forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Stripovi
 O gustini teksta u stripu

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
ridiculus Posted - 09/05/2022 : 17:56:36
Sve što sledi odnosi se na američki strip, naravno. Kod drugih postoje sličnosti u razvoju, ali trebalo bi svakom slučaju pristupiti odvojeno.

Tvrdi se da su pre nekog trenutka - a ne znam koji je to trenutak, ali pretpostavljam da se u toj verziji radi o Millerovom Mračnom vitezu i Mooreovim i Gibonsovim Nadziračima - ljudi pisali previše i stalno se ponavljali, i konstantno opisivali ono što se vidi i što je očigledno, i da tekst i slika nisu bili sinhronizovani, već je jedno bilo suvišno. Evo sad nekih primera koji dokazuju da stvari nisu bile tako proste. (Ima ih još; ovo stavljeno je samo ono što mi je bilo pri ruci. Na primer, Kurtzman & kompanija nisu.)





1946, 1959, 1968, 1973, 1983.

Ovo prvo je na neki način spojler, jer je u pitanju poslednja tabla koju je Caniff nacrtao na Terry and the Pirates, i tako, na neki način, specijalna.

Ali Leonard Starr ima koliko hoćete tabli poput ove druge. Ne samo poslednji kadar, koji ima znatnu važnost, jer se glavni likovi iz romantične drame venčavaju (to se obično ne radi, samo se pompezno najavljuje), već i treći otpozadi, koja označava trenutak nespretne tišine. Većina reči na toj tabli je ionako nerazumljiva običnom čitaocu tog stripa - a i glavnim likovima - jer je na nemačkom.

Onda ide Steranko u svom eksperimentalnom duhu. Što se tiče prikazane tehnike, ovo nije njegov standardni primer upotrebe teksta; kod njega ga obično ima dosta. Zapravo se može očekivati bilo šta, jer Sterankov standard je da nema standard. Tvrdio je da je na njegovu vizuelizaciju i "montažu" dosta uticao medij filma, ali ja vidim (generalno) više grafičkog dizajna.

Goodwin i Simonson. Obratimo posebnu pažnju na ono šta Goodwin radi sa tekstom i kako se ne iskazuje. Primećujem da je Goodwin nazvao prvu dvojicu (Caniffa i Starra) "najboljim scenaristima novinskog stripa ikad", a evo onda i njega. Manhunter je sabio 20 stranica tadašnje standardne epizode u 8; logično bi bilo očekivati da će imati zidove teksta. Ali ne, i to je jedno neverovatno ne. Goodwin zaista povremeno koristi blokove teksta (kao u primeru), ali oni su ubačeni između kadrova. I ovde ništa nije duplo opisao, samo je dao poetsku snagu i značenje onome što vidimo.

Hama na G.I. Joe, Silent Interlude. Epizoda potpuno bez klasične naracije i govora (iako ne bez bilo kakvog teksta).

Primera još kolko hoćete, ali teško ih je naći pod najpoznatijim i najdugovečnijim naslovima, zato što urednici to ne bi dozvolili. Osim u novinama, gde je urednička kontrola bila drugačija.
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
going going Posted - 11/05/2022 : 19:00:44
quote:
Originally posted by pcoro

Kao da je Fibra rekla da će objavit tog Šerloka.. ili neki drugi lokalni izdavač.




Makondo je najavio ovog Serloka Holmsa poprilicno davno pre 2 godine ili 3 ja mislim.
ridiculus Posted - 11/05/2022 : 13:47:29
quote:
Originally posted by don_draper

No, da se ne bi ovo pretvorilo u Claremonta i zašto ga ja ne volim, ipak ne ostare sve stvarima svima jednako dobro. Da je tako, svi bi ljudi vozili i bacali sulude novce na restauraciju vozila iz prijašnjih vremena te nitko ne bi kupovao i cijenio nove aute.



Ne možeš imati goru analogiju od ove. Auto je proizvod, tehnološko pomagalo; možeš uzeti prethodni model, dodati 1% novog i naprednijeg, i imaš bolji proizvod. Neko ko uzme 99% tuđih ideja i tehnika i doda 1% novog i modernog može lako da ispadne samo lopov (ili što bi rekli na engleskom, a hack). Ma nek doda i 10% svoga na 90% prethodnika, to nije ni mnogo ni zaista bitno. Nije sad svaki strip visoka umetnost, ali nikad nije ni sasvim u kategoriji čisto utilitarnih proizvoda (čast izuzecima!)

quote:
Originally posted by pcoro

Ja bi još rekao neš u vezi ove slike:



Nisam pročitao ovu stranicu, gledam samo njen koncept i on ne valja. Slike pokazuju akciju, a tekst priča li ga priča li ga priča. Nebitno jel tekst tu lijevo, desno ili ravno, po meni kad je akcija treba pričat malo, tad slike trebaju govoriti, a kad se priča ili kad je neka atmosfera ili nešto e onda može tekst.



