|
krcko3
Starting Member
8 Posts
Member since 13/10/2003 |
 Posted - 13/10/2003 : 01:37:12
|
U Vjesniku 12.10.2003. objavljen je ovaj clanak:
Hrvatska otkupila zbirku Starog Macka
Graficka zbirka Nacionalne i sveucilišne knjižnice otkupila je od Roberta Neugebauera svjetski vrijednu zbirku stripova crtackog majstora Andrije Maurovica - kultna djela poput »Vjerenice maca«, »Podzemne carice«, »Kneza Radoslava«, »Mrtvackog broda«, »Crnog jahaca« i »Gricke vještice«... Dio opusa nalazi se u privatnim i javnim zbirkama, a velik broj stripova završio je Gornjem Milanovcu odakle nikada nije vracen u Hrvatsku
Fala bogu da sam otišao iz onog prokletog grada u preriju. Prerija je sloboda!« -kazao je ogorceno Stari Macak Andrije Maurovica na svom zalasku stripovne slave.
Bio je to dostojan oproštaj od publike samog Maurovica, buntovnika, »rebela«, pustolova i outsidera, koji je svojim maštovitim svjetovima usrecio generacije Zagrepcana, dosegnuvši crtackom vještinom svjetske vrhunce stvaralaštva. Ni jedan autor stripa nije bi voljen poput Maurovica, niti je ijedan crtac morao toliko cekati na podršku struke! Džungle i pustinje s istraživacima, morske pucine napucene gusarima, tajnoviti podzemni gradovi, daleke planete, prerije s kaubojima, bespuce Sjevera s lovcima na zlato, zagrebacki Gornji grad s plemicima, bila su tek neka poprišta cudesnih stripova pomocu kojih su milijuni citatelja obišli svijet! Impresivne crtacke kulture, u kojoj se koristio iskustvima postoktobarskog filma, westerna, njemackog ekspresionizma i fantastike - Maurovic je ostavio daleko iza sebe mnoge akademski obrazovane umjetnike ne samo u Hrvatskoj.
Stoga je sjajna vijest da je Graficka zbirka Nacionalne i sveucilišne knjižnice otkupila od Roberta Neugebauera (sina crtaca Waltera Neugebauera) originalne strip crteže legendarnog autora, uz veliku pomoc Ministarstva kulture, koje je brzo reagiralo kupivši ih po cijeni od 211.600 kuna. Iako je dosadašnji vlasnik kod kojeg su stripovi bili pohranjeni u neodgovarajucim klimatskim uvjetima imao vrlo primamljive ponude stranih kupaca i hrvatskih poduzetnika, želio je brigu o stripu prepustiti vrhunskoj njezi graficke zbirke, gdje ce djela biti adekvatno pohranjena i obradena. Iznos je sukcesivno isplatilo Ministarstvo kulture, koje svakako za ovaj potez zaslužuje sve pohvale.
Kako istice mr. Mikica Maštrovic, voditeljica Graficke zbirke NSK, rijec je o najcjelovitijoj i najvecoj zbirci Maurovicevih stripova u posjedu države. Izuzev malog broja djela koje je otkupio rijecki Muzej suvremene umjetnosti i stotinjak crteža erotskog sadržaja i slika što su pohranjene u zagrebackoj Modernoj galeriji, Mauroviceva djela, usprkos svjetske kvalitete, nisu u izvorniku sacuvana niti u jednom hrvatskom muzeju ili galeriji. Velik broj stripova, nažalost, 80-ih je s nakanom ponovnog tiskanja završio u Gornjem Milanovcu, odakle nije nikada vracen u Hrvatsku, a mnogi su izgubljeni.
Novo blago Graficke zbirke cini 525 stripova crteža od kojih su neki najznacajniji majstorovi stripovi - od prvih »Vjerenica maca« i »Podzemna carica«, pa sve do klasika »Knez Radoslav«, »Ahuramazda na Nilu«, »Tomislav«, »Mrtvacki brod«, »Opsada«, »Plantaža Beranda«, »Brodolomci na otoku Mega«, »Gricka vještica«, »Rankov odred«, »Zlatni otok«, »Crni jahac«, pa sve do ilustracija iz »Zabavnika«.
