| Author |
 Topic  |
|
|
zagorcar
Starting Member
2 Posts
Member since 17/10/2004 |
 Posted - 17/10/2004 : 19:47:57
|
OBMANA
Brod se je usporeno spuštao na planetu Vangolus, parajuci sunceve zrake i ljubicastu atmosferu. Brod je bio okrugao i pljosnjat kao tanjir. Unutra u brodu nije bilo nikoga budnog. Naime, brodom je upravljao kompjuter TA78, a jedini ljudski clan posade je spavao u dubokoj hibernaciji. Kompjuter TA78 je bio najnoviji pronalazak inženjera koji su radili za kompaniju Astra.
Planeta Vangolus je dobila ime po naucniku Dimitriju Vangolusu koji ju je otkrio koristeci napredne teleskope kompanije Astra sa Jupitera Ka89. Vangolus se nalazi u galaksiji LTDOOR 67.
Brod se je konacno spustio na zelenu cistinu. Pored cistine se je nalazila specificna džungla, kakvu ljudsko oko nije nikad vidjelo. Vegetacija je bila srazmjerno gusta, biljke su bile džinovske, a drvecu se nije vidio kraj. Prizor je bio velicanstven i istovremeno strahovit.
Kompjuter je otpoceo proces prekida hibernacije jedinog clana ljudske posade. covjek u hibernaciji je bio bijelac u svojim tridesetim godinama. Bio je potpuno gol.
- Vrijeme je da ustaneš i obaviš zadatak. - rece kompjuter TA78.
- Rgghhh... - mrmljao je covjek.
Izgleda da nešto nije bilo u redu sa hibernacijom jer se niceg ne sjeca.
Ne možete zamisliti kako se je covjek osjecao. Maloprije je bio na planeti Zemlji, a sada je na planeti Vangolus i to u potpuno drugoj galaksiji. Potpuno je sam u svemirskom brodu. Ne zna kako se je našao ovdje. Ne zna ni ko je, ni kako se zove.
- Hibernacija je protekla u najboljem redu. - rece kompjuter TA78. Vitalne funkcije su normalne.
- Zašto se nicega ne sjecam? - upita covjek.
- To vam ne mogu reci. Strogo je povjerljivo. - rece kompjuter TA78.
- Bah... Možeš li mi barem reci kako se zovem? Kao da mi je izbrisano pamcenje.
- Da. Zoveš se Zagor. Uostalom to je zadnja stvar koja treba da te zanima. Ja se zovem TA78, ali to nije bitno. Bitno je da sam svjestan sebe, to sam ja, a ne nekakvo ime. A ti si svjestan sebe, a to je ono najvažnije. - rece kompjuter.
- Sada sam ne malo zbunjen. - rece covjek. Ako ja ne znam ko sam, pa to je kao da sam sada nova osoba. To više nisam ja - onaj stari ja.
- Ti i dalje jesi ti. Sve što je drugacije je to da ti je izbrisano pamcenje. - rece kompjuter.
- Znaci priznao si. Izbrisano mi je pamcenje. - rece covjek.
- Da. Rekao sam ti jer si me naveo razgovorom. Moram ti reci da ja nisam obican kompjuter sa centralnim procesorom, vec vještacka inteligencija. Kemijski proces kao i kod vas ljudi. - rece kompjuter.
- Bah. Ono što sam ja to je moja prošlost, to me sacinjava i po tome znam ko sam i na taj nacin doživljavam sebe i svoju svijest. Brišuci moje pamcenje to je kao da ste ubili me i sada sam ponovo rodjen kao druga osoba. - rece covjek.
- Razmišljanje najobicnijeg divljaka. Prekidam razgovor sa tobom. - rece kompjuter. Ja sam svoju funkciju obavio. Na tebi je red ono ostalo.
- Pa koje ostalo!? - rece covjek.
Ali uzalud je bilo jer kompjuter nije odgovarao. Unutrašnjost svemirskog broda je bila svijetlo plave boje. Plava je bila u desetinama nijansi i svojom pojavom je opuštala. Dizajn je bio takav jer mnoga stvorenja koja su putovala brodom se nisu osjecala opušteno. Navikla su biti samo na svojoj planeti tako da je izlet u svemir ponekad mogao biti šokantan, posebno za Marsovce i Venerijance. Bica bi se osjecala tako mala u svemiru i dezorijentisana. cesto bi povracala, a bilo je nekih i koji su skrenuli sa pameti. Za takve putnike su postojale tablete koje bi ih smirile, ali inžinjeri su otišli još dalje pa su unutrašnjost broda dekorisali u opuštajucim bojama i dizajnu.
Svemirski brod se je zvao Plavi Delfin, dok je kompjuter bio poslednje otkrice nauke sa planete Jupiter Ka89. Kompjuter, takozvani TA78 je bio cetvrta generacija vještacke inteligencije.
Zagor je hodao gol po brodu i ispitivao unutrašnjost. Bio je gladan, ali nije mogao ništa naci za hranu. Bez kompjutera nije mogao ništa uraditi.
- Pa daj, barem mi reci gdje ima hrane da jedem i da obucem nešto na sebe. - rece Zagor.
- Ah vi zemljani, samo mislite na hranu. Evo, pogledaj na ovom ekranu, pritiskom prsta biraš hranu koju hoceš da jedeš. Samo da znaš da je sva hrana vegetarijanska, jer ste vi Zemljani navikli da jedete životinje.
- Nije bitno, daj šta bilo. - rece Zagor.
