| Author |
 Topic  |
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
 Posted - 20/07/2012 : 08:59:52
|
Ne znam jel bio kakav topic na tu temu, ako nije evo ga! Može poslužiti kao topic za sve ljubitelje takovog štiva!
Sjetio sam se pisanih romana (uglavnom western) vidjevši ih u paketićima po dva na kioscima (fina remitenda za plažu), i uvidio da ih ima gomila, od Lasa pa sve do nekih varijacija na temu Western. Eh sad, htio bih to malo probati čitati, možda to i nije tako loš žanr. No onda bih rađe počeo nešto dobro i kvalitetno, a ne nešto bezveze da me odmah odbije.
Imate li kakve preporuke? Čitate li uopće pisane romane ili su vam draži crtani romani?
|
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
velka031
Advanced Member
.jpg)
Croatia
17014 Posts
Member since 18/03/2010 |
|
|
wesskowaz
Advanced Member
Serbia
11512 Posts
Member since 10/07/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/07/2012 : 21:49:27
|
Imam poveću zbirku Tragova, ali to ti preporučam ako voliš krimiće.
Meni su omiljeni autori Ross Macdonald, Ed McBain, Rex Stout, Harold Adams, Sue Grafton (nju možeš pronaći i u knjiškim izdanjima), Bill Pronzini, dvojac Ellery Queen, jasno Mickey Spillane (nisam odavno čitao ništa njegovo, a danas bi mi vjerojatno smetali seksizam i hipertrofirani mačizam), zatim 2 romana Nenada Brixyja (Leš na klupi i Tajna crvenog salona), 2 P.D. James, jedan Ludwiga Bauera (Trag u travi), jedan Raymonda Chandlera (Playback / Ponovna igra), a možeš pročitati i poneki krimić dosta dobrog Petera Cheyneya.
Nekad sam gutao Laso, a tu ti po sjećanju preporučam staru ediciju Romana i stripova / VPA, osobito autore J. R. Robertsa, G. F. Ungera, jasno Louisa Lamoura, Johna Graya, a možeš pročitati i ponekog domaćeg autora, recimo Ivana Hetricha koji je ako dobro pamtim pisao pod pseudonimom John George Julian.
Nedavno sam u AB612 poslije dosta godina opet kupio nekoliko starih Lasa i pokušao ih čitati, ali nije išlo jer su mi bili previše trivijalni a premalo zanimljivi. No na plaži bi vjerojatno prošli. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 20/07/2012 21:50:16 |
 |
|
|
srdjandj
Advanced Member
Serbia
22426 Posts
Member since 02/05/2005 |
Posted - 20/07/2012 : 22:11:09
|
quote:
Originally posted by wesskowaz
Vise kupujem nego sto citam.
Uzimam Holideja jer samo to izlazi kad je vestern u pitanju.
Steta sto vise nema ninđe.
Takodje i dalje kupujem Dok Holideja, mada ga uopste vise ne citam.Inace imam skoro ceo komplet Nindja, Doka, Vajata Erpa, staro i novo izdanje. Takodje imam i dosta X-100, Hejzi, Lun kralj ponoci, Laso, Poni... |
Iz Vršca stiže glas, u vinu leži spas, ko vino ne pije, taj nek se ubije!!! |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2849 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 20/07/2012 : 22:49:35
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Imam poveću zbirku Tragova, ali to ti preporučam ako voliš krimiće.
Meni su omiljeni autori Ross Macdonald, Ed McBain, Rex Stout, Harold Adams, Sue Grafton (nju možeš pronaći i u knjiškim izdanjima), Bill Pronzini, dvojac Ellery Queen, jasno Mickey Spillane (nisam odavno čitao ništa njegovo, a danas bi mi vjerojatno smetali seksizam i hipertrofirani mačizam), zatim 2 romana Nenada Brixyja (Leš na klupi i Tajna crvenog salona), 2 P.D. James, jedan Ludwiga Bauera (Trag u travi), jedan Raymonda Chandlera (Playback / Ponovna igra), a možeš pročitati i poneki krimić dosta dobrog Petera Cheyneya.
