| T O P I C R E V I E W |
| Mr. Bushido |
Posted - 07/01/2016 : 02:34:09
Mislim da je red da jedan od najvažnijih stripovskih festivala na svijetu dobije svoju temu.
Nažalost, ovu temu ipak ne otvaram zbog najsretnijih razloga.
Ne znam koliko ste upoznati sa fukncioniranjem ovog festivala i njegovih nagrada. Uglavnom, svake godine festival sastavlja listu imena, autora koji zbog svojeg djelovanja zaslužuju priznanje za životno djelo (Grand Prix de la ville d'Angoulême). Autor koji dobije to priznanje automatski postaje predsjednik festivala koji se održava godinu dana nakon što dobije nagradu. Kao predsjednik festivala, pobjednik onda vrši određena zaduženja i funkcije.
Nedavno je objavljen popis od 30 nominiranih autora.
http://grandprix.bdangouleme.com/11/liste-candidats.html
Međutim, ako dobro pogledate, na popisu od 30 imena nema nijedne žene. Naravno, ovo je izazvalo prilično oštre reakcije.
http://robot6.comicbookresources.com/2016/01/angouleme-grand-prixs-male-only-long-list-sparks-call-for-boycott/
Počeli su se nizati pozivi na bojkot festivala, a do sada je desetak nominiranih autora povuklo svoje ime s popisa. Među onima koji su povukli svoje nominacije su Daniel Clowes, Chris Ware, Charles Burns, Riad Sattouf, Joann Sfar, Milo Manara, Pierre Christin, Etienne Davodeau, Christophe Blain, Brian Michael Bendis i Bill Sienkiewicz. Podršku bojkotu dala je i francuska ministrica kulture, Fleur Pellerin.
Da se razumijemo, svaki od autora na ovom popisu zaslužuje to priznanje. Ali doista je čudno da odbor nije mogao ponuditi barem jedno žensko ime vrijedno priznanja.
Strip jest dominantno muška profesija, ali to ne znači da nema autorica koje jednako zaslužuju to priznanje.
Čini se da je pritisak uspio, i da će voditelji festivala u Angoulêmeu dodati i ženska imena.
http://robot6.comicbookresources.com/2016/01/angouleme-to-add-women-creators-to-list-of-grand-prix-nominees/
http://www.bdangouleme.com/933,le-festival-d-angouleme-aime-les-femmes-mais-ne-peut-pas-refaire-l-histoire-de-la-bande-dessinee
http://www.bleedingcool.com/2016/01/06/angouleme-to-add-female-names-to-the-grand-prix-long-list-of-nominees/
No, kako god da se okrene, cijela stvar je ostavila gorak okus u ustima. A posebno zabrinjava način na koji je voditelj festivala - Franck Bondoux - u medijima nastojao opravdati spomenute nominacije.
http://robot6.comicbookresources.com/2016/01/nine-creators-withdraw-names-from-angouleme-grand-prix-list/
Copy-pejstat ću ovdje, da se bolje vidi.
quote:
Meanwhile, Franck Bondoux, executive officer of the Angouleme International Comics Festival, defended the choices in the French newspaper Le Monde, saying the Grand Prix is a lifetime achievement award for artists who have reached a certain age. “Unfortunately, there are few women in the history of comics,” he said. “That’s the reality. Similarly, if you go to the Louvre, you will find few women artists.”
Speaking with the French website Telerama, Bondoux added, “The festival loves women, but we cannot rewrite the history of comics.” He insisted that in all the online criticism, he hadn’t seen 10 names of essential women creators who deserved the prize. Bondoux also explained that Marjane Satrapi, who has been among the nominees in recent years, is no longer eligible because she declared she’s no longer making comics, apparently applying a different standard to her than to recent Grand Prix winner Bill Watterson.
