| Author |
 Topic  |
|
bjelolasica
stripovi.com suradnik
Croatia
5106 Posts
Member since 30/08/2009 |
|
|
dsormaz1
Advanced Member
.jpg)
13147 Posts
Member since 28/04/2002 |
 Posted - 28/11/2012 : 21:37:43
|
SHELBYJEV POHOD NA MISSOURI
U srpnju 1863. federalne snage, ohrabrene pobjedama kod Vicksburga i Gettysburga, prelaze državnu granicu Missouria i Arkanzasa, napredujuci sa sjeverozapada i sjeveroistoka zaposjedaju sjeverni dio države, ukljucujuci plodnu dolinu rijeke Arkanzas i glavni grad Little Rock (11.rujna). Sigurni u svoju snagu Unionisti pocinju prebacivati ljudstvo u kampanje istocno od Mississippija.
U takvoj situaciji pukovnik Joseph O. Shelby krece u smioni pothvat s ciljem ometanja i usporavanja daljeg unionistickog napredovanja na tom podrucju. Zajedno sa 600 konjanika i baterijom lakih topova provlaci se izmedu neprijateljskih linija. Krecuci se nocu kako bi zbunio protivnike, Shelby zarobljava niz manjih predstraža, putem prikupljajuci oružje i nove regrute. Pobunjenici usput uništavaju i željeznicku prugu, mostove i prekidaju telegrafske linije. Usprkos ovim uspjesima unionisticke trupe im se polako uspjevaju približiti. Nakon serije teških okršaja Shelby se uskoro nade u okruženju. Ne želeci se predati predvodi smion juriš kroz federalne linije i uspjeva se probiti iz obruca, nakon cega se s preostalim ljudstvom vraca na podrucje pod konfederalnom kontrolom.
Shelbyjev pohod od 22.rujna do 26.listopada 1863. godine
Joseph O. Shelby |
 |
|
|
dsormaz1
Advanced Member
13147 Posts
Member since 28/04/2002 |
Posted - 28/11/2012 : 21:38:28
|
MASAKR KOD BAXTER SPRINGSA
U vrijeme Shelbyjevog pohoda na Missouri „bushwhacker“ William Quantrill boravio je u Kanzasu sa zadatkom ometanja i odvracanja tamošnjih unionistickih snaga od sudjelovanja u progonu Shelbyja. Quantrill je bio jedan od osebujnijih likova Gradanskog rata. Još kao mladic ovaj ucitelj iz Ohia raskinuo je sve veze s prijateljima i rodacima i uputio se u Kanzas koji su 50-ih godina 19.st. potresali nemiri i sukobi izmedu abolicionista i robovlasnika. Za vrijeme tog konflikta borio se za obje strane, mijenjajuci ih po svemu sudeci više za novac nego principe. S izbijanjem Gradanskog rata opredjeljuje se za Jug. Njegova skupina, koja s vremenom raste i dolazi na zao glas, ukljucivala je i istaknute gerilce poput „Krvavog Billa“ Andersona i Franka Jamesa. Njegovi „udari i nestani“ prepadi zadavali su glavobolje unionistickim zapovjednicima u podrucju, što je kulminiralo 21.kolovoza 1863. napadom na Lawrence, vodeci abolicionisticki grad u Kanzasu. Tamo su njegovi ljudi opljackali trgovine, spalili velik broj kuca i ubili 200 uglavnom nenaoružanih muškaraca i djecaka.
Ovaj dogadaj predstavljao je najgrozniji zlocin protiv civila u Gradanskom ratu i šokirao je ljude na obje strane. Kao odgovor na to, sjevernjacki general Ewing izdaje akt „General Order Number 11“, prisiljavajuci vecinu civila na napuštanje missourijskih granicnih okruga južno od rijeke Missouri. Namjera je bila onemoguciti lokalnu potporu gerilcima, ali to je prouzrocilo samo još vecu oskudicu i patnju civilnom stanovništvu. Shelbyjevo korištenje Quantrillom još uvijek izaziva kontroverze medu povjesnicarima. Usprkos tvrdnjama „bushwhackera“, Quantrill nije imao nikakav službeni položaj u vojsci Konfederacije i ratovao je na svoju ruku. Shelbyjeva povezanost s Quantrillom išla je na ruku onima na Sjeveru koji su ga htjeli oznaciti kao gerilca, dakle „neregularnog vojnika“. Shelby je možda i imao udjela u nekim Quantrillovim „ispadima“, ali kao praktican covjek znao je da Quantrill može biti i koristan za dobivanje nekih bitaka.
