| T O P I C R E V I E W |
| Paka01 |
Posted - 29/11/2021 : 22:29:51
Talijanske stri autore najčešće poistovjećujem s Bonellijem i Alan Fordom što je najvjerojatnije posljedica odrastanja upravo s tim stripovima te često zaboravim da talijanski scenaristi i crtači nisu nužno vezani isključivo za te stripove.
Međutim, moje znanje tih "drugih" talijana je poprilično šturo pa bih ovim putem zamolio preporuke šta smatrate vrijednim čitanja od talijanskih autora koji rade van sfere Bonellija i Alan Forda? Nažalost, nisam baš upoznat ni s ovim stripovima koje je Fibra objavljivala... Jedino šta mi pada na pamet, a da sam čitao je Corto Maltese, dok o drugima ne znam baš puno. Toppija sam pokušavao par puta preko Fibrinog previewa, ali nikako ne ide, ubija me onakav crtež.
P.S.
Kad kažem "Bonelli", tu mislim i na ove slične naslove koji nisu direktno izlazili pod Bonellijem, ali su na sličan kalup, tipa Lazarus Ledd i slični. |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Deers |
Posted - 23/10/2024 : 11:20:38
Deveta dimenzija je izdala strip Vanne Vinci o Luisi Casati
Vanna Vinci je nama, možda, poznatija po kratkoj priči iz šestog Dylanovog kolorfesta.
Više:
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=54892
https://xl.repubblica.it/articoli/casati-tamara-frida-callas-le-icone-di-vanna-vinci/91698/ |
| Deers |
Posted - 22/07/2024 : 18:09:02
Zerocalcare: Quando Muori Resta A Me (Kad umreš ostaje sve na meni)
U najnovijoj knjizi Zerocalcare se hvata teme koju je jako dugo izbjegavao. Nakon što se u Kosturima uhvatio u koštac sa jednim preskočenim razdobljem života, ovaj put se bavi jednom još važnijom temom – ocem. Svaki čitatelj, koliko god je epizoda pročitao, shvatio je da se otac jako malo javlja, uvijek je veći fokus na majku s kojom je izgleda do nedavno i živio. U tom smislu je ovaj strip pandan Zaboravi mi ime mada je struktura drukčija. U zaboravi mi ime je osjećaj krivnje naslijeđen dok je ovdje nasljeđe to koje izaziva osjećaj krivnje i to ne samo ono što se nasljeđuje nego i ono što će se dati u nasljeđe.
Priča počinjem time kako ga otac poziva da s njim ide u posjet starini u Dolomitima, zabačeno selo na sjeveru Italije u koje je redovito Zero izbjegavao ići i gdje se ionako, kao gradsko dijete Rebibbije, nikad nije osjećao kao doma. Izgleda da je kuća iznenada poplavila pa treba obići i vidjeti što se sve može sanirati. Idealna prilika da si otac i sin malo porazgovaraju o temama koje ih već duže vrijeme tište. Šteta što niti jedan ne zna i/ili nije naučen da započinje razgovor. Tako da zapravo većinom i ne razgovaraju već se svađaju jer ga stari davi s tim kad će imati unuke i da što mu ne bi kupio brodicu, sad kad je pun para i ima crtić na Netflixu, jerbo će na kraju ionako sve ostati njemu. I jedan pokušaj razgovara o očevoj borbi s Mer-Manom! Jedno od najživljih sjećanje iz djetinjstva je noć kad se otac vratio sav pokisao kući da bi na zabezeknuto Zerovo pitanje odgovorio da se baš vratio iz borbe sa tim negativcem iz Mastersa. Malom Zeretu, tada opsjednutim tim crtićem (uz gusare i dinosaure) stari postaje apsolutni heroj! Da bi nakon nekoliko dana ubrzo roditelji najavili da se rastavljaju. Iako na početku to Zero dobro prihvaća, sa spoznajom da zapravo otac ostaje sam, javlja mu se osjećaj krivnje, koji je izgleda nasljedan. Kaže: „ U školi te uče sretan – tužan- ljut. Osjećaj krivnje ti nitko ne objasni.“
Naravno da je priča prilagođena stripovskoj naraciji, ne znam u kojoj mjeri je stvarna ali kao u njegovim drugim djelima, emocije su istinite. Priča je uglavnom o nasljeđu ali i o odnosu sa ocem. Iako se drži nekih klišeja pokušava razložiti proces odrastanja. Otac, heroj svakog djeteta u jednom trenutku postane, na djetetovo razočaranje, samo čovjek. Time izađu na vidjelo sve one mane koje je i prije imao ali se kroz dječačke naočale nisu vidjele. Otac tada pokušava iznova izgraditi odnos, da se probiju brane šutnje i da osobe ne odvoje. Što je često teško, pogotovo što roditelj nekad nije ni svjestan kad je i zašto pao u djetetovim očima. Ovo je ta priča, pokušaj da se revidira taj roditelj, sada sa odraslim očima, da se opet uzdigne, bez obzira na mane, na razinu heroja.