Nekad sam gutao Laso, a tu ti po sjećanju preporučam staru ediciju Romana i stripova / VPA, osobito autore J. R. Robertsa, G. F. Ungera, jasno Louisa Lamoura, Johna Graya, a možeš pročitati i ponekog domaćeg autora, recimo Ivana Hetricha koji je ako dobro pamtim pisao pod pseudonimom John George Julian.
Nedavno sam u AB612 poslije dosta godina opet kupio nekoliko starih Lasa i pokušao ih čitati, ali nije išlo jer su mi bili previše trivijalni a premalo zanimljivi. No na plaži bi vjerojatno prošli.
U srednjoj skoli sam citao gomilu pisanih romana. Sto se tice Laso romana i autora, omiljeni pisci su nam isti. Uz Laso sam citao i Sejna (imam sve brojeve), X-100 (posebno Luna) i Trag. I ja imam dosta veliku kolekciju Tragova i slazem se s preporucenim piscima. Kao klinac naravno da sam najvise citao Spillanea.
Krajem srednje skole sam prestao citati pisane romane, ali za razliku od stripova nisam ih se rjesio vec su ostali na tavanu kod roditelja. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/07/2012 : 23:29:05
|
Ja sam još do pred koju godinu dosta dobro držao ritam i Tragove čitao osobito ljeti, ali sam u međuvremenu posustao i prebacio se na knjige (Larsson, Nesbo, Mankell i općenito Skandinavci, Kathy Reichs, trilogija "...u Breslauu" Mareka Krajewskog itd.), i recimo tako ozbiljniju literaturu (Tarik Ali, Chris Hedges, Engdahl).
U ediciji X-100 nekad sam guštao u Hejziju, ali kad sam ga ponovo pokušao čitati prije 15-ak godina u vojsci (u zoru na straži sve prolazi!) jednostavno nije išlo.
Nekad mi je bila draga i edicija Nindža, ali to je bilo prije nekih 25 godina i poslije ništa. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2849 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 20/07/2012 : 23:34:34
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
... a možeš pročitati i ponekog domaćeg autora, recimo Ivana Hetricha koji je ako dobro pamtim pisao pod pseudonimom John George Julian.
Ovo nisam znao. Izgleda da je imao puno zanimanja. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/07/2012 : 23:48:28
|
| Aha, čovjek je intenzivno pisao vesterne i u Lasu ih je dosta objavljeno, samo što nisam siguran u pseudonim. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2849 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 21/07/2012 : 00:01:58
|
U zadnje vrijeme volim citati krimice smjestene u neko povjesno razdoblje, poput SPQR knjiga (autor John Maddox Roberts) koje se desavaju u starom Rimu ili knjiga o Erastu Fandorinu (autor Boris Akunin) koje se desavaju u carskoj Rusiji. "Ime ruze" je takodjer dobar primjer.
Sto se tice Skandinavaca, dobri su u krimicima (bilo u knjigama, bilo na televiziji). |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 21/07/2012 : 00:18:23
|
Boris Akunin ili B.Akunin je vrlo zgodno i duhovito odabran pseudonim, a mislim da je i Erast Fandorin posveta Jeromeu Fandoru iz romana o Fantomasu Marcela Allaina i Pierrea Souvestrea.
Da, i ja guštam i u TV-Skandinavcima, od starijih ekranizacija krimića Maj Sjowall i Pera Wahlooa o inspektoru Martinu Becku do aktualnih Wallandera, nešto slabije Irene Huss itd. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Nivox
Senior Member
Croatia
1314 Posts
Member since 01/11/2011 |
Posted - 21/07/2012 : 08:30:46
|
| Moj stari, od kojeg sam naslijedio ljubav prema stripovima, skupljao je i čitao i pisane romane. Uglavnom Laso. Meni nikad nisu sjeli. Čitam stripove i čitam knjige. |
Sve što zna za smrt, može se ponovo roditi! |
|
|
|
cat claw
Advanced Member
5843 Posts
Member since 06/10/2007 |
Posted - 21/07/2012 : 13:25:36
|
Laso, Poni, X100 vesterni i slicne edicije su bile velike produkcije. GF Unger je ustvari bila grupa nemackih pisaca.