Bondouxove riječi su nevjerojatne, ali zapravo reflektiraju odnos koji je festival do sada imao prema ženama. U prošlosti su rijetke autorice našle svoje mjesto među nominiranima. A samo je jedna - Florence Cestac - doista i dobila nagradu za životno djelo. Inače, festival je počeo sa djelovanjem 1974. godine. |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| supermark |
Posted - 26/01/2017 : 19:50:36
quote:
Originally posted by Giuda Ballerino
https://www.actualitte.com/article/culture-arts-lettres/angouleme-la-fausse-remise-de-prix-une-stupidite-integrale/63271
Lazno urucenje nagrada koje legende, naklon  . Nisam vidio da se pisalo o ovome u topicu.
pisalo se u crticama |
| Giuda Ballerino |
Posted - 26/01/2017 : 19:21:55
Gledam danas France 24 tv kanal i prilog sa festivala, ovaj Franck je i dalje glavni. |
| Poli |
Posted - 25/01/2017 : 20:02:19
Nagrada Coseyju
http://www.bdgest.com/news-1142-BD-Cosey-Grand-Prix-du-44e-Festival-d-Angouleme.html
|
| Giuda Ballerino |
Posted - 25/02/2016 : 11:57:20
https://www.actualitte.com/article/culture-arts-lettres/angouleme-la-fausse-remise-de-prix-une-stupidite-integrale/63271
Lazno urucenje nagrada koje legende, naklon . Nisam vidio da se pisalo o ovome u topicu. |
| Mr. Bushido |
Posted - 25/02/2016 : 09:39:22
http://www.comicsbeat.com/french-publishers-announce-boycott-of-angouleme-after-disastrous-2016-festival/
https://www.actualitte.com/article/tribunes/des-editeurs-de-bande-dessinee-menacent-de-boycotter-le-fibd-d-angouleme/63651
http://www.actuabd.com/Les-editeurs-en-appellent-a-l-Etat
quote:
More than 40 French publishers, including all the major publishers of graphic novels, have signed on to a press release saying they won’t participate in next year’s Angouleme International Comics Festival without significant, fundamental changes in the way it’s run. The signatories include almost every publisher that was at this year’s festival. Guy Delcourt, head of Delcourt publishing and the president of the BD commission of the national publishers’ association, said there have been problems with the festival for a long time, and attendance has been dropping, but after this year’s omission of any female nominees for the Grand Prix and the unfunny fake awards ceremony, he is fed up with the whole thing. Delcourt stopped short of calling for executive director Franck Bondoux to resign, saying the problem is not with one individual but with the entire structure of the festival, which is overly complex and opaque. The publishers have asked the Minister of Culture to name a mediator to work with them to solve the problema and give the festival, in Delcourt’s words, “the governance it deserves.”
|
| culture vulture |
Posted - 27/01/2016 : 20:50:22
Grand Prix ipak dobio Hermann:
http://www.lefigaro.fr/bd/2016/01/27/03014-20160127ARTFIG00350-hermann-grand-prix-d-angouleme-une-magnifique-surprise.php
|
| culture vulture |
Posted - 26/01/2016 : 14:55:20
Nisam čitao, fala na preporuci.
No, jedna je stvar napisati pretpovijest stripa u Japanu, a posve druga napraviti isto za zapadni kulturni krug. To ti je otprilike kao što ljudi koji se bave antičkom filozofijom mogu kroz nekih 20-ak godina rada pročitati sve što je od tog korpusa sačuvano pa znati o čemu govore. Ali oni koji se bave srednjovjekovnom filozofijom to ne mogu nikada - jednostavno je previše toga. Nije to posao za jednoga čovjeka. |
| Mr. Bushido |
Posted - 26/01/2016 : 14:45:14
quote:
Originally posted by culture vulture
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Ali literatura je nadređena po sadržaju, a ne po formi.
To i nije baš točno.
Da ti sad ne dociram i da ne vučem previše u offtopic, reći ću samo ovo: literatura se, kao i svaka umjetnost, klasificira i po formi i po sadržaju. Samo jedna od tih sastavnica nije dovoljna za klasifikaciju.