Naravno, to nije univerzalna priča, niti ne može biti i djeluje kao nekakav holivudski klišej, mada nakon nekog butnovništva u pubertetu, kad sami zasnujemo obitelj, promatramo neke postupke roditelja drugim očima, vidimo da smo ih možda, nekad, preoštro sudili.
Ali taj zid je kasnije tako teško srušiti, jer tako prokleto odgovara. Tako se lako naviknuti na udobnost istoga.
Priča je zanimljivo pisana bez obzira što Zerocalcare koristi prokušani obrazac misterioznog događaja oko kojeg gradi priču sa hrpa zabavno ispričanih anegdota. Ako bih mu nešto prigovorio onda je to kraj koji nema klasično razrješenje (mada mi je ostavio knedlu u grlu) i prikaz seljana u Dolomitima. Dok takav kraj daje jači dojam da se radi o stvarnom događaju (gdje nikad zapravo nema istinske katarze) kulminacija sukoba između seljana dva susjedna sela bi mi više odgovaralo nekom art filmu nego stvarnom događaju. Mada, seljani koji se gledaju prekriž, četvrta generacija nasmrt posvađanih osoba, opsjednutost događajima od pred više od stotinu godina (u ovom slučaju Velikim ratom) ostavljaju dojam čistog realizma.
Sve u svemu, još jedan dobar Zerocalcare. Kako odrasta, njegovi strahovi, dvojbe i neuroze prate kako njega tako i njegove čitatelje. Bez obzira, što se nikad ne radi u globanim temamam ili problemima često su nam bliske jer se možemo lako prepoznati u njima.
|
| Deers |
Posted - 01/12/2023 : 08:52:06
Zerocalcare: No sleep till Shengal
Najnovija knjiga je ponovna Zeretova reportaža sa Bliskog Istoka. Ovaj put je posjetio jezidsku enklavu u Sinjaru u iračkom Kurdistanu (u stripu se koriste termini Ezidi i Shengal kao kurdske inačice imena naroda i mjesta). Na putovanju je bio u proljeće i ljeto 2021. godine i u stripu pokušava dovoljno opširno obraditi njihovu priču da cijeli strip funkcionira. Strip opisuje njihova nastajanja organiziranjem nekog oblikom autonomije u području Sinjara nakon genocida nad njihovim narodom od strana ISISa 2014., izdaja iračkih vlasti i borbi za ponovno vraćanje teritorija kroz borbe i današnje složene političke situacija i prepucavanja između krnjeg Bagdada i sve većih turskih upliva u lokalne politike.