Ne, tekst je tu narativno bitniji od slike. On priča glavnu priču, a crtež (barem na toj tabli) pokazuje jednu konkretnu situaciju koja se uklapa u tu širu sliku. Srećom, ne postoji samo jedan pristup pripovedanju, iako je ovo što ti kažeš uobičajenije.
ridiculus Posted - 11/05/2022 : 13:45:03
Gornja tabla je takođe specijalna - izašla je za Božić. Ali Caniff je imao još sličnih scena gde pokazuje da zna kada ćutanje izaziva veći efekat. On je, pre svega, bio vrstan pripovedač i umeo je da pogodi savršen ritam pripovedanja, ono što se na engleskom zove pacing. I to su umeli i drugi, među ovima koje sam pokazao, kao i treći, koje još nisam pokazao. (Bih, ali sad je postalo teško brzo naći dobre primere na internetu - readcomiconline više ne dozvoljava lokalno snimanje slika/stranica. Moram da se oslonim uglavnom na ono što već imam na hard disku.)

Dakle, nije pacing (u američkom stripu) izmišljen sredinom 80-ih, već ga je, osim Caniffa, imao i Carl Barks, imao ga je i John Stanley, imao ga je i Warren Tufts, imao ga je i Harvey Kurtzman, imao ga je i Leonard Starr... i, povremeno, imali su ga parovi scenarista i crtača koji su postigli posebnu sinergiju. Tufts je zanimljiv slučaj jer je on od onog što je radio u Casey Ruggles otišao u Lance, koji je vizuelno prelep ali je korak unazad u ovom smislu o kome pričamo.

S druge strane, neki kompletni scenaristi-crtači se nisu proslavili upotrebom i razmeštajem teksta. Harold Gray, u ranim danima Little Orphan Annie (1920-e), imao je gromade od balona sa tekstom. Njegov strip je uvek bio politizovan, uvek polemičan. Kirby, kasniji Byrne, (ponekad) Starlin - oni su takođe umeli da barataju sa suviše teksta (mada kod njih ima i drugačijih primera, kao što smo videli za Starlina).

Rekli smo da je Steve Canyon u Stripoteci imao mnogo teksta, što je verovatno odbijalo mnoge, ali pitam se koliko je dodatno odbijalo time što je tekst bio štampan, a ne upisivan rukom. Ima nešto u elegantnom upisu što čini tekst privlačnijim, generalno, i to se odvija na podsvesnom nivou. Ali ne preterivati sa tim, jer tekst koji imitira rukopis je često jedva čitljiv. Štampani tekst (u stripu) je očima monoton. Potrebno je naći grafički privlačnu sredinu.

Kao što vidimo, ova tema ima snažne veze sa onom o upisu teksta.

pcoro Posted - 10/05/2022 : 22:43:20
Kao da je Fibra rekla da će objavit tog Šerloka.. ili neki drugi lokalni izdavač.

Ridiculus, ok, priznajem da ima više stranica T&P na kojima crtež priča a tekst šuti Valjda su i ti stari majstori znali šta rade
izivko Posted - 10/05/2022 : 22:25:01
quote:
Originally posted by emirem

quote:
Originally posted by izivko

Strip je jako zabavan. Prva liga.

Iznimke potvrđuju pravilo.



Kako se zove ovaj strip, bitte ?😊



https://www.splitter-verlag.de/im-kopf-von-sherlock-holmes-skanaloese-ticket.html
emirem Posted - 10/05/2022 : 22:16:26
quote:
Originally posted by izivko

Strip je jako zabavan. Prva liga.

Iznimke potvrđuju pravilo.



Kako se zove ovaj strip, bitte ?😊
ridiculus Posted - 10/05/2022 : 22:03:29
quote:
Originally posted by pcoro

Bože, pa kakva je ovo mlohava linija Gdje je ona oštrina koja krasi Caniffa? Ovo je kao neki američki Maurović wannabe


To je prva nedeljna tabla Terry-ja ikad. Caniff je godinama išao uzlaznom linijom, nije se rodio kao formirani pripovedač i crtač stripova.

quote:

Ali.. ima li još jedna takva stranica u Terryju? Ima li dvije? Sumnjam.





quote:

Teksta nema puno, to priznajem.

pcoro Posted - 10/05/2022 : 21:47:23



Bože, pa kakva je ovo mlohava linija Gdje je ona oštrina koja krasi Caniffa? Ovo je kao neki američki Maurović wannabe
Teksta nema puno, to priznajem.