Da pojasnim ukratko još samo osnovnu tezu. Po meni je izdvajanje stripa iz nadređenog mu pojma ikonature kao i izdvajanje, npr., eseja iz literature. Apsurdno je govoriti da se s npr. Michelom de Montaigneom pojavljuje nešto posve novo u svijetu pisane riječi, nešto što ima možda svoje preteče (koje bismo eventualno mogli nazvati "protoesejima") u ovome i onome (Plutarh, Lukrecije), ali mu zvanična povijest počinije tek s de Montaigneom. Da, OK, s de Montaigneom se definirala jedna nova književna vrsta, ali nije se pojavila jedna posve nova umjetnost. Isto tako, s Toepfferom, Outcaultom ili s The Glasgow Looking Glass se možda definirala jedna nova vrsta pripovijedanja slikom (ikonature), ali su svi sastavni elementi postojali već tisućljećima. Razlog zašto nikako da dođemo do toga da netko kaže: to nije ništa novo, to je sve postojalo i ranije, jest naprosto taj što nitko tu "pretpovijest" stripa zapravo ne izučava. A ne izučava je jer: A) to nije posao za jednog čovjeka (baš kao što nije ni pisanje povijesti književnosti od nule - potrebno je stajati na ramenima divova, a ti divovi nikako da se pojave) i B) dok se ne krene, nema se gdje to raditi - nema instituta/katedara/muzeja/stipendija koji bi ti to omogućavali. Da, OK, povjesničari umjetnosti koji se bave nekim razdobljem znat će ti reći što je od narativne umjetnosti postojalo u tom razdoblju. I znat će to, možda, usporediti s današnjim stripom. Ali neće znati ništa što je bilo prije ili poslije toga pa nema priče, samo izdvojeni fragmenti. Povjesničari stripa, pak, od čitave te pretpovijesti znat će tek nekoliko općih mjesta ("Stupovi Marka Aurelija i onog drugog... Trajana, da... onda... tapiserija iz Bayeuxa... što je još bilo? a, da, William Hoggarth..."), a čak ni njih nisu istraživali ni jedno poslijepodne. A zapravo ima toga užasno puno i dalo bi se s tim svašta napraviti.
Postoji jedna odlična knjiga koja obrađuje upravo ovu tematiku. Točnije, pretpovijest stripa u Japanu.
Autorica je Brigitte Koyama-Richard, a zove se One Thousand Years of Manga.
Knjiga se može pročitati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, kao i u zagrebačkoj Gradskoj knjižnici.
Moja je želja da napravim nešto slično, ali otom-potom. Prvo treba riješiti druge obaveze i osigurati kruh na stolu. |
| Mr. Bushido |
Posted - 26/01/2016 : 14:37:29
quote:
Originally posted by mogorovic
Milijunske naklade nisu relevantni pokazatelji međunarodnog uspjeha. Važna je disperziranost autorova rada po zemljama, kontinentima, kulturnim sredinama i značajnim stripovskim domenama. Po logici milijunskih naklada, isključivo u Americi ili Japanu poznatih autora ili autorica, kineski revolucionarni šund bio bi najkapitalnije svjetsko autorstvo, jer je izlazio u desetmilijunskim nakladama!? A, tko ga je u Europi ili Americi čitao!? I s kojom kvalitativnom težinom!?
Problem je u tome što ne postoje objektivni kriteriji po kojima se može definitivno utvrditi značaj pojedinog autora.
Je li to popularnost njegovih/njezinih stripova? Ili popularnost njegovih/njezinih likova? Prodaja? Nagrade i priznanja? Kritička evaluacija? Vidljiv utjecaj na druge autore? Inovativnost? Kvaliteta?
Meni se čini da nešto blisko istini cirkulira među svim ovim kriterijima. |
| Deers |
Posted - 26/01/2016 : 14:33:23
quote:
Originally posted by mogorovic
Milijunske naklade nisu relevantni pokazatelji međunarodnog uspjeha. Važna je disperziranost autorova rada po zemljama, kontinentima, kulturnim sredinama i značajnim stripovskim domenama. Po logici milijunskih naklada, isključivo u Americi ili Japanu poznatih autora ili autorica, kineski revolucionarni šund bio bi najkapitalnije svjetsko autorstvo, jer je izlazio u desetmilijunskim nakladama!? A, tko ga je u Europi ili Americi čitao!? I s kojom kvalitativnom težinom!?
