| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 15/01/2012 : 11:26:01
|
Ples malog pingvina 2 (Happy Feet 2), red.
Kad se tijekom božićne sezone 2006. godine u svjetskim kinima počela prikazivati animirana pustolovna mjuzikl-komedija „Ples malog pingvina“, impresivno animirana, duhovita i emotivna priča je Australca Georgea Millera, redatelja kultne trilogije o Pobješnjelom Maxu i ključnog autora dvaju filmova o praščiću Babeu (scenarist prvog, redatelj drugog), još jednom potvrdila kao majstora inteligentno koncipirane obiteljske zabave. Svakako, storija o mladom carskom pingvinu Mumbleu koji se od samog rođenja znatno razlikuje od svojih vršnjaka jer za razliku od njih kreštavi Mumble ne pjeva već vješto pleše step, patila je od odveć doslovnog zagovora prava na drugačijost, od nezgrapnog i pretjerano plakatnog eksploatiranja motiva religijskog totalitarizma, kao i od razmjerno trivijalnog ekološkog angažmana u završnici, no ciljanoj je najmlađoj publici ponudila slikovitu, maštovitu, uzbudljivu i sjajno animiranu edukativnu zabavu. Iako bi se zbog navedenog Oscaru osvojenom za najbolji animirani film moglo ponešto i prigovoriti, šarmu Millerova filma nije bilo lako odoljeti, pa je tim čudnije da je do realizacije nastavka moralo proći punih 5 godina.
Njega opet redateljski potpisuje George Miller, što se pokazalo kao igra na sigurno jer je riječ o pouzdanom filmašu koji na prvi pogled infantilne i jednostavne priče obogaćuje jasnim angažmanom i tjeskobnijim motivima, a gdjekad, kao u slučaju naslova „Babe 2: Praščić u gradu“, publici subverzivno isporuči neočekivanu količinu pesimizma i „mraka“. Zaplet filma nastavlja se na prvi dio, pa carske pingvine predvođene ekscentričnim Ramonom (glas Robina Williamsa) zatječemo u koloniji adele pingvina koje vode podjednako slikoviti Šarmer (također Robin Williams) i Moćni Sven (glas Hanka Azarie). U središtu zbivanja i ovaj put je Mumble (glas Elijaha Wooda), carski pingvin koji je u međuvremenu postao otac povučenog sinčića Erika (glas Elizabeth G. Daily), nesigurnog klinca koji ne zna plesati i kojeg ples nimalo ne zanima. To Mumbleu kao majstoru stepa zadaje prilične glavobolje, a sve će se dodatno zakomplicirati nakon što Erik otkrije da Moćni Sven, koji je ptica tupin koja se lažno predstavlja kao pingvin, može letjeti. Mumble će ubrzo shvatiti da se u borbi za sinovu naklonost ne može natjecati s takvim „idolom“, a njegove će brige dodatno pogoršati prijetnja koja će se uskoro nadviti nad čitavu koloniju pingvina. Svima njima, uključujući i Ramonovu ljubljenu Carmen (glas Sofije Vergare), Erikova novog frenda Atticusa (glas Benjamina Floresa Jr.-a) i drugim pingvinima, ali i otkačenim planktonima Willu (glas Brada Pitta) i njegovom najboljem prijatelju Billu (glas Matta Damona), zbog otapanja ledenih santi uslijed globalnog zatopljenja prijeti možda i smrtna opasnost.
„Ples malog pingvina 2 3D“ u svim je segmentima nastavak prethodnika, što se dijelom pokazuje i kao najveća mana filma. I ovaj put se ponajviše i pomalo odveć doslovno i preagresivno afirmira pravo na različitost i drugačijost, i ovdje se zagovaraju obitelj i konzervativne vrijednosti koje predvidljivo svoje ispunjenje i puni smisao dobivaju u generalno skladnoj velikoj zajednici s ponekim totalitarnim zastranjenjem, i u ovom su filmu slobodna volja i pravo na izbor mogući tek do neke granice, odnosno do spoznaje da zajednica ipak u konačnici jamči miran život, sigurnosti i toplinu. U tom se smislu drugi „Ples...“ doima i pomalo shizofrenim ostvarenjem, jer se s jedne strane jasno uočavaju određene religijske (pingvin koji koloniju želi spasiti i izvesti na slobodu zove se Noa, i klinci i odrasli pjevaju pjesme vrlo slične crkvenima), i uvjetno rečeno „nacionalističke“ konotacije (mnoštvo kliče jednoj pingvinskoj „naciji“, primjetan je zazor od stranaca i „drugih“), dok se s druge strane u odnosu dvojice planktona razabiru gej-motivi (otvoreno izjavljivanje ljubavi, pjevušenje hitova benda Wham), a konačno izbavljenje ipak donose snažniji prijateljski raspoloženi stranci. No ovi problematični idejni momenti djeci neće biti nimalo bitni jer ih neće ni razumjeti, makar bi se itekako moglo razgovarati o neprihvatljivim porukama koje ovakvi filmovi šalju najmlađima. I njih i odrasle „kupit“ će raskošan kolorit, impresivna 3D-animacija, sigurna i nerijetko razigrana Millerova režija, raspoložene glasovne uloge raspjevane glumačke postave u kojoj su i Brad Pitt, Matt Damon te pjevačka zvijezda P!nk koja je zamijenila preminulu Brittany Murphy. Kad svemu dodamo bogati soundtrack na kojem se pored udarne pjesme „Bridge of Light“ u izvedbi P!nk nalaze i zarazno plesna „SexyBack“ Justina Timberlakea, emotivna „Tightrope“ Janelle Monae i energična „Mama Said Knock You Out“ pjevača i glumca LL Cool J-a, jasno je da „Ples malog pingvina 2 3D“ nudi idejno dvojbenu ali opet vrlo šarmantnu i lako gledljivu zabavu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/01/2012 : 12:11:01
|
Kako je Gru ukrap Mjesec (Despicable Me), red. Pierre Coffin i Chris Renaud
Tijekom druge polovice 1990-ih tada neovisan studio Pixar predvođen vizionarom Johnom Lasseterom dvama je nastavcima «Priče o igračkama» i «Životom buba», kao i hitom «Čudovišta iz ormara» realiziranom 2001. godine, temeljito uzburkao i nepovratno izmijenio ustajale vode dominantne diznijevske animacije. Zahvaljujući Lasseteru, suutemeljitelju Applea i umjetniku koji je odjel za kompjuterske specijalne efekte producentske tvrtke Lucasfilm pretvorio u megauspješni Pixar, lice dotad poznate animacije doživjelo je impresivan face-lifting, a sam redatelj je za revolucionarnu uporabu inovativnih tehnologija u antologijskoj «Priči o igračkama» 1996. osvojio počasnog Oscara. Već je tada postajalo jasno da klasična dvodimenzionalna animacija uzmiče pred modernim tehnikama, a tu je lekciju najbrže naučio Steven Spielberg čija je tvrtka Dreamworks odlučila slijediti Pixarov primjer. Kad se 2001. godine pojavio Dreamworksov «Shrek», Oscarom za najbolji dugometražni crtić ovjenčana adaptacija bestseler knjige Williama Steiga, ta se trodimenzionalno animirana subverzivna postmodernistička zafrkancija s lakoćom prometnula u svjetski hit, ujedno Disneyu zadavši kobni udarac. Jer, ponajprije Pixar a potom i Dreamworks serijalom «Shrek» svojim su filmovima u dotad bogobojazno, djetinjasto i tradicionalnim vrijednostima usmjereno okružje diznijevske animirane obiteljske zabave unijeli blagotvorne doze cinizma, ironije, subverzije i eklekticizma, s čim se studio Walta Disneya nije uspijevao nositi.
Potvrdilo se to i tijekom proteklih devet godina, u kojima je Pixar nizao hit za hitom i s lakoćom osvajao Oscare, Dreamworks pokušavao zadržati korak s nadmoćnom konkurencijom, 20th Century Fox lansirao trilogiju «Ledeno doba», a Disney nakon nekoliko skupo plaćenih promašaja izlaz pronašao u spasonosnom udruživanju s protivnikom. Taj brak iz interesa Pixaru danas možda predstavlja i svojevrsni uteg. Od 2003. godine i Oscarom ovjenčane «Potrage za Nemom», Pixar svakog ljeta izbaci po jedan megahit, no u nizu sigurnih komercijalnih uspješnica sve su vidljiviji ustupci na koje je Lasseterova tvrtka prisiljena zbog Disneyeva patronata. Premda su originalni zapleti, slikoviti i zanimljivo koncipirani protagonisti, iznimna skrb za detalje, razoružavajuća maštovitost, bogatstvo duha, inovativni autorski prosedei, dojmljiva 3-D animacija, obilje humora te minuciozno promišljanje cjelina ostala neosporna kvalitativna obilježja svih projekata, u svakom novom crtiću primjetno je pristajanje na određene kompromise. Dok im je u odabiru protagonista, mahom antijunaka i marginalaca koji se često ne uklapaju u predodžbe o poželjnim i prihvatljivim animiranim junacima, baš kao i u njihovom postuliranju, stvaranju inicijalnih zapleta te koncipiranju narativne strukture, ostavljena praktički potpuna kreativna sloboda, Pixarovi su umjetnici u dramaturškim razradama i osmišljavanju završnica svojih djela prisiljeni sve očitije se podčinjavati Disneyevoj volji i nametnutim konvencijama.