Inače, kad smo kod Maurovića, meni su recimo 3 u mraku i 7 žrtva primjer starog stripa koji nije ugušen tekstom. Jako se dobro drže, usprkos godinama.
izivko Posted - 10/05/2022 : 20:47:40
Ne volim puno teksta u stripu. To je neko pravilo.

Puno teksta zahtijeva veću koncentraciju, tjera me da previše vremena trošim na gledanje neatraktivnih slova i odvraća mi pažnju od crteža.
Više volim kad je obratno. Kad je malo teksta, onda mogu na miru promotriti crtež. Usput mogu srknuti kavu ili odpiti gutljaj gin tonica, odgovoriti mirno ženi ako me nešto priupita i sl.
To je za mene dobitna kombinacija.

Ali što kad uz gust tekst dobiješ gratis i gust crtež?!
Cijeli strip izgleda ovako, nešto slično nisam vidio. Nevjerojatno!

Ali, gle! Jeste bilo teško probiti se do kraja (vremenski) ali isplatilo se. Čitatelj ovdje bude nagrađen za svoj trud. Strip je jako zabavan. Prva liga.

Iznimke potvrđuju pravilo.









stripofil Posted - 10/05/2022 : 17:39:28
quote:
Originally posted by RadioClash

Znao sam da će Draperova recenzija Claremontove Sage povući neke rasprave čim sam je vidio.
Meni zidovi tekst nikad nisu previše smetali, ali oko 70tih u Marvelu su znali pretjerati. EC u 50tima isto.
Ali uvijek postoje oni stripovi i autori kod koji je to specijalitet. Uz već navedene Bendisa i Moorea, izdvojio bih Aardvark the Cerberus (Dave Sim) i American Splendor (Harvey Pekar).
Eltingville Club (Evan Dorkin) je jedan od mojih najdražih stripova i ovako izgleda prosječna priča. Ovo je još prva i smještena u podrumu pa je većina pozadina mračna, ali crtež vremenom postane popunjen kao i tekst.

Uvijek kad mogu reklamirat ću Eltingville.



uh, ovo mi djeluje iznimno uznemirujuće. Možda je strip dobar, ali ne vidim da bi me netko natjerao da ovako nešto idem čitati, bezbroj slova, mala, velika, srednja, neurotičan font, prored nepostojeći. Mora da je "imao" na umu disleksičare kad je ovo slagao. Meni osobno je ovo jako odbojno. Crtež je ovdje totalno sporedna stvar, ali on mi je i ok, za razliku od te silne količine neurednog teksta. Možda su likovi takvi pa je i tip teksta prigodan, ne znam, nisam čitao jednostavno ne znam gdje bi tu krenuo. Možda je problem u monitoru i dimenziji, je li to 1:1?
ridiculus Posted - 10/05/2022 : 17:23:39


1934, dakle na samom početku stripa, pre nego što je Caniff pao pod uticaj Noela Sicklesa.
ridiculus Posted - 10/05/2022 : 16:40:41
Pcoro, izdajice!

Nego, pominjanje Byrne-a me podsetilo, pogotovo u kontekstu zaključka koji je počeo da se pomalja do sada - da su ljudi koji su bili istovremeno i scenaristi i crtači imali bolji osećaj za i bolju kontrolu nad aspektom stripa o kojem diskutujemo - da je on (ponekad) bio jedan od izuzetaka od tog pravila. Njegovi radovi iz 90-ih su toliko puni teksta, u obliku čitavih kuća od dijaloga, koji zagušuje crtež više nego što je to Claremont ikad radio.

Ostalo mi je u sećanju da je u jednom intervjuu, govoreći o svom radu na Supermanu, Byrne rekao baš ono o čemu je Aleks pisao u prethodnoj poruci. Naime, stekao je utisak da publika ne voli didaskalije, i da čita samo dijaloge, i zato je bio rešio da izbaci ove prve u korist ovih drugih. Što je na kraju ipak dovelo do paradoksa koji sam pomenuo.

don_draper Posted - 10/05/2022 : 16:29:23
@ridiculus

U redu, analogija da ispod silnog teksta se i dalje krije hvaljeni Byrne i da je njegov crtež bio utjecajan stoji.
Ovdje mi je pala na pamet jedna neobična i nategnuta analogija, ali svijdela mi se. U timskom sportu je značajan faktor veličine i bitnosti igrača po tome kakvu prazninu ili nedostatak on ostavi svojim izostankom. Shodno tome, značaj teksta i scenarija bi se najbolje kad bi obrisali dio toga i ostavili čitatelju da čita takav strip i napravi usporedbu. Claremontov tekst da ga 40% baciš imaš i dalje otprilike isti, nepromijenjeni nivo spoznaje i upućenosti u radnju, a dodatno dobivaš veći fokus na vizualna događanja.