Međunarodni uspijeh = kvaliteta? Kako da ne. |
| culture vulture |
Posted - 26/01/2016 : 14:13:31
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Ali literatura je nadređena po sadržaju, a ne po formi.
To i nije baš točno.
Da ti sad ne dociram i da ne vučem previše u offtopic, reći ću samo ovo: literatura se, kao i svaka umjetnost, klasificira i po formi i po sadržaju. Samo jedna od tih sastavnica nije dovoljna za klasifikaciju.
Da pojasnim ukratko još samo osnovnu tezu. Po meni je izdvajanje stripa iz nadređenog mu pojma ikonature kao i izdvajanje, npr., eseja iz literature. Apsurdno je govoriti da se s npr. Michelom de Montaigneom pojavljuje nešto posve novo u svijetu pisane riječi, nešto što ima možda svoje preteče (koje bismo eventualno mogli nazvati "protoesejima") u ovome i onome (Plutarh, Lukrecije), ali mu zvanična povijest počinije tek s de Montaigneom. Da, OK, s de Montaigneom se definirala jedna nova književna vrsta, ali nije se pojavila jedna posve nova umjetnost. Isto tako, s Toepfferom, Outcaultom ili s The Glasgow Looking Glass se možda definirala jedna nova vrsta pripovijedanja slikom (ikonature), ali su svi sastavni elementi postojali već tisućljećima. Razlog zašto nikako da dođemo do toga da netko kaže: to nije ništa novo, to je sve postojalo i ranije, jest naprosto taj što nitko tu "pretpovijest" stripa zapravo ne izučava. A ne izučava je jer: A) to nije posao za jednog čovjeka (baš kao što nije ni pisanje povijesti književnosti od nule - potrebno je stajati na ramenima divova, a ti divovi nikako da se pojave) i B) dok se ne krene, nema se gdje to raditi - nema instituta/katedara/muzeja/stipendija koji bi ti to omogućavali. Da, OK, povjesničari umjetnosti koji se bave nekim razdobljem znat će ti reći što je od narativne umjetnosti postojalo u tom razdoblju. I znat će to, možda, usporediti s današnjim stripom. Ali neće znati ništa što je bilo prije ili poslije toga pa nema priče, samo izdvojeni fragmenti. Povjesničari stripa, pak, od čitave te pretpovijesti znat će tek nekoliko općih mjesta ("Stupovi Marka Aurelija i onog drugog... Trajana, da... onda... tapiserija iz Bayeuxa... što je još bilo? a, da, William Hoggarth..."), a čak ni njih nisu istraživali ni jedno poslijepodne. A zapravo ima toga užasno puno i dalo bi se s tim svašta napraviti. |
| mogorovic |
Posted - 26/01/2016 : 14:13:00
Milijunske naklade nisu relevantni pokazatelji međunarodnog uspjeha. Važna je disperziranost autorova rada po zemljama, kontinentima, kulturnim sredinama i značajnim stripovskim domenama. Po logici milijunskih naklada, isključivo u Americi ili Japanu poznatih autora ili autorica, kineski revolucionarni šund bio bi najkapitalnije svjetsko autorstvo, jer je izlazio u desetmilijunskim nakladama!? A, tko ga je u Europi ili Americi čitao!? I s kojom kvalitativnom težinom!? |
| Mr. Bushido |
Posted - 26/01/2016 : 13:21:03
quote:
Originally posted by Macon
Po meni sam napisao MEĐUNARODNA KARIERA jer to znaći širi dostup do njihovih radova i zato je moguća rasprava i nas koji nismo deo ovih značajnih lokalnih scena. Mi možemo čitati i na engleskom ali do japanske scene nemamo nikakvog jezikovnog dostupa.
Ništa ne bih napisao ako bi bio odnos muški avtori prema ženski autori 3:1. Znam da je mnogo viši u korist muškaraca a prije 1950 je više deset:1 ako ne trobrojčano:1.