Meni je sve to bilo zanimljivo bez obzira što sam dovoljno komotan da ne znam ništa o toj situacija pa sam u opasnosti da progutam čistu propagandu. Zero zna pripovijedati i uspijeva sve prikazati maksimalno kroz humor. I tu mislim da je najveći problem. U jednu ruku, humor čini priču prjemčivijom a u drugu čini da sama poruka gubi na ozbiljnosti, što u konačnici stvara negativan efekt.
|
| Deers |
Posted - 25/11/2023 : 20:26:16
Zerocalcare: Niente di nuovo sul fronte di Rebibbia (U Rebibbiji ništa novog)
Nakon završetka karantene, Zerocaclare izbacuje knjigu sa kraćim (ali ne baš, baš kratkim) pričama koje je najviše radio za neke časopise poput L'Internazionale u 2020. i 2021. godini. Teme su mu zatvori u doba karantene, uništeno javno zdravstvo, cancel cultura i Kurdi u Makhmuru. Znači sve aktualne teme u kojim pokušava objektivizirati svoje stajalište. Pritom nikad ne skriva svoje subjektivno mišljenje samo ga pokuša obrazložit. Slagali se s njim ili ne, ne može mu se spočitavati da nije iskren.
Posljednja priča je dosad neobjavljena i pripovijeda zakulisne priče o tome kako je napravio svoju prvu animiranu seriju za Netflix: Strappare lungo i Bordi (Otkinuti po liniji). Tako otkivamo kako se je uopće došlo na ideju, što je sve morao napraviti da do realizacije dođe, odgovara na neka škakljiva pitanja i u najvećoj mjeri se bori sa svojim strahovima. Oko toga kako će ga prihvatiti publika ali i njegova klika. Uobičajene tjeskobe ali na n-tu potenciju. Možda malo zamorno ali nije da ga moja generacija ne može shvatiti.
Dobra knjiga.
|
| GGG |
Posted - 24/07/2023 : 16:03:04
...Teresa Radice i Stefano Turconi (Zabranjena luka) |
| Deers |
Posted - 21/07/2023 : 12:38:48
Scottecs Gigazine
Sio i drugi
Sio, odnosno pravog imena Simone Albrigi, poznati talijanski jutuber i crtač stripova nakon 49 brojeva svojeg magazina Scottecs Mehgazine (ali i drugih) za Shockdom otvara zajedno sa prijateljima Fraffrog, Dadom i Giacomom Bevilacqom svoju izdavačku kuću Gigaciao i svoj prvi broj novog novcatog magazina Scottecs Gigazine! Koji je, koliko sam mogao vidjeti, sve isto kao i prije.
Kao i njegovi kratki animirani uradci na youtube kanalu. radi se jako jednostavnom crtežu sa sivim tonovima, šaljivih dijaloga i gegova sa dosta blesavim formama i igrama riječi. Nešto kao Rat-man ali bez toliko nerdovštine, time su fore univerzalnije i za širu publiku. Možda nisam ciljana publika ali me je uspio redovito nasmijati, čak i protiv moje volje. Tolika popularnost istoga mi isto izmiče ali nisam možda ta generacija i ne pratim ga na youtubeu.
Veći dio ovog prvog broja sačinjavaju njegove kratke priče a manji dio su drugi crtači. Koji su svi redom detaljniji i bolji u crtežu ali ne nužno i pričom. Bevilacqua tu objavljuje nove priče njegove ultrapopularne Pande (nama poznatiji po stripu Lavennder iz specijalnog proja Priča). Osim stripova ima nešto i rubrika sa manje ili više šaljivim tekstovima i pričama. Sve u svemu, izgleda da stripovi u magazinskoj formi mogu i dan danas opstati.
Kako to izgleda imate ovdje:
https://fumettologica.it/2023/07/scottecs-gigazine-1-sio-anteprima-fumetti/ i ovdje: http://www.nerditudine.it/2023/07/scottecs-gigazine-1-autori-vari.html#more |
| Deers |
Posted - 02/07/2023 : 22:24:48
Davide Toffolo: Come rubare un Magnus (Kako pokrasti Magnusa)
Davide Toffolo jedan od novije generacije talijanskih strip autora, underground stila (tako kažu mada meni je to čisti mejnstrim) napravio je strip posvećen velikom magnosu, njegovom najdražem crtaču.
