| Author |
 Topic  |
|
Djole
stripovi.com suradnik
Serbia
11876 Posts
Member since 03/11/2002 |
 Posted - 06/10/2004 : 14:20:37
|
Interesantan text koji razmatra zašto smo opsednuti željom da citamo o jadu i bedi, i to ne samo u stripovima, a svakako ne samo u americkim stripovima.
BY LEE BARNETT
I was rereading Watchmen the other night. It's one of my favourite standby trade paperbacks, i.e. a book that if I want to read something, I know I won't be disappointed. Every time I read it, I'm rewarded by spotting something new, some element of the structure or story that I hadn't noticed previously. I suspect that's as much to do with the changes that I've gone through over the years I've owned the book as it is to do with having missed something in the past.
Despite my reservations about the whole "this is how super-heroes would really act" ( I kind of agree with Peter David's take on the ending - the world wouldn't come together in response to the attack; they didn't after 9/11, after all), I noticed something that has been poking into my consciousness whenever I read any number of super-hero team comic books.
And that is that there's no realistic connection to, or association, with the day to day successes in their "real lives". I'm not even talking about the monumental things like weddings and funerals, but the more mundane things.
To show what I mean, let's take an example from real life, all the more relevant since many super-heroes, even those in teams, have 'day jobs'.
I have a day job as well. Until last week, I was financial controller of the company that employs me. And then, last Friday, I was promoted to Head of Finance of the company.
When I told friends and acquaintances, I was overwhelmed by the number of emails and invitations out to the pub to celebrate my success. And, sharing my success with those people just added to the enjoyment I was experiencing.
Aaron Sorkin summed it up beautifully in a relatively early episode of The West Wing, in which one character says:
"I want to be a comfort to my friends in tragedy. And I want to be able to celebrate with them in triumph."
That's it summed up right there: tragedy and triumph.
The tragedy angle is more than taken care of in comics. I can recall, without really trying all that hard, many occasions where death or personal disaster have struck denizens of Marvel or DC and other characters are quickly there with sympathy, help, advice. The sort of thing that would and does happen in what we laughingly refer to as 'real life'. Jason Todd is killed by The Joker, and Dick Grayson is shown being consoled by his girlfriend.
At the moment, as you probably know, there's a book entitled Identity Crisis, during which various spouses (and ex-spouses) are going not so gently into the night; sympathy exudes from the page in bucketloads.
But what about the triumphs, eh? What about them?
Where, for example, were Dick Grayson's friends when he graduated from the Blüdhaven Police Academy?
The man had, after all, just spent several months putting himself through an, even for him, testing regime, and he graduated. Even with his activities as Nightwing, Dick Grayson accomplished something on his own, with no
support from his mentor. He was getting a paycheck for probably the first time. (Admittedly, given that it was Blüdhaven, it was probably paid for with proceeds from a drugs bust, but the thought's there.)
And who did he tell? Well, we don't know that. But who was there at the graduation to wish him congratulations? No-one. The only people who were shown expressing any reaction at all showed either disdain or flat disapproval.
Matt Murdock, Daredevil. In all the years we've seen him in action as a lawyer, he must have won some decent cases. You don't get the reputation that he apparently has as a lawyer without winning big a few times. And who of the people that are supposed to be his friends ever calls him up to say "Hey, Matt - nice win!"? Exactly.
Reed Richards, inventor extraordinaire. You'd think that if he came up with a great invention, then Tony Stark would telephone to say "well done", wouldn't you? But, no.
And it's not just Marvel. Clark Kent, we're told, is a Pulitzer prize-winning journalist. So why don't those in the Justice League who know that he's Superman (damn, I haven't spoiled anything for anyone there, have I?) make a comment or two about a story he's written that they really enjoyed?
Kyle Rayner was, like Steve Rogers for a time, a commercial artist. If he did a piece of work that he was really proud of, it would be perfectly natural for him be showing it to his friends.
