quote:

---

Originally posted by mr murdoc

Jorge Mario Bergoglio

Argentinac.., prvi Papa sa nekog drugog kontinenta..

---

quote:

---

Originally posted by lwood

---

quote:

---

Originally posted by Just_Charlie

Ima li ista vaznije na svijetu trenutno od ovoga sada.
Svijet je dobio novog Papija, bio mu je za to vrijeme izbora dovoljan samo kruh i to malo igara, bili su u transu ko na zescem woodstocku kad se zadimilo iz dimnjaka, izasao covjek u malo drugacijoj obleki neg je usao i to je to.
I dalje ce misliti da mogu krojiti svijet po svoju, petljati po kontracepciji, pravima zena na abortus, u Hrvatskoj biti paralelan zakon ..i nis.
Woodstock je odavna zavrsio, ljudi danas briju na neke druge stvari,
a meni ce sve to i nadalje biti samo dio folklora i tradicije.
A meni ce i nadalje biti svetinja!

---

quote:

---

Originally posted by split85

Jutros listan Slobodnu Dalmaciju i citam komentare dalmatinskih biskupa i svi nagalašavaju kako je ponizan i skroman.
Stvarno licemjerno.

Zar ne bi tako trebalo bit u kršanskoj teoriji?
Zar takav ne bi treba bit svaki svecenik?

---

quote:

---

Originally posted by Tonka24

Ja bi isto volio da je Ganac. Ali i ovako je ok, bitno da nije kardinal iz Milana.

---

quote:

---

Originally posted by emirem

Samo se prati sta ce reci u nastupima i koju ce sada vjeru uvrijediti...
Mislim nakon Zidova i Muslimana idu na red Zoroasturijanci,Hindusi pa Budisti...
Kao slucajno ce biti iz nekog rukopisa nesto izvuceno iz kontesta, pa ce biti protesta.

Mene zanima zasto pravoslavni poglavari sa manje pompe biraju svoje vjerske namjesnike?
A i u boljem su odnosu sa zemljama koje imaju vecinu muslimanskog stanovnistva.
Pitao sam se zasto nije crnac odabran?
Mozda ako puste bijeli dim da ne bude rasisticki....
Iako bi bilo bolje da je crnac iz Chada nego Argentinac...mozda zbog anglikanaca na Falklandima...

---

quote:

---

Originally posted by fantom

Tonka, kakve to gluposti pricaš? Odakle ti to da zadarski svecenici nisu podnosili pokojnog biskupa,odakle ti to da zd svecenici voze bijesna auta?

---

quote:

---

INTERVJU cija je tema bila novi papa Franjo, Indexu je dao prof. dr.sc. Ivan Markešic, sociolog religije i leksikograf.

Profesore Markešicu, kako komentirate izbor argentinskog kardinala Jorge Maria Bergoglia za novoga papu? Cime se, po Vama, rukovodilo Vijece kardinala birajuci upravo njega?

Teško je, gotovo nemoguce tocno reci cime su se uistinu vodili kardinali kod izbora novoga pape. Katolicki vjernici reci ce da je taj izbor plod djelovanja Duha Svetoga. I tu se mora stati!

No, gledajuci sa strane, moglo bi se navesti nekoliko razloga upravo za izbor za papu jednoga redovnika, posebno isusovca. Istina, to je za mnoge predstavljalo uistinu veliko iznenadenje. Medutim, za bolje poznavatelje vatikanskih prilika, taj izbor i nije bio težak, ponajprije stoga što su mnogi od kardinala-izbornika sadašnjega papu vec znali s posljednjih konklava kada je, opet prema tim izvorima, bio najveci "protivnik" Papi Benediktu XV Možda su ga izabrali baš zbog toga što on nije bio Ratzingerov "izbor". Naime, prema iskazu Ratzingerova brata Georga, danog njemackome listu Die Welt odmah nakon izbora pape Franje, izbor Argentinca za papu za njega je bilo veliko iznenadenje, jer u razgovoru njih dvojice brace Ratzingera nikada nije spominjano ime ovoga argentinskog kardinala.