Sve su to remek djela strip stvaralaštva, istice Mikica Maštrovic, djela koja ce nakon zaštite moci proucavati istraživaci Mauroviceva opusa kojim se, ne zaboravimo, bavila najveca naša povjesnicarka umjetnosti dr. Vera Horvat Pintaric davši stripu sveucilišnu podršku, uvodeci ga u predavanja i analize, što su slijedili mnogi, da bi danas strip u Hrvatskoj bio gurnut na žalosne margine.
A Mauroviceva biografija pustolovna je poput njegovih prica. Sin Bokeljke i Slovenca (apotekarskog službenika austro-ugarske vojske prezimena Maurowitch), roden je 1901. u malom mjestu Muo, kraj Kotora. Nakon kratkog boravka u Krakowu, obitelj se preselila u Dubrovnik gdje je Andrija proveo djecaštvo. »Moje djetinjstvo u Dubrovniku bilo je puno slobode, fizicke akcije, divljanja...sve me zanimalo i to je mislim velik dar sudbine, ta želja da se sve vidi..bez toga cini mi se, ne bih postao slikar, prije svecenik!«, kazao je. Bio je slab dak, ali je izvanredno crtao, što su mu ucitelji uzimali za dobro, te je cak izlagao kao gimnazijalac u dubrovackim galerijama.
U Zagreb je prvi put došao 1920., želeci studirati slikarstvo, no zbog nesredene financijske situacije vraca se kuci. U meduvremenu se, zanimljivo, bavio glumom u sarajevskom kazalištu, nastupajuci cak u nekoliko nijemih filmova. Godine 1922. uz potporu dubrovacke opcine ponovno zapocinje studij na Likovnoj akademiji, no profesore je smetalo što je radio za graficke zavode i knjižare »te im tako konkurirao«. Kazali su: »ili akademija ili posao«. Tako je, najbolji student crtanja ostao na Akademiji samo godinu dana, duhovito kazavši »talentirani se covjek na Akademiji zna iskvariti, zatvoriti u šablone, ja sam otišao u štampu, ilustratore, neprekidno crtajuci i tako sam se ucio«...
Poceo se svesrdno baviti crtanjem ilustracija, karikatura, plakata, a kasnije i grafickim dizajnom. Kako istice istraživac njegova opusa Veljko Krulcic, tadašnja Mauroviceva produktivnost nije bila samo rezultat egzistencijalnih potreba, vec i »kreativnog htijenja i želje da svakodnevnim radom napreduje«. Ne cudi stoga da u prvoj polovici tridesetih Maurovic postaje vodeci zagrebacki ilustrator, crtajuci za dnevnike »Jutarnji list«, »Novosti«, ilustrirani periodicni tisak »Koprive, »Ženski svijet, »Kulisa«, uz to je ilustrirao knjige domacih i stranih pisaca, a za tiskare »Rožankovski«, »Tipografija« i »Jugo-štampa« crtao plakate, kalendare i oglase, posvecujuci se u rijetkim trenucima i slikarstvu. Impozantan opus od nekoliko stotina ilustracija, karikatura i crteža, izradio je za »Koprive« u kojima ce 1929. poceti raditi tzv. proto stripove, crtane šale u nekoliko slika.
Prve prave stripove zapocinje raditi 1935. godine u »Novostima«. Nakon što su citatelji upozoreni dan ranije »potražite svi sutrašnji broj jer cete u njemu naci zanimljivu i senzacionalnu stvar« , u nedjelju, 12. svibnja 1935. »Novosti« objavljuju oglas »u današnjem broju zapocinje roman u slikama "Vjerenica maca" - izraden u obliku napetog novinskog filma prema djelu francuskog pisca Paula Fevala...«. Prve dvije pasice Maurovica i scenarista Krešimira Kovacica, otvorile su »novu vizualnu eru«.
Atraktivna fabula o plemickim intrigama na francuskom dvoru 18. stoljeca, avanturama odvažne Henriette, požnjela je velik uspjeh. Vec u prvom stripu Maurovic pokazuje svoje »specificno likovno bogatstvo, prepoznatljivi nemirni crtež i samosvojnu strip-režiju koje ce kasnije biti nazvane »Maurovicevim stilom«. Iako je isprva koristio poteze »uobicajene za slikare i ilustratore«, sa svakom se daljnjom pasicom oslobadao, pocevši oblikovati procišcenije slicice.