Teško mi je sad amnestirati Claremonta činjenicom da se njegov tekst (ili bilo čiji drugi) može "slobodno preskočiti". Prvo, rijetko tko dobije takav savjet uoči prvog čitanja
Drugo, kad već ocjenjujemo i razglabamo o stripu, razglabamo o finalnom produktu kojeg je izdavač ovjerio, odobrio i bacio u tisak. Znači da je bilo koji strip podložan kritici i analizi u formatu kakav jest. Možda se ispod toga svega krije dobar strip, ali u svojoj pojavi ostavlja dojam dobrog stripa s dodatkom fillera koji ništa ne dopunjavaju nego su samo naporna domaća zadaća povrh užitka. Tako se može reći i da neki film od 3 sata u sebi ima 60% elementa dobrog filma i ostatak praznog hoda. Bez obzira na te elemente, ipak zbog ostatka bi bilo fer zakinuti ga za bolju ocjenu.

No, da se ne bi ovo pretvorilo u Claremonta i zašto ga ja ne volim, ipak ne ostare sve stvarima svima jednako dobro. Da je tako, svi bi ljudi vozili i bacali sulude novce na restauraciju vozila iz prijašnjih vremena te nitko ne bi kupovao i cijenio nove aute. Isto sa stripovima. Ima lošega u suvremenom stripu, uslijed hiperprodukcije i podosta toga lošeg. A ima i u starom stripu, i lošega, a možda i hiperprodukcije, ali onda se pročita neki klasik koji odvali iz sjedala.

Gustoća teksta možda jest ostavština nekih ranijih vremena i dosta su zanimljivi svjedok toga da je i strip, baš kao i književnost, prolazio određene faze i trendove unutar svoje forme kada je ono što se štancalo moralo udovoljiti nekoj formi. Sad bih se usudio reći da živimo u vremenu van pravila i okvira, pa je neko padanje pod zajednički šešir ipak manje izraženo.
don_draper Posted - 10/05/2022 : 16:11:11
quote:
Originally posted by alexts

quote:
Originally posted by don_draper

Ali ne može se samo na temelju toga da je nešto urađeno u duhu vremena i što se nalazi u printanom formatu i kolekcijama i dan danas, bezrezervno reći da valja.



Izbacio sam iz tvog citata onaj "subjektivni" stav, kako nešto nekom valja, nekom ne, koji nije sporan (poznavao sam tipa, kome je The Savage Sword of Conan bio najbolji strip ikada, kad ga piše Roj Tomas i adaptira Hauardove priče, zbog obilja /suvišnog/ pratećeg teksta u kome je on uživao; primer subjektivnosti), zadržaću se na ovom delu, gde kažeš da se nešto smatra dobrim, jer je u kolekcijama i u duhu je vremena, a (objektivno?) je loše.

Mislim da je strip koji zaslužuje objektivno ocenu 1,5/5 onaj u kome su loše nacrtana lica, perspektive, kompozicija ne valja, poze su neprirodne, senčenje aljkavo, zaplet je promašen, dijalozi očajni, likovi beživotno-šablonski, sadrži logičke rupe u scenariju, naracija je konfuzna, sve je neoriginalno, generalno je nečitljiv (a to ne znači da se brzo ili teže čita, nego se odustaje posle nekoliko strana, ako nisi mazohista) itd.

Takvi stripovi postoje, koji ne zaslužuju prelaznu dvojku, a meni tih par epizoda X-Men su daleko iznad toga.





Pa dobro, ja se trudim izgurati ono što počnem do kraja, stvarno se ne sjećam kad sam odustao na nečemu prije barem završetka epizode. Možda je mazohizam, ali tako je kako je.
Za svoju ocjenu sam svjestan da nekome može dati pogrešne signale, ali stvarno ne bih rekao za sebe da sam pretjerano strog ocjenjivač, dapače htio bih nekad biti stroži. Cijela ta priča o "padu" Jean Grey je bila dosta navrat-nanos, nije se osjetilo ništa veličanstveno s obzirom na pompu koja se stvorila i pokušala graditi u stripu. To se u nekoj stranici stripa desi, postoje posljedice, ali je dosta banalno ispalo.
Vjerujem da je Claremont prvi nešto takvo napravio u X-men univerzumu i da je povijesno gledajući to imalo velikog odjeka i utjecaja. Ali mi to nije nit vodilja dok čitam ili ocjenjujem. Strip mi nije bio niti napet niti zanimljiv niti zabavan na kraju krajeva. Nekako je sve ispalo mlako. Daleko od toga da je nečitljiv, ali ni po čemu me nije oduševio. Možda ajde neka dvojka bi se dala tu nategnuti, ali ništa više.
alexts Posted - 10/05/2022 : 16:09:30
quote:
Originally posted by pcoro

po meni kad je akcija treba pričat malo, tad slike trebaju govoriti, a kad se priča ili kad je neka atmosfera ili nešto e onda može tekst.



pa to je neko rekao i to je prihvaćeno

kao što su rekli

"po meni, svi filmovi treba da imaju ton"
"po meni, filmovi treba da su u koloru, sem izuzetno"
"po meni, efekti treba da su CGI, a ne stop motion"
itd.

i sve je prihvaćeno i sada se tako radi.