Naravno, moguce je da su se kardinali pri izboru Pape Franje vodili mišlju da ce stanje u Crkvi na najbolji nacin moci urediti netko tko dolazi "izvan zidina" Grada Vatikana, dakle netko tko ne poznaje osoblje Rimske kurije, nego netko tko ce snagom službe koju obnaša tražiti - po nacelu redovnicke poslušnosti - da svaka od kongregacija i svaki njezin clan izvršava svoj dio posla. Ovdje se, cini se, nece tražiti tek puko "provjetravanje ucmale vatikanske kurije", što se sazivanjem I vatikanskog sabora namjeravalo uciniti, nego ce se željeti da se, sljedeci primjer Isusa Nazarecanina, izvrši i provede ono toliko potrebno "istjerivanje trgovaca iz hrama".

Takoder, moguce je da su se kardinali vodili i cinjenicom da ce Papa Franjo svojim dosadašnjim, kršcanskim vrijednostima oprimjerenim nacinom života postati onaj prijeko potrebni "okidac" koji ce, da budem sasvim iskren, "natjerati" mnoge pripadnike klericke crkve na promjenu vlastitoga nacina života, onaj "okidac" koji ce biti poticaj za promjenu Crkve iz srednjovjekovnoga feudalnog u stanje okrenutosti siromašnima i onima koji su na rubu društvenoga života, posebice zlostavljanim ženama, samohranim roditeljima, razvedenima, nezaposlenim i koja nece biti, kao u Republici Hrvatskoj, na usluzi samo jednoj Partiji nego svim svojim vjernicima, ali i drugim gradanima, bez obzira kojim politickim strankama oni pripadali.

Takoder, moguce je da su se kardinali vodili i cinjenicom da je osoba koja je u stanju voditi dijalog s drugima i drukcijima i koja se ne umara u traženju i pronalaženju najprimjerenijeg modela suživota kršcana sa suvremenim svijetom, prikladna u ovome vremenu – ostajuci vjerna tradicionalnim nacelima kršcanske vjere – voditi kormilo Katolicke crkve.

Moguce je da su se pri izboru ovoga pape kardinali vodili i cinjenicom rapidnoga pada ugleda institucije Katolicke crkve ne samo medu kršcanima katolicima nego u svijetu uopce, i to ponajprije zbog kršcanskome nauku neprimjerenog nacina života njezinih službenika pa je postojala prijeka potreba vracanja povjerenja u Crkvu. A povjerenje se ne vraca bogatstvom, titulama, sjajem i grimizom, nego primjerom vlastitoga života. Naime, europska kršcanske crkve, medu njima i Katolicka crkva, suocene su sa sve brojnijim napuštanjem svojih clanova. Jer, sve je više onih koji kažu: religija - da, Bog - da, ali Crkva - ne.

Njegov inauguracijski nastup bio je promišljen i pun simbolickih poruka. Od toga da je odabrao ime sveca koji je govorio jezikom Evandelja, a ne teologije, do toga da se tijekom predstavljanja niti jednom nije nazvao papom, vec je o sebi govorio kao o biskupu. Ocito ponovo imamo papu kojemu je komunikacija važna. Kako tumacite njegove poruke?

Prvi dojam koji je ostavio, barem se meni tako cinilo, bilo je njegovo vidno iznenadenje tolikim brojem ljudi koji su došli nazociti izboru pape. Koliko sam primijetio bio je izuzetno neugodno iznenaden tim medijskim spektaklom koji je za tu prigodu bila pripremila Rimska kurija, a sve da bi se vanjskim sjajem i medijskom pompom prikrilo mnoge probleme Katolicke crkve. Da bi taj pridošli svijet sprijecio u skandiranju "Francesko, Francesko", kao što je na istome mjestu bilo skandiranja u ranijim prigodama, pa i pri odlasku u stanje emeritusa Pape Benedikta XV, on ih je svojim jednostavnim stilom natjerao na šutnju: zatražio je od njih da se mole. I kad je opet na kraju vidio da ne odlaze s Trga, nego da bi mu i dalje željeli skandirati, ne želeci ih povrijediti, od svojih suradnika ponovno je zatražio mikrofon i svima zaželio laku noc.