„Martial Law“, slika Georgea Caleba Binghama iz 1870., prikazuje posljedice Ewingovog akta „General Order Number 11“. Temeljem te zapovijedi ispražnjeno je nekoliko okruga u Missouriju koji su granicili s Kanzasom, kao odmazda za Quantrillov masakr u Lawrenceu. Uklanjanjem civilne mreže koja je podupirala gerilu htjelo se sprijeciti njezino djelovanje na tom podrucju. Sve što je time postignuto bilo je da su gerilci prenijeli svoje aktivnosti u druge okruge.
Quantrill je vrebao u okruzima zapadnog Missourija koji su bili ispražnjeni od civilnog stanovništva na temelju famoznog akta „General Order Number 11“, koji je primijenjen u cijelosti. Dok su mu ljudi praznili hranu iz napuštenih farmi i sakupljali odlutale životinje, suocio se s ozbiljnim pomankanjem špijuna medu civilima koji bi ga upozoravali na unionisticka kretanja. Našavši se zbog svega toga u brojnim neprilikama odlucuje uputiti se u Kanzas.
Quantrill dogovara okupljanje svojih raspršenih odreda za 30.rujna, i sakuplja oko 300 ljudi. Medu njima bilo je dosta regruta, vojnih dezertera, veterana, civila koji su otjerani iz svojih domova zbog Ewingovog akta i raznih lutalica. Pukovnik John Holt stigao je s oko 200 ljudi, od kojih su mnogi bili novi regruti, sa zapovijedima da pomogne Shelbyju u odvracanju unionista u Kanzasu i smanjivanju mogucnosti da isti dobiju pojacanja u Missouriju.
Holt je bio iskusan casnik, ali više je djelovao kao „bushwhacker“ nego regularni vojnik; pridružuje se Quantrillu u pohodu na Lawrence. Za razliku od Quantrilla imao je službene ovlasti od strane konfederalne vojske. Tehnicki bio mu je nadreden, ali gerilci su više slušali i izvršavali Quantrillove zapovjedi.
2.listopada 1863. prelaze državnu granicu, i cetiri dana kasnije nailaze na par federalnih vojnika na kolima nakrcanima nekakvom starudijom, od kojih su doznali za postojanje nove unionisticke utvrde kod Baxter Springsa. Nakon što su smaknuli zarobljenike – ni „bushwhackeri“ ni unionisti na tom podrucju vec dugo nisu znali za milost – krecu u izvidanje.
Fort Blair bio je podignut na sjevernom obronku male doline. Cetiri stope visok zemljani nasip, pojacan deblima, protezao se oko 100 stopa na tri strane utvrdenja. Zapadni zid bio je uklonjen s namjerom proširenja utvrde, ali taj posao još nije bio dovršen pa je utvrda imala oblik divovskog slova „c“. Gotovo cjelokupno ljudstvo sa svim konjima bilo je u izvidnickoj misiji, ali Quantrillovo približavanje nije uoceno. Kod utvrde je ostalo 45 bijelih vojnika i 50 pripadnika 2.kanzaške dragovoljacke crnacke pukovnije. Svi su bili raštrkani, neki u kampu unutar zidina, neki okupljeni oko kuharskog šatora kod obližnjeg potoka, ostali lutajuci uokolo. Njihovo oružje bilo je u kampu, poslagano u piramide. Njihov zapovjednik, porucnik James Pond, sjedio je i objedovao u svom šatoru oko 200 yardi zapadno od utvrde.
Quantrill je poslao odred pod zapovjedništvom Davea Poolea i Williama Gregga koji se trebao približiti utvrdi s istocne strane (neznajuci da je utvrda, zbog nepostojanja zapadnog zida, otvorena sa zapadne strane), a s ostatkom ljudstva uputio se u šumu kako bi izbio pred utvrdu na njezinoj sjevernoj strani. Dok se Quantrill na brzinu izgubio, Pooleovi i Greggovi ljudi odgalopirali su prema utvrdi, pucajuci iz revolvera.