Mnogi nasi sto knjizevnici sto novinari su se ogledali u tom zanru.
Mitar milosevic (Lun), Gradimir Pascanovic (Hejzi) itd...
Naravno da je tu bilo svega i svacega, najcesce neka dovoljna osrednjost. Edicije su ustvari odrzavala velika imena koja su planski dozirana - nasumce nabrajam: Louis Lamour, Max Brand, Zane Grey u vesternima, a u trilerima - Spillaine, Chandler, Chase, Hammet, Mc Donald i Chenney...
Uglavnom, na jedan izuzetan je islo dva dobra, dva prihvatljiva i tri budibogsnama...
Karakteristicno za sve je da su maltene svi bili veoma vesto i pismeno napisani i tu nije bilo promasaja. Promasaji su bili vezani vise za teme i nivo moralisanja. Neki od tih romana su se udavili u sopstvenoj ljigavstini.
Saga o Sackettima Luja Lamura i desetak romana Zane Greya su za svaku prporuku. |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2849 Posts
Member since 06/03/2012 |
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 22/07/2012 : 12:16:14
|
Bilo bi dobro čuti mišljenje od nekog tko sad to kupuje i čita, jel se masprodukcijom srozala kvaliteta, Lasa naprimjer.
Evo, kupio dva Lassitera (najuspješniji američki wetern Jack Slade) na kioscima po šezdesetak stranica svaki, te ih počeo malo čituckati. Font je mislim veličine 15, nenormalno velik i nepraktičan za čitanje, a stil pisanja i nije nešto tečan.
Autor nije spomenut uopće. Znači ovako izgleda western šund... |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
cat claw
Advanced Member
5843 Posts
Member since 06/10/2007 |
Posted - 22/07/2012 : 22:22:46
|
quote:
Originally posted by Ernie Pike
Mislim da je G.F. Unger bio stvarni pisac Gert Fritz Unger ( http://de.wikipedia.org/wiki/Gert_Fritz_Unger ).
A vrag ce ga znati. Ja sam pricu o grupi autora cuo jos dok sam radio u Dnevniku od ondasnjeg urednika.
Kakogod, moze biti i da je njegovo ime korisceno za neke druge autore, jer, broj njegovih naslova je bio enorman. Malo malo pa GF Unger u X100, u Lasu, u Poniju...
S druge strane, gomila koju je napisao je nista naspram Karla Maja.... |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2849 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 22/07/2012 : 23:13:50
|
quote:
Originally posted by cat claw
quote:
Originally posted by Ernie Pike
Mislim da je G.F. Unger bio stvarni pisac Gert Fritz Unger ( http://de.wikipedia.org/wiki/Gert_Fritz_Unger ).
A vrag ce ga znati. Ja sam pricu o grupi autora cuo jos dok sam radio u Dnevniku od ondasnjeg urednika.
Kakogod, moze biti i da je njegovo ime korisceno za neke druge autore, jer, broj njegovih naslova je bio enorman. Malo malo pa GF Unger u X100, u Lasu, u Poniju...
S druge strane, gomila koju je napisao je nista naspram Karla Maja....
Kazu da je napisao cak 742 romana pa me ne bi cudilo da je ekipa pisala, a on se potpisivao. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/07/2012 : 12:07:21
|
Ako se sjetimo izuzetno plodnog Simenona koji je bio sposoban u roku od tjedan dana napisati roman od 200-tinjak stranica, pa Agathe Christie ili Zagorke, mislim da G.F. Ungeru (ako je postojao) ne bi bio problem u 4-5 dana napisati vestern-roman od 60-ak stranica. I tako svaki tjedan.
Malo klišeji u likovima i zapletima, malo variranje istih priča s drugim imenima i lokacijama, i eto... |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/07/2012 : 12:12:10
|
@ DeeCay
Zato i kažem da nije pametno uzimati nove kisok-vesterne, Laso, Lassiter, Revolver, što god., jer su redom (za Lassitera ostavljam mogućnost da nije) vrlo šund romani anonimnih autora, a vjerujem da ih čak pod pseudonimima pišu neki domaći najamnici.