Fantastican uspjeh stripa, navodi redakciju »Novosti« da pokrene tjednik »Oko - prvu zagrebacku strip reviju u kojoj Maurovic uz pomoc scenarista Božidara Rašica što se nadahnjivao tadašnjim bogatim zagrebackim kino-repertoarom, crta »Plijen demona džungle« (King Kong), »Razbojnikovu vjerenicu« (krimici Edgara Walacea), »Krvolok iz Tanipura« (Tigar iz Ešnapura), »Testament porodice Armstrong«. Slijedili su vrlo ambiciozni stripovi »Ognjem i macem« kojeg teoreticari stripa smatraju remek djelom stripovne umjetnosti, »Zlatarevo zlato«, »Luta Chagos« i »Gunka Das« u kojima je Maurovic impresivno zavladao praznim prostorom i nacinom tuširanja koji se u svjetskim relacijama poceo primjenjivati tek 30 godina kasnije!
Nakon »Vjerenice maca«, crta za »Novosti« strip »Podzemna carica« i »Ljubavnica s Marsa«. Prvi je strip prica o troje ljudi što se spuštaju celicnom iglom u središte Zemlje gdje pronalaze cudesni grad Avankaran gdje je vladala zlobna carica Trimena.
Bilo je to »socijal-utopisticko videnje društva u kojem je sve zajednicko«. Stanovništvo podzemnog svijeta je, naime bilo podijeljeno u klase ljudi šišmiša koji se bave lovom, poljoprivredom i ratovanjem, srednju klasu ljudi koji se bave tehnikom i industrijom, a vladaju ucenjaci, umjetnici i književnici. I drugi je strip »Ljubavnica s Marsa« (adaptacija znanstveno fantasticne price "Aelita" Alekseja Tolstoja), pratio avanture inženjera Losa koji s bivšim vojnikom Gusjevom leti na Mars, gdje pronalaze visoko razvijenu, ali razjedinjenu civilizaciju u kojoj se Los zaljubljuje u svemirsku ljepoticu Aelitu, dižuci s Gusjevom revoluciju protiv vladajuce klase...
Maurovic se, valja reci, nikad nije ugledao na druge strip majstore. Prema stripu odnosio se na izrazito režiserski nacin cemu su bez sumnje pridonijeli i cesti odlasci u kino, gdje je uživao u westernima »studirajuci pokrete konja«. Godine 1936. nastaju maestralni stripovi »Trojica u mraku« i »Sedma žrtva«. Prica o mladicu Danu koji odrasta u šumi i koga na putu stalno prati jato divljih gusaka, divlji konj Satan i vuk Bart - vrhunac je strip stvaralaštva uopce, a likovi su postali besmrtni junaci.
U to vrijeme Maurovic zapocinje suradnju s legendarnim zagrebackim fotoreporterom Franjom Fuisom. Prvi njihovi stripovi »Kugina jahta« i »Lutalica Chagos« bili su vezani uz morske avanture, nakon cega je slijedila najveca njihova uspješnica - trilogija »Gospodar zlatnih bregova«, »Sablast zelenih mocvara« i »Posljednja pustolovina Starog Macka«, koje povezuje lik glavnog junaka Old Mickeya, alias Starog Macka - slobodoljubivog, tvrdoglavog starkelje crnog humora koji se »uporno bori za pravdu«. Maurovic je uvijek isticao da mu je Stari Macak najdraža kreacija u kojoj je »anticipirao svoj izgled pod stare dane«. Crni jahac, Polagana Smrt, papiga Penelopa i konj Tupan donijeli su Maurovicu slavu kakvu nikada niti jedan autor stripa nije doživio. Citatelji su znali zvati redakciju »Novosti« tražeci novinare da ima ispricaju nastavke stripa!
