Da-i da se zakonom uredi da su svi dobrovoljni davaoci.
Kada odem, da li da me pojedu crvi ili da nekom produžim/spasim život. Tu nema dileme.
I nemam razumevanja za one porodice koje odbijaju da daju organe posebno za mlade, jeste bol izuzetna I neopisiva (posebno kada se izgubi dete), ali kad je najteže treba pokazati koliko I kakav si covek. Život pocinje rodenjem, ali sigurno ne završava smrcu.
neki ne daju iz vjerskih razloga
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.