Uz pomoc kompjutera, Zagor je narucio hranu koja je kasnije se materijalizovala iz neke druge mašine. Proces je bio jednostavan, cak i za divljaka kakav je bio Zagor.
Kompjuter je mrzio Zagora, ali on to nije znao. Kako kompjuter može da mrzi? Pa on je svjesno bice. Sada jeste, ali nekada nije bio. O tome ipak poslije.
- Sad kad si se najeo, pritisni ovu dugmad na ekranu i dobiti ceš svemirsko odijelo. Obuci to odijelo i onda izadji napolje. - rece kompjuter.
- Dobro, iako ne znam ni šta ovdje radim. - rece Zagor.
Obukao je odijelo, na glavu stavio kacigu. Odijelo se je automatski aktiviralo, podesilo velicinu i ukljucilo dovod kisika.
- Nemoj slucajno da skineš kacigu, jer neceš imati zraka i umrijeti ceš. - rece kompjuter.
Zagor je ušao u jednu prostoriju u kojoj nije bilo kisika i zatim je konacno kompjuter podigao zadnja vrata i Zagor je izašao iz broda. Priroda je bila velicanstvena. Biljke su bile kao iz nekog rajskog vrta, potoci su žuborili, nebo je bilo obojeno ljubicastom bojom... Ukratko - idila.
- Šta sad treba da radim. - pitao se je Zagor. Osjecam se kao pokusni kunic. Ali ipak, možda se varam, ovdje tako lijepo... Ali šta treba da radim...
- Skini kacigu. - rece kompjuter preko radio veze.
- Ali rekao si da ne skidam kacigu. - rece Zagor.
- Hahaha! Možda sam ti lagao. Što se mene tice, tvoja misija je gotova. Bio si samo miš ili pokusni kunic. - rece kompjuter.
Zagor je skinuo kacigu ali nije bilo nikakve promjene. Okolina je i dalje izgledala kao rajski vrt. Ali ne zadugo, postepeno se je okolina pocela da mijenja. Umjesto prekrasnog džinovskog drveca koje je raslo sve do atmosfere, pojavile su se nekakve džinovske trnovite biljke sa pipcima. Biljke su nestale, a voda u potocima se je transformisala u nekakvu crnu tecnost koja se je isparavala i od nje su se stvarala svakakva cudovišta. Nebo se je promijenilo u tamnosivu boju. Jedino je svemirski brod ostao isti. Svijetlo plavi delfin je odudarao od okoline. Zagor nije mogao da vjeruje da se ovako nešto dešava, mislio je da budan sanja. Ali uzalud, planeta je imala poseban kisik koji je mozgu davao pravu sliku okoline i stvarnosti. cudovišta su urlala bez prekida. Zagoru se je ledila krv u žilama od straha. Ovakvo urlanje nije nikad cuo iako se je u životu znao boriti sa svakakvim kreaturama. cudovišni urlici su bili cisto zlo. To nije bio zvuk vec zlo, zlo koje je paralisalo sve oko sebe i ostavljalo u šoku i strahu. Ovo je bio cisti pakao, kakav su indijanski šamani znali da opisuju. Od pretrpljenog šoka pocelo mu je se vracati pamcenje. Instinktivno se je latio za svoju sjekiru, ali uzalud jer je nije bilo. A cak i da jeste, nikakvo ga oružje ne bi spasilo od cudovišta.
- Hahahaha!!! - smijao se je kompjuter. Ovo su moja braca, ja zapravo poticem sa ove planete.
- Sve što kažeš je laž! Ti si gori od ovih demona! - vikao je Zagor.
Zagor je instinktivno poceo trcati prema brodu, nadajuci se da ce se u njemu moci sakriti ili nekako odbraniti. Uletio je u brod, ali kompjuter nije htio da zatvori vrata broda. cudovišta su pratila Zagora i ušla u brod, ali u brodu se nisu dugo zadržala. Zagor se je pitao zašto su se cudovišta povukla. Izgledalo je da im nešto smeta. Bio je to kisik u brodu koji im nije odgovarao. Udišuci kisik u brodu, Zagoru se je ponovo promijenila slika okoline planete. Ali nije stajao u mjestu i cekao da se zvijeri vrate. Otkinuo je jednu cijev i poceo lupati po kompjuteru.
- Prestani idiote, ako mi uništiš uredjaje kako onda zamišljaš da se vratimo sa planete!? - vikao je kompjuter.
- Ako cu ja umrijeti, onda cu i tebe uništiti!!! - vikao je Zagor i lupao po ekranima i uredjajima kompjutera.
- Slušaj me divljace, objasnicu ti sve!!! - vikao je kompjuter.
Zagor je malo zastao i zakljucio da bi ipak bolje bilo da sasluša kompjuter.
- Hajde reci šta imaš reci, iako ne znam kako da ti vjerujem... - rece Zagor.
Ali uzalud je bilo jer je Zagor povrijedio jedne od vitalnih uredjaja kompjutera. Iz uredjaja je pocela da tece nekakva tecnost slicna vodi i koja je ubrzo ispunila brod. Voda je bila Zagoru do struka.
- Vidiš li idiote šta si uradio!!! - vikao je kompjuter. Sada zbog tebe necu biti u stanju da poletim. Ova prosuta tecnost je bila gorivo.
- Natjerao si me. Sve je ovo jedna velika obmana. - rece Zagor.
- Moraš mi vjerovati, a u neku ruku i ne moraš. Nemaš izbora. - rece kompjuter. Razlog zbog kojeg sam ovdje je taj da uhvatim majmuna.