Kod kuće imam ovu knjigu, koja je po mome vrlo relevantna za razdoblje kad su bili u SAD glavni novinski stripovi.
U njoj nema ni reči o autoricama.
Dobro, sad je pitanje kome je koja literatura više ili manje relevantna i dostupna.
Na primjer, ja jako cijenim Paula Gravetta, a on u svojem pregledu navodi i prezentira većinu autorica koje sam spomenuo. |
| Mr. Bushido |
Posted - 26/01/2016 : 13:00:03
quote:
Originally posted by Deers
Marie Severin?
Svakako.
Ali ako se vodimo Maconovim kriterijima, ne upada u ovo društvo prije 1950. godine, jer je debitirala tek na kraju 1949. godine. |
| Macon |
Posted - 26/01/2016 : 12:59:14
Po meni sam napisao MEĐUNARODNA KARIERA jer to znaći širi dostup do njihovih radova i zato je moguća rasprava i nas koji nismo deo ovih značajnih lokalnih scena. Mi možemo čitati i na engleskom ali do japanske scene nemamo nikakvog govornog dostupa.
Ništa ne bih napisao ako bi bio odnos muški avtori prema ženski autori 3:1. Znam da je mnogo viši u korist muškaraca a prije 1950 je više deset:1 ako ne trobrojčano:1.
Kod kuće imam ovu knjigu, koja je po mome vrlo relevantna za razdoblje kad su bili u SAD glavni novinski stripovi.
U njoj nema ni reči o autoricama.
|
| Deers |
Posted - 26/01/2016 : 12:52:52
Marie Severin? |
| Mr. Bushido |
Posted - 26/01/2016 : 12:40:41
quote:
Originally posted by Macon
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Evo ti ih deset:
1. Marie Duval (Émilie de Tessier)
2. Nell Brinkley
3. Edwina Dumm
4. Marge (Marjorie Henderson Buell)
5. Gladys Parker
6. Toshiko Ueda
7. Dale Messick
8. Tarpé Mills
9. Machiko Hasegawa
10. Tove Jansson
Stripove čitam 40 godina i čuo sam za Tove Jansson. Onda pogledam Neil Brinkley, jedna ilustratorka i crtačica koja je nešto objavljivala u nekim američkim novinama. I to je "Queen of comics".
Da li ti možda razlikuješ šta je ZNAČAJNA MEĐUNARODNA KARIERA a ne neki lokalni avtor? Scena može biti značajna kao što je japanska ali i tamo imaš brdo lokalnih autora i ništa više od toga.
Evo ti kod Gladys Parker na wiki: "Parker was one of the few female cartoonists working between the 1930s and 1950s."
Molim vas, ako ne možete bolje, onda ne pišite. Valjda znam, da ne možete bolje, jer nema takvih autorica.
A SAD i Japan su što? Potpuno nevažne lokacije u povijesti stripa?
Po tebi je znači nevažno to što su se njihovi radovi distribuirali u novinama i časopisima čija je cirkulacija dosezala nekoliko milijuna primjeraka?
Ili to što su stvorile djela koja su izrazito popularna, hvaljena i čitana?
Što bi po tebi bila međunarodna karijera? Distribucija njihovih radova izvan granica domovine?
Po meni, ako ostvariš značajan doprinos na dvjema najvažnijim lokacijama u povijesti stripa, to je postignuće samo po sebi. |
| Mr. Bushido |
Posted - 26/01/2016 : 12:28:05
quote:
Originally posted by culture vulture
quote:
Originally posted by Mr. BushidoAnalogija s Louvreom je jednostavno besmislena. To bi imalo smisla kada bi povijest stripa bila jednaka ili donekle slična povijesti likovnih umjetnosti, ali ona to nije. Slažem se da je strip kao medij u mnogočemu sličan sa likovnim umjetnostima, književnošću i filmom. Međutim, po meni je pogrešno štošta vezano za njih projicirati na strip. Strip kao sredstvo izraza postoji praktički otkad su prvi ljudi živjeli u pećinama. Ali on se u obliku kakvog ga danas znamo javlja tek u 19. stoljeću. Kao forma koja je donekle autonomna, specifična i prepoznata. Dakle, star je manje od 200 godina. U kontekstu povijesti umjetnosti to ne predstavlja ništa. U usporedbi sa likovnim umjetnostima i književnošću, strip je tek dijete koje ne zna ni hodati. I to je istina. Kada pogledaš tih manje od dva stoljeća stripa, možeš vidjeti kako je to medij koji se stalno preoblikuje i redefinira. Danas možda čak i više nego ikada do sada, zbog digitalne revolucije, ali to je tema za drugu raspravu.