Nekad je to bilo nešto drugo, kao što kaže cat claw, pa si znao da ako jedan tjedan ili mjesec naletiš na nešto bezvezno, već te slijedeći čeka neko jače ime. Znam da u AB612 imaju nešto starih Lasa, Nindži, Tragova, Wyatta Earpova, Doca Hollidaya itd., pa preporučam da tamo potražiš. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/07/2012 : 21:29:23
|
Danas sam kod Lastana vidio kompletnu ediciju Trag i hrpu romana iz edicije X-100 s Lunom, Hejzijem itd., ali i s puno vesterna, među ostalim i G. F. Ungera.
Pa ako te zanima... |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/10/2012 : 15:56:45
|
Nekidan sam slučajno nabasao na Laso br. 645 Stranac u igri.
Pisac je John George Jullian, a pod copyright je naveden Ivan Hetrich, tako da je to potvrđeni pseudonim pod kojim je on objavljivao romane u ediciji Laso.
Također, pod pseudonimom Al Mills u Lasu je romane objavljivao Milivoj Alapić. Koga zanima, evo jdnog njegovog vesterna čitavog dostupnog na netu:
http://sr.scribd.com/doc/70398597/Laso-665-Kad-Zene-Dijele-Pravdu |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 30/10/2012 : 16:00:58
|
| Ja sam kod Lastana pokupovao gomile Siriusa, pa sam nakon lošeg iskustva s kiosk westernima, odustao od istih. Zasad! |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/10/2012 : 16:05:49
|
Vrlo zanimljiv tekst o "pisanim romanima" iz PlanaB:
RETRO
Šund literatura
Objavljeno: 07.04.2012 12:00 / Kristian Benić
Krleža, Andrić, Ćosić, Ćopić (...) imena su koja iz prve vežemo uz ex-Yu književno stvaralaštvo. Iako su njihovi romani bili gosti polica gotovo svake vitrine i školske lektire, prava akcija čitanja zbivala se zapravo uz primjerke roto romana s kioska. Lun, Hejzi, Ninđa, Conan (...) vodili su za samo par dinara u dalek i nestvaran, ali mašti dostupan svijet
"Vega je bio najmlađi brat, tek je navršio tridesetu. Govorio je malo, ali kada bi progovorio, pričao je o ubojstvu, prolijevanju krvi, osveti ili borbi. Lagano kovrčava kosa mu je izravno prelazila u čupavu bradu. Sada mu je iz očiju zračila žeđ za osvetom; djelovala je poput podmukle vatre."
LASO: King Fisher, Smrtonosni mak
Pogledamo li danas izlog prosječnog kvartovskog kioska, primijetit ćemo da se uz gomilu stripova, imena kojih sugeriraju da je razvoj stripa stao s 'Alan Fordom' i 'Zagorom', gotovo sramežljivo švercaju i poneki tanki romani na nekvalitetnom papiru o izvjesnom Jimu koji jednim metkom u podne za šankom krčme ubija braću Diablo ili pak Kristini zarobljenoj u dilemu preljuba sa suprugom najbolje prijateljice. Vesterni i ljubići, to je gotovo sve što je ostalo od negdašnje zavidne ponude jeftinih roto romana, čija su kupovina i čitanje činili sastavni tjedni ritual milijuna ex-Yu državljana i mnogima jedinu s užitkom pročitanu pisanu literaturu u životu.