It's not even limited to the adults. DC's Teen Titans book is one that I enjoy. Well written with really nice artwork... but given that the whole premise of the book is what teenage super-heroes do when they hang together at the weekend, you'd expect that they'd be pleased for each other when they've had a good test result at school, or won a personal victory of some sort, or even got a smile from someone they had a crush on. Well, wouldn't you?
But, no, because that's not the way that it happens in comic books.
As I've mentioned before, comic books have their own set of rules and conventions, and it appears that one of them is that the little daily triumphs escape unacknowledged.
Of course, it's not only the little ones that go unnoticed.
Wouldn't it be cool if just once, after [insert your favourite hero] defeats the world- or city-endangering plans of [insert your favourite hero's arch enemy], there was some acknowledgement that they'd done well from
their peers?
And no, before anyone mentions it, I don't count the Fantastic Four Roast by Fred Hembeck.
But it's a serious question. We all know that a friend in need is a damn pest, but don't you like to celebrate friends' triumphs? So what makes the super-heroes any different?
One answer could be the old standard about "there are 22 pages a month, twelve months a year; you don't see what they get up to the rest of the time." This is what I refer to as "The Wolverine Excuse", since it explains how he can be in seventeen books in one month. OK, I exaggerate, but not by much. That explanation works, but only to a limited extent. All the emotional support, cheering and celebrating? Happens off panel, my friend. Well, that would be ok if it was the occasional celebration that we miss But it's not - Celebrations, because they're so rare , becomes conspicuous by their presence.
Another explanation could be called the "Live Fast, Die Young" excuse; i.e. because their lives are lived at such a pace, what us normal people would consider worthy of celebration is merely the flannel and froth of life to them. They'd no more celebrate things outside their costumed identities than we'd celebrate getting the right change when we buy a newspaper. The problem is that this excuse works no better for me than the first, since it's perfectly natural to want to share your friends' triumphs. no matter how great or petty. And it leaves out the fact that even celebrations by non-powered characters are rare.
Finally, one could argue that the reason we don't see it is a matter of choice because when people are celebrating, there's no conflict. And without conflict, there's no drama. As I say, an arguable case.
It's not, however, an argument you'd win.
No drama, no conflict during celebrations? Even leaving aside the tensions that run riot at a family get together, all you have to do is look around at any 'formal' party and there are stories beneath the surface. Even in the midst of celebration there can be dramatic tension.
Of course, there is something to be said for the current attitude. Even getting together for a birthday drink with colleagues after work can be slightly dangerous in its own right:
Anyone for birthday cake?
GOING CHEEP is (c) Lee Barnett 2004. All rights reserved.
"Well, wobble my webs and call me shaky!"
|
Edited by - Djole on 08/10/2004 12:39:32
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 06/10/2004 : 15:08:26
|
Covjek je sam sebi odgovorio na postavljeno pitanje.
Nakon spašavanja svijeta od Marsovaca i nuklearnih bombi,super-herojima je besmisleno hvaliti se o povišici na regularnom poslu ili dobivenom slucaju.Drugi dio odgovora leži u cinjenici da su tragedije super-heroja dominantne u njihovim razmišljanjima,a dostignuca su norma koja jednostavno mora biti dostignuta.Trece,likovi u stripovima su 100% self-reliant,tako da sve pobjede i poraze proživljavaju sami,u svojoj glavi,jer su sami odgovorni za njih.Kad izgube,krivica je samo njihova,kad pobijede,osjecaj je fenomenalan,jer su sami zasluzni za pobjedu i ne moraju dijeliti zasluge s drugim osobama...
A osim toga,nikad ne bih kupio strip na cijoj naslovnici piše:
"Ne propustite...Peter Parker je dobio 5 iz kolokvija iz biokemije!!!"
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
 |
|
|
Djole
stripovi.com suradnik
Serbia
11876 Posts
Member since 03/11/2002 |
Posted - 06/10/2004 : 16:51:04
|
Vidiš, ja bih.
btw, baš sam hteo da te pitam kao jednog od redih spajdofila na forumu - jel citaš Sins past?