Ali to nikako ne znači, da dok nije bilo tako (era nemog filma, CB dominacije, staromodnih efekata...), da je sve bilo loše.

jer je neko rekao i ovo

"po meni, strip treba da se čita što duže, kako bi mladi dobili za novac koji daju da što više vremena provedu u čitanju, da se što duže zabave (jer nema kablovske, video igara, interneta, mobilnih - a ima slobodnog vremena i strip je tu!), a to se postiže sa dosta teksta, koji prati sliku i ide sve vreme"

Kome se ne sviđa, nek tekst "isključi".

Ova me rasprava podsetila, da kad sam bio prvi osnovne pričao sam drugu iz razreda da stripovi dobijaju novu dimenziju kad se čita i prateći tekst. On mi je pričao, kako ne čita prateći tekst, a ja sam mu rekao da sam i ja nekad preskakao, a da sam u skorije vreme počeo da ga čitam.

Dakle - onda su i mala deca znala da čitaju, kako im odgovara, da upravljaju čitanjem - ako se ne preskače, suvišni tekst se površno pogleda, "preleti".
Mr. Bushido Posted - 10/05/2022 : 15:53:40
quote:
Originally posted by ridiculus




Silent Interlude je masterclass stripovskog pripovijedanja. Nimalo čudno, Larry Hama potpisuje i scenarij i crtež.

Plus, epizoda nije samo jedna dobro ispričana priča, već nam otkriva i neke važne detalje o samim likovima. I to bez ijednog dijaloga, monologa, didaskalije ili onomatopeje.
ridiculus Posted - 10/05/2022 : 15:33:31
@don_draper

Ovde bi se moglo otvoriti bar još deset tema da se ispitaju svi pravci razmišljanja.

Ali nemam vremena za to. Stoga ću samo o onome što je najbitnije za ovu temu.

Nigde nisam rekao da nisi u pravu za Claremonta. Nazovi to dojmom, utiskom, impresijom, mišljenjem, kako god. Ja sam više odgovarao na onaj deo gde gde kažeš da je krivica onog vremena što se pisalo tako, što dalje implicira da što se dalje ide u prošlost, sve se lošije pisalo - ili bar ja stičem takav "dojam" iz takvih prikaza. A zapravo Claremont potiče iz grupe ljudi koji su se odlikovali takvim pristupom (a koji su došli iz Marvela 70-ih: Wolfman, Wein, Moench, Mantlo, itd).

Ali, kad smo već kod toga, ovo

quote:
Na stranu i to što radnja, događaji i odnos među likovima su me ostavili blago reći ravnodušnim i nisu mi iskakali ni po čemu u svojoj kvaliteti.


je bitnije od ovog

quote:
Moj prigovor na Claremontovu gustoću teksta je prvenstveno zbog toga što je svojom konzistentnošću i inzistiranju u naraciji zagušio Byrneov dojmljiv crtež, događanja u stripu i narušio narativni i fabularni tijek stripa.


Zato što ti još uvek imaš izbor da ne čitaš Claremontov tekst, a da pročitaš "isti" strip, ali ne možeš da ne gledaš slike i da kažeš da si pročitao X-Men. Moj prvi kontakt sa tim epizodama je bio na nemačkom, u nekim kolekcijama početkom 90-ih.

I zato što, ako Claremont narušava nešto specifično, ili interesantno, onda strip ipak ima vrednost, koja nije odmah vidljiva, ali je tu, u pozadini. Ako, pak, ispod nema ničeg bitnog, onda strip nije bitan, i mogao je Claremont da piše kako hoće, ne bi se tu mnogo u krajnjoj analizi izmenilo. Samo bi bilo lakše za čitanje.

Byrne-ov crtež toliko "ne dolazi do izražaja" da je on postao najviše podražavan crtač 80-ih (iz Amerike). On, ne Miller ili Gibbons. Svi oni crtači koji su pošle otišli i osnovali Image su u njegovoj senci i hteli su u nekom trenutku da crtaju kao on - njegovoj senci i onoj Michaela Goldena. (Jeste da ih ja lično uglavnom ne volim, osnivače Image-a, ali tako je tekla istorija.)