Istina, puno je simbolike u njegovu nastupu. Bude li njegovo ime - njegov program, onda se treba nadati da ce, poput sv. Franje Asiškoga, tražiti i provesti duhovnu obnovu Katolicke crkvu, zalagati se za ocuvanje prirodnoga okoliša, zbog cega su ga vec neki prozvali i "Zeleni Papa". Bude li, pak, što je za mene i glavni razlog da je uzeo ime Franjo , slijedio svoga subrata, suutemeljitelja isusovackoga reda, sv. Franju Ksaverskoga, uz sv. Pavla jednoga od najvecih misionara Katolicke crkve, dat ce veliko znacenje misijskom djelovanju Crkve, odnosno inkulturaciji kršcanstva u druge svjetske kulture. Ako sv. Franjo Ksaverski nije uspio uci u Kinu gdje je kanio propovijedati kršcanstvo, možda ce ovome skromnome isusovcu uspjeti uspostaviti dijalog s današnjim komunistickim kineskim vlastima o mnogim stvarima, pa i o "dvojnosti" Katolicke crkve u Kin Takoder, svojim prvim nastupom sasvim jasno je pokazao da mu nije do ceremonija, nego do stjecanja povjerenja u službu koju pocinje obnašati i u instituciju na cijem celu se nalazi – u Katolicku crkvu. Bilo je dovoljno samo nekoliko minuta da svi komentatori ostanu zateceni snagom kao i moci koju sa sobom donosi poniznost covjeka koji obnaša najvišu crkvenu vlast, njegova jednostavnost u nastupu i pristupu onima kojima se obraca. Papa ih nije omalovažavao, nije ih odbacio, prihvatio ih je onakvima kakvi jesu i uputio ih što im je, po redovnickom nacelu, cinit A to je: ora et labora: moli i rad

Dalje, stekao se dojam da je ono što je želio postici – uistinu i postigao: ljudi su mu povjerovali. Prihvatili su da ima pravo tražiti od drugih, a to znaci i od njih samih, da žive životom kojim on živi, a taj život je u nasljedovanju Isusa Nazarecanina. Dakle, pokazao se onakvim kakav jest – ponizan i odlucan, hrabar i dosljedan, ne dajuci ni jednoga trenutka naslutiti da ce odustati od zacrtanih planova, da ce posustati i poplašiti se odgovornosti u donošenju važnih odluka. Nadam se da se u ovoj svojoj ocjeni necu prevarit

Biografski podaci o novome papi govore kao o izrazito skromnome sveceniku koji sam kuha, živi u malom stanu i koristi se javnim prijevozom. Znaci li to da ce se mocna Vatikanska kurija naci na udaru redovnickog nacina života? Hoce li Kurija tome pružati otpor?

Iz iskaza katolickih svecenika i teologa koje smo slušali tijekom trajanja procedure njegova izbora i nakon toga stekao se dojam da je Rimska kurija neka "država u državi", da su tamo neke službe i u njima službenici koje "ni sam dragi Bog" nije u stanju kontrolirati, a kamoli papa. Ako je to tako, ni jedan od tamošnjih birokrata nece htjeti mijenjati svoje navike, ucinit ce sve da ostane kako je bilo i prije. Jer, administracija je, a to mi u Hrvatskoj jako dobro znamo, nešto što se ne mijenja tako lako. Stoga ce to biti teško ucinit Ipak, ostane li na distanci s njima, uspjet ce u tome, i to veoma brzo. Iz straha za vlastitu poziciju ljudi su spremni mijenjati sve, pa i sami sebe. I to moranje na promjenu smatrat ce voljom Božjom. Jer, kod redovnika vrijedi pravilo: rijec starješine, rijec je Božja.

Papa Franjo potomak je talijanske radnicke obitelji iz Argentine. Iako je kritizirao Teologiju oslobodenja koja govori o crkvi siromašnih, spominje se i kao onaj koji pokušao uspostaviti dijalog izmedu sljedbenika te teologije i njihovih najtvrdih kriticara u Crkvi. Hoce li on biti "Papa izmiritelj"?