"Well, wobble my webs and call me shaky!" |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 06/10/2004 : 17:25:02
|
Pa,to razmatranje se onda može proširiti na pitanje "zašto nikad ne vidimo likove u stripovima kako vrše nuždu?".Smatram da nedostatak prijateljske podrške prilikom osobnog trijumfa ne utjece na kvalitetu nekog stripa.Iako,ja bih volio citati kompletni trening nekog junaka,ali baš u detalje,recimo:Osobni dnevnik Daredevila:Ustao sam se u 6.30,pola sata sam vježbao izoliranje zvukova i mirisa iz okoline.7.00 doruckovao sam male cevape (što sve stavljaju u njih,fuj).8.00 u teretani sam postavio personal best na benchu.9.00 pretrcao 10 km na pokretnoj traci,itd.itd.
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
|
|
|
Djole
stripovi.com suradnik
Serbia
11876 Posts
Member since 03/11/2002 |
Posted - 06/10/2004 : 17:39:39
|
Ne razumeš - nije Barnett mislio na to da hocemo svaki detalj iz života likova. Ali ih ne vidimo kako trijumfuju i onda uživaju u trijumfu. Pogledaj upravo Spajdija, pored svih loših stvari koje mu se dešavaju, covek bi trebalo da skace od srece kada ima svaku malu zadovoljštinu (doduše De Falco je imao jednu božicnu epizodu u kojoj Peter prica sa Nateom Greyom, i presrecan je što može da priušti da kupi MJ nove cizme - jedna od meni dražih epizoda, iako je se verovatno niko drugi ne seca). O takvim stvarima govorim. Pogledaj Maison Ikkoku - banalna stvar kao što je fakat da je Godai konacno položio prijemni ispit izaziva salve oduševljenja kod citatelja.
Jednostavno, u stripovima i uopšte u našim pricama, ne vidimo dovoljno srece. Pogledaj školsku lektiru - skoro sve knjige koje su tu su tragedije. Najveca ljubavna prica svih vremena? Dva mrtva ljubavnika. Ko dobija Oskara, komedije?
Clive Barker je dobro zapazio ljudsku fascinaciju morbidom. U Evervillu je uveo tri lika, Jai Wai, ili kako su se vec zvali, polubožanstva koja idu svuda gde je ljudska nesreca i posmatraju. Što tragicnije, to bolje. Na zgroženo pitanje jednog od drugih likova u romanu "Pa zar ne osecate ništa dok ljudi ginu", sledi odgovor - naravno da osecamo, baš zato i idemo tu gde je patnja, jer želimo da osecamo. I to je ljudksa priroda - nije umetnost dok se ne rasplacemo. Price koje nas doticu moraju da budu mracne ili tužne, moraju da budu tragedije...
O tome je rec...
btw, ne rece ništa za Sins past?
"Well, wobble my webs and call me shaky!" |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 06/10/2004 : 17:42:21
|
Sorry,išao sam pojesti nešto.
Nisam citao Sins past,ali po onome što sam vidio na internetu,koncept je zanimljiv i može otici either way.Samo bih rekao da mi se ne svida ideja blacenja Gwen Stacy,kao,nije spavala s Peterom,ali je s Harryem,ili još gore,s Normanom...Spidey goes Melrose place?
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 06/10/2004 : 17:51:42
|
A što se gornjeg posta,tice,prijatelju,nitko nije bio sretniji od mene kad su Spider-mana oslobodili svih optužbi za ubojstvo kapetana Stacya i Normana Osbornea :)
Zapravo,u Spider-manu je taj balans OK.I sasvim je prirodno da se citatelj raduje kad junak dobije svojih pet minuta.
Ja se sjecam da je Peter Parker,kad je diplomirao (iako mu je falila ocjena iz tjelesnog),imao podršku prijatelja,ali mislim da je autor teksta imao neke druge stripove na umu,a ne Spider-mana.
Uvijek je lakše napisati tužnu pjesmu,nego onu koja govori o sreci i veselju.Tako to ide.A možda u podsvijesti ne želimo da Charlie Brown ostvari home-run,jer bi to možda znacilo da nas je prešišao u nekom aspektu zivota.