Započevši s dinamičnim i zabavnim proljetnim hitom «Oblačno s ćuftama», kojem se upravo pridružio kino-zgoditak «Kako je Gru ukrao Mjesec», nizu velikih producentskih tvrtki koje Pixaru pokušavaju parirati njegovim oružjem uspješno se priključio i studio Universal. Njihov novi projekt, čiju režiju supotpisuje Chris Renaud, član animatorskih timova na hitovima «Horton» i «Ledeno doba 3», odlikuju sve spomenute Pixarove osobine uz poneki kvalitativni dodatak. Neobičan protagonist Gru (odlična glasovna interpretacija Renea Bitorajca), isprva predstavljen kao zločest i svakojakim psinama sklon tip kojem mladi kradljivac Vektor prijeti preoteti titulu najvećeg lopova na svijetu, postupno i prilično suptilno zadobiva obilježja simpatičnog gubitnika i namrgođenog dobrice kojeg su u egoističnog «zloćka» pretvorile davne traume iz djetinjstva. Premda će za njegovu transformaciju očekivano biti zaslužne senzibilne, temperamentne i znatiželjne djevojčice Marija, Edita i Anja, nevoljne štićenice dječjeg doma stroge ravnateljice Hattie, gledatelju je iz opisa Gruovih suradnika od samog početka jasno kakav ovaj antijunak uistinu jest i kuda priča smjera. Naime, njegovi su pomoćnici rastom nevelika no brojnošću vrlo velika stvorenja žute boje koje Gru naziva Malcima, križanci Gremlina i Ewoksa iz «Povratka Jedija», dobrodušna zaigrana bića koja žive u Gruovom podzemnom laboratoriju te koja često funkcioniraju kao svojevrsna protagonistova savjest i vrlo efektni sidekickovi. Uz promišljen marketing u predstojećem marchendizingu filma na njima bi se mogle zaraditi milijarde dolara, baš kao i na raznim gadgetima kojima se služe svi likovi i kojima će Gru, želeći dokazati da je ipak on najveći svjetski lopov, u jednom trenutku ukrasti Mjesec.
Maštovit zaplet, bogatstvo duha, slikoviti i zabavno pomaknuti likovi, izuzetno dinamična naracija, mnoštvo duhovitih, crnohumorno bizarnih i nenametljivo emotivnih detalja, sjajna animacija i već uobičajeno izvrsna hrvatska nasinkronizacija odlike su djela koje ozbiljno konkurira za titulu najboljeg ljetnog hita, a možda i jednog od najuspjelijih filmova godine. Ukratko, riječ je o odličnoj kino-zabavi vrijednoj preporuke.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/01/2012 : 12:13:45
|
MaksimUm (Megamind), red. Tom McGrath
Slično već kultnom junaku Shreku i dobrodušnom zloćku Gruu koji je prošlog ljeta pokušao ukrasti Mjesec, i "opasni" i "zločesti" MaksimUm, antijunak novog Dreamworksova 3D-crtića koji je u prva dva tjedna američke distribucije zaradio više od 100 milijuna dolara, jedan je od najneobičnijih i najslikovitijih filmskih negativaca, ne samo animiranih. Kad je njegovu rodnom planetu iz neke udaljene galaktike svojedobno zaprijetilo uništenje usisavanjem u crnu rupu, stvorenju plave kože i specifičnog oblika tijela isprva je bila namijenjena sudbina slična Supermanovoj, jer su ga roditelji u posljednji trenutak s "ljubimcem" MinimUmom smjestili u malu svemirsku kapsulu i poslali prema Zemlji. No loša je sreća od prvog trena pratila znatiželjnog MaksimUma (glas Ozrena Grabarića), jer je istodobno s njim pod sličnim okolnostima prema Zemlji krenuo i mali Metroman, dijete s još jednog ugroženog planeta. No dok je Metroman (glas Igora Mešina) dospio u dobrostojeću malograđansku obitelj iz Metrograda koja je klinca obdarenog supermoćima odgojila kao uzornog momka predanog borbi protiv kriminala i zločinaca, MaksimUmova je kapsula aterirala u dvorište gradskog zatvora, gdje su skrb o njemu preuzeli notorni kriminalci. Stoga je posve razumljivo što je MaksimUm, za razliku od Metromana, s vremenom uz pomoć MinimUma postao svojevrsni "genij zla" čija je glavna misija bila upravo pobijediti mrskog neprijatelja. Tijekom godina obojica su postala glavne zvijezde gradskih medija, a Metromanova je djela predano počela pratiti mlada novinarka Roxanne Ritchi (glas Lane Jurčević), koja se pomalo i zaljubila u superheroja. Međutim, kad je MaksimUm jednom konačno uspio nadmudriti Metromana te ga poraziti i ubiti zahvaljujući njegovoj izloženosti štetnom djelovanju bakra, Metrograd je odjednom ostao bez zaštitnika a svu vlast je preuzeo egoistični negativac. No tad su i za MaksimUma počeli problemi, jer je shvatio da bez stalnog antagonizma s Metromanom njegov život više nema smisla. Stoga je odlučio stvoriti novog gradskog superheroja Titana, a kao najpogodniji izbor učinio mu se zdepasti kamerman Hal, Roxannein kolega potajno nesretno zaljubljen u novinarku. Nažalost, dotad zanemarivan i neprimjećivan Hal svoje je supermoći odlučio iskoristiti za lagodan život i osvetu sugrađanima, koje je ubrzo počeo i terorizirati. A MaksimUm je tada shvatio da bi, želi li sačuvati svoju vlast i u grad vratiti mir, morao dijametralno promijeniti predznak i od superzločinca silom prilika postati superheroj. No za to mu je potrebna pomoć Roxanne, a da bi nju osvojio morat će preuzeti lik dotad bezličnog korporacijskog činovnika Bernarda.
Brojne su vrline inteligentno koncipiranog crtića redatelja Toma McGratha ("Madagaskar" 1 i 2). Pored efektnog derivativnog i "kompilacijskog" zapleta koji varira elemente nekoliko hit-filmova poput obilno i prilično duhovito eksploatirana Donnerova "Supermana" (što bi bilo kad bi Lex Luthor postao superjunak?) ili Disneyeve "Ljepotice i zvijeri", tu su lako uočljivi detalji kojima se film stilski i izvedbeno naslanja na poetiku Tima Burtona, konkretno na "Mars napada!" i prva dva "Batmana". Imponiraju bogatstvo pomaknutih, bizarnih i lagano subverzivnih motiva, slikoviti i učinkovito profilirani likovi, vrlo dinamična naracija bez trenutka praznog hoda, impresivna 3D-animacija s atraktivnim i više no solidno režiranim akcijskim scenama, zgodno složen soundtrack s hitovima Guns ´n´ Roses, AC / DC itd. te, dakako, već uobičajeno odlična hrvatska nasinkronizacija s velikim brojem zabavnih replika i raspoloženim glasovnim ulogama među ostalim i gradonačelnika Metrograda Milana Bandića. Pozitivci su dosadni a formalni negativci su zabavni i energični momci, još jednom poručuje ovaj film, u kojem je najnezanimljiviji lik upravo onaj Metromana, prisilnog superjunaka koji zapravo želi biti glazbenik i živjeti mirnim životom daleko od javnosti i medija. Opasni su i frustrirani i osamljeni gubitnici oko nas koje niti ne primjećujemo, što bi nam se jednog dana moglo i osvetiti. A (superherojsko) odijelo naravno ne čini čovjeka, nisu bitni ni drugačija boja kože ni tjelesna građa, već je najvažnije ono što svatko od nas ima u sebi.
Među nedostatke djela u kojem će podjednako uživati djeca i odrasli mogu se ubrojiti ponešto zbrzana i neelaborirana završnica pretrpana akcijom, pribjegavanje klišejima i pozitivističkim konvencijama u drugom dijelu filma te gdjekad pretjerana filmofilska derivativnost koja ne postiže željene humorne efekte. No to su uglavnom sitne zamjerke natprosječno zabavnom djelu, odličnoj kino zabavi u hladne predblagdanske prosinačke dane.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/01/2012 : 12:18:54
|
Legenda o Čuvarima (Legend of the Guardians), red. Zack Snyder
Ako niste znali, sove se glasaju (govore?) s izrazitim britanskim naglaskom. Ponekad je taj naglasak u skladu s engleskim književnim jezikom, kakvim recimo govori zla sova Nyra (Helen Mirren), koja s ortakom Metalbeakom (Joel Edgerton) i svojim opakim podanicima vodi akademiju St. Aeoligus, mjesto na kojem sove zvane Čiste navodno skrbe o sirotim mladim sovicama izgubljenim ili ispalim iz gnijezda. Gdjekad taj naglasak odgovara svakodnevnom govornom engleskom jeziku na Otoku, kojim komuniciraju odvažni klinac (sović?) Soren (Jim Sturgess) i njegov prijetvorni brat Kludd (Ryan Kwanten), mladunčad koja će u igri uistinu ispasti iz obiteljske duplje da bi pali u kandže uglavnom dobrodušnih Nyrinih slugu Jutta (Angus Sampson) i Jatta (Leigh Vannell). Njihov pak naglasak više vuče na cockney ili pigeon english, kakvim u dobroj mjeri govore sve manje plemenite i niže rangirane sove, one koje ne pripadaju nadrasi Čistih. Dakako, među Čiste se ubrajaju Soren i Kludd, kao i njihova sestrica Eglantine (Adrienne DeFaria), koje će tijek zbivanja s vremenom okrenuti jedne protiv drugih i pretvoriti u smrtne neprijatelje. Naime, dok su Soren i Eglantine odvažna mladunčad koja pod utjecajem priča njihovog oca vjeruje u legendu o Čuvarima, odvažnom redu sova koje žive na velikom stablu Ga´Hoole nasred mora, i koje čuvaju mir u svijetu noćnih ptica, Kludd je odveć ambiciozan momak željan slave i moći. On će lako potpasti pod utjecaj Nyre i Metalbeaka, koji u akademiji zapravo novače vojnike za odlučnu bitku protiv Čuvara, koje pak namjeravaju pobijediti korištenjem tvari dobivene iz mišjih gvalja. Ta tvar zrači plavičastom energijom koja razorno djeluje na osjetila sova te ih potpuno onesposobljava, osobito ako nisu zaštićene metalnim kacigama poput Nyre i Metalbeaka. Očekivano, preokret u konačnom obračunu Čuvara i Čistih donijet će upravo neustrašivi Soren, nakon što prethodno Čuvare upozori na opasnost i dokaže im svoju odanost. A plemenite sove sa stabla Ga´Hoole govore pak engleskim s jakim australskim naglaskom, što i ne čudi znamo li da im glasove među ostalima posuđuju i australske zvijezde Sam Neill (izdajnik Allomere), Geoffrey Rush (legendarni ostarjeli junak Ezylryb) i Hugo Weaving (Noctus).