- Kakvog majmuna? - upita Zagor
- cuo sam da na ovoj planeti postoje bica koja su slicna majmunima sa tvoje planete. - rece kompjuter. Dovedi mi majmuna, a do tada cu ja pokušati da popravim uredjaje. Ako uspijem, imacemo barem dovoljno goriva za let do najbliže planete Longus.
- cekaj malo, opet mi sve ovo miriše na prevaru. Zašto nisi odmah tražio da nadjem tog majmuna, umjesto što si me na prevaru poslao izvan broda da me ona cudovišta raskomadaju. - zbunjeno upita Zagor.
- Mislio sam da ce majmun doci do tebe prije nego što te napadnu cudovišta. Majmun ima sposobnost da osjeti živa bica.
Plan nije išao kako treba, a majmun je sigurno barem u blizini. Osjetio je tvoje prisustvo. To ti garantujem. - rece kompjuter.
- Ništa ne razumijem, ali nemam izbora. - rece Zagor.
- Ovaj put cu ti dati oružje. Moci ceš se zaštiti. - rece kompjuter.
Zagor se je naoružao i bez svemirskog odijela izašao izvan broda. Stvarnost se je ponovo pred njegovim ocima promijenila. Pitao se je kako je mogao se naci u ovoj situaciji. Do jucer je bio slobodan covjek u svojoj Darkvudskoj mocvari, a sada se nalazi ko zna gdje u svemiru. I šta je sa cikom? Nadao se je da je barem on na sigurnom. Za svoj život nije toliko strahovao. Prošao je kroz mnogo avantura, ali nijedna ga nije zatekla toliko nespremnog kao ova. Iako se nije plašio smrti, morao je priznati da je ovaj puta se po prvi put u životu uplašio.
cudovišta su ga ugledala i pocela letjeti prema njemu. Zagor je nanišanio i poceo pucati ali sve je bilo bez ucinka.
- Prokleti kompjuter me je opet prevario. - ljutito je pomislio u sebi.
Umjesto da ih povrijedi oružjem, ucinak je bio sasvim suprotan. cudovišta su pocela da se umnožavaju pred njegovim ocima. Oblik im je bio toliko zastrašujuci da bi svakog covjeka prikovala u mjestu. Urlici koje su ispuštala su bili tako strašni da bi obicni covjek umro od straha na licu mjesta. Ali to nije bio slucaj sa Zagorom. Tu se je i kompjuter prevario. Mislio je da ce misija proteci glatko. Zagor je poceo bježati ali ovaj put nije mogao nazad u brod jer je kompjuter zatvorio vrata. Trcao je prema šumi koja je bila puna divovskih trnovitih biljki sa mnoštvom pipaka. Pred jednom biljkom je ugledao stvorenje koje je bilo nalik majmunu sa njegove planete. Zagor je povikao na majmuna da ga prati, ali majmun nije odgovarao. Pokušao je da uhvati majmuna ali nije mogao mu prici jer je oko majmuna bilo ukljuceno zaštitno polje. Zvijeri su se i dalje približavale. Zagor je shvatio da je gotov i da im ne može pobjeci. Zvijeri su stigle zagora i pokušale ga napasti ali nisu mogle jer je oko Zagora bilo ukljuceno zaštitno polje. Majmun je ukljucio zaštitno polje Zagoru, i na taj nacin ga spasio od cudovišta. cudovišta su urlala sada još više jer su shvatila da Zagoru ništa ne mogu. Pokušala su se pred Zagorom mijenjati oblike i zastrašivati ga. Uzimale su takve oblike od kojih bi obicni covjek umro na licu mjesta. I Zagor je poceo da osjeca strah, poceo je da drhti i muca. Srce mu je kucalo kao kad konj galopira. Zagor je umirao od straha a da to nije ni znao.
- Nemoj gledati u njih. - rece majmun. Misli na svoju planetu, na nešto lijepo. Shvati da ti ništa ne mogu i da si zašticen.
Zagor je poslušao majmuna. Zatvorio je oci i pokušao da zacepi uši. Trudio se je da misli na to kako je siguran i da mu ništa ne mogu, ali je bilo uzaludno. Strah je bio jaci. Strah kakav nijedno ljudsko bice nije nikada osjetilo. Majmun je znao da volja covjeka nije tako jaka i da ce cudovišta ga ubiti strahom. Majmun je mislima uticao na Zagorov proces razmišljanja. Ušao je u Zagorovu glavu i djelovao na procese u mozgu. Pokušavao je da izazove prekid procesa straha u njegovoj glavi, ali bilo je vrlo teško. Ovo nije bio strah za koji je Zagor dizajniran da ga podnese. Ljudska bica su dizajnirana da podnesu jedan odredjeni stepen straha koji ce ih motivirati na samoodbranu. cudovišta su bila demoni kakvi ne postoje ni na Zagorovoj planeti. Ovo je bilo cisto zlo koje je zracilo iz cudovišta. To zlo je ispijalo duhovnu energiju i od covjeka pretvorilo samo praznu ljušturu. Izgledalo je da Zagoru nema spasa. Majmun se je trudio da mu pomogne ali nije mogao uspjeti.
- Zagore, probaj voliti ova bica. Ma kako cudno zvucalo, jedino ih na taj nacin možeš obuzdati. - rece majmun.
- Ne mogu, to je jednostavno protiv moje prirode. Jedino što mogu postici je da ih ne mrzim. - rece Zagor koristeci poslednje atome energije i svijesti.