Pond i njegovi vojnici pojurili su prema utvrdi, ali gerilci su stigli tako brzo da su u sveopcoj strci i kaosu mnogi unionisti polijegali na zemlju i puzajuci medu jurecim konjima pokušali se domoci utvrde. Neki od pripadnika 2.crnacke dragovoljacke pukovnije golim šakama obrušili su se na napadace, što je predstavljalo cin cudesne hrabrosti i krajnjeg ocaja. Oni koji su se uspjeli dokopati utvrde otkrili su da se unutar nje, medu šatorima u kampu, vec vode borbe izmedu gerilskih konjanika i vojnika koji su ostali u u utvrdi.
Pond je uspio doci do brdske haubice koja je nedavno isporucena u utvrdu. Iako niti on ni njegovi vojnici koji su se tamo zatekli nisu znali upravljati njome, ipak im uspjeva ispaliti tri hica prema gerilcima koji su se upravo pripremili za novi napad. U meduvremenu gerilci koji su se našli unutar utvrde bivaju izloženi paljbi sa svih strana što ih je prisililo da se povuku iz nje. Suoceni s topovskom paljbom i odlucnim otporom povlace se na sigurnu udaljenost. Zbog svoje uloge u ovom okršaju, Pond je zaradio kongresnu medalju za hrabrost, iako je morao cekati sve do 1898. dok mu konacno nije urucena.
U meduvremenu Quantrill je imao više srece. Zalutavši našao se na lokaciji nekoliko stotina yardi sjeverno od utvrde. U daljini uocava kolonu vojnika s kolima. Bio je to nitko drugi nego generalbojnik James Blunt, zapovjednik granicnog vojnog okruga, koji se kretao prema Fort Scottu s dijelom osoblja svog stožera, stotinjak konjanika, limenom glazbom, jednim novinarom, ženom koja je išla u posjetu svom suprugu u vojsci i stožernom dokumentacijom u kolima. Blunt i njegova pratnja bili su posve nesvjesni bitke koja se odvijala kod obližnjeg Fort Blaira, jer utvrda je ležala u udolini i bila okružena drvecem što je donekle prigušivalo zvuk pušcane paljbe. Zapovijedio je limenoj glazbi da sa svojim kolima stane na celo kolone kako bi vojnike u utvrdi pocastio s nekoliko melodija.
Iznenada Blunt opaža grupu u plave odore odjevenih konjanika kako izranjaju iz šume na istocnoj strani. Bio je to Quantrill sa svojim ljudima. Blunt je izbrojao 30-ak konjanika, pretpostavivši da se radi o odboru za docek koji je upucen iz utvrde. Nakon što su se pridošlice poredale u nepravilnoj liniji i krenule prema njima, poceo je sumnjati da nešto nije u redu. Možda zbog nepravilne formacije u kojoj su nastupali, ili zbog toga što su casnici jahali naprijed pa natrag izdavajuci zapovjedi, ili zbog velikog broja Navy-Colt revolvera koje su pridošlice nosile –a to je bilo omiljeno oružje „bushwhackera“, kao što je i nošenje plavih odora bio omiljeni trik južnjackih gerilaca kojim su se koristili kako bi se približili neprijatelju.
Blunt je poredao svoje ljude i, još uvijek nesiguran, odjahao naprijed u izvidanje. Nakon što je prešao 50 yardi blagi kansaški povjetarac donosi mu zvuk udaljenih pucnjeva. Druga linija pridošlica, dvostruko veca od prve, izronila je iz šume. Sada mu se oko 300 jahaca odlucno približavalo. Na udaljenosti od oko 200 yardi jahaci podižu revolvere i zapocinju pucati prema isturenom Bluntu i njegovim vojnicima iza njega. Blunt se okrenuo u sedlu, kako bi izdao zapovijed za uzvracanje vatre, i vidio, s osjecajem stida i poniženja, kako se njegovi vojnici uspaniceni, u rasulu i punom galopu, povlace preko prerije.
Odjahao je natrag prema svojim ljudima, vicuci im da se zaustave, ali uzalud. Kako su im se gerilci, jašuci na najboljim konjima koje su mogli ukrasti, približili, unionisticki vojnici raštrkali su se u svim pravcima. Vicni pucanju iz sedla gerilci su lako pogadali „plavce“ dok su ovi uzalud pokušavali pobjeci, ostavljajuci duž prerije mnoštvo mrtvih i ranjenih. „Kako bi koga sustigli tako bi ga odmah ustrijelili, ne štedeci nikoga“, svjedocio je jedan od rijetkih preživjelih.