Iako pri gledanju filma ispočetka djeluje prilično neobično što su redatelj Znack Snyder ("Zora živih mrtvaca", "300", "Watchmen") i scenaristi John Orloff ("A Mighty Herat", serija "Združena braća") i Emil Stern odlučili protagoniste svoje animirane fantasy pustolovine u tolikoj mjeri obilježiti govornim naglascima, kad se ubrzo na to priviknete stvar postaje simpatična i na određeni način dosta efektna. Naime, riječ je o adaptaciji prve tri knjige iz 15-dijelnog bestseler serijala "Guardians of Ga´Hoole" američke spisateljice Kathryn Lasky, bajkovitog epskog fantasyja za čije su slikovite protagoniste domišljato odabrane sove, a u kontekstu čega navedeni naglasci sasvim dobro sjedaju. Štoviše, koloristički impresivan i detaljima bogat prikaz svijeta noćnih ptica koje ponekad u snu pate od "dnevnih mora" time dodatno dobiva na neobičnosti i bajkovitom odmaku. Ako tome dodamo vrlo dinamičnu i pregledno, u završnici i prilično impresivno režiranu priču garniranu s mnogo akcije, emocija i uzbuđenja, obilje humora, nekoliko suptilnih melodramatskih trenutaka, natruhe grčke tragedije s podzapletom o sukobu dvojice braće, učinkovito minimalističko profiliranje likova kroz akciju i inteligentne dijaloge, te uistinu superiornu animaciju, konačni dojmovi o "Legendi o Čuvarima" su više nego pozitivni. Ono što ih donekle umanjuje krije se u odluci da se izvorno dvodimenzionalno animirani film naknadno prebaci u 3D, zbog čega često tijekom gledanja za oko zapinju dvostruke linije i zamućeni segmenti slike.
Također, smeta i stanoviti broj nelogičnosti i dramaturških rupa, primjerice u ničim objašnjenom nestanku Juttova brata Jatta nakon što prvi od njih odluči pomoći Sorenu, ili pak u promjenjivoj udaljenosti stabla Ga´Hoole od kopna. Konkretno, kad Soren s prijateljima prvi put leti do Ga´Hoolea, put do stabla iziskuje izuzetan napor te svladavanje velike hladnoće i guste magle. Međutim, kad kasnije hita u pomoć Čuvarima i njihovim suborcima, mladi junak na mjesto borbe na kopnu stiže u tren oka, čio, odmoran i spreman na obračun s Kluddom. U filmu ima još takvih dramaturških nezgrapnosti i površnosti, no one u konačnici ipak znatnije ne umanjuju gledateljski užitak. "Legenda o Čuvarima" je crtić koji bi zbog nekih tjeskobnijih, nasilnijih i mračnijih detalja mogao imati problema s ciljanom publikom, jer je u cjelini primjereniji starijim gledateljima a ne djeci. No ako se projekt unatoč tome ipak pokaže komercijalno isplativim, za koju godinu ćemo sigurno gledati i nadajmo se podjednako uspio nastavak.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/01/2012 : 12:21:53
|
Vrlo zapetljana priča (Tangled), red. Nathan Greno i Byron Howard
Dijelom se temeljeći na bajci "Zlatokosa" braće Grimm, film suredatelja Byrona Howarda ("Grom") i Nathana Grenoa govori o prekrasnoj Zlatokosoj (glas Mirele Videk), mladoj djevojci koja je odrasla zatvorena u izoliranoj kuli u šumi, gdje ju je nedugo nakon rođenja dovela opaka "majka" Gothel (Ivana Bakarić). Zlatokosa je dobrodušna i plemenita cura koja dane provodi čisteći kulu i održavajući svoju 20 metara dugu kosu koja, svaki put kad ona zapjeva, počne sjajiti čudesnim zlatnim sjajem. Taj sjaj podloj i zapravo vrlo staroj Gothel omogućuje da već desetljećima održava svoj mladolik izgled, zbog čega od Zlatokose i krije istinu o njenom porijeklu. Naime, djevojka je princeza koju je Gothel otela prije dva gotovo desetljeća, kći brižnog kralja i kraljice koji otada žive u tuzi i neprekidnoj nadi da će im se kći jednog dana vratiti. A Zlatokosa mašta o odlasku u svijet izvan kule i o tome da prisustvuje puštanju šarenih lampiona, jedinstvenom događaju u kraljevstvu koji kralj i kraljica svake godine organiziraju u noći njenog rođendana. Kad u bijegu pred vojnicima i svojeglavim konjem Maksimom u kulu jednog dana zaluta simpatični sitni lopov Flynn Fakin (Zoran Pribičević), koji je upravo ukrao princezinu krunu, Zlatokosa će konačno dobiti priliku upoznati svijet.
Dinamična naracija bez praznog hoda, raskošan i dojmljiv kolorit, zarazna infantilnost s povremenim ironičnim poigravanjem stereotipima iz bajki, slikoviti protagonisti i još slikovitiji sporedni likovi (osobito raspjevana družina "opasnih" razbojnika iz krčme), nenametljivi 3D-efekti čija je primarna svrha naglašavanje dojma prostornosti i dubine, razigrano režirane akcijske sekvence, odmjerena emotivnost koja ni u jednom trenutku ne skreće u patetiku i tek u jednom ili dva navrata otklizava u kič, te već uobičajeno sjajna hrvatska sinkronizacija u režiji Ivane Vlkov-Wagner, vrline su djela kojem ne šteti ni detalj da svi likovi u njemu u jednom trenutku barem nakratko zapjevaju. U scenama s pjevanjem dvoranom odjekuje glas Franke Batelić, što je možda dodatni mamac za najmlađe gledatelje. Onim starijima možda će zasmetati zapravo očekivani Disneyev konzervativizam i zagovor obiteljskih vrijednosti, kao i spomenuta infantilnost. No ti prigovori ne umanjuju gledljivost i zabavnost crtića kojem se predviđa nominacija za Oscara i u kojem, spomenimo za kraj, zla i održavanjem mladolikog izgleda opsjednuta otmičarka Gothel likom prilično nalikuje na Cher, pop-zvijezdu u već ozbiljnim godinama koja je postala sinonimom za "plastificiranje" na američkoj glazbenoj sceni, a koju smo nedavno gledali u glazbenoj drami "Burlesque" s Christinom Aguilerom. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/01/2012 : 12:27:40
|
Ledeno doba 3: Dinosauri dolaze (Ice Age: Dawn of the Dinosaurs), red. Carlos Saldanha i Mike Thurmeier
Treći nastavak serijala koji redateljski opet supotpisuje Carlos Saldanha («Roboti»), donosi uzbudljive nove zgode mamuta Mannyja (glas Ljubomira Kerekeša), njegove trudne ženke Ellie (Daria Knez), brbljavog ljenjivca Sida (Edo Maajka) i sabljozubog tigra Diega (Tarik Filipović). Zaključivši da će Manny i Ellie skorim dobivanjem prinove započeti obiteljski život, Sid se odluči i sam dokazati kao roditelj. No ni ne sluti da će, preuzevši skrb o 3 jaja dinosaura, sebe i prijatelje ubrzo uvaliti u velike nevolje i odvesti u dolinu dinosaura skrivenu duboko pod ledom.
Crtić superioran prethodnom dijelu serijala čiji četvrti nastavak očekujemo odlikuju izuzetno dinamična i dostatno inteligentna priča, mnoštvo vrlo duhovitih i zabavnih slapstick situacija, efektno pomaknuti sporedni likovi, mahom impresivna 3-D animacija i odlična hrvatska nasinkronizacija s iznimno raspoloženim Edom Maajkom. No zamjetni su i nedostaci poput predvidljivosti cjeline s mjestimičnim natruhama patetike, zapostavljanje lika blijedog Diega i povremeno variranje već viđenih situacija. Unatoč tome, «Ledeno doba 3: Dinosauri dolaze» nudi odličnu, uzbudljivu i maštovitu zabavu za duge zimske dane.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/01/2012 : 12:33:05
|
Auti 2 (Cars 2), red. John Lasseter i Brad Lewis
Na temelju „Priče o igračkama 3“ i „Auta 2“ čini da Pixaru u posljednje vrijeme, otkad se nalazi u braku iz interesa s Disneyem, ponestaje mašte i izvornih ideja te da se umjesto smišljanju originalnih priča okreće štancanju nastavaka nekadašnjih hitova. Budući se treća „Priča o igračkama“ 2009. godine pokazala kao komercijalno najisplativiji Pixarov projekt, takvoj se poslovnoj politici s financijske strane ništa ne može zamjeriti, ali itekako može s kreativne. Naime, „Auti 2“ Johna Lassetera i Brada Lewisa su svakako dosad najslabiji Pixarov projekt, tehnološki dakako superiorno realiziran crtić kojem ponajviše nedostaje imaginacije i emocija te koji se u suštini svodi na mehaničko i naglašeno komercijalno usmjereno eksploatiranje zacijelo unosne franšize.