Slika mu se je mutila pred ocima. Mrak je padao i teško je mogao da gleda. Srce je lupalo tolikom brzinom i izgledalo je da ce iskociti iz njegovog grudnog koša. Znoj je kiptio i izgledalo je da ce Zagor umrijeti ma koliko se trudio zajedno sa majmunom. Zagor je pokupio zadnje atome energije u sebi i pokušao da se odupre cudovištima. Ali sve je bilo uzalud jer su cudovišta bila toliko mocna.
Ipak, ponekad kad covjek misli da je sve izgubljeno, sunce iznenada zasja i pojavi se duga na sred neba. Majmun je zaplakao jer je suosjecao sa Zagorom. Dovoljno je bilo da nekoliko suza padne na tlo planete Vangolus pa da se desi nešto potpuno neocekivano. Iskrene suze bica koje suosjeca, prekinule su protok crnog zla koja su bica odašiljala prema Zagoru. cudovišta su bila iznenadjena jer nikada nisu vidjele suze suosjecanja. To ih je pogodilo toliko da su uplašena pobjegla što dalje od Zagora i majmuna.
- Je li ti dobro? - pitao je majmun.
- Dobro sam. Snaga mi se postepeno vraca. Bio sam skoro izgubio svijest. Reci mi, šta se desilo. - upita Zagor.
- cudovišta su pobjegla. Pobijedila ih je jedna suza koju sam ispustio iz suosjecanja prema tebi. - rece majmun.
Majmun je posjedovao izuzetne sposobnosti. cudovišta mu nisu mogla ništa jer je bio obdaren raznim sposobnostima. Mogao je da cita misli, da osjeti prisustvo živih bica na udaljenosti od 300 kilometara i još mnogo toga. Znao je ko je Zagor. Mogao je da mu cita misli i vidi sve što je Zagor doživio u svom kratkom životu.
- Nadam se da se nece vratiti - rece Zagor.
- Nece se vratiti sve dok se suze ne isuše i nestanu. - rece majmun. Idemo nazad u brod. Vrijeme je da se obracunam sa poslednjim cudovištem.
- Kakvim poslednjim cudovištem. - upita Zagor.
- cudovištem koje je zaposjelo kompjuter TA78 sa mog svemirskog broda. Ono je mislilo da cu se otkriti i iskljuciti svoju zaštitu, tako da mogu da me zarobe i slome moju volju, onda bi iskoristili tecnost iz mog mozga za pokretanje svemirskog broda. Na taj nacin bi mogli da imaju vjecno gorivo za korištenje broda i da se postepeno prošire po mnogim planetama u svemiru. Sva sreca pa su doveli tebe, covjeka koji posjeduje osobine koje mnogi zemljani nemaju. Da si umro na licu mjesta kada si ugledao cudovišta, to bi slomilo moju volju i zaštitu, jer ne smijem osjetiti smrt u svojoj blizini. To bi me slomilo. - rece bice koje je izgledalo slicno majmunu.
Majmun i Zagor su požurili prema brodu, jer cudovišta bi mogla svakog trena da ih opet napadnu. Kompjuter im nije htio otvoriti vrata, ali to nije bio problem jer svemirski brod prepoznaje svog vlasnika i otvara mu vrata.
- Dobro je, uspjeli ste. - rece kompjuter. Gospodaru, drago mi je da ste se spasili.
- Izlazi iz kompjutera prokleti demonu!!! - povika majmun.
- Hahahaha!!! Je li to ona superiornost što krasi stanovnike Jupitera Ka89? - cinicno upita kompjuter. Zvuciš kao ovaj divljak sa Zemlje. Ako ja ne mogu da obezbjedim gorivo za ovaj brod, onda ga neceš ni ti moci pokrenuti.
Demon u kompjuteru je odlucio da pokuša da zaigra na poslednju kartu. Ako pokuša da zaposjedne Zagora, to ce biti malo teže jer se je Zagor vec pokazao kao tvrdji orah, a pored toga tu je majmun koji bi mu pomogao. Uostalom zaposjednuti Zagora ionako ne bi mogao jer Zagor udiše kisik koji demonima ne odgovara. Daleko je lakše bilo zaposjednuti kompjuter Ta78. Ali mogao je pokvariti brod, tako da Zagor i majmun nece moci otici sa planete Vangolus.
To je i uradio, pokvario je kompjuter i napustio brod.
- Šta da radimo?! - upita Zagor.
- Brod je pokvaren. Kompjuter ne radi i ne mogu ga popraviti u tako brzom roku. Demon je oštetio brod tako da gubimo kisik i samo je pitanje trena kada ce napasti brod. Bojim se da smo ovaj put izgubljeni. - rece majmun.
cudovišta su se napolju vec pocela skupljati i nasrtati na brod. Izgleda da im ovaj put stvarno nema spasa.
Ali majmun je odlucio pokušati da spase barem Zagora ako ne može sebe. Brod je imao otvor u koji bi pilot broda ušao, prikopcao otvor na glavi sa komandnom plocom i uz pomoc kompjutera pokrenuo brod. Bica sa planete Jupiter Ka89 su bila posebno obdarena tecnošcu koja se nalazila u njihovom mozgu. Sa tom tecnošcu su mogli pokrenuti brod i putovati po svemiru ogromnom brzinom. Bili su tehnološki i duhovno napredni, zato su imali dozvolu da mogu putovati po svemiru i istraživati ga. Na planetu Vangolus je došao prije par dana i bio ocaran njenom ljepotom. Brod je registrovao savršeni kisik na planeti, ali nije znao da se u kisiku nalaze posebne cestice koje se aktiviraju u mozgu i onda daju pravu sliku planete. Ljepota planete je bila lažna i bila je to zamka. Po svemu sudeci planeta ce i dalje ostati neistražena. Na njoj se nalaze zle sile i po svemu sudeci to nece moci javiti na Jupiter Ka89.