Svatko od nas u svoje svakodnevno djelovanje unosi svoju osobnost, svoje osjecaje, svoje strahove i svoja nadanja, ali i svoje obiteljsko iskustvo. Pa tako i Franjo u svoje svecenicko, biskupsko i kardinalsko djelovanje unio je svoje obiteljsko, radnickim iskustvom obilježeno nasljede. Istina, kritizirao je predstavnike Teologije oslobodenja i predstavnike iz nje izrasle Teologije revolucije, ali ne na nacin da ih je zbog toga osudivao ili pak proklinjao, kako su to mnogi zahtijevali, nego je uvijek tražio nacin kako ukazati na pozivne strane te nove kršcanske teološke misli XX. stoljeca, one misli koja se okrece najsiromašnijima, obespravljenima, bez obzira što su se teolozi oslobodenja u svojim promišljanjima koristili mnogim Marxovim socijalnim idejama. Dakle, Papa Franjo nije prihvacao sve postavke Teologije oslobodenja, ali isto tako nije ni osudivao ona njezina nacela na kojima pociva kršcanstvo kao religija, a to su pravednost, solidarnost, ljubav prema bližnjima, prema siromašnima, obespravljenima. A, takvima su se upravo obracali teolozi oslobodenja na celu s redovnikom, franjevcem Leonardom Boffom. Ne zaboravimo da su mnogi od Papine subrace, isusovaca, pobijeni, i to za oltarom, tijekom trajanja sv. mise, jer su davali podršku siromašnim i obespravljenim ljudima južnoamerickih zemalja i jer su im cuvali nadu u promjenu nasilnih, korumpiranih i izrabljivanjem opsjednutih režima. Zapravo, služio se logikom kojom se Vatikan koristio u slucaju optužaba na racun svecenickog udruženja "Dobri pastir" koje su u Bosni i Hercegovini nakon Prvog svjetskog rata utemeljili i vodili bosanski franjevci. Kao što nam je poznato, Vatikan to udruženje nikada nije odobrio, ali ga nikada nije službeno ni zabranio, pa je ono od tada djeluje sve do danas, a što je mnogim "gorljivim" hrvatskim katolicima i dalje kost u grlu.

Kao kardinal, Jorge Maria Bergoglia žestoko je kritizirao odluku argentinske vlade da dopusti homoseksualne brakove, a bio je i poznat po vrlo konzervativnim stajalištima kada su u pitanju prava na abortus i eutanaziju. Znaci li to da se pozicija Crkve oko tih pitanja nece mijenjati?

Tocno! Kad je rijec o tim stvarima, pozicija Katolicke crkve nece se mijenjati. Dakle, takve promjene i ne treba od njega ocekivat Ako bi to kojim slucajem i (u)cinio, bilo bi to protiv temeljnih nacela kršcanskoga nauka. No, unatoc svemu tome, on ipak osobe koje žive u homoseksualnim brakovima nije proklinjao niti tražio njihovu ekskomunikaciju iz Crkve, nego se uvijek zalagao da imaju i nadu svoje mjesto u društvu i da ih zbog njihova nacina života ne treba progoniti.

Potrebno je stoga istaknuti da je njegov stav prema životu pozitivan. Dakle, Papa Franjo želi promovirati kulturu života, kulturu prokreacije, radanja, novoga života, cistoga okoliša, a ne kulturu smrti (homoseksualni brakovi ne daju novi život) kao ni kulturu abortusa i eutanazije, kulturu u kojoj si pojedinac uzima za sebe "božansko pravo" odlucivati o ljudskome životu, o njegovu pocetku i njegovu kraju.

Hoce li, po Vašemu mišljenju, Papa Franjo unutar Crkve otvoriti raspravu o celibatu, ili barem poduzeti konkretnije korake protiv pedofilije u njezinim redovima?

Ni ovaj papa nece moci izbjeci govor o temama koje ste naveli u Vašemu pitanju. Njih je teško, zapravo nemoguce "riješiti" u jednome papinskom mandatu. Iako je u Katolickoj crkvi održavanje celibata "disciplinsko", a ne dogmatsko pitanje, do promjene stava o celibatu zacijelo nece doci, barem u skorije vrijeme. Hoce li se tražiti neko prijelazno rješenje, teško je reci. Naravno da novi papa nece moci izbjeci ni govor o mogucnosti redenja vec oženjenih muškaraca, i to stoga što, kad je Europa u pitanju, postoji manjak svecenika što je opet posljedica manjka svecenickih zvanja. No, buduci se Katolicka crkva širi u neeuropska podrucja, moguc je sada ocekivati obrnuti smjer kretanja: do sada su Europljani išli evangelizirati Afrikance, Indijce, Južnoamerikance, a sada ce svecenici iz tih zemalja dolaziti u Europu, i vec dolaze, da bi evangelizirali Europljane. Nije Papa Franjo u svome nastupnom govorom uzalud kazao da je potrebno evangelizirati Rim, a to znaci da je potrebno evangelizirati, odnosno rekristijanizirati veoma religioznu, ali zacijelo postkršcansku Europu. Kada je, pak, rijec o pedofiliji, mislim da on nece ni moci, sve kad bi i htio, zaustaviti vec zapocetu borbu protiv pedofilije unutar Katolicke crkve, iako je nikada nece biti moguce u cijelosti iskorijeniti

Što Vi smatrate najvecim izazovima novoga pape?