„Auti 2“ peti su Pixarov film koji je režirao utemeljitelj studija Johna Lasseter, tijekom posljednjih 5 godina šef kreativnog odjela u Disneyu. Premda je i ovaj projekt, kao i prošlogodišnji treći nastavak „Priče...“, nastao kao rezultat kompromisa u odlučivanju Pixara i Disneya o razini kontrole autorskih i producentskih prava nad u uvodu spomenutim hitovima, čini se prilično očitim da se Lasseter „prodao“ Disneyu. Stvar je u tome da je ovaj (nekadašnji?) vizionar još pred koju godinu kao osnovni uvjet svog povratka u Disney postavljao zahtjev da se ne rade nastavci Pixarovih hitova, da bi od toga izgleda vrlo brzo odustao. Štoviše, za 2013. je godinu najavljen i nastavak „Čudovišta iz ormara“ pod radnim naslovom „Monsters University“, pa je prilično jasno da je Lasseter odustao od izvornosti i priklonio se komercijali.
A koliko Pixar i gledatelji takvom politikom gube jasno je i iz „Auta 2“, kalkulantski složene priče u kojoj je junak prvog dijela Munjeviti Jurić gurnut u drugi plan a prednost je dana neuglednom no izrazito dobrodušnom kamionetu za vuču Šlepu Šleperu. Simpatični Šlep (glas Žarka Potočnjaka) je pomalo sjetan što se njegov najbolji prijatelj Jurić (glas Leona Lučeva) odlučio odmoriti od sudjelovanja na utrkama te se u pratnji voljene Sanje (glas Dore Polić) vratiti u Kurblu Bistru. Dok Jurić uživa sa Sanjom, Šlep u TV-showu ugleda britanskog poduzetnika Sir Milesa Kuplungasa (glas Enesa Vejzovića) koji predloži organiziranje svjetskog prvenstva na kojem će promovirati svoje novo Alterol gorivo. A kad talijanski trkaći automobil Francesco Spaligumi (glas Livija Badurine) na TV-u uvrijedi Jurića, Šlep ustane u obranu svog prijatelja. Na niz utrka koja će početi u Japanu uz Jurića će otputovati i Šlep, koji će neočekivano upasti u nevolje sa zlim profesorom Zündappom (glas Ozrena Grabarića) te američkom i britanskom tajnom službom. U avanturi koja će prijatelje iz Japana odvesti u Italiju, Francusku i Veliku Britaniju, Šlepu će osobite probleme stvoriti britanski agent Flinn McFin (glas Zijada Gračića) i njegova suradnica Helena Hitrošift (glas Alme Price), koji će ga greškom zamijeniti za američkog špijuna. A plan profesora Zündappa je da uništi sve automobile koji sudjeluju na utrkama te tako svijet prisili na povratak benzinu.
Već od efektne i dinamične uvodne sekvence jasno je da su nove avanture Šlepa i Munjevitog Jurića koncipirane kao duhovita parafraza pustolovina najpoznatijeg filmskog tajnog agenta Jamesa Bonda. Jedan od važnijih protagonista je i klasični Bondov automobil Aston Martin kojem glas u originalu posuđuje iznimno raspoloženi oskarovac Michael Caine. Njegova prisutnost asocira i na ambivalentan lik agenta Harryja Palmera kojeg je Caine tumačio u nizu filmova tijekom 1960-ih, a koji je bio zamišljen kao realističniji i zahvaljujući moralističkim nijansama kompleksniji pandan Bondu. Tu filmofilskim asocijacijama nije kraj, jer određene scene automobilističkih utrka sasvim otvoreno nalikuju onima iz hit-serijala „Brzi i žestoki“, a u ponekim zabavnim detaljima autori ironiziraju i dosadašnju trilogiju „Transformers“ s također sjajnim šarenim automobilima u glavnim ulogama. S obzirom na atraktivne svjetske lokacije na kojima se zbiva filmska priča, jasno je da Disney i Pixar ovim ostvarenjem ciljaju na što širu publiku diljem planeta, za što je Lasseter ideju dobio tijekom svjetske promocije prvog dijela. To pak pruža mogućnost za zgodno dramsko i humorno korištenje poznatih svjetskih automobilskih marki, od elegantnog Rolls Roycea Silver Shadow koji predstavlja englesku kraljicu do njemačkog automobila Wartburg iz 1950-ih koji je glavni filmski negativac profesor Zündapp, kao i nekadašnjeg ruskog automobila marke Zaporožec. No „Auti 2“ su znatno drugačiji i osjetno slabiji film u odnosu na prethodnika. Dok je prvi dio funkcionirao kao simpatična posveta 70-im godinama i tadašnjim auto-utrkama, nastavak dizajnom i odveć jednostavnim zapletom nudi suvremenu priču za 21. stoljeće. Ni ne osobito nadahnuta animacija ne nudi Bog zna kakve atrakcije, afirmacija pravog prijateljstva je predoslovna, a uz previše buke i jurnjave, površnu karakterizaciju Šlepova lika te samo djelomično uspjele humorne situacije primjetan je i nedostatak ideja i kreativni zamor autorske ekipe. Ipak, špijunski podzaplet je dosta zanimljiv i zabavan, likovi Flina McFina i Helene Hitrošift zgodno se profiliraju kroz akciju, među glasovnim ulogama prepoznajemo spikera Filipa Tarikovića i sportskog komentatora Veljka Želu, a očekivani aduti su dinamična režija, raskošan kolorit, nekoliko uistinu duhovitih verbalnih dosjetki, neosporan šarm i uobičajeno odlična hrvatska sinkronizacija. Sve u svemu, za mlađu ciljanu publiku i njihove roditelje to može predstavljati solidnu zabavu.
I još nešto: ako niste znali, Papamobil je katolik!
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/01/2012 : 16:35:57
|
Hm da, nema na čemu! Uostalom to mi je i posao  |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/01/2012 : 23:14:58
|
Animirana pustolovina "Sammy na putu oko svijeta", nakon kod nas nedistribuiranog crtića "Fly Me to the Moon" drugi zajednički projekt scenarista Domonica Parisa i redatelja Bena Stassena, preočiti je derivat remek-djela "Potraga za Nemom", prema mnogima dosad najuspjelijeg ostvarenja studija Pixar. U tome se krije "Sammyjeva" najočitija mana, ili pak najveća vrlina, ovisno o tome s koje strane promatrate. Ako vas pri gledanju nekog filma smetaju njegova formulaičnost, dramaturška pravocrtnost bez ijednog iznenađenja, posvemašnja beskonfliktnost, naglašeno odgojna i obrazovna intonacija cjeline, nedostatak bilo kakvih intrigantnijih ili uzbudljivijih zbivanja te konstantno i pretjerano doslovno apostrofiranje poželjnih osobina poput dobrote i požrtvovnosti središnjeg protagonista, njegove beskrajne vjere u plemenitost baš svakoga živog bića, razoružavajućeg mirotvorstva, ekološke osviještenosti, toleriranja drugih i drugačijih te bespogovornog razumijevanja njihovih sitnih slabosti itd., Sammyjeve bjelosvjetske avanture mogle bi vam biti prilično infantilne, naivne pa čak i iritantne. No ako navedene osobine nekog filma smatrate vrlinama, ako vam uočavanje motiva pa čak i likova pokradenih iz niza (uspjelijih) naslova ne predstavlja problem, ako ste u ovo predblagdansko vrijeme spremni ponovo probuditi dijete u sebi, pa još ako u kino i otiđete u pratnji nekog mlađeg od 10 godina, doživljaji Sammyja i njegove družine mogli bi vam se i svidjeti.