U skladu s izravnom zapovijedi unionistickog zapovjedništva u Missouriju prema „bushwhackerima“ nije bilo milosti, pa je ni oni nisu imali prema unionistima. Kola puna elegantno odjevenih glazbenika progonio je jedan „bushwhacker“. Jedan od progonjenih u kolima potegnuo je revolver i oborio ga. To je toliko razbjesnilo ostale gerilce tako da ih je uskoro cijela gomila jurila za kolima u kojima su se nalazili glazbenici. U tom trenutku jedan kotac se odvojio, kola su se prevrnula, a glazbenici se našli razbacani na tlu. Gerilci nisu imali milosti prema njima. Svi do jednog bili su ustrijeljeni, ukljucujuci i 12-godišnjeg bubnjara, koji nije umro od zadobivene prostrijelne rane vec od plamena nastalog kad su „bushwhackeri“ zapalili kola ispod kojih se nalazio.
Blunt, koji je sa udaljenosti još uvijek promatrao sve to, ošinuo je konja i odjahao što dalje od nadirucih ubojica.
Ujahavši u široku vododerinu u punom galopu od naglog trzaja gotovo je izletio iz sedla, ali se u zadnji cas uspio zadržati na konju. Jahao je još jednu milju ne usudujuci se zaustaviti. Jedina žena u koloni, gospoda Thomas, bila je skrivena unutar svojih lakih kola dok je njezin kocijaš ubrzano tjerao konje preko prerije. Uspjeli su se izvuci neozljedeni, u kolima punim rupa od metaka.
Na poprištu pokolja Quantrill i njegovi ljudi kod mnogih od svojih žrtava pronašli su whiskey, pa su priredili svojevrsnu „zabavu“. Quantrill je likovao. Za odoru jednog dopukovnika, poprskanu krvlju, pogrešno je zakljucio da pripada Bluntu i pijano uskliknuo: „Tako mi Boga, Shelby nije uspio srediti Blunta. Cak ni Marmaduke. Ali ja sam ga sredio!“ I ostali gerilci prepustili su se pobjednickoj euforiji. Jedan je plesao „jig“ na ranjenom vojniku koji se pretvarao da je mrtav i kasnije uspio pobjeci i svjedociti o svemu što se dogodilo. Ostali su ubijali ranjenike hicima iz revolvera. Jedan gerilac, 15-godišnji Riley Crawford, stao je na nepomicno tijelo jednog vojnika za kojeg je pretpostavljao da je mrtav, udario ga je snažno plosnatim dijelom sablje i povikao: „Ustani, ti federalni kujin sine!“ Riley je ostao zapanjen kad je covjek doista ustao. Pravio se mrtav, kao i još neki, pa je pomislio da je otkriven. Riley je potegnuo revolver i ustrijelio ga na mjestu.
Naposlijetku, Quantrill je okupio ljude kako bi sa kola preuzeli hranu i Bluntove papire, a sa leševa pokupili odore i oružja. Odlucio je da nece ponovo napasti utvrdu i izdao zapovijed za pokret prema Teksasu. Bila je jesen i lišce tek što nije pocelo padati, a nakon toga inace guste šume Missourija i istocnog Kanzasa više nece pružati dobar zaklon. U Teksasu su gerilci obicno zimovali, a Quantrill je zakljucio da su on i njegovi ljudi te godine vec dovoljno ucinili za ciljeve Konfederacije.
Unionisticki gubici kod utvrde iznosili su 7 mrtvih i 23 ranjena, plus jahac Pony Expressa koji se tamo zatekao. Dvoje ostalih civila, žena i dijete, bili su ranjeni. Bluntova grupa imala je 82 mrtva i 13 ranjenih, od kojih su petorica zbog teških rana kasnije preminuli.