Ali,uvijek možeš naci neku off-beat epizodu na tu temu.Recimo,Spider-man je jednom otišao u predgrade i "borio" se s kucnim ljubimcima,prometnim policajcima,namigušama itd.Samo treba tražiti.Ali,ponavljam,zgodno je vidjeti heroja u papucama na trenutak ili dva,ali kad se pojavi bat-signal... :)
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 06/10/2004 : 18:41:32
|
Evo,još sam malo razmislio o svemu,i mogu reci da mi pada na pamet dosta situacija u stripovima gdje junaci imaju podršku.Spider-man:Mary Jane maksimalno podržava Petera u svemu,uvijek ga bodri,cak se bila spremna preseliti u drugu državu i prekinuti svoju karijeru super-modela zato što je on dobio ponudu za posao u struci.Pa svako malo odu na piknik,pa se maze na kaucu i slicno.
Daredevil:sjetimo se što su sve Matt Murdock i Karen Page prošli u "Born again",pa opet,zadnja stranica je nagrada sa preživljeni pakao,jer nije pobijedio heroj,nego covjek iza heroja.
Zagor:na kraju skoro svake price,Duh sa sjekirom dobije priznanje od nekog indijanskog plemena,slijedi fešta i višednevni odmor u kolibi u mocvari.
Mister No:na kraju avanture,organizira pijanku i zbari neku djevojku,a ljudi mu se zahvaljuju što im je spasio živote ili hvale njegove pilotske sposobnosti...
Ono što sam htio reci je...
mislim da to nije neki znacajni problem u stripovima.
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
|
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7368 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 06/10/2004 : 19:38:11
|
Ak' se mene pita, mislim da autor teksta pretjeruje, i vidi problem u onome u cemu zapravo nema problema. Trebao bi se covjek malo više opustit i ne razmišljat' toliko dok cita marvelove stripove. Ovaj cijeli clanak je samo jedno pomalo dosadno i naporno sitnicarenje.
if I make a lot of tinsel then people will want to if I am hardened no fear of further abandonment if I am famous then maybe I feel good in this skin if I am cultured my words will somehow garner respect |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 06/10/2004 : 19:59:31
|
To je to,kiky...a sad briši dok se Djole nije vratio :))
Šalu na stranu,bez obzira da li se radi o tragediji ili trijumfu,život ide dalje.Kad sam dao zadnji ispit,super sam se osjecao dan-dva,ali (iako je zadovoljstvo još uvijek tu,samo u ublaženom obliku) odmah sam se morao baciti na pisanje diplomskog rada.Heroji nemaju vremena za sjedenje na lovorikama i "basking in shadows of yesterday's triumph" (žao mi je,ali baš slušam Pink Floyd),nego moraju spasiti svijet...opet i opet i opet...
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
|
|
|
BOC
Advanced Member
Fiji
3587 Posts
Member since 01/12/2002 |
Posted - 06/10/2004 : 21:43:16
|
quote:
Originally posted by kiky
Ak' se mene pita, mislim da autor teksta pretjeruje, i vidi problem u onome u cemu zapravo nema problema. Trebao bi se covjek malo više opustit i ne razmišljat' toliko dok cita marvelove stripove. Ovaj cijeli clanak je samo jedno pomalo dosadno i naporno sitnicarenje.
if I make a lot of tinsel then people will want to if I am hardened no fear of further abandonment if I am famous then maybe I feel good in this skin if I am cultured my words will somehow garner respect
Cuj Kiky, svaki zagriženiji citatelj stripova si je postavljao pitanja kao lik koji je napisao ovaj tekst, barem ja tako mislim. Problem je u tome što covjeku superheroji nisu dovoljno životni, pa predlaže kako bi oni mogli postati kakrakterniji, bliži citaocu. Npr., slicna pitanja ja sebi ne bih nikad postavio citajuci Corta, Blueberrya, Love & Rockets ili Calvina & Hobbesa, jer tamo o likovima znamo sve, oni imaju svoj život neovisno o onome na papiru. Imam dojam da je Corto autor, a ne Pratt, kao da je Corto ušetao u kadrove stripa i poceo svoju životnu pricu. Ista stvar sa Hernandezovim Maggie & Hopey - njih dvije su toliko životni karakteri, možda stvarno i postoje, kao da su rekle Jaimeu da nacrta strip o njima i dale mu detaljne upute.