Ponajveći mamac za gledatelje crtića izvornog naslova "Sammy´s Adventures: The Secret Passage" leži u uistinu vrlo atraktivnoj 3D-animaciji. Dok vam gotovo doslovce pred nosom lelujaju meduze i morske trave (očite asocijacije na "Avatar"), kojekakve ribice i morski konjici kao da plivaju oko vas, a morski pas razjapljenih ralja prijeti da će vas progutati, priča o pustolovinama znatiželjne morske kornjačice Sammyja (glas Ivana Glovatzkog) i njegovih prijatelja uglavnom drži vodu, u doslovnom i prenesenom smislu. Dok netom izlegnuti Sammy u ljeto 1959. godine spletom okolnosti iz galebova kljuna spašava svoj i život vršnjakinje Lele (glas Zrinke Cvitešić), te dok se u društvu brbljave kornjačice Roka (Mile Kekin) na svojevrsnoj splavi otiskuje na višedesetljetno putovanje svjetskim morima, opisivanju njegovih zgoda ne nedostaje šarma i ljupkosti. Sve je sasvim benigno i savršeno za obiteljsku zabavu u nedjeljno poslijepodne, čak i kad Sammy tijekom 60-ih postane ljubimac dobrodušnih hipija koji mu na oklopu nacrtaju znak mira i kad kod njih upozna umišljenog mačka Mucka (Stephan Macchi). Priča o Sammyju i njegovom putovanju u nekim detaljima sadrži i osvrt na Ameriku tijekom druge polovine 20. stoljeća, jer se posredno govori i o ratu u Vijetnamu i suprotstavljanju istome, no glavna nakana autora jest da se najmlađe gledatelje plastično upozna s dakako konzervativnim obiteljskim vrijednostima, da im se živo približi opasnost od zagađenja (zgodna scena s naftnim mrljama koje iz havariranog tankera padaju na dno mora), da ih se poduči kako u životu uvijek trebaju biti hrabri, uporni, vrijedni i odani obitelji i prijateljima. Ukratko, da moraju "marljivo učiti i raditi, biti dobri drugovi i..." da ne duljim jer se stariji čitatelji možda još uvijek sjećaju pionirskih zakletvi koje su se nekad polagale u prvom razredu osnovne škole. U skladu s tadašnjom parolom moto filma mogao bi biti da "jato koje ima ovakve kornjačice ne mora brinuti za svoju budućnost", a baš ta tezičnost i upadljiva doslovnost bez imalo ironijskog odmaka, crnog humora ili subverzije na koju su nas navikli Pixar, Aardman, Dreamworks i drugi studiji predstavlja najveći problem pri gledanju. Unatoč raskošnom koloritu, sjajnim 3D-efektima i uobičajeno odličnoj hrvatskoj nasinkronizaciji u kojoj glasove likovima posuđuju i Josip Marotti, Ana Begić i kulinarski majstor "jezikove juhe" Stephan Macchi, sve je tu crno-bijelo, razvučeno, predvidljivo i pomalo dosadno. Ipak, ako niste pretjerano zahtjevni i ako u skore dane blagdana odlučite udovoljiti djetetovoj želji za kino-crtićem, "Sammy na putu oko svijeta" neće predstavljati tako loš izbor.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/01/2012 : 23:17:34
|
Pri pisanju priče za animiranu pustolovnu romantičnu komediju "Alpha i Omega", uglavnom nepotrebno realiziranu u čini se neizbježnoj 3D-tehnologiji, suscenarist Steve Moore, sukreator razmjernog hita "Sezona lova", nadahnuo se ni manje ni više nego legendarnom Hustonovom "Afričkom kraljicom". Pročitavši novinski članak o federalnom programu povećanja populacije vukova u državi Idaho, programu koji je podrazumijevao lov na vukove u Kanadi te njihovo prebacivanje u Idaho gdje bi se trebali razmnožavati, Moore je pomislio na neočekivane komplikacije koje bi mogle nastati u slučaju sparivanja životinja neodgovarajućih vrsta i rasa. Što ako bi mužjak bio nekakva "nižerazredna", lakomislena i "neplemenita" skitnica poput Humphreya Bogarta u Hustonovu remek-djelu, a ženka otmjena i elegantna "plavokrvna" dama poput Katherine Hepburn. Zaintrigiran takvim mogućim spojem nekompatibilnog para punog suprotnosti, Moore je koncipirao jednostavan, pravolinijski i posve derivativan scenarij koji ni na papiru nije obećavao bog zna kakvu zabavu. Nekim čudom za takvu su se formulaičnu i nezanimljivu priču zainteresirali producent Richard Rich i redatelj Ben Gluck, potpisnik neambiciozne "Legende o medvjedu 2" te animator na crtićima "Careva nova ćud" i "Pobuna na farmi", koji su brzopleto zaključili da je Mooreov scenarij podatan za film pun emocija, humora i pustolovine, što u kombinaciji s 3D-izvedbom projektu jamči i nekakav hitoidan potencijal.
Kakva pogrešna procjena! Dobro, nije da cjelini nedostaje emocija, jer u otkrivanju međusobnih osjećaja između dražesne i odvažne alfa-vučice Kate (glas Ive Šulentić), cure predodređene za buduću predvodnicu čopora u kanadskom nacionalnom parku Jasper, i neuglednog i zaigranog omega-mužjaka Luke (Luka Nižetić), momka od kojeg nitko ništa ne očekuje, sve frca od romantike i zaljubljenih pogleda, a Luka očekivano u nekoliko navrata počinje i pjevati. Problem je u ostatku zapleta, u kojem itekako manjka atraktivnijih zbivanja, pustolovnog duha i zanimljivijih sporednih likova, da ne kažem side-kickova. Priča filma svodi se na gotovo high-koncept dosjetku da Luku i Katu otmu uniformirani službenici koji ih kamionetom prebace u divljinu Idahoa, a ta otmica poveća antagonizam između Katina oca Vilka (Žarko Savić) i predvodnika Istočnog čopora Tonija (Ivica Zadro). Naime, Toni je opaka vučina koja želi preuzeti vlast nad čitavom dolinom, a u tome bi mu ključnu prevagu trebalo donijeti sparivanje Kate i njegova dobrodušnog sina Grota (Ivan Glovatzky). Dok se Toni sprema silom preoteti vodstvo nad vukovima u parku, Grot će se zbog Katine odsutnosti zbližiti s njezinom sestrom Lili (Anabela Barić). A Kati i Luki će u povratku u Jasper pomoći umišljeni gusak Marcel (Pero Juričić) i njegov nerazdvojni prijatelj, patak Edi.
I to je zapravo sve. Ako i zanemarimo tanušnost priče nedovoljne za film koji traje predugih 88 minuta, pretjerano brbljanje bez svrhe i smisla, kao i to da se sva "pustolovina" svodi na nekoliko repetitivnih igara mladih vukova te nimalo uzbudljivo ni zabavno Lukino i Katino putovanje u kamp-kućici iz Idahoa u Jasper, prilično iznenađuju neduhovitost, neinventivnost i tromost autora ovog nemuštog i zbrkanog djela. Bit će da je problem i u činjenici da iza filma stoji tvrtka Lionsgate čiji se čelnici hvale da je projekt zgotovljen u dvostruko kraćem roku od planiranog (ostalo je tu još puno posla), u neartikuliranom umetanju trivijalnih i suvišnih melodramskih detalja, kao i u neuvjerljivom dramskom i emotivnom klimaksu bez makar i naznaka kakve-takve katarze. U pluseve ostvarenja posvećenog nedavno preminulom Dennisu Hopperu, koji je u izvorniku posudio glas Toniju, valja ubrojiti uobičajeno vrlo solidnu hrvatsku sinkronizaciju pod redateljskom palicom Ivane Vlkov Wagner, te atraktivan kolorit koji ne uspijevaju sasvim pokvariti zatamnjenja uslijed prebacivanja u 3D, zbog čega je slika većim dijelom iritantno mračna. Sve u svemu, u vrijeme u kojem su nas prestižni studiji poput Pixara/Disneya, Dreamworksa, studija Ghibli Hayaoa Miyazakija, Aardman Nicka Parka i 20th Century Foxa razmazili animiranim atrakcijama punim akcije, zavodljivih efekata, slikovitih protagonista i humora, iznenađuje naletjeti na jedan tako staromodan, površan i pomalo zamoran crtić. Gledatelji zaslužuju bolje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/01/2012 : 16:34:31
|
Gnomeo i Julija (Gnomeo & Juliet), red. Kelly Asbury, Velika Britanija / SAD, 2011.
Holivudski i ini filmaši često, kroz povijest sedme umjetnosti podjednako kao i danas, posežu za književnim djelima znamenitog "avonskog labuda" Williama Shakespearea. U filmskim adaptacijama proze velikog engleskog trageda tijekom proteklih sedam i pol desetljeća tako su se među ostalima okušali i glasoviti glumci i redatelji Laurence Olivier, John Gielgud, Orson Welles i Kenneth Branagh, prestižni filmaši poput Romana Polanskog i Franca Zeffirellija, kao i cijenjeni dramatičar Tom Stoppard, a možda najzanimljivija recentna osuvremenjena čitanja bardove proze ponudili su redateljica Julie Taymor u naglašeno stiliziranom filmu "Tit Andronik", artistički promišljenoj studiji ljudske svireposti, bestijalnosti i autodestruktivne osvetoljubivosti, te daroviti Australac Baz Luhrmann, potpisnik ekstravagantne ekranizacije Shakespearove najpoznatije tragedije "Romeo i Julija". Uistinu, Shakespeareova su ostvarenja trajan izvor nadahnuća mnogim filmskim autorima, pa tako motive iz piščevih djela lako pronalazimo i remek-djelu "Krvavo prijestolje" Akira Kurosawe, u romantičnoj mjuzikl-komediji "Poljubi me Kate" Georgea Sidneya, u kultnoj romantičnoj mjuzikl-drami "Priča sa zapadne strane", baš kao i u neambicioznijim naslovima kakvi su romantična komedija "10 razloga zašto te mrzim" ili izuzetno popularni Disneyev crtić "Kralj lavova".
Za uvijek intrigantnim motivima tragedije "Romeo i Julija" pogodnima za najrazličitije interpretacije, u funkciji izvršnog producenta posegnuo je i slavni Elton John, koji je kao redatelja svog projekta angažirao suscenarista Kellyja Ashburyja, najpoznatijeg po redateljskom radu na megahitu "Shrek 2" te suradnji na Disneyevim crtićima "Mala sirena", "Ljepotica i zvijer" i "Princ od Egipta". Vojska od čak sedmoro scenarista predvođenih Ashburyjem vrlo slobodnu preradu znamenitog Shakespeareova djela koncipirala je kao ležernu i nepretencioznu animiranu romantičnu pustolovnu komediju u kojoj je priča o smrtno zavađenim veronskim obiteljima smještena u svijet vrtnih patuljaka. Mjestom radnje prikladno locirana u Shakespeareov rodni grad Stratford – Upon – Avon, priča "Gnomea i Julije" gledatelje vodi u slikovite vrtove posvađanih susjeda, gospođe Montague (Montecchi) i gospodina Capuletija. Baš kao dvoje ljudi nesvjesnih da njihovi vrtni patuljci žive prave živote, žestoko su sukobljeni i njihovi ukrasi iz vrtova, oni plavi zvani Modrići iz vrta gospođe Montecchi, i oni crveni zvani Rumeni iz vrta gospodina Capuletija. Dok Modriće predvodi razboriti otac znatiželjne Julije (glas Ane Vilenice), Rumenima šefuje gospodin Rumenski, otac odvažnog patuljka Gnomea (glas Amara Bukvića). U tradicionalnom odmjeravanju snaga između Modrića i Rumenih Gnomeo uvijek sudjeluje u utrkama vrtnih kosilica, gdje mu je najveći protivnik podli Tibald (glas Roberta Ugrine). Kad jedne večeri u šuljanju staklenikom u pratnji najboljeg prijatelja Gljive naleti na maskiranu Juliju, Gnomeo će se zaljubiti na prvi pogled. Njihova snažna ljubav je obostrana, a njenom ostvarenju Juliji će pomoći prijateljica, gumena žaba iz obližnjeg vodoskoka. Istodobno, otac će Juliji pokušati namjestiti simpatičnog Parisa (glas Krešimira Mikića), a Gnomeo i Julija će upoznati i osamljenog ružičastog plamenca Kljunoslava (glas Ricarda Luquea). No kad istina o ljubavi dvoje mladih iziđe na vidjelo, stvari će krenuti neželjenim tijekom i zaprijetiti tragedijom.