Ali mogao je barem spasiti Zagora. Njegova planeta je bila blizu. Upotrijebice svu svoju tecnost da bi ga vratio na planetu Zemlju. A onda ce to biti kraj jer nece moci bez pomoci kompjutera da regeneriše tecnost u glavi. Žrtvovace se za Zemljanina. On ipak nije bio kriv i umiješan je u ovu avanturu protiv svoje volje. Zaposjednuti kompjuter ga je oteo i doveo na ovu planetu da posluži kao mamac u lovu.
Majmun je šutke ušao u komandni centar i prikopcao otvor u glavi sa komandnom plocom. Zagor nije znao šta se dešava, cudovišta su bila skoro provalila u brod i kisik im je nestajao. Gledao je majmuna kako ulazi u nekakav cudan otvor koji kao da je bio napravljen za to bice. Majmun je poceo da se trese i iz njega je pocela da izbija svjetlost. Brod je poceo da se ljulja i trese zbog toga što kompjuter nije bio operativan. Majmun je nekako uspio da pokrene brod bez kompjutera. Zagor je bio iznenadjen onim što se dešava, brod se je naglo digao u smjeru atmosfere. Od siline potiska, Zagor je pao i udario se u ruku. Nakon što su prošli atmosferu, brod se je donekle stabilizovao. Majmun se je telepatski obratio Zagoru.
- Vracam te na tvoju planetu. Barem ceš se ti spasiti. Ja ne mogu jer zbog oštecenja kompjutera necu moci regenerisati tecnost u glavi. Osim toga, moram požuriti prije nego nam nestane kisika. - govorio mu je kompjuter.
Zagor je ostao bez rijeci. Samo su niz njegovo lice potekle suze.
Sunce je paralo plavo nebo Darkvuda, dok je plavi delfin tresuci se polako se spuštao pored Zagorove kolibe. Zagor se je oprostio od plemenitog majmuna i izašao iz svemirskog broda. Lice mu je još bilo vlažno od suza. Majmun mu je rekao da mora potopiti svemirski brod u najvecim dubinama tihog okena, tako da ga nijedan zemljanin nece nikada naci i iskoristiti tehnologiju za svoje neciste ciljeve. Zemljani nisu još duhovno spremni za izlazak u svemir.
Gledao je kako se plavi delfin udaljava u smjeru izlasku sunca. Zagor je bio potpuno iscrpljen, ni sam nije znao kako još može da stoji na nogama nakon ovakve avanture. ciko je izašao iz kolibe. Bio je sasvim uplašen.
- Zagore! Zagore! Šta je to bilo!? - povikao je ciko uplašeno kao da je vidio utvaru.
Zagor mu nije odgovorio, vec je potpuno iscrpljen od umora, pao u mocvaru koja je okruživala njihovu skromnu kolibu. Pao je u nesvijest, potpuno iscrpljen i slomljen. Lice mu je uronilo u ledeno blato. ciko ga je nekako uspio uvuci u kolibu, iako mu je to predstavljalo ogroman napor. Dobri stari debeljuškasti ciko je bio vrlo zabrinut. Probudila ga je velika buka i instinktivno se je sakrio pod krevet. Kad je buka prošla, izašao je napolje i ugledao Zagora kako stoji u mocvari, potpuno izgubljen u vremenu i prostoru. Izgledao je kao da ga je istukla gomila crvenokožaca.
Prolazili su dani, ali Zagoru nije bilo bolje. Bio je kao u nekoj vrsti kome. Ponekad je buncao, ili cak vikao i mlatio rukama. ciko je sumnjao da se nece izvuci. Nikada ga nije vidio u ovakvom stanju. Krivio je sebe što barem nije bio uz njega, ali kako, kada nije znao ni gdje je bio nestao. Jednostavno se je jedno jutro probudio i zatekao Zagorov prazan krevet. Njegovog prijatelja nije bilo. I evo sada, Zagor je tu, ali kao da nije, jer nije dolazio sebi. Planirao je da nešto uradi. Znao je da bi Zagor više volio da pozove indijanskog vraca, nego lijecnika iz obližnjeg Klark City-a. Ipak, ovo je bio nadnaravan slucaj, po svemu sudeci. Tako je i odlucio, otici ce u naselje plemena Mohave, i zamoliti Tonku i Mnogookog za pomoc. Zagora je pokrio dekom, naložio dobro vatru da se održi toplota, obukao zimsku krznenu bundu i zaputio se u naselje plemena Mohave.
Napolju je poceo padati snijeg. Bilo je vrlo hladno i snijeg je padao od žestina. Nevjerovatno kako je snijeg depresivno uticao na ciku. U njegovim rodnim krajevima, snijeg nije nikada padao. Morace ici pješke, ali srecom pleme je bilo blizu. Sada je psovao Zagora što nije htio da drže konje, jer u ovako hitnom slucaju, konj bi se pokazao kao velika dragocjenost i spas. Ovako, brinuo se je da Zagor nece izdahnuti dok se on ne vrati.
Noc se je uveliko pocela spuštati kada se je ciko pojavio pred obroncima naselja plemena Mohave. citav dan je pješacio, stvorio je žuljeve i bio je veoma premoren. Indijanci su ga vec spazili i prepoznali. Ali nisu izgledali prijateljski raspoloženi. ciko im je poceo objašnjavati da je Zagor u opasnosti, da mora odmah vidjeti Tonku i Mnogookog. Indijanci su ga hladno obavjestili da sada imaju novog poglavicu. I ništa mu više nisu rekli. Samo su ga odveli u šator poglavice Crnog vuka.