Medutim, Spajdi i ekipa imaju samo jednu svrhu - borba protiv zlocina. Kajaznam, nisam fan stripa, ali kad god sam citao nisam osjetio bogznakakovu povezanot izmedu Petera i MJ. Bilo bi dobro kad bi se pokrenuo neki spinoff serijal koji bi Spajdija prikazivao samo u obicnim situacijama - kako kupuje kruh i mlijeko, odlazi sa MJ u kino, oblokava se s ekipom... Naravno, takav strip bi bilo neusporedivo teže pisati, ali u tome i je car.
Highschool - it's like a prison. Sex you want, you don't get it. Sex you get, you don't want!
Sedemnajst, sedemnajst, mlad perspektiven kader, namesto glave radar!!! |
|
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7368 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 06/10/2004 : 22:14:06
|
Boc, mislim da je jedno og kljucnih pitanja kako bi citatelji prihvatili takvu promjenu u nacinu prikazivanja superheroja, jer marvelovci po meni sasvim dobro funkcioniraju onakvi kakvi jesu, strip-fanovi ih upravo takve i vole svih tih silnih godina koliko je vec Marvel na sceni. To je ta dobitna kombinacija od koje autori nece tako lako skrenuti i raditi promjene pod cijenu moguceg nezadovoljstva fanova. Jer nisu svi kao ovaj cika koji je napisao tekst, ipak je to malo riskantno taj tvoj prijedlog da se prikazuju u svakodnevnim, pomalo trivijalnim stvarima, jer tko bi to kupovao (osim ljudiju poput cike koji je napisao tekst, a nekako mi se cini da su takvi u velikoj manjini)? A tko zapravo zna ako bi samim time marvelovi stripovi postali nešto bolji. Velika vecina fanova ipak ne želi gledati Petera Parkera kako kupuje mlijeko... a to je ono na što se mora obratiti pažnja u ovoj stvari.
A opet ako netko želi nešto karakternije likove, pa neka si kupi neki karakterniji strip, pa barem i takvih ima na pretek. Raditi takve eksperimente na marvelovim junacima je po meni nepotrebno (i kao što rekoh riskantno).
if I make a lot of tinsel then people will want to if I am hardened no fear of further abandonment if I am famous then maybe I feel good in this skin if I am cultured my words will somehow garner respect |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 07/10/2004 : 08:14:17
|
Quote:
------------------------------------------------------------
Medutim, Spajdi i ekipa imaju samo jednu svrhu - borba protiv zlocina. Kajaznam, nisam fan stripa, ali kad god sam citao nisam osjetio bogznakakovu povezanot izmedu Petera i MJ. Bilo bi dobro kad bi se pokrenuo neki spinoff serijal koji bi Spajdija prikazivao samo u obicnim situacijama - kako kupuje kruh i mlijeko, odlazi sa MJ u kino, oblokava se s ekipom... Naravno, takav strip bi bilo neusporedivo teže pisati, ali u tome i je car.
Highschool - it's like a prison. Sex you want, you don't get it. Sex you get, you don't want!
Sedemnajst, sedemnajst, mlad perspektiven kader, namesto glave radar!!!
[/quote]
Za ostale super-heroje to možda i vrijedi,ali Spider-man obiluje takvim svakodnevnim situacijama.Privlacnost tog serijala je baš u tome što je Peter Parker jednako zanimljiv,ako ne i zanimljiviji,od Spider-mana.Ako paralelno i kronološki citaš Amazing,Spectacular i Web of Spider-man,dobit ceš sve aspekte njegovog života,tako da je tvoja strelica promašila cilj.