Slavni odmetnik Frank James jahao je s Quantrillovim gerilcima i sudjelovao u dogadajima kod Lawrencea i Baxter Springsa. Prikazan je na fotografiji iz 1898., nakon što je njegova odmetnicka karijera vec odavno završila. Njegov mladi brat Jesse takoder je bio konfederalni gerilac. Nakon Jessejevog ubojstva Frank se uspio pomiriti sa zakonom, ponajviše zahvaljujuci pomoci i zalaganjima Johna Newmana Edwardsa. Nikad zbog svojih zlocina nije proveo ni dana u zatvoru i vodio je miran život sve do smrti 1915.godine.
Jesse James borio se za Jug kao gerilac. Ostalo je nejasno je li se pridružio Quantrillu u jesen 1863., i tako bio nazocan kod Baxter Springsa, ili se prikljucio skupini „Krvavog Billa“ Andersona nakon raspada Quantrillovog odreda te zime. Sigurno je da je jahao s Andersonovom skupinom nakon tog razlaza. Ovdje ga vidimo na fotografiji iz 1864., u tipicnoj košulji koju su nosili „bushwhackeri“.
Quantrillovim napadom na Lawrence, koji je rezultirao s oko 200 ubijenih uglavnom nenaoružanih muškaraca i djecaka i spaljenim gradom, zapocelo je novo poglavlje na ratnoj pozornici Trans-Mississippija. Unionisticko zapovjedništvo odgovorilo je iseljavanjem vecine civilnog stanovništva iz pogranicnih okruga Missourija na granici s Kanzasom u nastojanju da se onemoguci potpora gerilcima, što je rezultiralo njihovim još nasilnijim odmazdama. S jedne strane smatran pozadinom ratne pozornice, Missouri je zapravo pretrpio više ratnih strahota nego vecina ostalih država.
Quantrillovi gerilci spalili su gotovo cijeli Lawrence u Kanzasu. To nije bio jedini uništeni grad u tom podrucju. Nekoliko ostalih bilo je spaljeno od strane unionistickih i konferedalnih trupa, gerilaca ili bandita. Unionisti i kansaški „jayhawkeri“ cesto su tako postupali s farmama i naseljima koja su pružala potporu pobunjenicima, kao što su konfederalisti i njihovi gerilci cesto postupali s lojalistickim domovima i gradovima. Takva nedjela, koja su uglavnom pocinjena od strane neregularnih snaga, rijetko su rezultirala kažnjavanjem pocinitelja. Warsaw, gradic u Missouriju kroz koji je protutnjio Shelby sa svojim odredom, na kraju rata imao je samo jednu citavu zgradu, gostionicu koja je korištena kao lokalni unionisticki stožer.
|
|
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 29/11/2012 : 18:50:15
|
U Lilith #4, Jahanje s davolom, opisano je uništenje grada Lawrencea u Kanzasu i ono što se dogodilo prije, no na malo drugaciji nacin... I kako je završio Quantrill u ENochovoj verziji. |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
Tutta
Advanced Member
Germany
32401 Posts
Member since 19/02/2010 |
|
|
dsormaz1
Advanced Member
13147 Posts
Member since 28/04/2002 |
Posted - 29/11/2012 : 20:46:15
|
quote:
Originally posted by DeeCay
U Lilith #4, Jahanje s davolom, opisano je uništenje grada Lawrencea u Kanzasu i ono što se dogodilo prije, no na malo drugaciji nacin... I kako je završio Quantrill u ENochovoj verziji.
Ima i istoimeni film "Ride with the Devil", ali nije baš nešto. |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11857 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 29/11/2012 : 21:59:34
|
Ne znam da li je neko spominjao ali mislim da bi trebalo da se spomene film ,,Prohujalo sa vihorom" {Gone with the Wind} po istoimenoj knjizi Margaret Mitchel. U glavnim ulogama Clarc Gable i Viivien Lee.
Film koji prati desavanja rata iz perspektive sa Juga i kako nisu svi Juznjaci bili zlikovci, Severnjaci su imali mnogo vise para nego ovi s Juga pa su unajmljivali placenike iz citavog sveta koji ce da ratuju i ginu umesto njihove omladine dok su Juznjaci pozivali treci poziv: decu ispod 16godina i muskarce starije od 60.
I sve to uz ljubavnu pricu izmedju Reta i Scarlet.
 |
|
|
|
dsormaz1
Advanced Member
13147 Posts
Member since 28/04/2002 |
|
|
Topic |
|
|
|
Topic Locked