Naravno, sve je relativno, i nekima je sigurno bilo najbitnije kakvu frizuru nosi Oluja.
alexts Posted - 10/05/2022 : 15:25:15
quote:
Originally posted by don_draper

Ali ne može se samo na temelju toga da je nešto urađeno u duhu vremena i što se nalazi u printanom formatu i kolekcijama i dan danas, bezrezervno reći da valja.



Izbacio sam iz tvog citata onaj "subjektivni" stav, kako nešto nekom valja, nekom ne, koji nije sporan (poznavao sam tipa, kome je The Savage Sword of Conan bio najbolji strip ikada, kad ga piše Roj Tomas i adaptira Hauardove priče, zbog obilja /suvišnog/ pratećeg teksta u kome je on uživao; primer subjektivnosti), zadržaću se na ovom delu, gde kažeš da se nešto smatra dobrim, jer je u kolekcijama i u duhu je vremena, a (objektivno?) je loše.

Mislim da je strip koji zaslužuje objektivno ocenu 1,5/5 onaj u kome su loše nacrtana lica, perspektive, kompozicija ne valja, poze su neprirodne, senčenje aljkavo, zaplet je promašen, dijalozi očajni, likovi beživotno-šablonski, sadrži logičke rupe u scenariju, naracija je konfuzna, sve je neoriginalno, generalno je nečitljiv (a to ne znači da se brzo ili teže čita, nego se odustaje posle nekoliko strana, ako nisi mazohista) itd.

Takvi stripovi postoje, koji ne zaslužuju prelaznu dvojku, a meni tih par epizoda X-Men su daleko iznad toga.

pcoro Posted - 10/05/2022 : 15:09:51
Tako je Draperu! Inače znaš faliti ali sad si rekao sve u dlaku!

Ja bi još rekao neš u vezi ove slike:


[/quote]

Nisam pročitao ovu stranicu, gledam samo njen koncept i on ne valja. Slike pokazuju akciju, a tekst priča li ga priča li ga priča. Nebitno jel tekst tu lijevo, desno ili ravno, po meni kad je akcija treba pričat malo, tad slike trebaju govoriti, a kad se priča ili kad je neka atmosfera ili nešto e onda može tekst.
don_draper Posted - 10/05/2022 : 14:40:48
Evo da i ja kao taj koji se oglasio o Mračnoj Feniks i Claremontu kažem ponešto.
Ja stripove ne dijelim po tome imaju li ili nemaju puno teksta i u kojem omjeru, niti mi je to presudno pri odabiru što će mi dopasti u ruke. U pravilu pročitam roman do dva tjedno i nije mi problem čitati prozu niti teksta koliko god ga ima, sve dok ima smisla to što je napisano. No, za strip ipak ne mogu vrijediti ista pravila kao za romane jer po književnoj formi to dvoje nisu isto, ni izbliza.

Gledati gustoću stripa čisto kao neku matematičku/geometrijsku/fizikalnu/likovnu funkciju bi bilo pogrešno. Umjetnička sloboda se ipak tu respektira. No, kao što je pokazano u xy primjera u postovima iznad negdje puno teksta sjajno koegzistira s crtežom, negdje je to prekrivanje crteža do te mjere da se igramo skrivača s elementima u crtežu. Što je bolje of tog dvoje, neću ni izgovoriti. Konkretno za Dark Phoenix je bilo naporno pročitati i prolaziti tekst koji na impersonalan i gotovo glasnogovornički način pokazuje što se odvija u crtežu. Osjeti se da je autor dolazio u iskušnje da ubaci tekst gdje god ga može. Nepotrebno. Crtež je barem pola stripa i meni je vještije i umješnije kad netko crtežom, stilom, kadrom dočara ono što se riječima ne može i ne mora izreći/opisati. Moore, kojeg ste dali kao primjer funkcionalnog teksta, nikad nema dosadan tekst. Njegov tekst ako ne prati dijalog, onda su to dopune crtežu, opisivanje atmosfere, neke stvari koje nisu dokučive samo iz crteža. Ako se i zadubi u tekst to je zato što ide ispod površine jer njegovi likovi su promišljena bića, slojevita i imaju neku svoju unutarnju atmosferu, dušu, štogod. Nije nikad njemu cilj u tekstu pisati sve točke plana kako da prebije negativca preko puta.