Batman odgovara toj klasifikaciji koju si spomenuo.Bruce Wayne,bogati playboy,ne nudi nikakvu mogucnost da se citatelj identificira s njim,dok je Peter Parker,siromašni student i freelance fotograf,jedan od nas.
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
Edited by - realist on 07/10/2004 08:15:55 |
|
|
|
Djole
stripovi.com suradnik
Serbia
11876 Posts
Member since 03/11/2002 |
Posted - 07/10/2004 : 10:09:58
|
@BOC
realist je vec rekao da kod Marvela ne važi to da su superherojštine glavne, naprotiv. Marvel je napravio svoju imperiju na super-herojima koji su ljudskiji od DC-ijevih. Svi znamo da je Spajdi Peter Parker. Svi znamo da je Mr Fantastic (kako ga retko ko i zove) Reed Richards, a The Thing Ben Grimm. Svi znamo da je Iron Man Tony Stark. Kako se zove Green Arrow? Jel nekog briga? Samo što je Marvel tokom devedesetih malko zaboravio na tu ljudskost.
@realist
Jeste, SPajdi je nekada bio odlican primer ravnoteže, pa donekle je i sada, u JMS/Jenkins eri, ali dosta dugo smo imali više meseci u kojima se Peter nije pojavljivao. Naravno, ti znaš da su MJ i Peter proveli godinu i kusur rastavljeni? A Karen Page je Kevin Smith upokojio.
Svi primeri koje si naveo za US stripove su ili iz osamdesetih. Tokom devedesetih je to, more or less nestalo. Trenutno se vraca, uglavnom zahvaljujuci Mooreu, ali šteta je ucinjena.
A italijani, pa dobro, ne bih baš rekao da se Mister No polomio od srece, naprotiv, narocito u pocetku. A Zagor da, on i jeste tako koncipiran, mada mi se cini da su nove epizode znacajno mracnije nego predašnje...
"Well, wobble my webs and call me shaky!" |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 07/10/2004 : 10:27:03
|
Da,znam da je Bullseye ubio Karen Page,da se za Mary Jane mislilo da je poginula u avionskoj nesreci,itd.itd.,ali nabrajao sam primjere iz glave da dokažem da likovi u stripovima ipak imaju podršku...Slažem se da je to u 90-tima nestalo,ali ako gledaš pricu u cjelosti,ti elementi su (ili su bili) prisutni...
Što se tice trijumfa i tragedije,mislim da sam sve vec rekao u gore navedenim postovima.Samo bih dodao da i u Marvelu postoje "profesionalni" super-heroji ciji privatni životi nas nimalo ne zanimaju (Avengers),i da tragedije,a ne trijumfi,odreduju junake.
A oni koji traže stopostotnu uvjerljivost u stripovima,bojim se da ih ceka višegodišnja frustracija...Stripovi jednostabno moraju imati stanovit odmak od stvarnosti.
Djole,koje je tvoje mišljenje o Sins past?
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
|
|
|
Djole
stripovi.com suradnik
Serbia
11876 Posts
Member since 03/11/2002 |
Posted - 07/10/2004 : 12:44:43
|
OK, stoji za Avengerse, i nekako je i logicno da nas za Kapetana Ameriku i ne zanima šta radi kao Steve Rogers (mada bi tu mogla da se povuce fina paralela izmedu zvanicnih americkih ideala olicenih u Kapetanu, i svakodnevnog života olicenog u Rogersu - ali to je ideja za neki drugi put).
A mislim da i trijumfi itekako odreduju junake, tj. likove, cak i više nego tragedije. Inace, da, super-herojski stripovi treba da budu otkloni od stvarnosti (ne i stripovi uopšte), ali ja sam hteo da proširim temu na price uopšte, ne samo na stripove, i svakako ne na superherojske.
Sins past? Cekam da se završi. Ako neko ne ubije JMS-a pre toga. Ali moram priznati da nisam baš želeo da vidim scenu u kojoj Nornam tuca Gwen...