Najveći aduti ovog vrlo šarmantnog i zabavnog filma dinamične naracije i uobičajeno odlične hrvatske nasinkronizacije leže u slikovitim likovima, inteligentnom i domišljatom poigravanju elementima Shakespeareova "Romea i Julije", u davanju posvete drugim piščevim djelima i samom Willu, u bogatstvu humornih detalja te u činjenici da je cjelina koncipirana kao križanac komedije karaktera s komedijom situacije. Premda je riječ o crtiću ponajprije namijenjenom najmlađoj publici koju će osvojiti zaraznom infantilnošću, kolorističkim šarenilom i 3D atrakcijama, u njemu će uživati i odrasli gledatelji, ponajviše zbog pomaknutih igara riječima i efektnog umetanja nekih pop-kulturnih referenci s asocijacijama na hitove "Američki grafiti", "Matrix" itd. Raspoložene glasovne uloge glumaca predvođenih sjajnima Anom Vilenicom i Amarom Bukvićem, rafalne kanonade verbalnog humora s nekoliko zgodnih dvosmislenosti, dostatno slojevita karakterizacija protagonista, glazba Eltona Johna i osam puta za Oscara nominiranog Jamesa Newtona Howarda ("Bjegunac", "Moj dečko se ženi", "Michael Clayton"), nenametljiv zagovor ljubavi, prijateljstva, tolerancije i razumijevanja drugog i drugačijeg te suptilno provučene edukativne poruke u kontekstu i kroz tretman sporednih likova dodatne su vrline djela tijekom čijeg će vam gledanja smiješak stalno titrati na usnama. A to je sasvim dovoljno za 90-ak minuta ležerne zabave.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 17/01/2012 : 23:34:57
|
| Alphu i omegu bih mogao pogledat sinkroniziranu jer me baš zanima kako je stvar ispala s obzirom na glavne glumce... |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12651 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/01/2012 : 10:48:03
|
Nakon četiri komercijalno podjednako uspješna ali kvalitativno neujednačena nastavka hit-serijala „Shrek“, producenti tvrtke DreamWorks shvatili su da su potencijali sage o zelenom ogru zlatna srca već dobrano iscrpljeni te da je došlo do svojevrsnog zamora materijala praćenog odustajanjem od politički nekorektnog humora i priklanjanjem diznijevskim stereotipima, uslijed čega je u svakom novom nastavku serijala sve zamjetniji bivao manjak novih ideja, energije i šarma. No ako se Shrek već (privremeno?) ispuhao, producenti su se dosjetili iskoristiti sporedni lik iz njegovih pustolovina, onaj prevrtljivog no simpatičnog Mačka u čizmama. I tako je nastao spin-off megauspješne franšize „Shrek“, prvi nastavak potencijalnog novog serijala čija će budućnost ovisiti o komercijalnim rezultatima. U dobru financijsku žetvu na kino blagajnama ne treba sumnjati, ako ni zbog čega drugog a ono zbog inercije, no valja odmah reći da „Mačak u čizmama“ kakvoćom prilično zaostaje za izvornim „Shrekom“, ironičnom i izuzetno šarmantnom postmodernističkom zafrkancijom redatelja Andrewa Adamsona i Vicky Jenson koja je prije 10 godina ušla je u konkurenciju festivala u Cannesu, osvojila Oscara za najbolji dugometražni animirani film, nametnula nove trendove cjelovečernje animirane zabave za djecu i odrasle, te zadala gadan udarac klasičnoj Disneyevoj dvodimenzionalnoj animaciji.
Slično „Shreku“, i u koncipiranju zapleta „Mačka...“ scenaristi David H. Steinberg („Američka pita 2“), Tom Wheeler i Brian Lynch posegnuli su za nekoliko različitih i dobro poznatih bajki. Dok je sam Mačak kreiran s vrlo površnim osloncem na junaka glasovite bajke Charlesa Perraulta, a s mnogo većim uzorom u legendarnom Zrooru, u filmu se ponajviše eksploatiraju detalji znanih bajki odnosno narodnih priča „Ivica i stabljika graha“ te „Jaje Harambaša“ (u filmu nepreveden Humpty Aleksandar Dumpty). Naš je Mačak (glas Svena Medvešeka) odvažni španjolski pustolov koji dozna za postojanje triju zrna čarobnog graha zahvaljujući kojem bi se navodno mogao popeti do oblaka i ondje se domoći velikog blaga. No zrna su u vlasništvu lopova Jacka (glas Bojana Navojeca) i njegove supruge Jill (glas Marije Borić), a da bi ih nadmudrio Mačak će trebati pomoć neustrašive i vrlo spretne Kitty Meke Šape (glas Nine Badrić), mačke slične njemu koja je odnedavno snage udružila s jajetom Humptyjem Dumptyjem (glas Marka Makovičića). No Mačak ima neke neraščišćene račune s Humptyjem, s kojim je odrastao u sirotištu mame Imelde (glas Sanje Marin), ali su se od nekadašnje krvne braće zbog Humptyjeve izdaje pretvorili u velike neprijatelje. Iako vjeruje da se u prijetvornog Humptyja ni sad ne može pouzdati, kao i ranije kad je zbog njega dospio u zatvor i izgubio povjerenje mještana, Mačak mu pristane pomoći u krađi zrna graha te se kasnije uz stabljiku popeti u oblake gdje je guska koja nese zlatna jaja. No dok mačak to zlato namjerava iskoristiti za pomoć selu i vraćanje svog ugleda, Humpty ima sasvim druge planove.
Iako film kao izvršni producent potpisuje Guillermo del Toro, umetanju mračnih i tjeskobnih detalja uvijek sklon redatelj remek-djela „Panov labirint“ te hitova „Blade II“ i „Hellboy“, od priželjkivane provokativnosti, tjeskobe i možda subverzivnosti u „Mačku...“ nema ni riječi. Štoviše, film kakvoćom znatno zaostaje za prvim dvama nastavcima „Shreka“, jer mu manjka politički nekorektnog humora i benigne subverzije. Čak je i poigravanje likovima iz poznatih bajki izvedeno dobrano nemaštovito i bezidejno, te uz primjetan nedostatak energičnosti. Svakako, cjelini ne nedostaje šarma, osobito u prvoj trećini koja je i vrlo duhovita, no kad u priču uđe Humpty Dumpty te kad uslijede Mačkova prisjećanja na njihovo zajedničko djetinjstvo, mjesto humora zauzimaju klišeji, ponešto kiča i malo patetike. A kad s krađom zrna graha započne frenetična ali i mehanička akcija, sve se svodi na jurnjavu praktički bez imalo humora i šarma. Ta je jurnjava dosta dobro režirana, svi su likovi slikoviti i zanimljivi, 3D-efekti praćeni raskošnim koloritom su očekivano atraktivni, a vrlina filma je i uobičajeno sjajna hrvatska sinkronizacija koju i ovaj put potpisuje Ivana Vlkov Vagner, a u kojoj se po prvi put okušala i Nina Badrić. No pustolovine Mačka u čizmama u cjelini se ipak doimaju donekle šupljima, bez dovoljno humora i svježine. Možda dio razloga tome leži i u činjenici da je režija povjerena Chrisu Milleru, potpisniku zgodnog hita „Oblačno s ćuftama“, ali i trećeg i najslabijeg nastavka „Shreka“. S nekim drugim u redateljskom stolcu možda bi i „Mačak...“ bio uspjelije ostvarenje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
petar.pan
Junior Member
.jpg)
328 Posts
Member since 31/05/2011 |
Posted - 04/02/2012 : 14:54:49
|
Ajmo crtićoljupci pomozite!
Gledao sam prije 7-8 godina neke kratke crtiće. Događali su se u svemiru, glavni junak je bio neki kapetan, a jedan od likova je imao više glava - čini mi se 9. Crtić je bio totalnu uvrnut, jedan od blesavijih koje sam ikad gledao. Ne mogu ga nać preko googlea i youtubea jer ne znam po kojem parametru ga tražit. Čini mi se da se zvao Captain nešto.., ali nisam siguran. Ima li netko tko je toliki manijak da može rješit ovu zavrzlamu? |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/02/2012 : 17:29:02
|
Božićna priča (A Christmas Carol), red. Robert Zemeckis
Temeljena na znamenitom istoimenom romanu Charlesa Dickensa te realizirana u zahtjevnoj «performance capture» 3D tehnologiji, fantastična animirana pustolovna drama Roberta Zemeckisa (trilogija «Povratak u budućnost», «Polar Express», «Beowulf») priča je o starom londonskom novčaru Ebenezeru Scroogeu (Jim Carrey). Izuzetno škrti mizantrop Scrooge jedan je od najantipatičnijih stanovnika viktorijanskog Londona, čovjek koji svakodnevno zlostavlja svog pomoćnika Boba Cratchita (Gary Oldman) i nećaka Freda (Colin Firth), te koji osobito mrzi Božić. Međutim, kad ga na Badnju večer posjetiti duh njegova pokojnog ortaka i duhovi prošlih, budućih i sadašnjeg Božića, prestrašeni Scrooge će otkriti tamnu stranu svog života i svega što radi sebi i drugima.