U manje od ova dva stoljeća koliko strip postoji, medij se razvijao u drukčijem kontekstu i uvjetima nego što je to bila likovna umjetnost. Da, žene su manje zastupljene u stripu u odnosu na muškarce, ali tvrdnja da ih ima neprimjetno malo, ili da nisu imale značajnog utjecaja na medij, ili da je strip nešto u što su se naknadno uključile jednostavno ne stoji.
Ne bih se složio da se strip "u obliku kakvom ga danas znamo javlja tek u 19. stoljeću". Ja sam, proučavajući ono što se obično smatra "pretpoviješću stripa", došao do zaključka da bi najtočnije bilo o stripu govoriti kao o podređenom pojmu (hiponimu, jelte) nečega što bismo mogli zvati ikonaturom, koja je nadređeni pojam (hiperonim) stripu na posve isti način kao što je literatura nadređeni pojam književnim rodovima i vrstama. Ali niti sad imam vremena za razradu toga, niti je ovo dobro mjesto za to. Tek toliko da natuknem, kao sjeme za neki budući razgovor.
Ali literatura je nadređena po sadržaju, a ne po formi. |
| Macon |
Posted - 26/01/2016 : 12:13:27
quote:
Originally posted by ninel
I da ne zaboravimo genialne Grazie Nidasio (Milano, 1931).
Istine radi, počela je objavljivati 1953 godine, ali tu je.
Istine radi, napisao sam do 1950, znači da nije tu.
Iz glave mogu nabrojati stotinu značajnih međunarodnih kariera muškaraca u stripu prije 1950. |
| Macon |
Posted - 26/01/2016 : 12:11:22
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Evo ti ih deset:
1. Marie Duval (Émilie de Tessier)
2. Nell Brinkley
3. Edwina Dumm
4. Marge (Marjorie Henderson Buell)
5. Gladys Parker
6. Toshiko Ueda
7. Dale Messick
8. Tarpé Mills
9. Machiko Hasegawa
10. Tove Jansson
Stripove čitam 40 godina i čuo sam za Tove Jansson. Onda pogledam Neil Brinkley, jedna ilustratorka i crtačica koja je nešto objavljivala u nekim američkim novinama. I to je "Queen of comics".
Da li ti možda razlikuješ šta je ZNAČAJNA MEĐUNARODNA KARIERA a ne neki lokalni avtor? Scena može biti značajna kao što je japanska ali i tamo imaš brdo lokalnih autora i ništa više od toga.
Evo ti kod Gladys Parker na wiki: "Parker was one of the few female cartoonists working between the 1930s and 1950s."
Molim vas, ako ne možete bolje, onda ne pišite. Valjda znam, da ne možete bolje, jer nema takvih autorica. |
| ninel |
Posted - 26/01/2016 : 10:31:51
Lista ženskih (pre svega američkih)strip autora:
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_female_comics_creators |
| ninel |
Posted - 26/01/2016 : 10:25:32
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
quote:
Originally posted by Macon
Kažeš, da ne stoji, da su se žene naknadno uključile u strip.
Molim za tri imena žena strip autorica sa značajnim internacionalnim više dekada dugim opusom, koje su se uključile do 1950.
1.
2.
3.