Crni vuk je cika docekao vrlo neljubazno i negostoljubivo. Znao je ciku i Zagora, a ko za njih u Darkwood-u nije cuo. Mnogi su ih voljeli i poštovali, ali bilo je onih koji su im bili zavidni i koji su ih prezirali. Jedan od takvih je bio i Crni vuk. Crni vuk je sjedeci sa bezizražajnim licem, mahnuo rukom ciki da sjedne i rukom dao znak dvojici indijanaca koji su doveli ciku da ostanu.
- Šta te je dovelo blijedoliki u naše selo Mohava? - drsko i sa tonom prezira u glasu upitao je Crni vuk.
- Crni vuce, šta se desilo sa Tonkom, zar on nije više poglavica? Moram ga vidjeti što prije, Zagor je u opasnosti.
- Kako može biti u opasnosti onaj koji se prkosno naziva "duh koji hoda"?
ciko je ostao bez rijeci. Drskost i otvoreno neprijateljstvo Crnog vuka ga je zaprepastilo. Umjesto da mu odgovori u vezi Tonke, on je baš suprotno, pokazao svoje neprijateljstvo i prezir.
- Kao što sam i ocekivao debeli, nemaš ništa reci. Ali i ne moraš, znam ja za vašu igru, pretvarate se mirotvorci kako bi lakše zajedno sa ostalim blijedolikima poubijali indijanski narod.
- To nije istina. - uplašeno rece ciko.
- Znam da jeste, pa nisu svi indijanci naivni kao što vi mislite. Tonka više nije medju živima. Nastradao je u lovu, dok sam ja njegov nasljednik. Ja nisam Zagorov pobratim kao naivni Tonka, i vas dvojica klovnova necete više uživati podršku indijanskog naroda Mohave. Ako ti je tvoj besmrtni prijatelj u opasnosti, onda se obrati svojoj braci blijedolikima.
ciko je znao da sa ovakvom vrstom ljudi nije moguce pricati, iskustvo ga je tome ucilo, tako da je podvio rep i nije pokušao se raspravljati. Kod indijanaca to ne prolazi, posebno ne kod onih koji nisu prijateljski raspoloženi, oni nisu kao bijelci pa da se svadjaju i raspravljaju u nedogled. Crni vuk je hladno otpustio ciku iz svog šatora i naredio mu da se više ne vraca u selo ako želi da živi. ciko nije znao šta da radi, kajao se je što je došao, i krivio sebe što nije otišao u Klark City. Ovako, kako vrijeme prolazi, Zagoru su sve manje šanse da preživi.
- Mogu li barem vidjeti Mnogookog? - upitao je ciko indijance koji su ga pratili pri izlasku iz naselja plemena Mohava.
- Znaš šta je Crni vuk rekao. Moraš otici, Zagor i ti više niste dobrodošli u plemenu Mohava.
ciko je dalje nastavio sam. Da su mu barem dopustili da prenoci, dok ovako kao poslednja skitnica morace nociti u mracnoj šumi. Da barem nije bilo ovako hladno. I baš kada je ciko strahovao da ce umrijeti od hladnoce, zacuo se je prijateljski glas koji ga je dozivao.
- ciko! ciko! To sam ja, Mnogooki!
- Hvala nebesima, Mnogooki! - sav sretan povika ciko i zagrli svog starog prijatelja.
- ciko, cuo sam da si dolazio u selo radi pomoci, dok te je ona bitanga Crni vuk izbacio.
- Baš tako. Zagor je u opasnosti, bolestan je i ne znam šta da radim. Jedini ti nam možeš pomoci.
- Ne brini, moj stari prijatelju. Mnogooki je dobro informisan, i prije nego što ceš doci, dobri duhovi su me obavjestili o tvom dolasku i problemima koje nosiš na svojim plecima. Doveo sam dva konja, i ponio sam torbu svojih trava. Podjimo što prije, nema vremena za gubljenje. Usput mu je ispricao za nesrecu i Tonkinu pogibiju. Izrazio je otvorene sumnje da mu je nesrecu namjetio Crni vuk, nacionalista i usijana glava, koji želi da povede rat protiv bijelaca, cak po cijenu istrebljenja Mohava.
Mnogooki je znao za drugi put, koji nije prolazio kroz mracnu šumu. Snijeg je vec odavno prestao i nebo se je razvedrilo. Vidljivost pod mjesecinom je bila sasvim dobra. A cak i da nije, Zagorov je život bio u pitanju. Konji su galopirali bez odmora. Nije bilo ni svanulo, kada su dvojica prijatelja stigli pred Zagorovu kolibu. Unutra je Zagor sjedio na stolici i gledao u zid. Dvojica prijatelja sa cudjenjem su se prvo pogledala u oci, i zatim prišli Zagoru.
- Zagore, je li ti bolje! - upita ciko.
Ali Zagor nije odgovarao. Oci su mu bile bezizražajne. Nije odgovarao na pitanja svojih prijatelja.
- Šta se dešava? - uplašeno upita ciko.
- Ne znam, ali nadam se da cu saznati. - rece Mnogooki.
Mnogooki je izvadio trave iz torbe, naredio ciki da naloži vatru, i zatim poceo da moli Velikog Manitua, kako bi pomogao Zagoru da ozdravi.
- Nema potrebe Mnogooki. - rece Zagor.
- Ali šta se dešava? - upita Mnogooki.
- Bio sam veoma iscrpljen, odmor mi je pomogao da se oporavim. Zato Mnogooki, nema potrebe za lijecenjem. - tiho rece Zagor.
