Dakle... Počeo sam da se polako upoznajem sa mangama, prvenstveno seinen tipom (i, da budem iskren, u njihovom čitanju uživam više nego u američkoj školi, a čitanje s lijeva na desno mi je postalo iznenađujuće čudno i otuđeno :)). Dakle, nakupilo se dosta novih doživljaja i iskustava.
Kao prvo, želio bih da zahvalim Mister Bushidu zbog sjajne preporuke; čitanje "The Drifting Classroom" je epsko iskustvo, a ako se uspjete uživiti i "sroditi" sa radnjom, što i nije teško zahvaljujući sjajnom Umezuovom grafičkom izrazu, specijalizovanom za psihološki teror i negativne emocije, saga o spaljenoj zemlji budućnosti će poprimiti obrise nevjerovatno snažnog spektra emocija, konstantne nervoze i anksioznosti koje u nama izaziva prikaz pada ljudskosti i svih pravila koja nas obuzdavaju. Toliko je moralnih dilema na dramatičan, ali i realističan način iznijeto ovdje... "Cilj (ne)opravdava sredstvo", bolna smrt nasuprot preživljavanja putem neljudskih i potpuno nemilosrdnih solucija, primordijalni strahovi koji se uvijek vraćaju koliko god napredni bili, prednosti i mane dječjeg poimanje svijeta... Da, sjajno dijelo koje nam je podareno od strane Kazua Umezua je daleko više od njegovih briljatnih, ali ipak uobičajenih prikaza davno potisnutih strahova prohujalnog djetinjstva; takve konstrukcije, premda lucidno ukazuju na krhkost zdravog razuma i logike, pa i "dominacije lijeve sfere mozga" naspram naleta iracionalnosti života, trebaju dublji kontekst. A ovdje ga i imamo. Filigranski precizna upućivanja na dekadentnost i "omekšalost" današnjeg društva, toliko udaljenog od ideala čovjeka koji bi bio gospodar, ali i čuvar zemlje, vječito tragajući za svojom "poslednjom granicom", neće umaći pažljivom čitaocu, niti jedna velika, možda uzaludna, nada. Nada u nove generacije, koje će vjerovatno trpiti posljedice rasipništva našeg svijeta koji je, uistinu, često "lažna fasada" (kao što i kaže vođa mutanta u svom izlaganju filozofije čitave jedne vrste).
Ali ta patnja će naučiti buduće generacije da cijene ono što mi uzimamo za gotovo. Naravno, moglo bi se reći da su ljudi posredno preživjeli preko mutanata, nemilosrdnih formi života, čije se "društvo" zauvijek odreklo svakog pretvaranja i ublažavanja logičnih posljedica "zakona jačeg"; ne, nova vrsta "sa radošću dočekuje svaku novu selekciju, koje će otkloniti slabo tkivo čopora". Ali oni su, politikom prilagođavanja po vsaku cijenu, bez najmanjeg kompromisa u korist starog svijeta, izgubili teško uhvatljivo jezgro onog svijetlijeg dijela čovječanstva, koje se kristalno jasno očitava u Šoovim nesebičnim postupcima, ljubavi njegove majke, povremenih altruističkih težnji ostale djece... I zbog toga će oni, a ne mutanti, biti zapameni kao pravi gospodari epohe koja slijedi, a ne kao mrlja na marginama požutjelih stranica istorije.
Naravno, ima i mana. Pročitao sam negdje ovakav komentar:"Ako su japanski osnovnoškolci uspijeli da prežive sva zala koja su im se sručila za vrat u stripu, onda imaju najbolji edukacioni sistem na svijetu...", hehe. Sam Šoov lik je, sudim, previše nepokolebljiv, naročito za jednu neformiranu ličnost, u svojim moralnim stavovima; mislim da bi moralne dileme, nadvladane sa teškom mukom, izazvale još veće osjećanje poštovanja prema njemu, kao i snažniju identifikaciju na osnovu opšteljudskih slabosti i vječite, neprekidne borbe protiv istih (na toj osnovi mi je, naprimjer, Otomo daleko ambivalentiji i nepredljiviji lik).
Sviđa mi se citat iz završnog toma stripa:"Kazuo Umezu nije zaboravio mrak djetinjstva, sve noćne more i fantazije koje su nas progonile...". Uistinu.
Ćuti, sad završavam prvi tom "Lijeve ruke Boga, desne ruke Đavola"(vidjeh staru Dušmanovu preporuku). Ah, nema mi spavanja ni večeras, barem ne bez upaljenog svijetla...
Jel da? Genijalni stripovi. Urasawa ima IQ 250. Inače kad vidim da netko zapetljava strip/film/knjigu uvijek se pribojavam kako će to ispast, ali sa Urasawom sam miran
It would not be difficult, Mein Führer. Nuclear reactors could - heh, I'm sorry, Mr. President - nuclear reactors could provide power almost indefinitely.