Mnogi kažu da je to tako prije bilo i tako se pisalo. Istina i to apsolutno razumijem i poštujem. Lagao bih kad bih rekao da mi je to s aspekta čitatelja iz 21. stoljeća, nakon zaliha stripova koje sam do sada pročitao, nešto pretjerano kvalitetno i zabavno ili funkcionalno. Ukusi su različiti. Ali ne može se samo na temelju toga da je nešto urađeno u duhu vremena i što se nalazi u printanom formatu i kolekcijama i dan danas, bezrezervno reći da valja. Nekome da, nekome ne. Ima stripova iz tog doba koji su mi puno bolje legli. Ali to je sad već offtopic i ne volim općenito te procjene je li nešto klasik i da je odmah zavrijedilo barem 4/5 ocjenu prije nego što ga otvorim uopće ili ne.

Moj prigovor na Claremontovu gustoću teksta je prvenstveno zbog toga što je svojom konzistentnošću i inzistiranju u naraciji zagušio Byrneov dojmljiv crtež, događanja u stripu i narušio narativni i fabularni tijek stripa. Bio ja mlađi, stariji ili srednji, legitiman je prigovor i potpuno iza njega stojim, hoće li se išta za 5,10 ili 20 godina promijeniti suvišno je nagađati. Na stranu i to što radnja, događaji i odnos među likovima su me ostavili blago reći ravnodušnim i nisu mi iskakali ni po čemu u svojoj kvaliteti. Moj dojam je takav, zato i imamo ovaj forum da ne budemo baš svi istih dojmova.
ridiculus Posted - 10/05/2022 : 12:10:06
quote:
Originally posted by pcoro

Ja sam doživio ovu temu kao reakciju na prigovaranja na temi o Mračnoj Feniks i kao pokušaj opravdavanja stripova s puno teksta. Onda smo ipak na liniji.


Jeste ovo pokrenuto kao odgovor na napisano na toj temi, ali samo u smislu da mislim da se svaki put kad neko mlađi piše o "starijim stripovima", prikaz pretvara u kukanje kako je scenarista pisao mnogo ili pisao previše. Sve ostalo, zaplet, likovi, teme, tehnike, izgleda da je manje bitno. Čitava ta tendencija mi je postala zamornija od Claremontovog i Thomasovog pisanja uzetih zajedno. Tako da sam hteo da pokažem da je bilo drugačijih izbora i tehnika, i da su mnogi znali šta rade i zbog čega.

Takođe, postoje bitne zamerke a postoje i manje bitne, ili čak nebitne. Kao kad je naker onomad pisao o Modesti Blejz pa naglasio kako mu smeta što Vili stalno zove Modesti "princezom". Ok, nekom nešto smeta, drugom ne - to je normalno - ali jedna je stvar pričati o stripu naširoko i pomenuti to među stotinu drugih aspekata, a druga je stvar pomenuti među 5, podrazumevano najupečatljivijih.

Postoji tu još jedan problem, ili aspekt, koji se zove "misaoni balončići." To je tehnika koja danas nije široko rasprostranjena, ali u ono vreme je silno povećavala fond reči po stranici, posebno u stripovima kao što su X-men, gde pratimo mnogo likova.

quote:
Htio bi reći i ovo - meni je ovaj primjer Konana gore ok Generalno je Roy Thomas davio sa puno teksta (valjda je to nasljeđe iz vremena priča iz kripte i sličnih stripova, kao što je stavio Verab) ali ponekad, iznimno, mi je ok da se crtež dodatno naglasi tekstom. Kao npr s tom zmijskom glavom - ako je to neko glavno otkriće u stripu, onda može, daj par linija teksta, ali ako je tako non stop, ne dosađuj brate



Kul, ne Konan, ali dobro. Obratimo pažnju na ovo podebljano. Možda, ne znam. Ono su bile sve redom kratke priče, a jako je teško praviti kratku priču bez više teksta nego što je uobičajeno, mada je ono što je verab pokazao stvarno bilo preterivanje. Evo, i pomenuti Archie Goodwin je pisao sve najstarije priče za Warren, sredinom 60-ih. Warren, kompaniju koja je bila naslednik horor tradicije EC-ja (i, u manjoj meri, ratnog stripa, koji nije bio komercijalno uspešan), i tu ima dosta reči, iako ne kao u onom prethodnom periodu iz 50-ih. A ponekad vidimo i neki bljesak suzdržanosti i ključnu scenu u punoj emotivnoj snazi.

Goodwin je 73. radio jednu ratnu priču sa Tothom, Burma Sky (objavio DC). Tu ima dosta reči, ali ovaj valjda nije želeo da zaklanja predivan Tothov crtež - a ko bi? - pa su ove često u prostoru između kadrova, ili na praznim površinama, pošto na slikama ima dosta nebeskog prostranstva. U pitanju je ispovest, prisećanje, u prvom licu.