Slobodna interpretacija Dickensova djela maštovit je, razigran, izuzetno dinamičan, koloristički raskošan i često vrlo impresivno animiran film u kojem raspoloženi Jim Carrey tumači čak 8 uloga. Međutim, vrlo povoljne dojmove o cjelini kvare mjestimične natruhe patetike, donekle pretjeran naglasak na neosporno atraktivne specijalne efekte i akciju te u ovakvim filmovima kakvi su i «Beowulf» i «Polar Express» već uobičajena nedovoljna izražajnost lica i očiju protagonista. Unatoč zamjerkama, riječ je o vrlo solidnoj božićnoj kino-zabavi za sve generacije.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/02/2012 : 17:39:24
|
Polarni Express / Polar Express (Polar Express), red. Robert Zemeckis
Na Badnju večer jedan dječak (glas Toma Hanksa), odvažan klinac na rubu puberteta, počinje polako sumnjati u postojanje Djeda Mraza. Premda ga brižni otac (također Tom Hanks), emotivna majka (glas Leslie Zemeckis) i mlađa sestrica (također Leslie Zemeckis) uvjeravaju da Djed Mraz uistinu postoji, dječak zaključuje da poklone za svu djecu svijeta nije moguće smjestiti u jednu vreću, kao i da nije izvedivo čitav svijet obići tijekom samo jedne noći. Dok vani pršti snijeg, točno pet minuta prije ponoći pred njegovom se kućom zaustavi starinski vlak, a simpatični ga kondukter (još jednom Tom Hanks) pozove da s ostalom djecom krene na put prema Sjevernom polu, gdje će, ako iskreno vjeruje, upoznati pravog Djeda Mraza. Isprva nesiguran što učiniti, dječak naposljetku nevoljko pristane ukrcati se na vlak i krenuti na put prema sjeveru, ni ne sluteći da je pred njim najuzbudljivija noć u životu. A na nezaboravnom će mu putovanju društvo praviti njegov povučeni i plahi vršnjak (glas Petera Scolarija), osjećajna no nesigurna tamnoputa djevojčica (glas None M. Gaye), brbljavi i bučni klinac sveznalica (Eddie Deezen), ekscentrični no dobrodušni skitnica (opet Tom Hanks), ali i sva ona djeca koja još jednom, prije no što počnu sazrijevati, žele osjetiti duh Božića...
Nakon gotovo kultnog filma "Forrest Gump" i odlične pustolovne drame "Brodolom života", animirana obiteljska pustolovna fantazija "Polar Express", nominirana za tri Oscara, treći je zajednički projekt slavnih oskarovaca Toma Hanksa ("Veliki", "Romansa u Seattleu", "Philadelphia", "Spašavanje vojnika Ryana") i redatelja Roberta Zemeckisa ("Lov na Zeleni dijamant", trilogija "Povratak u budućnost", "Kontakt", "Ispod površine"). Riječ je o izvrsnoj, uzbudljivoj i vrlo dirljivoj ekranizaciji istoimene bestseler slikovnice Chrisa Van Allsburga, dostupne i u hrvatskom prijevodu. Riječ je i o prvom filmu u potpunosti realiziranom zahtjevnom "performance capture" tehnologijom, inovativnom tehnikom naknadne animacije prethodno snimljenih glumljenih scena, koja je korištena pri stvaranju lika Golluma u glasovitoj trilogiji "Gospodar prstenova". Raspoloženi Tom Hanks uvjerljivo glasovno interpretira čak šest različitih likova, a Robert Zemeckis se, nakon nekadašnjeg hita "Tko je smjestio Zecu Rogeru", još jednom potvrđuje kao inteligentan i vrlo darovit filmaš sklon eksperimentu. Ostale glasove u filmu posuđuju glumica i pjevačica Nona M. Gaye ("The Matrix Reloaded", "The Matrix Revolutions", "Fatalna nesreća"), višestruko za nagradu Emmy nominiran glumac Peter Scolari ("That Thing You Do!", serije "Od Zemlje do Mjeseca", "Dodir anđela") i znani komičar Eddie Deezen ("Briljantin", "1941.: Luda invazija na Kaliforniju", "Ratne igre"). Dojmljivu filmsku fotografiju potpisuje nagrađivani Don Burgess ("Spider-Man", "Terminator 3: Pobuna strojeva"), za suradnju sa Zemeckisom na "Forrestu Gumpu" 1995. nominiran za Oscara, a glazbu također redateljev čest suradnik Alan Silvestri ("Predator" 1 i 2, "Bezdan", "Mladi revolveraši 2", "Noć u muzeju"). Sjajni "Polar Express" pravi je božićni film, duhom i emotivnošću nalik legendarnom "Divnom životu" Franka Capre, djelo koje gledatelje učinkovito uvjerava da su najvažnije stvari u životu uistinu najčešće oku nevidljive te da, želimo li doživjeti božićnu čaroliju, samo moramo vjerovati.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/02/2012 : 17:46:27
|
Kuća monstrum (Monster House), red. Gil Kenan
Animirana fantastična pustolovna horor komedija izvršnih producenata Roberta Zemeckisa i Stevena Spielberga, storija je o dječaku Dadi (glas Dine Jelusića), njegovom prijatelju Gustom (glas Vlahe Jarka) i curici Vesni (glas Anje Nigović), koji odluče otkriti tajnu zastrašujuće ruševne kuće iz Dadina susjedstva. Osim što njezin vlasnik, prgavi starac Crnobrnja (glas Ranka Stojića), mrzi svu djecu, izgleda da kuća jede ljude i stvari.
Debitantski redateljski projekt Gila Kenana solidan je crtić u kojem su unatoč posezanju za klišejima karakteri klinaca pred pubertetom zanimljivo postulirani, akcijskim prizorima ne nedostaje uzbuđenja, ali i humornog odmaka, a kući su razmjerno uvjerljivo pridodane osobine živog bića. Nažalost, riječ je o staromodnom filmu s temom suočavanja djece sa svijetom odraslih, koji nudi ne sasvim uspio spoj prilično tjeskobnih motiva i dinamičnih akcijskih sekvenci. Sve u svemu, previše uznemirujuće za klince a odveć naivno za odrasle.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
petar.pan
Junior Member
328 Posts
Member since 31/05/2011 |
|
|
dr strangelove
Advanced Member
.jpg)
USA
8866 Posts
Member since 26/12/2007 |
Posted - 05/02/2012 : 13:07:13
|
Da nao tian gong (1965)
odlično! dugo nisam gledao bolji film (animirani ili igrani) |
It would not be difficult, Mein Führer. Nuclear reactors could - heh, I'm sorry, Mr. President - nuclear reactors could provide power almost indefinitely. |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12651 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
panzer
Advanced Member
12651 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 11/02/2012 : 10:00:27
|
quote:
Originally posted by dr strangelove
Da nao tian gong (1965)
Je, odličan je. Inače, na Zapadu ovaj crtič je poznat kao Havoc in Heaven/Monkey King. Može se ga dobit na Youtube ... |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/02/2012 : 11:57:12
|
Nakon što su u izuzetno popularnom serijalu „Pirati s Kariba“ dali bizarnu i zabavnu posvetu žanru klasičnog pustolovnog filma, redatelj Gore Verbinski, među ostalim potpisnik solidnog humornog krimića „Meksikanac“ i sasvim korektnog prepravka horora „Krug“ Hidea Nakate, i najveća glumačka zvijezda današnjice Johnny Depp odlučili su ponovo udružiti snage. Ovog puta u animiranom filmu u kojem su kao žanr za ironiziranje i deriviranje odabrali vestern, te se oslonili na suradnju darovitog scenarista Johna Logana, među ostalim sukreatora predložaka za izvrsnog Scottova „Gladijatora“, Scorseseovog „Aviatora“ i sjajnog Burtonova „Sweeneya Todda: Đavoljeg brijača Fleet Streeta“. U baratanju žanrovskim kanonima vesterna autori su odabrali podjednako onaj klasični, oličen primjerice u kultnom naslovu „Točno u podne“ Freda Zinemanna, kao i špageti-vestern ponajbolje znan iz legendarne „dolarske“ trilogije Sergia Leonea. Varijacije scena iz obaju filmova lako će prepoznati i površniji filmofil, baš kao i uglavnom duhovito poigravanje mitotvornim ikonografskim obilježjima žanra, jer je sve na broju. I nesigurni protagonist koji će se od prvotnog kukavice postupno prometnuti u punokrvnog junaka, i ljepotica u koju će se zaljubiti i zbog koje će biti spreman riskirati i vlastiti život, i variranje arhetipskih situacija s pokvarenim gradskim moćnikom koji želi zavladati čitavim krajem, i umjereno nostalgičan žal za tradicijom koja neumoljivo nestaje pred progresom i civilizacijom, i glazba Hansa Zimmera („Kišni čovjek“, „Vitez tame“, „Početak“) koja efektno pastišira znane akorde poput onih Ennia Morriconea, i sva očekivana ikonografija od konja i šešira do opasača s revolverima i obračunima točno u podne.