Evo ti ih deset:
1. Marie Duval (Émilie de Tessier)
2. Nell Brinkley
3. Edwina Dumm
4. Marge (Marjorie Henderson Buell)
5. Gladys Parker
6. Toshiko Ueda
7. Dale Messick
8. Tarpé Mills
9. Machiko Hasegawa
10. Tove Jansson
I da ne zaboravimo genialne Grazie Nidasio (Milano, 1931).
Istine radi, počela je objavljivati 1953 godine, ali tu je. |
| culture vulture |
Posted - 26/01/2016 : 10:19:05
quote:
Originally posted by Mr. BushidoAnalogija s Louvreom je jednostavno besmislena. To bi imalo smisla kada bi povijest stripa bila jednaka ili donekle slična povijesti likovnih umjetnosti, ali ona to nije. Slažem se da je strip kao medij u mnogočemu sličan sa likovnim umjetnostima, književnošću i filmom. Međutim, po meni je pogrešno štošta vezano za njih projicirati na strip. Strip kao sredstvo izraza postoji praktički otkad su prvi ljudi živjeli u pećinama. Ali on se u obliku kakvog ga danas znamo javlja tek u 19. stoljeću. Kao forma koja je donekle autonomna, specifična i prepoznata. Dakle, star je manje od 200 godina. U kontekstu povijesti umjetnosti to ne predstavlja ništa. U usporedbi sa likovnim umjetnostima i književnošću, strip je tek dijete koje ne zna ni hodati. I to je istina. Kada pogledaš tih manje od dva stoljeća stripa, možeš vidjeti kako je to medij koji se stalno preoblikuje i redefinira. Danas možda čak i više nego ikada do sada, zbog digitalne revolucije, ali to je tema za drugu raspravu.
U manje od ova dva stoljeća koliko strip postoji, medij se razvijao u drukčijem kontekstu i uvjetima nego što je to bila likovna umjetnost. Da, žene su manje zastupljene u stripu u odnosu na muškarce, ali tvrdnja da ih ima neprimjetno malo, ili da nisu imale značajnog utjecaja na medij, ili da je strip nešto u što su se naknadno uključile jednostavno ne stoji.
Ne bih se složio da se strip "u obliku kakvom ga danas znamo javlja tek u 19. stoljeću". Ja sam, proučavajući ono što se obično smatra "pretpoviješću stripa", došao do zaključka da bi najtočnije bilo o stripu govoriti kao o podređenom pojmu (hiponimu, jelte) nečega što bismo mogli zvati ikonaturom, koja je nadređeni pojam (hiperonim) stripu na posve isti način kao što je literatura nadređeni pojam književnim rodovima i vrstama. Ali niti sad imam vremena za razradu toga, niti je ovo dobro mjesto za to. Tek toliko da natuknem, kao sjeme za neki budući razgovor. |
| Mr. Bushido |
Posted - 26/01/2016 : 10:14:51
quote:
Originally posted by Macon
Kažeš, da ne stoji, da su se žene naknadno uključile u strip.
Molim za tri imena žena strip autorica sa značajnim internacionalnim više dekada dugim opusom, koje su se uključile do 1950.
1.
2.
3.
Evo ti ih deset:
1. Marie Duval (Émilie de Tessier)
2. Nell Brinkley
3. Edwina Dumm
4. Marge (Marjorie Henderson Buell)
5. Gladys Parker
6. Toshiko Ueda
7. Dale Messick
8. Tarpé Mills
9. Machiko Hasegawa
10. Tove Jansson |
| culture vulture |
Posted - 26/01/2016 : 10:09:25
Da su ljudi svjesni što pojedino ime predstavlja u određenoj profesiji.
Ja sam odmah na početku rekao: budući da se ovdje uopće ne spominju konkretna ženska imena koja su trebala biti nominirana, jasno je da je riječ o pukim ideološkim preseravanjima, a ne o smislenoj raspravi o umjetničkoj kvaliteti.
