| Author |
 Topic  |
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17910 Posts
Member since 02/08/2002 |
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
 Posted - 19/10/2012 : 12:14:56
|
quote:
Originally posted by zeljko
kakva je mreža vremena od krajtona???
da je kupim na pijaci????
Ako je to prevedeno kod nas kao "Niz vrijeme", onda ti moram reči da sam malkice razočaran, iako je skroz ok za ubit popodne - dva, tri.
U svakom slučaju, dobro ju je imati....Kupuj!!!  |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
 |
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 19/10/2012 : 12:24:56
|
quote:
Originally posted by zeljko
quote:
Originally posted by mladjo
a u jednoj epizodi DS9 je radnja uzeta iz Uljeza od Phillipa Dicka
pa čitam film IMPOSTOR je na toj priči baziran :D
sa madeline stovi :D
inače svaka čast za čarobnu knjigu ali meni su dragi moji kentauri i polarisi :D
Pa naravno, to je ekranizacija Dickove priče:))
Ma to je super, kada bi samo više ekranizirali dobre priče i knjige...
Npr. Zadužbina...Jaooo:))
samo tko zna kako bi to isapalo, ufff...
A ovo su samo neke priče koje su mi pale na pamet. Ima toga dosta, naravno |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
panzer
Advanced Member
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 23/10/2012 : 09:32:37
|
Mertik: Kapetane, na Zemlji ima sve manje i manje tratinčica
Evo nešto iz Slovenije za ljubitelje Douglasa Adamsa. Sci-fi knjiga, koja če čitaoca barem tu i tamo nasmijati. Ima tu puno toga, od revolucionarne svemirske lađe, grčkih bogova, vanzemaljaca, Zemljana, ... Ali ima ova knjiga i jedan problem, a to je to što je autor (kome je to prva knjiga) "pokrao" previše ideja iz Adamsovih knjiga (Hitchikerja i Svemirske lađe Titanic). Tu imamo prije spomenutu svemirsku lađu sa novim super pogonom, koja na svojoj prvi vožnji dođe u neprilike; imamo svemirca sa smiješnim imenom Gad Excel (kao Ford Prefect), koji se nađe na Zemlji i želi sa nje otiči ... i koji ima prijatelja Zemljana Arta (Arthur Dent), koji ne može verovati, da je Excel svemirac; sam naslov asociira na izginule delfine iz Hitchikerja (čak je jedan od podnaslova knjige Hvala za tratinčice (Hvala za sve ribe kod Adamsa)), ... Knjiga pokriva veliki spektar tema, od arhitekture, informatike itd. (autor je doktorirao je na Fer-u, bio je neko vrijeme operni pjevač, napisao je nekoliko putopisa i pjesama). Ima u njoj nekoliko Rudy Carell momenata, recimo na početku u jednom trenutku nalazimo se u dubokom svemiru, da bi več sledečeg trena skoknuli u Ljubljanu pogledati, šta radi konj ... Nadam se, da je autor sve gornje spomenute stvari namjerno upotrijebio kao hommage Adamsu, a ne zbog toga, jer nije imao ideje, što da napiše. Mora da je to prvo, jer če svaki čitaoc, koji je imao u ruku Hitchikerja, odmah skontati, otkud je dobio ideju za ovu knjigu. Zbilja no-brainer ...
Ako to ipak nije hommage, onda to na kraju ispadne tako, kao da ti netko u ruke gurne pečenje i kaže, kako takvo nešto još nisi jeo, a ti več poslije nekoliko ugriza u meso konstatiraš, da si nešto vrlo slično jeo več u gostioni kod Adamsa koju godinu ranije. A on razočarano:"Joj, nisam znao, da si ti ikada jeo tamo ..."
"Sorry, stari, ali jesam."