Gledano pojmovno, ni samim teoretičarima književnosti nije često jasno kako ispravno definirati i nazivati te milijune ispisanih stranica o misterioznim ubojstvima, borbama na Divljem zapadu i strasnim romansama. Još 1987. godine Pavao Pavličić u zborniku tekstova Trivijalna književnost, solidnom pokušaju oznanstvenjivanja izučavanja građe koju su akademski znanstvenici godinama doživljavali nedostojnom njihovih umova, određuje je kao 'ono štivo koje se reproducira tiskarskom tehnikom, masovno distribuira i prodaje (najčešće na specijaliziranim prodajnim mjestima-kioscima), pripada nekome trivijalnom žanru (krimiću, ljubiću itd.) i inzistira na svojoj umjetničkoj prirodi i autorstvu, pa makar bio i izmišljen'. Sami izdavači, obično medijske kuće, voljeli su unositi odgovarajući tiskarski diskurs i uz takve romane vezati pojam 'roto', nazivajući tako i same biblioteke (npr. Vjesnikova biblioteka džepnih izdanja 1967. godine zvala se jednostavno i nemaštovito Roto roman), dok je svako normativno prejudiciranje njihove kvalitete podrazumijevalo prema njemačkom uzoru upotrebu pojma 'šund'.
Do eksplozije tiskanja roto romana došlo je nakon 1950. godine kada je liberalizacija cijena sirovine u ionako slabo razvijenoj mreži knjižara dovela do poskupljenja knjiga. Usku vezu sa standardom potvrđuje i anketa o čitalačkim navikama provedena ranih šezdesetih godina ispred beogradskih tvornica, kada su radnici jedinstveno odgovorili da radije odvoje 100 dinara za roman biblioteke X-100 novosadskog Dnevnika (kako će se kasnije pokazati jedne od najboljih roto biblioteka), nego 1000 ili 2000 dinara za 'ozbiljno' djelo u knjižari. Drugi 'krojač' računice bili su sami medijski izdavači - naime, ne bi li bez puno komercijalizacije održavali skupu produkciju informativnih medija lišenih 'šunda', roto romani su morali biti 'zlatna koka'. Da je tržište bilo prilično raspoloženo za kupovinu, svjedoče i brojke - u Jugoslaviji je 1971. godine izlazila 71 serija u godišnjem tiražu od 90. 467. 000 primjeraka, što je značilo da jedna sveska dolazi na 375 stanovnika. Istovremeno, u SAD-u, domu 'pulpa', jedan primjerak roto romana dolazi na 1 171 stanovnika.
Uz spomenuti novosadski X-100, iz zagrebačkog je Vjesnika radom redakcije Romani i stripovi, osnovane 1974. godine, na tržište izlazilo niz roto i džepnih izdanja poput Inspektora X, Lasa, Traga, Života... Pedantna statistika prezentirana u Vjesnikovom leksikonu otkriva solidne brojeve - Laso je tako imao vrhunac 1979. godine sa 3.949.741 prodanih primjeraka, dok je na tržištu istovremeno postojala žestoka konkurencija drugih uspješnih vesterna poput Vajta Erpa, Doka Holideja, Šejna! Nije nezanimljivo ni tko je čitao sadržaje poput Lasa. Opet je Vjesnik proveo pravo tržišno istraživanje svoje publike i utvrdio da čak 30,3% čitatelja Lasa ima nezavršenu ili samo završenu osnovnu školu, a 57,3 % nezavršenu ili završenu samo srednju školu. Pružalo je to dodatne argumente zastupnicima teze da su roto romani 'niži' oblik literature.
"Nekoliko minuta kasnije Feroni je bio mrtav. A pola sata kasnije uvijenog u platno da se ne vidi ko je četiri učenika Eksodusa odnela su ga u peć za ugljenisanje."
BIBLIOTEKA X-100: Frederik Ešton, Lun i eksodus
Kao i u stranim produkcijama, tko je doista autor šund romana obično se nije znalo iz čitanja imena na koricama jer su se pisci redovito skrivali iza američkih i engleskih pseudonima. Pred Jugoslavene su dolazili razni 'nestvarni' Fischeri, Stevensoni, Jacobsi... Razlozi istaknute uloge pseudonima bili su višestruki - bilo je tu pravog srama ambicioznih pisaca zbog pisanja trivijalnosti za novac, ali su pseudonime u ex-Yu zapravo tražili i sami izdavači koji su zbog eskapističke prirode sadržaja roto romana vjerovali da i strano ime navlači kupca na lakše posezanje za novčanikom. Nenad Brixy, vrhunski kreativac i jedan od istaknutijih djelatnika Vjesnika, koristio je tako za svoju seriju humoristično -kriminalističkih romana o šeprtljavom novinaru Timothyju Tatcheru ime samog glavnog junaka - Timothy Tatcher.