Uzmimo domaći primjer: radila se emisija "Strip u Hrvatskoj". Jurica je, kad su objavljena imena autora i autorica koji će biti predstavljeni u toj prvoj "sezoni", pitao: "A gdje je Helena Klakočar?". Osobno i nisam neki fan Heleninog rada, ali to je legitimno pitanje, kojem je smisao: "Helena je po meni važna umjetnica, kako to da autorica njenog kalibra nije ušla u prvu postavu?". Da je, međutim, netko pitao: "Zašto nema više žena?", a pritom ne predložio niti jedno konkretno ime, to bi bilo nešto posve drugo - čisto isfuravanje na trenutno popularnu spiku.
Moj je problem s današnjim feminizmom sljedeći: on govori o jednom grupnom identitetu, o apstraktnoj ženi, koja je, navodno, u podređenom položaju u odnosu na muškarca. (Uz to se odmah naveže i navodni problem navodne patrijarhalnosti judeokršćanske religije, demaskulinizira se apstraktnoga muškarca, koji je, navodno, također zarobljen hetero-patrijarhalno-pitajbogakakvom matricom. Ali da se sad ne nasučem na tu hrid...)
Ljudi su, međutim, osobe, a ne nositelji grupnih identiteta i poštovati se (još manje voljeti) ne može apstraktnu ženu, nego jedino konkretnu. I, što je najvažnije, svaki veliki ljubitelj bilo kojeg grupnog identiteta zapravo mrzi konkretne njegove konkretne nositelje. Isto kao što svi veliki filantropi, ljubitelji čovječanstva, zapravo uopće ne vole konkretne ljudske osobe. (Tzv. skandal pojedinačnoga.)
Imao sam na fakultetu profesoricu koja je došla kao vanjski predavač, na zamjenu za porodiljni dopust stalne profe, predavati Likovnu kritiku. Čitavu jednu akademsku godinu nije ni riječ rekla o likovnoj kritici, nego je samo pričala o feminizmu. I pritom je u više navrata ismijavala "lijepe, nježne žene" - pred dvoranom u kojoj je sjedilo barem 20-ak upravo takvih. Svojim podrugljivim lupetanjem uvrijedila je pola ženskog studentskog tijela na način na koji nijedan muškarac nikad ne bi. Što ne valja s tom slikom?
Žene se ne poštuje i ne voli kroz kojekakve kvote, dekonstrukciju paradigmi, ili pamflete pisane razularenim postmodernim žargonom. Poštuje ih se i voli kao konkretna ljudska bića.
Žene kao apstraktni pojam ja ne poštujem i ne volim. Uz jednu jedinu iznimku, svaka šefica koju sam imao, na bilo kojem tipu posla, bila je odvratna kastrirajuća kučka koja si je dopuštala stvari koje si nijedan muškarac nikad ne bi. (Ne zato jer su muškarci bolji, nego zato što bi muškarac dobio šakom u zube.) Ogroman postotak cura s kojima sam bio u flertu ili u vezi su posve bezumna stvorenja. I moje majka, sestra i supruga imaju svojih gadnih mana. Što me to uči o ženama? Apsolutno ništa. Ljudi su konkretna, pojedinačna bića, s konkretnim osobinama, i kao takve ih se upoznaje, poštuje i voli, a apstraktne kategorije tipa "žene" su za one koji nisu u stanju poštovati i voljeti konkretne pojedince. Svaka kretenčina koja diskriminira žene radi to zato jer ne zna vidjeti pojedinca. Ali ne samo ženskoga - nikakvog. Jednostavno je riječ o čovjeku koji je preglup da bi razumio drugog čovjeka. I tu politička borba ne može ništa napraviti jer je ona borba jedne apstraktne ideje protiv druge. Kako popraviti položaj žena? Jednako kao i položaj bilo koga - doživljavanjem pojedinca.
I zato ja na ovoj temi od samoga početka pozivam: pričajmo o konkretnim ženskim imenima. Ja u ovom nisam neki veliki znalac, jer mi je strip
samo jedna od bezbroj stvari s kojima se bavim, ali ipak sam nabrojio nekoliko konkretnih autorica koje poštujem i volim. Ti, međutim, još uvijek nisi naveo ni jedno, samo trubiš o apstraktnoj ideji žene u stripu. |
|
|