"Well, wobble my webs and call me shaky!" |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 07/10/2004 : 13:04:57
|
Ovisi otkud pocneš gledati.Ako heroj stane na noge nakon tragedije,to je svojevrsni trijumf,ali ako nakon trijumfa heroj shvati da je ostao sam,onda je to tragedija.OK,i tragedija i trijumfi podjednako odreduju likove u stripovima.Pošteno?
Dobro si rekao "Ako netko ne ubije JMS-a prije toga".Ja vec tražim covjekovu adresu da mu pošaljem pismo-bombu :))
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
|
|
|
Djole
stripovi.com suradnik
Serbia
11876 Posts
Member since 03/11/2002 |
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 07/10/2004 : 19:34:00
|
Onako usput,nabavio sam prvi dio "Sins past".Crtež odlican,tekst vrlo dobar,ali jebiga,sad kad znam kuda to ide,jednostavno me odbija...
Velika prašina se digla na forumima.90% fanova je pissed off jer smatraju da je JMS pretjerao.I ja sam medu njima.Ajde da ju je Peter Parker okrenuo,onda OK,ali ovako je to previše perverzno.Mislim,Gwen Stacy dobrovoljno daje Normanu Osborneu?Zvuci kao loš vic.Neki fanovi cak pozivaju na bojkot,ali vecina kaže da ce procitati pricu do kraja i da ce onda odluciti što ce i kako ce dalje.
I JMS je dao komentar.Ide ovako nekako:"Nisam ja zasrao,citatelji su previše konzervativni i imaju stanovite probleme oko seksualnosti."
Nece ici,nikako nece ici.Sve dobro što je napravio,izbrisao je ovim potezom.I ja cu sacekati kraj price,a onda cu najvjerojatnije donirati te stripove mojoj kanti za smece,gdje im je i mjesto...
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
Edited by - realist on 07/10/2004 19:35:09 |
|
|
|
Djole
stripovi.com suradnik
Serbia
11876 Posts
Member since 03/11/2002 |
Posted - 07/10/2004 : 19:37:52
|
Da, video sam da pozivaju na spaljivanje po netu.
Videcemo. Ovo bi bilo jezivo retkonovanje, nije da je JMS-u to strano, ali ipak, morace da bude apsolutni genije da ovo izgura kako treba, tj. da Gwen ipak nije spavala sa Normanom, a da nije po sredi "to je samo san" fora.
Ako uspe, svaka cast.
"Well, wobble my webs and call me shaky!" |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 07/10/2004 : 19:47:33
|
Da...sorry što ti upropaštavam topic,znam da si ga otvorio sa sasvim drugom namjerom...
Ali,moram se vratiti na to,takav sam :)
Sad Spider-man mora trpiti i poniženja tipa:"Hej,jesi li znao da je Gwen imala madež na lijevom guzu?A kako mala pu**..."
Po meni,jedini logican rasplet koji bi (možda) zadovoljio die-hard fanove bila neka droga u picu,i da Spidey dobrom starom Normu (koji ne može ostati u grobu,a izgleda ne može ni kontrolirati svog goblina u hlacama)otkine glavu i šutne ju u Hudson river.Ili to,ili Peterove orgije s MJ,Liz Allen i Gweninim klonom...
...što bi bio sasvim normalan slijed dogadaja.
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
Edited by - realist on 07/10/2004 19:49:26 |
|
|
|
Djole
stripovi.com suradnik
Serbia
11876 Posts
Member since 03/11/2002 |
Posted - 08/10/2004 : 09:46:18
|
Ma ionako nikome nije interesantno da diskutuje o morbidi u pricama koje citamo, tako da nije problem. ;)
Ovo za droge nije loše. Ali ostaje problem što je MJ znala i cutala osam godina...
"Well, wobble my webs and call me shaky!" |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 08/10/2004 : 11:17:06
|
OK,drago mi je da ti ne smeta moje raving and drooling o Spider-manu,pa cu nastaviti :)
Hmm,možda je i MJ spavala s Gwen.Bile su mlade,u fazi eksperimentiranja."Tigre,nakon Gwen,ni jedan muškarac me nije mogao potpuno zadovoljiti.Ni ti,ni Harry,ni Flash,ni Harry i Flash zajedno,a sjecaš se kad me je Jonathan Ceasar oteo,bilo mi je dosadno,a on je bio tako nježan"....bah,ostaje gadan okus u ustima.