Strip nije biografija, mada obuhvaća neke važne dijelove Magnusovog života, već se više bavi širom slikom tome što on znači autoru ali i općenito svijetu stripa. Toffolo ga je najprije otkrio kroz Alana Forda u svojim formativnim godinama pa zapravo i ne čudi što mu je toliko važan i što kaže da je neko vrijeme dijelio njegov isti pogled na svijet (Magnusov, ne Fordov), ali to ne objašnjava zašto je i drugima važan. Taj dio raščlambe ide kroz zanimljive sekvence tako da o Magnusu kao i o njegovim stripovima pripovijeda svom fizioterapeutu koji je slijep od rođenja. Da ovo nije striktna biografija, osim autobiografskih dijelova sa Toffolom to je naglašeno i u dijelovima Magnusovih crtica gdje često, a pri kraju i stalno, prevladava fantazija i fantazmagorija, time se cijelo priči daje jedan osoban utisak jednog fana. Osim životom strip se, kao što san naveo, bavi i širom slikom, pa tako imamo razmišljanja o tome što je uspjeh i kako se mjeri, što čini dobru priču, što je originali koliko bi trebao vrijediti, itd. Kod originala dolazimo do naslova, koji je višeslojan. Najpovršnije značenje se bavi stvarnom krađom jednog Magnusovog originala na izložbi 205. godine (naslovnice Necrona br. 9), druga značenje nas navode na razmišljanje da li se stvarno može ukrasti nečiji crtež, kopirati nečiji stil, da li je crtač koji je ugleda na Magnusa njegov lopov ili sljedbenik, da li možeš istinski ukrasti nekoga tko je besmrtan i, zašto ukrasti originala kad ga imaš na kiosku.
Da se ne bi stekao krivi dojam, autor daje i svoje odgovore na sva ta pitanja, možda se nekima neće svidjeti.
Crtež je klasični Toffolo s tim da se dosta potrudio kod Magnusa i nije štedio crticama i šrafurama. Nikad ga zapravo ni ne pokušava kopirati, jer je to besmisleno, ali uspješno prilagođava likove svom crtežu tako da ih prepoznajemo, tu prvenstveno mislim da stvarne ljude. I naravno, sve je prepuno debelih linija.
Strip je to koji bih preporučio svakom ljubitelju Magnusa, da li kao kompletnog autora da li kao kolaboranta na drugim naslovima, posveta jednog fana drugim fanovima. Osjećaji bi trebali biti bliski. Zanimljivo, bez obzira na događaje, nema ogorčenosti, samo pomirba. I malo misterije.
Davide Toffolo je sa 14 godina, 1979., pobijedio na natječaju za novog crtača Alana Forda povodom „Prvih deset godina Alana Forda „ ( Drugi je bio Della Monica).Godinama nakon toga, 2008. godine odluči napokon dovršiti strip posvećen Magnusu. Njega konačno dovršava 2020. godine.
Oni koji te budu čitali, neće im biti spasa!
Nekoliko tabli:
|
| Deers |
Posted - 25/08/2022 : 08:29:46
Sjajno ovo izgleda. Hvala na informaciji, izgleda da sam krivo razumio da idu dva odvojena albuma. |
| Dzimi Gitara |
Posted - 24/08/2022 : 17:46:05
Za Salon izlazi integral Vatre i šapat u kom se nalaze dva albuma: Vatre i Zona bunila (La zona fatua ili Murmure na fra/eng, zajedno sa Kramskim). Postovani kadar je iz ovog drugog.
Evo jednog i iz Vatri:
 |
| Deers |
Posted - 24/08/2022 : 12:59:12
quote:
Originally posted by KuntaKinte
Ne prepoznajem ovako bez proveravanja šta je ovo. Ne liči mi ni na šta što sam čitao. 
Ni na Crackle of the Frost (koji je bajdvej sranje, ali je crtež uglavnom standardni Mattotti), ni na Džekila (ne sećam se da ima tako nekod kadra), Stigmata je crno-beli, možda Fires (mada mi u glavi da je tamo drugačija paleta boja, da nebo nije tako svetlo, mada kadar liči na onaj brod), možda nešto novo ili nešto što nisam čitao.
