriotski zakopam u Matošev grob. Ipak sam se odlučio za učmali Limb. To mi je bliže doma. I Limb je, zapravo, više in od Jabuke. U Limbu polumrtvi drežde oko šanka novinarski zombiju. A zombiji su sad u knjigama i serijama in. Vampiri su totalno aut.
Dok sam kroz željezna, rešetskasta vrata izlazio iz Jurjevskog groblja, začuo sam za sobom Rujanu:
- Pavle, a da još pokušamo dozvati Kurt Kobejna? Voljela bih čuti je li bar tamo sretan…
- Da sa Stamaćem dozivam duh Kurta Kobejna? Pa Stamaću je i Majakovski previše granđ… Uostalom, duhovi samoubica su zajebani. Krajem devedesetih za potrebe časopisa „Okej“ Čadež i Ivan Salečić dozivali su Kurta. I dan danas imaju teške posljedice… Salečić iz čistog mira, na poslu, zna briznuti u plač, umata se u promotivnu Nivea deku, pokriva oči, ruši spajalice po redakciji Ellea. Ma, neću – odbio sam.
*
Iduće poslijepodne fakat sam otišao na Mirogoj na Matošev grob. Odlučio sam mu zakopat u humak kovanicu od dvije kune. Da umirim savjest i možda tako i osjetim nešto onostrano.
Dok sam prstima ukopavao kovanicu u zemlju, iz humka je naglo izronila bijela, koščata ruka. Grčevito me zgrabila za zaglavak i krenula povlačiti prema dolje. Ne bih li se spasio, izvukao sam iz stražnjeg džepa novčanicu od sto kuna i tutnuo je u mrtvačevu ruku. Stisak je olabavio. Pustio mi je zaglavak, zgrabio novčanicu, zgužvao je u šaci i povukao je pod zemlju.
Skroz izbezumljen teturao sam prema izlazu. Pored groba violinista Balokovića naišao sam na ministricu Zlatar i njezinog pomoćnika Berislava Šipuša. Šipuš je palio svijeću Balokoviću. Ministrica Zlatar ljuštila je sjekutićima koru pečeneog kestenja, vadila ga je iz povećeg bijelog fišeka. U istrzanim rečenicama, somanublo sam joj ispričao što mi se upravo dogodilo. Na što je ona hladno, racionalistički odvratila:
- To su ti hrvatski pisci… I mrtvi se grabaju za svaku kunu. Uvijek sam govorila, gori su od najtežih prosjaka. Prosjak se bar u grobu smiri. A, ovi i tamo grabe, grabe, čapaju. Uopće se ne čudim da ti se to dogodilo. Zato ja i kolega Šipuš uopće ne nosimo cvijeće na grobove pisaca. Posjećujemo samo glazbenike, to su gospoda… I u životu i u smrti. – Osmijehnula se ministrica, otkrivajući zube pocrnjele od kestenove prepečene kore.
Takva, učinila mi se kao neki stivenkingovski klaun. I nje sam se uplašio. A, blijedi Šipuš me pak podsjetio na vampira. U panici sam potrčao prema izlazu. Možda je svemu tome kumovalo što sam sinoć u Limbu popio hektolitre alkohola. Delirij je, kao i u slučaju mog starog, radio svoje, razmahao se u grobljanskoj atmosferi.
Književna Groupie
http://arteist.hr/groupie-specijal-knjizevnici-novinari-na-dan-mrtvih-dozivali-matosev-duh/
|
| lwood |
Posted - 03/11/2014 : 00:45:35
vidiš da se tonkica ne obazire na postove  |
| Just_Charlie |
Posted - 03/11/2014 : 00:32:45
Da se vratim.
vrrrrrum
https://www.facebook.com/video.php?v=753390408043467 |
|
|