Kada Fuis pokrece 1938. svoj »Mickey« strip - Maurovic mu crta »Ubojicu s djecjim licem« i »Tirani Gran Caka«, no, zbog sukoba s Fuisom 1938. prekida suradnju. Nakon neobjašnjive jednogodišnje stanke, ujesen 1939. uspostavlja opet suradnju s »Novostima« i Fuisom, objavivši do pocetka rata avanturisticke stripove »Zlato«, »Junaci sa granice«, »Velika glad u plemenu Gula-Gula«, »Brod bez kompasa« i »Mrtvacka trojka«.
Izbijanjem rata, dotadašnji dnevno informativni tisak prestaje izlaziti, pa se produkcija stripa naprasno prekida. Dvije godina Maurovic se bavi slikarstvom, a 1943. prikljucuje se novopokrenutom »Zabavniku« crtajuci »Grob u prašumi« (avanture brace Seljan) i »Kneza Radoslava« (ep o doseljenju Hrvata), za koje teoreticari isticu da su »teško ponovljiva remek djela što su nadvisila sve ostalo u svjetskoj produkciji«. U isto vrijeme zapocinje Maurovicev rad na kompleksnom stripu »Ahurmazda na Nilu« - za kojeg scenarist Radovanovic istice da je bio udžbenik perziologije i egiptologije.
Prije odlaska u partizane crtao je »Zlatni otok« po slavnom Stevensonovom romanu, i povijesni strip »Tomislav«, no, nažalost nije ih završio. »Zlatni otok« je nastavio Walter Neugebauer, a »Ahuramazdu« i »Tomislava« student ALU Albert Kinert.
U partizanima je ilustrirao zidne novine, pisao parole, radio borbene plakate. U tjedniku »Novi svijet« 1945., po scenariju Marcela Cuklija, radi »Mrtvacki brod« - o avanturama mornara Galea. Godine 1946. dolazi do zastoja u strip produkciji, komunisticka je vlast strip smatrala »lošim, kapitalistickim« utjecajem. Nakon Brozova raskida sa Staljinom, opet se pojavljuju stripovi, pa Maurovic 1950. na stranicama »Pionirske zastave« objavljuje strip »Mimo i njegova ceta«, te »Duh u logoru«.
Slijedece godine u novopokrenutu »Horizontu« crta »Meksikanca« po Londonu, a nakon toga stripove s nacionalno povijesnom tematikom »Opsada« i »Cvijet u kamenu«. S stripom »Plantaža Beranda« javlja se u »Vjesnikovom zabavnom tjedniku«. Velik odjek postiže s »Jahacem usamljene zvijezde«, usput radi remake »Trojice u mraku«, te strip »Crveni oraci« o Indijancima. Drugim svjetskim ratom bavi se u djelima »Brodolomci na otoku Mega« i »Protiv smrti«. Iscrpljen radom, odlazi u bolnicu, nakon cega postaje »nov covjek«, prestaje pušiti i piti, dovevši svoj život do »granice asketizma«.
Ponovno je bljesnuo kolor stripovima u »Plavom vjesniku« od 1960. do 1963. Po scenariju Norberta Neugebauera nastaju egzoticni stripovi »Biser zla« i »Ukleti brod«, »Kišova zagonetka«, »Uglomi, gospodar pecine«, »Rankov odred« i »Cuvaj se senjske ruke«, te »Djevojka sa Sijere«. Redakcija »Vecernjeg lista« potom ga angažira za »Gricku vješticu«, no, uvidjevši da bi izlazak stripa trajao osam godina, bez objašnjenja prekidaju strip nakon 18 mjeseci.
Posljednja faza stvaralaštva obilježena je suradnjom s Rudijem Aljinovicem. Njih su dvojica za »Plavi vjesnik« kreirala strip »Barba Niko i Ivo«. Godine 1964. nastaje strip »Posljednja petorica« gdje bijele površine prekriva sivim tonovima cime postiže važnu medijsku inovaciju. Posljednji stripovi jesu »Povratak Starog Macka« 1968. i »Sinovi slobode« u »Modroj lasti«. Nove generacije citatelja nisu, medutim, prihvatile Starog Macka kao one prije rata.
Sedamdesetih se Maurovic povlaci u osamu, slikajuci velika ulja na platnu s motivima mora i propasti svijeta, te stripove pornografsko-erotskog sadržaja. Shrvan teškom bolešcu, umro je 2. rujna 1981.
Marina Tenžera
|
|
Topic Locked