Mislim da najveci izazov pred kojim se nalazi novi papa je kako vratiti povjerenje u Crkvu kao instituciju, u njezine službe, u njezin nauk, kako Isusov evandeoski nauk posredovati suvremenome covjeku kojemu i drugi vjerozakoni i svjetonazori nude modele osmišljavanja svakodnevnoga života.

Osim toga, veliki izazov bit ce kako animirati svjetske mocnike da se smanji siromaštvo zemalja Trecega svijeta, da se zaustave ratovi i time izazvane patnje nedužnih civila, da se svijet uredi prema nacelima pravde i pravednosti, da svaki covjek, bez obzira na ispovijedani vjerozakon, može živjeti životom dostojnim covjeka i umrijeti smrcu takoder dostojnom covjeka. Pred novim papom su izazovi što ih sa sobom donose druge svjetske religije kao što su islam, hinduizam i budizam, ali i novi religijski pokret Istina, Papa Franjo, bude li slijedio sv. Franju Asiškoga, uspjet ce veoma lako uspostaviti dijalog s islamom, ali i s drugim religijama i svjetonazorima, a bude li slijedio svoga subrata, sv. Franju Ksaverskoga, tražit ce modele kako posredovati kršcanstvo narodima sasvim drukcijih kulturnih navika i stilova života. Istina, pred njim je velika zadaca, odnosno ostvarenje sna mnogih dosadašnjih papa – posjet Ruskoj pravoslavnoj crkvi. A, tu su i izazovi suvremenoga svijeta kao agnosticizam, ateizam, religijski relativizam itd., ali ne kao pošasti suvremenoga svijeta protiv kojih se treba boriti, nego kao jednakovrijedne danosti naše civilizacije s kojima je potrebno dijalogizirati.

Imate li Vi, možda, kakvu poruku u povodu izbora novoga pape?

Da. Hvala Vam na tome pitanju. Želio bih ovom prigodom svojim bivšim studentima Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu cestitati izbor za papu subrata njihovih ucitelja. A to znaci da bih se želio nadati da ce se isusovci sada konacno uspjeti izboriti u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji da se kao alternativa Vjeronauku u srednjim i osnovnim školama uvede predmet Religijska kultura, dakle onaj predmet za koji se studenti FFDI-ja pripremaju tijekom cijeloga svog studija, a za što sam se cijelo vrijeme javno, istina uzalud, zalagao. Naravno, u ovome slucaju na potezu je Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Od njega ovisi mnogo toga. Zacijelo, konacna odluka.

---

quote:

---

Originally posted by lwood

quote:

---

Originally posted by emirem

---

inace je u tim zemljama prava milina bit nemusliman

---

quote:

---

Originally posted by emirem

quote:

---

Originally posted by lwood

quote:

---

Originally posted by emirem

---

inace je u tim zemljama prava milina bit nemusliman

---

Nakon oslobodjenja Jeruzalema od Franaka protjerani su katolicki svecenici koji su blagoslivali oruzje "sacrum bellum", posvecivanje oruzja za ubijanje nekrscana (Zidova i Muslimana), a dok pripadnici istocne crkve i Armenske nisu dirani niti je bilo osveta nad njima...

Pogledaj simboliku gosp.R.Scotta na kraju "Kraljevstva nebeskog" sta je Sallahuddin ucinio...

---

quote:

---

Originally posted by bagi

Poanta emiremovog posta je u tome da nemuslimansko življe u muslimanskim zemljama ima bolji status nego u obrnutoj varijanti,cast izuzecima kao npr donedavno (a i sad) Afganistan...

---

quote:

---

Originally posted by bagi

Poanta emiremovog posta je u tome da nemuslimansko življe u muslimanskim zemljama ima bolji status nego u obrnutoj varijanti,cast izuzecima kao npr donedavno (a i sad) Afganistan...

---