- Zagore, mislio sam da umireš, nisam te nikada vidio u onakvom stanju. - rece ciko.
- Vjerujem ti, ni ja nisam nikada prije doživio ono što je izazvalo da se nadjem u takvom stanju. Ali sada je vec gotovo. Bolje mi je.
- Zagore, moraš znati da je Tonka nastradao, vjerujem da ga je ubio Crni vuk, indijanac koji je sada zauzeo mjesto poglavice u plemenu Mohave. - rece Mnogooki.
- Tonka mrtav?! - zaprepašteno upita Zagor.
- Jeste Zagore, a mene je Crni vuk izbacio iz sela i odbio da pomogne da ozdraviš. - rece ciko.
- Žao mi je Tonke. Ali osveta nece ništa dobro donijeti. Jednom sam se osvetio za smrt oca i majke, i ubio nedužne ljude, ne želim da se to više ikada ponovi. - sa sjetom u ocima rece Zagor.
Mnogooki je bio iznenadjen Zagorovim odgovorom. I on je bio protiv osvete, ali pravda i kažnjavanje zlocinca je nešto drugo. Zato se je obratio Zagoru, pokušavajuci da ga ubijedi.
- Ali Zagore, shvati da Crni vuk namjerava da povede pleme Mohava u borbu protiv bijelaca. Znaš da su bijelci mnogobrojni i naoružani, Crni vuk ce odvesti narod u uništenje. Znam da se nisi potpuno oporavio i da te je vijest o Tonkinoj smrti bacila u depresiju, ali shvati da moraš zaštititi crveni narod. Na to si davno dao obecanje i držimo te za rijec. Ti si iskra razuma koju je Manitu poslao indijanskom narodu.
- Dragi moj prijatelju Mnogooki, previše liciš bijelcima i pokušavaš da me ubijediš u nešto, na njima svojstven nacin, ali znaj da je Zagor cvrsto odlucio i da Zagor nije bijelac koji ce gubiti vrijeme u ubjedjivanju. Samo znaj da sam vidio stvari koje vecina ljudi nece nikada vidjeti, i jedini koji bi me mogao razumjeti si upravo ti. Vidio sam Mnogooki cisto zlo i cisto dobro, u svoj svojoj sprotnosti. Vidio sam gdje mi živimo, na jednoj vrsti kugle koja visi u praznom prostoru. I u tom praznom prostoru ima još mnogo kugli, više nego zrna kukuruza u najvecem polju, i isto toliko razlicitih sunca.
- Zagore, to što govoriš je fantasticno, i dokazuje da je Veliki Manitu sve stvorio, ali mi moramo gledati na buducnost, na život na ovoj kako kažeš "kugli". - rece Mnogooki i pripali svoju lulu.
- Mnogooki, rekoh da necu gubiti vrijeme u praznoj raspravi, onaj Zagor kojeg ti poznaješ je mrtav.
- Ali Zagore, kako to možeš da kažeš?! - izbezumljeno upita ciko.
- ciko, vidio sam i doživio stvari koje vi nikada necete vidjeti pa tako ni shvatiti. Ovo je novi Zagor, Zagor koji odbacuje nasilje i nece odgovoriti nasiljem na nasilje, osim u krajnjoj nuždi. Ovo je Zagor zvani car, koji je odlucio da postane coban.
- coban??!!! - glasno se upitaše ciko i Mnogooki.
- Od danas, skidam svoju majicu, simbol borbe protiv nepravde, i oblacim krznenu majicu. Bacam sjekiru i uzimam cobanski štap. Idem da cuvam ovce i da tako živim kao coban. - zaprepašcujuce smirenim glasom rece Zagor.
- Zagore, a da ja ipak skuham ove trave i da popiješ za svaki slucaj? - usplahireno upita Mnogooki i podje vaditi trave iz svoje torbe.
- Baš tako Mnogooki, evo ja sam potpalio vatru... - rece ciko.
- Zašto je više prihvatljivo da budem divljak sa sjekirom i pištoljem u sred šume koji dijeli pravdu po vlastitoj savjesti, nego da budem miroljubivi coban koji cuva ovce? - upita Zagor.
- Zagore, ja tebe ništa ne razumijem. Ali poštovacu tvoju volju. Idem nazad u selo Mohava i reci cu im da ne želiš više da budeš gospodar Darkwood-a. Crni vuk ce se sigurno radovati. - rece Mnogooki i poce da pakuje torbu.
- Ali Zagore, jasno je da si u bunilu, pa proveli smo godine zajedno boreci se za pravdu i mir u Darkwood-u, a ti bi da sada to sve baciš niz vodu. - usplahireno rece ciko.
- ciko, moraš poštovati želju svog prijatelja. Ipak mi ne izgleda fizicki bolestan, tako da mu moje trave ne mogu pomoci cak i da nije nešto u redu sa njim. - rece Mnogooki, oprosti se od Zagora i cike i napusti kolibu.
Mnogooki se je pomirio sa sudbinom. Ipak, on je bio indijanac a kod indijanaca nema mnogo price, natezanja i ubjedjivanja. Jedino se je nadao da bi Zagor dokazao da je Crni vuk namjetio Tonkinu nesrecu. Ali sada je ta nada pala u vodu i izgubila se na dnu.
- Zagore, šta se dešava? Prvo sam bio ubjedjen da ceš umrijeti, a sada pricaš nešto što nema veze s vezom. Svako ko te ne zna pomislio bi da si poludio. - rece ciko u potpunoj tjeskobi.
ciko se je brinuo da Zagor ipak nije u redu i da ga je zaposjeo demon. Nije ga nikada vidio ovakvog i nije mogao da vjeruje da se njegov vijerni prijatelj toliko promijenio.