Paka01 Posted - 10/05/2022 : 08:48:04
Ovo što je RadioClash stavio, ovi Eltingville Club primjeri... E tu je zanimljivo jer mi u tom slučaju količina teksta uopće ne smeta. Zašto? Zato što, iako ga je puno, nije nametljiv i ne smeta crtežu. Također, nema bespotrebnog opisivanja onoga što je prikazano crtežom. Količinski ga je stvarno gomila, no posložen je tako da ne zaklanja crtež, za razliku od ovoga u Powers. Mislim ajde, izgleda kao da sam sad uzeo Powers na zub, ali to mi je bio prvi primjer šta mi je pao na pamet, ima još gomila sličnih.
KuntaKinte Posted - 10/05/2022 : 08:36:18
Još par reči o Bendisu, jer sam upravo završio završeni Powers: Pakin primer je nešto što je BMB dosta često koristio i u Powersima i u Alias u to vreme. Jeste dosta naporno ponekad i smori te kad vidiš stranu sa toliko slova, ali uglavnom, UGLAVNOM, je to sve smisleno i s namerom da se one scene gde se priča prave da budu realne, bar se meni tako čini, naročito one kod ispitivanja osumnjičenih/svedoka (ili recimo baš ovaj primer, kad Walker dolazi na mesto zločina, a kapetan ga brifuje šta su tamo zatekli)... Kad je akcija onda imaš i po desetak strana bez ijedne reči (imaš i onu čuvenu monkey-fucking svesku bez ijedne jedine reči).
Plus Bendis u Powersima nije uopšte koristio kepšne za opis radnje, već samo za off-dijaloge.
Ja Powers čitam svakih par godina od početka (uglavnom kako koja knjiga izađe) i nikad mi nije dosadno.
ridiculus Posted - 10/05/2022 : 08:18:27
quote:
Originally posted by pcoro

Možda malo i serem jer sam od Caniffa čitao samo par epizoda Steva Canjona u Stripoteci ali tamo je teksta bilo puno. PUNO. Kužim da je to bilo zbog toga što je izlazila pasica stripa na dan ili stranica u nedjelju i onda bi čitaoc htio dobiti što više radnje u tom ograničenom prostoru ali jebiga, bilo je dosta teksta.



Mala digresija, pošto osećam potrebu da se nadovežem. Jednim delom zato što ni mene nije posebno privlačio Stiv Kenjon kada je izlazio u Stripoteci.

Stripoteka nije učinila veliku uslugu mnogim novinskim stripovima, pogotovo onima koji su izlazili 7 dana u nedelji, kao što je Kenjon ili Meri Perkins.

Iz nekog razloga su stripovi sindikata Chicago Tribune bili zapostavljeni kod nas. Gasoline Alley, Terry and the Pirates, Dick Tracy, Little Orphan Annie, On Stage... Možda je bilo do cene ili nekih specifičnih uslova koji nisu odgovarali našim izdavačima. Bilo bi zanimljivo uporediti (kada bismo mogli!) kakav bi bio ukus ovdašnjih fanova da su rasli na tim naslovima, a ne ovim na kojima jesu, koji su uglavnom bili od sindikata King Features. Ali to nije isti problem kao ovaj o kojem pričamo, vezan za Stiva Kenjona.

Stiva Kenjona, koji nije bio pod Chicago Tribuneom, ali koji je u Stripoteci bio preobaćen u nešto daleko manje vizuelno privlačno. Časopis nije poštovao originalnu kompoziciju - nedelje table su deljene i ubačene gde mogu da stanu. Kod Caniffa su još dve stvari bile na vrhunskom nivou, stvari koje su u Stripoteci izbačene, a to su upis i kolor. I, znajući tadašnju praksu, ko zna šta je sve prepravljano u samom tekstu ili dodatu u crtežu...

pcoro Posted - 10/05/2022 : 08:13:31
quote:
Originally posted by ridiculus

Ne, u istoriji umetnosti se ne gleda prosek - odnosno, ne pamti se prosek. Zašto si se toliko uhvatio proseka? Ja hoću da ukažem na najbolje, barem u ovom smislu o kojem pričamo (a koji nije jedini aspekt stripa).




Ok, može i tako. Ja sam doživio ovu temu kao reakciju na prigovaranja na temi o Mračnoj Feniks i kao pokušaj opravdavanja stripova s puno teksta. Onda smo ipak na liniji.

Htio bi reći i ovo - meni je ovaj primjer Konana gore ok Generalno je Roy Thomas davio sa puno teksta (valjda je to nasljeđe iz vremena priča iz kripte i sličnih stripova, kao što je stavio Verab) ali ponekad, iznimno, mi je ok da se crtež dodatno naglasi tekstom. Kao npr s tom zmijskom glavom - ako je to neko glavno otkriće u stripu, onda može, daj par linija teksta, ali ako je tako non stop, ne dosađuj brate

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.22 seconds. Snitz Forums 2000