Kažu Zona ludila.
Ali za Salon stripa izlazi i integral Vatre i šapat. |
| Renky |
Posted - 24/08/2022 : 12:44:56
Laura Zuccheri
Simone Bianchi ( iako je on nnešto prpa po Bonelliju ) |
| KuntaKinte |
Posted - 24/08/2022 : 12:40:09
Ne prepoznajem ovako bez proveravanja šta je ovo. Ne liči mi ni na šta što sam čitao.
Ni na Crackle of the Frost (koji je bajdvej sranje, ali je crtež uglavnom standardni Mattotti), ni na Džekila (ne sećam se da ima tako nekod kadra), Stigmata je crno-beli, možda Fires (mada mi u glavi da je tamo drugačija paleta boja, da nebo nije tako svetlo, mada kadar liči na onaj brod), možda nešto novo ili nešto što nisam čitao. |
| Deers |
Posted - 24/08/2022 : 12:06:04
quote:
Originally posted by Jocko
Deers je pomenuo Mattottija, nisam ga citao ali planiram - bar ono sto ima na engleskom, sledeci naslovi: Stigmata, Crackle of the Frost, Fires, Garlandia... zatim Jackyll i Hyde...
Dobre vijesti, Mattottija najavio Stalker!
 |
| Deers |
Posted - 30/11/2021 : 21:43:31
Od ostalih, zaboravili smo spomenuti i Manuela Fiora. |
| Deers |
Posted - 30/11/2021 : 21:42:21
 promaklo mi je |
| verab |
Posted - 30/11/2021 : 11:32:30
quote:
Originally posted by Deers
quote:
Originally posted by don_draper
Mala pomoc
Od Zerocalcarea su do sada prevedena 3 uratka ako sam dobro upratio?
Da. Agarthi ima još tri u najavi.
četiri 
 |
| Red Marquis |
Posted - 30/11/2021 : 10:21:58
quote:
Originally posted by Deers
quote:
Originally posted by don_draper
Mala pomoc
Od Zerocalcarea su do sada prevedena 3 uratka ako sam dobro upratio?
Da. Agarthi ima još tri u najavi.
Četiri. |
| KuntaKinte |
Posted - 30/11/2021 : 09:52:37
Na ovim prostorima su potpuno zapostavljeni Alessandro Barbucci i Barbara Canepa (osim tri albuma SkyDoll koje je izdao System Comics pre x godina). Nepravda! Neko mora da odgovara pred zakonom zašto na ovim prostorima već nije objavljen Ekhö, ili bar Grémillet Sisters.
Isto važi i za The Umetnika Lorenza Mattotti-ja koga je već pomenuo Deers. |
| Jocko |
Posted - 30/11/2021 : 09:43:08
Deers je pomenuo Mattottija, nisam ga citao ali planiram - bar ono sto ima na engleskom, sledeci naslovi: Stigmata, Crackle of the Frost, Fires, Garlandia... zatim Jackyll i Hyde... |
| corto33 |
Posted - 30/11/2021 : 09:02:22
Deers je napisao praktički sve što sam ja imao u glavi, tako da nemam mnogo da dodam.
Neki poznati talijanski autori van Bonellija, koji još nisu bili pomenuti su: Igort, Zaniboni, Nidasio, ... |
| Aco |
Posted - 30/11/2021 : 08:21:10
Možda Frezzato i njegov Keepers of the Maser. |
| naker |
Posted - 30/11/2021 : 07:49:24
Uf da zaboravio sam na Zerocalcare svaka čast što ste se setili toga. Bezkrečnjak je idealno štivo za Paku  |
| Deers |
Posted - 30/11/2021 : 07:48:48
Pokušao sam se sjetiti i nekih scenaristi ali pali su mi na pamet (za sada) samo Alfredo Castelli i Mino Milani. Milani je radio sa mnogim velikim crtačima poput već navedenih Micheluzzija, Toppija, Manare i Battaglie. Sa Aldom di Gennarom je radio na, meni, zanimljivim stripu Il Maestro. Kod nas je objavljen njegov strip Fanfula (Fanfulla) koji je crtao Hugo Pratt a objavila ga je Lokomotiva. |
| lwood |
Posted - 30/11/2021 : 05:29:32
RanXerox je jedno od remek djela stripa uopće.