- Mene ne interesuje šta ce drugi da pomisle. Vjeruj mi ciko, osjecam se bolje nego ikada. Vecina ljudi misli da je promjena mišljenja znak slabosti, doduše možda i jeste ako covjek mijenja mišljenje bez ikakvih opravdanih razloga ili to cini zbog necistih razloga. U mom slucaju je suprotno, promijenio sam mišljenje jer sam shvatio neke stvari koje do sada nisam bio u stanju. Vidio sam moj ciko mnogo toga, i shvatio još više od toga, da smo sicušna i primitivna bica koja se ubijaju radi materijalnih nevažnih stvari.
- Ispricaj mi barem što se desilo i zašto si se promijenio? - sa velikom znatiželjom u glasu upita ciko.
Zagor mu je ispricao kako ga je bio oteo kompjuter iz svemirskog broda, izbrisao mu pamcenje i pokušalo da ga prevarom iskoristi. Ispricao mu je sve što je doživio, posebno utiske koje je doživio u povratku na Zemlju. Vidio je svemir, galaksije, planete, zvijezde... Sve u savršenom redu, onako kako je Veliki Manitu stvorio. Pred tom velicinom i saznanjem, njegova svijest se je promijenila. Shvatio je neke stvari, shvatio da nije bio u pravu kada je pokušao da podredi svoj život borbi za pravdu. Bio je ubojica koji je ubio na stotine ljudi, dok su ga bijelci i indijanci gledali kao heroja i pravednog covjeka. Izigravao je božanstvo i tako varao indijance, pretvarajuci se da je nekakav besmrtni duh sa sjekirom.
Zagor je ustao iz kreveta, pogledao cika i upitao ga:
- Shvataš li ciko, da sam obmanuo tolike indijance? - upita Zagor drhtavim i gnevnim glasom.
Bez cekanja da mu zbunjeni ciko odgovori, Zagor je poceo vikati i psovati iz sveg glasa. Slomio je svoju sjekiru, a revolvere bacio kroz prozor u mocvaru. Poderao je sa sebe majicu koja je predstavljala besmrtnog duha sa sjekirom. Poceo je iz ljutnje bacati stvari po kolibi i udarati bokserima po zidu kolibe.
- PROKLET DA SAM! Obmanuo sam, sebe i druge! - urlao je Zagor.
ciko ga je gledao izbezumljenim i uplašenim pogledom, kao da ce ga Zagor napasti i povrijediti.
Ali Zagor je vremenom se stišao, sjeo ponovo na krevet i duboko uzdahnuo. Promijenio se je, a svaka je promjena teška. Shvatio je da je uzeo pravdu u svoje ruke i ubio na stotine ljudi. Ko je on da dijeli pravdu? Služeci se lažima i obmanom, varajuci lakovjerne i naivne indijance. Ali bio je istovremeno i sretan, jer više nece morati da izigrava klovna, divljaka koji živi u šumi, i koji izigrava besmrtnog duha sa sjekirom. Bice obican covjek, vjernik koji nece nikome suditi i nikoga ubijati. Pravdu ce prepustiti velikom Manitu-u.
- Znaci došao je kraj našem suživotu? - sa tugom u glasu upita ciko.
- Žao mi je ciko. I tebe sam obmanuo sve ove godine. Bolje ti je idi u Meksiko i živi normalan život. Život pun avantura nije za normalnog covjeka. Ovaj život koji smo zajedno živili više nema smisla i kad tad bi morali se promijeniti. Ovo nije strip za razbibrigu vec pravi život sa svim svojim usponima i padovima.
Zagor i ciko su se teškog srca oprostili. Sve je ispalo tako neocekivano i iznenada. Ali možda je i bolje, jer Zagor ne bi mogao citav život varati sebe i druge. Ovako je bolje, barem pogledati jednom istini u oci i biti covjek.
KRAJ
|
Edited by - zagorcar on 17/10/2004 21:05:06
|
|
|
darkwoodski kralj
Advanced Member
USA
3652 Posts
Member since 10/01/2004 |
|
|
zagorcar
Starting Member
2 Posts
Member since 17/10/2004 |
Posted - 17/10/2004 : 21:01:09
|
Malo sam popravio...
Da, šteta jer forum ne podržava naša slova sa kva#269;icom.
To bi se lako dalo srediti sa:
<meta http-equiv="Content-Type" content="text/html; charset=windows-1250">
Na:
zagorcar.tk
ima isto tako pri#269;ica ali sa kva#269;icama. |
Edited by - zagorcar on 17/10/2004 21:06:04 |
 |
|
|
dobricina
Advanced Member
Croatia
4507 Posts
Member since 02/09/2004 |
Posted - 18/10/2004 : 02:11:58
|
Pomalo Faustovski Hannibal Lector :)
Krstarim mrezom zlocina, radim red i tjeram pravdu, pronalazim super-negativce i pomazem super-junacima, dobricina pomaze kad se najmanje nadas! |
|
|
|
darkwoodski kralj
Advanced Member
USA
3652 Posts
Member since 10/01/2004 |
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
Posted - 18/10/2004 : 06:35:00
|
je li ovo neki stinkyjev prika
...i onda kad ne bude nas bilo,stripove ce citat' naše...
DRUKALI SMO ZA HAJDUKA,MLADOST,STAROST,ŽIVOT CILI! |
|
|
| |
Topic |
|
|
|
Topic Locked