Najbolji primjer kombinacije dobrog pseudonima i uzbudljivog sadržaja postala je serija romana o Lunu, također iz biblioteke X-100. Intrigantne radove blagog SF duha o hrabrom borcu protiv zločinca nazivane Lun i Barbarela ili Lun i družina sudnjeg dana službeno je stvarao izvjesni Fredrik Ešton, a doista Novosađanin Mitar Milošević. Popularnost je Luna dovela i na suđenje psihopatu Metodu Trobecu jer se sumnjalo da je za zlodjela našao inspiraciju u liku iz Lunovih avantura koji je bacao žrtve u peć! Psihopat je na suđenju ipak izjavio 'Za čitanje kriminalističkih romana jednostavno nisam imao vremena' , te je Lun aboliran krivnje. Velo Miloševićeva pseudonima je svojevremeno bilo takvo da je pisac Momčilo Milankov u svojoj kritici napisao da je za loš Lunov jezik kriv prevoditelj!
Roto junak razine Luna, ali drugačijih vrlina bio je i Lesli Eldridž, Amerikanac koji je svladao tajne ninđi i moći usmjerio protiv kriminala. Ninđine borbe su obilovale opisom krvavih sukoba, rasječenih glava i udova, letećih šurikena... Tako maštovit bio je Derek Finegan, što je ime iza kojeg se navodno skrivao i Brana Nikolić, urednik niza stripova Dečijih novina. Ljubav prema roto Ninđi našla je svoje nasljednike osamdesetih u ljubiteljima TMNT-a i beat 'em up igrama na Nintendu.
"Hejzi pomisli kako njeno čvrsto besprekorno telo uzgleda bez odeće, a zatim zamisli i sebe između njenih oblih i glatkih butina i brzo pruži ruku, podiže čašu i otpi još jedan gutljaj."
BIBLIOTEKA X-100: T. H. Greache, Hejzi - Hotel za ubice
Osim buvljaka i internetskih aukcija, dobar izvor za nabavu solidnog broja primjeraka ex-Yu šund literature su digitalizirani primjerci skriveni iza linkova po bespućima interneta. No dok potraga za Lasom, Lunom, Ninđom (...) traje par klikova, rjeđe se pronalaze izdanja tzv. 'ljubića' koji su činili dobar i možda češće napadan dio roto produkcije. Nije jasno leži li objašnjenje u većoj nostalgiji za djetinjstvom među muškarcima, kvalitetnijem sadržaju ili činjenici da korisnice računala nisu sklone tom vidu sadržaja. Ipak, statistika je jasna - Vjesnikova roto biblioteka Život 1971. godine biva prodana u 3 .772. 456 primjeraka, a čitale su je najviše žene, među kojima je 31,8 % završilo samo osnovnu školu ili ni nju! Zanimljivo, kada Život 1985. godine mijenja ime u Eva, naklada ubrzano pada, što se može povezati i s činjenicom da su potrebu za takvom vrstom sadržaja ispunjavale serije poput 'Dinastije', u ex-Yu prikazivanoj od 1984. godine.
Kao ilustracija stvaralaštva za žene najbolji je primjer sama urednica Života i Eve, Ana Župan. Kroz razna, mahom Vjesnikova, izdanja Župan je, najčešće pod pseudonimom Ana Žube, objavila preko 1500 priča čije su junakinje stereotipno obično žene uključene u manje ili više (ne)sretnu romansu. Župan je tjedno stvarala tri do četiri takva teksta, što je bilo moguće zbog metode rada sačinjene od iskrenih razgovora sa stvarnim ženama.
"Mač ga je sustigao kad se već ubacivao unutra, tražeći dugme kojim će se automatski izolovati od gonioca. No oštrica ninđinog maća prosekla mu je lubanju i tek se zaustavila na grudnom košu."