Toppi je isto vrh. Serpieri je isto ok. |
| Jozzinelli |
Posted - 30/11/2021 : 05:12:46
Ako se misli samo na autore koji su objavljeni na ovim prostorima, i još da budu po tvom ukusu, onda bi moglo nešto od ovoga:
- Od Batalje "Priče tajanstva i mašte", pre su za preporuku nego Legionar i Čovek iz Nove Engleske, mogla bi da ti se neka od tih priča svidi
- Od Đardina na prvom mestu Jonas Fink, ima bolju priču nego Max Fridman (No pasaran).
Sam Pezzo ne znam da li je za tebe, možda bi ti se neka od tih priča i svidela, ko zna?
Osim onih već pobrojanih klasika, realističkog, karikaturalnog ili andergraund stila,
ima autora stripova koji su previše staromodni (neki od njih objavljivani u Strip Zabavniku),
a ima i italijanskih crtača koji su radili ili još uvek rade za Francuze, Engleze ili Amerikance.
U tom slučaju autori jesu Italijani, ali stripovi koje rade nisu italijanski.
Jedan od takvih autora, koji mi spada isto u top italijanskih crtača je Massimo Belardinelli
(crtao modernu verziju Den Derija za 2000AD, objavljenu u Eksu, kao i neke epizode Slejna,
a najviše je radio par drugih serijala, nepoznatih kod nas)
Jedan od poznatijih je i Silvio Cadelo, koji je sa Žodorovskim radio dvotomni serijal "Ljubomorni Bog" iliti "Saga o Alandoru", neobjavljen kod nas.
Među značajnijim ne-boneli autorima, koji su stvarali (između ostalog) u svojoj rodnoj zemlji je
i Đani De Luka (Gianni De Luca) sa svojim adaptacijama Šekspirovih dela.
Meni je kao crtač odličan i Buceli (Buzzelli), mada je, čini mi se, i on dosta radio neke erotske stripove,
ali bi mogli da se proberu među ostalim njegovim radovima oni vredni objavljivanja.
Saudelijev Porfiri, čija je jedna priča objavljena u Vjesnikovom Maxiju, isto nije loš, za ljubitelje krimi-noara.
(Ono, jeste da je poznatiji po stripu Bionda, ali taj nisam čitao.  )
Od karikaturalnih autora koje Deers nije pomenuo, tu su još:
- Luciano Bottaro (stripovi Pepito i Maestral u Eksu)
- Lino Landolfi (Kaster Bum u Eksu)
- Braća Nino i Antonio Pagot i njihov čuveni junak Kalimero (izlazile kod nas neke table u školskom časopisu "Dečje novine" i u još nekim starim novinskim izdanjima)
- Franco Oneta i njegovi Snorkijevci (poznatiji kod nas preko crtanih filmova)
- Giorgio Cavazzano sa svojim radovima van Diznija. Ne znam kakvi su Altai & Johnson,
ali mi je jako dobar strip Silas Fin, koji je radio po scenariju Sclavija, objavljivane su neke epizode u Stripoteci.
I naravno, tu je još masa autora specijalizovanih za porno stripove - Luca Tarlazzi, Erich Von Gotta i naročito Giovanna Casotto!
Ali, kad se Paki ne dopadaju Serpieri i Manara, ovi pogotovo nisu njegov fah. 
Da, treba pomenuti Roberta Baldazzinija, njegov stil je specifičan,
a radio je, osim erotskih, i neke druge žanrove, najpoznatiji klasičan strip mu je Stella Noris.
|
|
|