Naslovni protagonist je simpatični kameleon (glas Krešimira Mikića), brbljavi i osamljeni momak koji je čitav dosadašnji život proboravio zatočen među četiri staklene stjenke terarija, gdje je sebe u mašti doživljavao kao neustrašivog heroja i šarmantnog osvajača ženskih srdaca. No kad se tijekom vožnje u automobilu kojim njegovi vlasnici putuju kroz Teksas zbog nevolje na putu odjednom neočekivano nađe na slobodi, naš će junak zaključiti da u njegovom životu više ništa nije isto. A kad ga sudbina dovede u prašnjavi pustinjski životinjski gradić prikladnog imena Prašina, shvatit će da se našao usred vesterna. Prašinom vlada prijetvorni gradonačelnik (glas Pere Juričića), jedino stvorenje koje se razbacuje vodom u situaciji dok mještani skapavaju od žeđi i pokušavaju spasiti svoja polja. Među onima kojima nestašica vode ugrožava opstanak je i temperamentna mlada Grahorka (glas Zrinke Cvitešić), kameleonka koja sumnja da nestašica vode nije prirodna i da netko namjerno želi upropastiti mještane i prisiliti ih na odlazak. Odabravši ime Rango, što je kratica imena grada Durango, naš će se kameleon brzopleto predstaviti kao zloglasni revolveraš koji je pobio mnoštvo protivnika i koji Prašini može vratiti vodu. A nakon što spletom okolnosti nadmudri i ubije opasnog jastreba, ptičurinu od koje strepe svi stanovnici, Rango će postati šerif i shvatiti da će ubrzo ipak morati dokazati svoju hrabrost. No to neće biti po volji gradonačelniku i njegovim ljudima koji grad drže u šaci.
Temeljni problem ovog dinamičnog, vrlo sigurno i mjestimice odlično režiranog, impresivno animiranog i u cjelini prilično zabavnog filma leži u teškoj odredivosti njegove ciljane publike. Naime, za djecu je povremeno preozbiljan i pretrpan njima zacijelo nerazumljivim filmofilskim posvetama (među ostalim tu je i važan dramski motiv iz remek-djela „Kineska četvrt“ Romana Polanskog, u furioznoj akcijskoj sekvenci potjere lako je prepoznati detalje iz Lucasovih „Ratova zvijezda“, konkretno „Fantomske prijetnje“, a pred kraj se pojavljuje animirani Clint Eastwood kao Bezimeni iz spomenute Leoneove trilogije), a za odrasle ipak pretjerano infantilan i prekrcan akcijskim i vizualnim atrakcijama. Pretpostavljivo želeći pokriti što veći raspon gledatelja, autori su u film utrpali uistinu koješta, poput navedene i dramaturški nasilno nakalemljene sekvence potjere bez koje bi cjelina funkcionirala znatno bolje, ali bi se tada svodila isključivo na vestern s malo akcijskih atrakcija. Njih je pak trebalo maksimalno eksploatirati jer je CGI animacija djelo glasovite tvrtke Industrial Light & Magic Georgea Lucasa i Dennisa Murena, koja je ovdje odradila uistinu impresivan posao, dijelom posežući i za elementima lutka-filma. Dio problema krije se i u činjenici što se odabrani temeljni komični prosede sasvim ne uklapa u povremeno vrlo ozbiljnu i u jednom trenutku pred kraj razmjerno tjeskobnu egzistencijalnu dramu, što bode oči. Ipak, kad se navedenim vrlinama doda odlična hrvatska sinkronizacija (vrijedilo bi pogledati nesinkronizirani film s glasovima Johnnyja Deppa, Isle Fisher, Billa Nighyja i Alfreda Moline), „Rango“ se ispostavlja kao ležerna, nepretenciozna i inteligentno koncipirana zabava.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 21/02/2012 : 21:16:49
|
Duga, r. Joško Marušić, Hrvatska, 2010.
Ako na Googleu upišete "Josko Marusic" ili "Josko Marusic Duga", među ostalim linkovima bit će vam ponuđen i onaj na kojem se stanoviti Mile Baranjac u stilu i duhu Bijesa Prvog u već klasičnom insertu iz oskarovca "Hitler: Konačni pad" vrlo duhovito sprda s Marušićevim dugometražnim animiranim prvijencem. U znanoj sekvenci u kojoj već potpuno mahniti Hitler, unatoč prešućivanju činjenica i istine od strane svojih najbližih suradnika, u berlinskom podzemnom skloništu divlja od bijesa i nemoći, autor satirične obrade inserta kroz usta vođe poraženog Trećeg Reicha inteligentno i vrlo zabavno ismijava Marušićevu megalomaniju, svojedobne najave o sigurnoj oskarovskoj žetvi i stotinama tisuća gledatelja koji će pohrliti u kina pogledati "izvorni hrvatski proizvod". Prošle godine pred Božić izjavljujući da će smatrati osobnim neuspjehom ako film ne pogleda 200 tisuća ljudi, Marušić je odvažno najavljivao ravnopravni kino-sraz svog crtića i megahita "Avatar", kao i uvjerenje da će "Duga" uspjehom stati uz bok hitova "Kako je počeo rat na mom otoku" i "Što je muškarac bez brkova", najpopularnijih hrvatskih filmova tijekom posljednjeg desetljeća i pol.
Spomenuta megalomanija Jošku Marušiću, cijenjenom i darovitom karikaturistu i animatoru, zapaženom pripadniku posljednje generacije znamenite Zagrebačke škole crtanog filma, autoru nekoliko izuzetno uspjelih i nagrađivanih kratkometražnih crtića te tijekom 1980-ih voditelju popularne televizijske filmske emisije "Obojena svjetlost", nikad nije bila strana, a u pravilu ju je pratio i neobuzdani ego. Štoviše, taj ego u sprezi s grandomanijom Marušića je prije 12 godina, u vrijeme premijere njegova mediokritetskog i ni po čemu pamtljivog "povratničkog" kratkog crtića "Miss Link", nagnao da i tada obeća osvajanje drugog hrvatskog Oscara. Čini se da Oscar Marušiću predstavlja nedosanjani san, poprilici na način na koji ugledni književnik Nedjeljko Fabrio snatri o osvajanju Nobelove nagrade za književnost, i da se neće smiriti dok barem ne uđe u konkurenciju za pozlaćeni Akademijin kipić.
Potpisani kritičar s Marušićevim se (najuspjelijim!) djelom, izvrsnim 9-minutnim crtićem "Riblje oko" realiziranim prema scenariju zanemarenog pisca i zloglasnog kultur-komesara Gorana Babića, susreo prije puna 3 desetljeća, prilikom premijere filma na tadašnjem Jugoslavenskom festivalu djeteta, danas Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku. Priča o tegobnom životu generacija ljudi iz malog ribarskog mjesta, koji ovise o moru i kojima more presudno određuje sudbine, te koji će se suočiti sa zastrašujućom pobunom riba, pohvale je zaslužio osebujnim stilom, raskošnim koloritom, izvrsnim izborom glazbe te ponajviše iznimno sugestivnim tjeskobnim, pesimističnim i apokaliptičnim ugođajem. Na temelju toga kao i nekih drugih njegovih filmova ("Neboder"), uključujući i recentni promašaj "Dugu", može se reći da je Marušić, čovjek koji se tijekom Domovinskog rata "proslavio" izrazito šovinističkim i kulturno-rasističkim izjavama o Bosni i Bošnjacima, umjetnik kojem puno bolje leže kratke od dugih formi.
Zapravo, "Duga" je najzornija potvrda tome. Riječ je o nesuvisloj i iznenađujuće staromodnoj adaptaciji grubo nakalemljenih pripovjetki "Duga" i "Alkar" sinjskog učitelja i pisca Dinka Šimunovića, realiziranoj kombinacijom animiranog filma kojem je pridodan nezgrapan i suvišan igranofilmski okvir. Ktome, i dominantni animirani dio realiziran je križanjem klasične rukom rađene 2D animacije kojoj su dodani neki 3D pasaži, a iz različitih stilova animacije razvidno je da je u nastanku filma Marušiću asistirao veći broj suradnika. Međutim, najveći problem djela očituje se u nevjerojatno arhaičnom i konzervativnom svjetonazoru koji "Duga" zagovara, točnije u tome što autor pogrešno "čita" ili uopće ne razumije Šimunovićevo na samom početku 20. stoljeća provokativno zagovaranje drugog i drugačijeg (senzibilnih mladih ljudi zarobljenih u konzervativnom patrijarhalnom okruženju tj. društvu, koji se pokušavaju osloboditi nametnutih spolnih i rodnih stega i ograničenja), odnosno afirmaciju prava pojedinaca na odlučivanje o vlastitom identitetu, budućnosti i sudbini. Ne razumije Marušić ni nepristajanje osobitih pojedinaca na dogmatski kruto zadane obrasce ratničke nacionalne kulture i kolektivnog identiteta, jer mu suštinski nije jasno zašto plaha djevojčica Srna kobnim pokušajem prolaska ispod duge toliko želi postati dječak, kao ni zašto je neprilagođeni Salko, da bi bio prihvaćen od sredine, prisiljen postati alkarom. Marušić se tu priklanja površnim, pojednostavnjenim i posve pogrešnim tumačenjima školske lektire, u skladu s kojima je osnovna misao "Duge" da bi "roditelji trebali dozvoliti djeci da se igraju i uživaju u mladosti i razigranosti", a "Alkara" da "junaštvo i snaga uvijek pobjeđuju". Nema tu suptilnosti i dubljih slojeva, baš kao što ih nema ni u autorskom svjetonazoru Joška Marušića. Spomenutu staromodnost i konzervativizam celuloidne "Duge" dodatno pojačavaju zamorni didaktični odvojci o povijesti Cetinske krajine i viteške igre Alke, te pogrešna odluka da gledatelje kroz film vodi i usmjerava glas naratora Krešimira Mikića.
Sve u svemu, Marušićeva "Duga" predugo je, anakrono i prilično neugodno gledateljsko iskustvo u kojem vrijedi izdvojiti tek isprva zanimljivu likovnu komponentu djela i nekoliko zgodnih dramaturških rješenja popud diznijevskog detalja s oživljenim Srninim imaginarnim prijateljima sviračima izvezenima na njenom rupčiću. No to je daleko premalo za Oscara i stotine tisuća oduševljenih gledatelja.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Crtani filmovi & co.