Bacio sam pogled i na prva četiri toma "Death Note". Stari motiv (korupcija apsolutne moći - odmah se sjetim Tolkina i Prstena :)) predstavljen u novom ruhu jedne zanimljive postavke. Napeto, složeno, te napisano u vrlo "detektivskom" stilu. Sukob Kire i L-a, kao dvojice genija, dakle najboljeg što čovječanstvo ima da ponudi, a ipak potpuno drugačijeg morala i shvatanja života, stripu daje neophodnu dinamiku i savršen odnos antagoniste/protagoniste. Pozicije naših junaka su vrlo zanimljive, i pred obojicom je strašan izazov - Kira, koji je, doduše, izuzetno snažna ličnost naoružana mističnom alatkom Šinganamija, mora sam izboriti protiv najvećeg detektiva svijeta i policijskog aparata koji ga podupire; dok se L našao u autentičnoj "misteriji zaključane sobe", riješavajući zagonetku koja ne podliježe uobičajenim pravilima logike i racionalnog rasuđivanja. Dva masivna intelekta bačena u arenu, primorana da iskoriste i poslednji gram svoje lukavosti i znanja. Poput komplikovane partije šaha, zapravo, gdje je najbitnije upoznati svog protivnika i predvidjeti njegove poteze.
Meni lično je najzanimljiva moralna dilema koja nastaje pri samom posjedovanju moći "death notea"; da li je koristiti ili ne, i da li ijedna upotreba može biti opravdana na mjerilu ljudske pravde? Mislim da bi većina nas (uključujući i mene) na kraju završila kao druga verzija Kire, obojena i nijansirana u skladu sa našim ubjeđenjima i idealima (i da... interesima, ne zaboravimo). Prejako iskušenje, zaista.
"Uzumaki"... Junji Ito je očito inspirisan Umezuom, i stvara jedan dobar, vrlo dobar strip (završio sam prvih šest poglavlja). Uvrnuto, bez ikakvih granica, iracionalnije i nadrealnije od devedeset devet odsto zapadnih horora, pa i povremeno smiješno... Ne znam za vas, ali meni je smrt "spiralnog" oca na kraju prvog poglavlja vrhunac jednog vrlo, vro ciničnog i crnog humora. U prevodu, ne pamtim kad sam se slađe nasmijao. Ah, ti ludi Japanci! Baš se sad sjetih nečega što je Frenk Miler izjavio osamdesetih: "Ljudi se boje da priznaju da postoji izravna veza između količine nasilja u štivu i uživanja u istom. Zbog toga volim japanske stripove. Oni žele nasilje u njima, i ne stide se da to priznaju..."
99 chapter 20th Century boys. Je-ba-te, ovdje je bilo dovoljno ideja i zapleta do sada za jedno pet samostojećih serijala a ovdje to sve tako savršeno nadopunjuje jedno drugo. Urasawa je genij.
Bilo bi i super da postoji hrvatsko izdanje ovog ali to su već pusti snovi, jelte :p
Ne znam baš. Marko često govori kako mu se jako sviđaju Urasawini stripovi. A kad se Marku nešto svidi...
wktk
It would not be difficult, Mein Führer. Nuclear reactors could - heh, I'm sorry, Mr. President - nuclear reactors could provide power almost indefinitely.
Stvarno Urasawa razvaljuje sa 20cb i onaj Monster je bio dobar ako je neko citao..
Da znam da bi Marko izdao Urasawine romane odmah bi se otarasio engleskih i ne bi kupovao vise nego bi cekao na njegova izdanja
Trebao sam da kupim Tezukin neki strip The House of Flies ili tako nesto ali ili rasprodato vec ili nije izaslo..trazim na netu koju stranicu da vidim kako izgleda crtez itd ali ne mogu naci
Trebao sam da kupim Tezukin neki strip The House of Flies ili tako nesto ali ili rasprodato vec ili nije izaslo..trazim na netu koju stranicu da vidim kako izgleda crtez itd ali ne mogu naci
Hvala Bushido, to je taj..nesto mi je bilo sumnjivo da je odmah planuo sa amazona a po tvom linku na dnu neko pise da je bio problem neki sa amazonom itd..pa mozda vidim uskoro opet naci negdje ovaj roman da procitam...da nisi citao negdje sken ove mange i preporucujes li?
Pročitao sam prva četiri poglavlja Blame! i imam pitanje: ima to nekakav pay-off na kraju? Jer za sad mi je ostao samo dojam da će do samog kraja biti isključivo hađi i hađi i hađi (a la stari ruski filmovi), tu i tamo kaže netko koju kriptičnu, malo se puca, nešto grune i to je to.
Ne bih imao išta protiv čitati čak i da na kraju ispadne da je manga ekvivalent filma Davida Lyncha *da me artwork vuče* ali me se crtež nije dojmio pa zato pitam ima li tu i neke opipljive i intrigantne priče.
Ni ja nisam pročitao cijeli 'Blame'. Znam da sam počeo, ali nisam daleko stigao (5-10 chaptera). Ni ne sjećam se više zašto sam odustao.
It would not be difficult, Mein Führer. Nuclear reactors could - heh, I'm sorry, Mr. President - nuclear reactors could provide power almost indefinitely.
Manga - čita se i preporuke...
Posted - 24/08/2011 : 17:17:05
.jpg)
.jpg){kind=avatar}
