Metabaruni su odlicni integrali..da mi je znat kad ce onaj nacrtan od odlicnog crtaca Travis Charesta..ako se sjecam bilo je planirano ili je bilo nesto drugo?
Evo nakon polaganog čitanja (svaki mjesec po jedna epizoda ) pročitao ja Metabarune do kraja.
Kraj je ponešto razočaravajuči, možda zato što mi neke stvari ne štimaju s obzirom na početak stripa. Pa reko' da priupitam ovdje ako je nekom možda jasnije
SPOILER (za one koji nisu pročitali)
Naime, u prvoj epizodi trenutačni metabarun je dobio sina (ukazala mu se neka dobra vila i podarila mu sina iako ga on prvo nije htio).
I sad, nakon toga radnja se dalje nastavlja. Tonto priča Lotaru priču itd.
I onda u zadnjem nastavku, Lotar skuži da je željezna glava i ide se osvećivati. Ali ono malo dijete sa početka nema nigdje. Bezimeni i dalje ne želi imati djece. Na kraju otkriva milosrđe i ide raditi svjet boljim mjestom ili što već. A ja se pitam, pa pobogu, gdje nestade djete
Malo da izvadim stariji topic dok čekamo Inkal.. Metabaruni su strašan strip! Od kada sam pročitao Metabarune (odnosno od kada sam naletio na njih na polici u knjižari) ponovno sam otkrio ono ludilo za stripovima iz mulačkih dana kada se čitao Marti, Zagor, Mr.No i Stripoteka. Priča nije normalna, a crtež je izvan konkurencije. Isprva me Tonto malo ubio u pojam, ali onda je došlo na svoje jer zaboli glava od sufiksa i prefiksa pa vrijeđanje Lotara dođe ko da zraka uhvatiš. Uz svu Jodovu pogansku simoliku, koja mi je ponešto i iritantna, i bezbroj detalja fabule pa time i povremeno gubljenje u toku događaja, pripovijedanje je ipak ono u čemu najviše uživam pa je ovo strip kojemu se s guštom vraćam. Preporuke!
Uža san gledati Inspektora Rexa, ali odusta san kad su prominili pasa.
Sama činjenica da je ovaj strip stigao na red za čitanje po drugi put govori nešto. Kod mene puno stripova ne dođe na red ni jednom (puno želja, malo vremena). Šta se promjenilo za tih 5 godina od kada sam čitao prvi put: Crtež sam doživio kao trunku slabiji nego onomad. Valjda mi je oko oštrije jer sam u međuvremenu vidio dosta toga. Još uvijek prekrasan da ne bude zabune... Priča mi se čini još bolja nego prošli put. Moguće da sam primjetio i neke stvari koje su mi onda promakle. Strip je bio i ostao fenomenalna zezancija. Humor je za mene ovdje na prvom mjestu. Veličina stripa je i u tome što će drugom čitatelju biti važnija simbolika, akcija, crtež ili nešto deseto. Puni lipih stvari - za svakog ponešto Bio i ostao jedan od najboljih stripova koje sam do sada čitao. Knjige su biser moje kolekcije i preporučujem svima koji žele istinsko uživanje u stripu.
What you call sanity, it’s just a prison in your minds that stops you from seeing that you’re just tiny little cogs in a giant absurd machine.
Upravo procitah 1. integral. Uz dvije male curice, smatram to velikim uspjehom. Nisam bas neki SF brijac, ali nakon ovog navukao sam se na tu cijelu pricu. Uskoro kupujem i Inkala, makar se pitam kad cu to uopce stici procitati...
Metabaruni? Njih svima preporucam da ih imaju u svojoj strip kolekciji!
Upravo procitah 1. integral. Uz dvije male curice, smatram to velikim uspjehom. Nisam bas neki SF brijac, ali nakon ovog navukao sam se na tu cijelu pricu. Uskoro kupujem i Inkala, makar se pitam kad cu to uopce stici procitati...
Metabaruni? Njih svima preporucam da ih imaju u svojoj strip kolekciji!
Možeš onda i Tehnoočeve pa imaš sve od Fibre iz tog univerzuma. Isto superzabavan strip.
What you call sanity, it’s just a prison in your minds that stops you from seeing that you’re just tiny little cogs in a giant absurd machine.
Procitah i drugi integral MB prije par minuta i naravno sve sto sam napisao za prvi dio, vrijedi i ovdje.
Mislim da cu cim stignem jos jednom procitati ove integrale, da obnovim gradivo i poslozim si detaljnije pricu u glavi, jer ima gro sitnih detalja, kako u crtezu, tako i u scenariju, koji traze da se strip cita vise puta, IMHO.
Procitah i drugi integral MB prije par minuta i naravno sve sto sam napisao za prvi dio, vrijedi i ovdje.
Mislim da cu cim stignem jos jednom procitati ove integrale, da obnovim gradivo i poslozim si detaljnije pricu u glavi, jer ima gro sitnih detalja, kako u crtezu, tako i u scenariju, koji traze da se strip cita vise puta, IMHO.
To je upravo najveći adut tih stripova. Možeš ih svake 2-3 godine čitati ponovo i svaki put će ti biti zabavni i svaki put ćeš otkriti nešto novo.
What you call sanity, it’s just a prison in your minds that stops you from seeing that you’re just tiny little cogs in a giant absurd machine.
Mislim da je svako djelo zasebno i kao cjelina i kao pojedinačno, znao je stari Lisac Jodorowsky zašto to radi, vidim da on ne bira crtače tek onako bezveze nego sa pomno promišljenim razlozima (čak iako nisam ljubitelj cjelog Manarina opusa za Borgije mu je on bio najbolji i jedini izbor na svijetu) ... i eto meni su i Inkal i Metabaruni svaki za sebe - posebni, pa tako u njima i uživam. Preostalo mi je još pročitati Tehnopape, Jodorowsky i Janjetov, hmmmm, uhmmmm, šta li me tu čeka, khmmmmm ... zaključujem da mi je tu najpametnije dati si neko vrijeme lufta prije nego na to prijeđem a ne onako odjednom nakon Inkala i Metabaruna ....