Ne razumijem tu Marvelovu fiksaciju bezdušnog silovanja (doslovno) prošlosti.Retake,retake of origin retake...
Malo sam razmišljao o seksualnoj manipulaciji u Marvelu.Kad se Black Cat pucala s Foreignerom,to je bilo OK,jer se htjela osvetiti Spider-manu zato što je prekinuo s njom (iako je na kraju popravila stvar).Felicia Hardy je uvijek bila seks-bomba,zdrava žena sa zdravim potrebama,i,po meni,to je uspješno produbljivanje (no pun intended) njenog lika.
Karen Page u "Born again"...malo je snimala sumnjive filmove,postala je narkicka,prodala je Daredevilov identitet za šaku droge,prostituirala se s onim mafijašem da bi zauzvrat dobila fiks i transport u SAD,ali sve je to bilo s ciljem da dode do jedinog covjeka kojeg je istinski voljela.I to je OK...
Ali,ova nekrofilska pedofilija,koja nema nikakve veze s kontinuitetom (Gwen je otišla u London,a ne u Francusku)jednostavno nema nikakvo opravdanje...
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
|
|
|
Djole
stripovi.com suradnik
Serbia
11876 Posts
Member since 03/11/2002 |
Posted - 08/10/2004 : 11:31:54
|
Opravdanje ceš dobiti kada se bude znalo u koliko se primeraka prodao ASM #512, a u koliko ce 513...
"Well, wobble my webs and call me shaky!" |
|
|
|
realist
Senior Member
Croatia
1206 Posts
Member since 09/09/2003 |
Posted - 08/10/2004 : 12:24:56
|
Tragedija za citatelje i trijumf za Marvelovu blagajnu :)
Nema sumnje da ce fino zaraditi na tome,kontroverza se uvijek najbolje prodavala.Ali,dugorocno su si napravili medvjedu uslugu,jer nitko nece nastaviti kupovati serijal.
I sad sam se bolno prisjetio zašto vec desetak godina ne kupujem americke sveske,vec samo trejdove i skenove.Sad se moram živcirati sljedecih 6 mjeseci... :))
Nego,Djole,ako sam dobro shvatio,ti si na broju ASM 512.Koje izvore koristiš,pretplata,ucjena,što li?U More Comicsu je najfriškiji broj 509...
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš,nego sedam dana u bijedi. |
|
|
|
Djole
stripovi.com suradnik
Serbia
11876 Posts
Member since 03/11/2002 |
Posted - 08/10/2004 : 12:34:29
|
US svesku mislim da nisam kupio barem tri godine. Cemu, kada su trejdovi jeftiniji, zgodniji za citanje i cuvanje i nabavku, a i hebeno dobro izgledaju na polici? ;)
A izvori, pa DC++, naravno...
Inace, da, takve stvari uobicajeno se vrate kao bumerang i upropaste prodaju, osim ako nisu izvedene jezivo dobro. Dobar primer loše izvedbe je saga o klonovima, prodaja jeste porasla u pocetku, ali je posle otišla bestraga (mada... možda to ima veze sa tim što je cela prica trajala tri godine? Onaj ko hoce da ga boli glava šta se dešava u strip tri godine, a da ni sami scenaristi pojma nemaju, vec cita X Men). Dobar primer dobre izvedbe je Emerald Twilight - jeste Hal Jordan je šiznuo i pobio ceo GL Corps, a šiznuli su i citatelji, ali dok je Ron Marz pisao taj strip, on se prodavao bolje nego ranije, bez obzira na blasfemiju sa kojom je poceo. To što je dobijao preteca pisma druga je prica, ali ni JMS nije daleko od toga...
"Well, wobble my webs and call me shaky!" |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Topic Locked