NINĐA: Derek Finegan, Jedan čovjek za Manilu
Kao i niz drugih fenomena u Jugoslaviji, egzistencija šund literature je bila prepuna kontradikcija. Poduža je lista optužbi upućenih šund romanima - sastavljeni su od neprijateljskih sadržaja jugoslavenskom društvenom uređenju (npr. glavna junakinja 'ljubića' udana za tajkuna živi u bogatoj vili s vrtom), mlada publika upija zapadnjački nemoral (npr. istražitelj ubojstva se upušta u seksualne odnose s prostitutkama), čitatelji konzumiraju umjetnički bezvrijedne sadržaje s uvijek istim mehanizmom radnje, stereotipnim likovima i predvidljivim raspletom... Sama Ana Župan je posvjedočila o njoj upućenoj poruci Stipe Šuvara 'mala, ti se zajebavaš, misliš da mi ne znamo što ti zapravo radiš. Točno vidim što radiš'.
Loše mišljenje dušebrižnika o roto romanima pretvorilo se i u konkretne poteze. 'Zakon o izmenama i dopunama o republičkom porezu na promet robe na malo', poznatiji kao 'zakon protiv šunda', nakon stupanja na snagu 1972. godine dovodi u financijske probleme dobar dio roto romana. Ipak, i godinu dana nakon promjene zakona, polovicu ukupne književne produkcije u zemlji činili su šund romani! Postupno je stasala nova generacija intelektualaca koja se nije igrala lažnog morala. Igor Mandić u Notesu poručuje 'Onaj koji nikad nije igrao na rubu šunda - u svom stvaralaštvu bilo koje vrste - neka se prvi baci kamenom na njega', a piše i predgovor Žubinom 'ljubiću' 'Sjene na suncu'. Viktor Žmegač 1976. zaključuje 'Percepcija o tome je li nešto kič ili nije te pripada li visokoj ili niskoj umjetnosti je relativna i ovisi ponajprije o našoj predodžbi o umjetnosti, pa se isto može primijeniti i na trivijalnu književnost'.
Šund književnost je cijelo vrijeme ex-Yu bila savršen oblik eskapizma iz dosadne svakodnevice i oskudice u svijet gdje se uživljavanjem u likove u minuti postajalo filmskom divom ili avanturistom. U spomenutu zborniku 'Trivijalna književnost' ideja je dobro sažeta riječima Jadranke Goje: 'Trivijalna literatura je bijeg iz trivijalne realnosti na trivijalan način. Svatko bježi kuda može, a tko nema kuda, bježi u trivijalnost. Svatko uzima od života što može, a tko nema šta, uzima (trivijalan) san.' Dodao bih - i nije trivijalno što je tako.
"U kuhinji, čija su vrata bila odškrinuta, sjedio je monter u samtastim hlačama i puloveru ispred televizijskog aparata. U krilu je imao bocu s pivom, a oči su mu bile prikovane za titravi ekran. Wandschneider izvuče iz džepa pištolj, nacilja i opali."
TRAG: Hansjörg Martin, Tajna sobe 7. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/10/2012 : 16:29:39
|
Kad sam ovo prvi put čitao, a imao sam valjda 16 godina, Spillane i Hammer su mi bili zakon. ZAKON!
Ovo se inače smatra njegovim najboljim krimićem, i nastojat ću ga uskoro opet pročitati. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2849 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 30/10/2012 : 19:18:17
|
Gdje si izvukao Hammera :-)
Slijedeci put kad odem kod roditelja, potrazit cu kojeg Spillanea na tavanu.
Sad si odgovoran za recidiv :-) |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/11/2012 : 00:00:35
|
Recidiv, nego što!
Ako dobro pamtim, ovo mi je bio drugi Spillane / Hammer uopće (prvi je bio Zmija), i fakat me navukao s ljubavnom pričom i za mene tada šokantnom završnicom.
Nadam se da ću ga i ja opet pročitati negdje oko Božića ili nove. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Pisani romani