Da, nažalost, baš tako. |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 23/10/2012 : 14:43:38
|
Ivan Ivanji:NA KRAJU OSTAJE REČ
Koncepcija SF izdavalaštva na ovim prostorima oduvijek je bila izvrsno planirana i izvedena (pritom ponajviše mislim na ex-YU vrijeme) a jedna od glavnih stavki te koncepcije bilo je forsiranje, odnosno guranje napred domaćih autora. SIRIUS je u tome napravio pravu revoluciju potičući ljude da pišu i pišu, objavljujući njihove (kvalitetne) priče, a sam vrhunac je bio objavljivanje YU SIRIUSA, broja koji je definitivno pokazao da i domaći autori imaju puno toga za reći. Kako je samo to tada izgledalo - pošalješ priču, onda čekaš mjesec-dva da ti napišu jednu-dvije rečenice o njoj, pa onda ideš na doradu, pa kada ti konačno kažu da je ok, čekaš još jedno par mjeseci da ti je objave. Vrijeme bez interneta, ufff...:)) Ali bila su to herojska vremena, tu nema sumnje. Imali smo tu Pihače, Furtingere, Ćurčiće...Ma imali smo cijelu plejadu izvrsnih pisaca. A knjige domaćih SF autora bile su nešto posebno, šlag na tortu usponu SF-a na ovim prostorima. Nekoliko ih je objavljeno u KENTAURU, a jedna od njih je i Ivanjijeva "Na kraju ostje reč". Biblioteka KENTAUR bila je, poslije SIRIUSA glavni stub znanstvene fantastike na ovim prostorima, i odmah je postala sinonim za (dobru) SF knjigu. Uz ovaj duo ne bi bilo loše, čisto onako uzgred, spomenuti i ANDROMEDU i imamo trio fantastikus ex-YU SF-a.
Da, da...
Knjiga je solidna i ugodna za čitanje ali definitivno nije remek-djelo. Ivan Ivanji cijenjeni je pisac i intelektualac (što se vidi u samom vokabularu koji je upotrijebljen u knjizi) ali ovdje nije briljirao u tolikoj mjeri da bi mogao zasjeniti Branka Pihača ili Zvonimira Furtingera. KENTAUR je svakako pogodio sa izdavanjem ove knjige ali ipak knjiga dosta često zapada u svojevrsnu monotoniju i eksproprijaciju dinamike iz glavnog toka radnje. Domaće je domaće, istina, ali ovdje nije usput i svijetsko.
Ali riječi ostaju. Čak i ako ih mi zaboravimo. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 26/10/2012 : 11:50:45
|
| Smori me Aldiss s Helikonijom Leto...Ima toliko likova, mjesta, životinja i krajeva da mi trebaju logaritamske, bronštajn i kraut da sve popamtim... Malo me umorio i sada knjiga sporije ide... A kako čitam samo pred spavanje, popizdim na brzinu jer ne kontam tko je šta i kada pa se moram vračati i tražiti...mislim da ima jedno 50 novih naziva za koje nikada nisam čuo... MAlo loše, ali dat ću mu šansu... |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17910 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 26/10/2012 : 13:45:47
|
meni aldis ne leži nikako ali daću helikonij jednom šansu
ja sam čitao njegovu prašumu na kraju nisam ni znao šta čitam
možda je do prijevoda |
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/10/2012 : 19:22:04
|
Prije otprilike 2 godine sam pročitao nekoliko romana u posljednje vrijeme dosta ekraniziranog i meni jako dragog Dennisa Lehanea, i o njima i njihovim ekranizacijama napisao nešto duži tekst.
Vjerujem da je ovo dobro mjesto za postanje istog.
Najte kaj zameriti, i dobra zabava...
Dennis Lehane
Nabrajajući deset filmova u povijesti sedme umjetnosti koje drži najuspjelijima i intimno najvažnijima, američki književnik Dennis Lehane klasične naslove "Pravilo igre" Jeana Renoira, "Ubojica M" Fritza Langa i "Nadnica za strah" Henrija-Georgesa Clouzota smješta po sredini tog popisa. Dok Renoiorovo remek-djelo konvencionalno opisuje kao iznimno inteligentnu i suptilnu satiru o propasti francuske aristokracije, Langova "Ubojicu M" Lehane drži ključnim ostvarenjem njemačkog ekspresionizma koje zastrašujuće naviješta pojavu Hitlera i nacizma, a Clouzotov naslov smatra istinski jedinstvenim i možda najtenzičnijim filmom svih vremena. Spomenuta djela uistinu jesu bitna u piščevu intimnom i umjetničkom svijetu, no ostatak liste filmova za koje tvrdi da su ga presudno formirali kao književnika a dijelom i kao čovjeka Lehane popunjava ostvarenjima dominantno noirovskog i neonoirovskog predznaka, manje ili više složenim psihološkim dramama s elementima misterije i iznenađenja, te filmovima s izraženom socijalnom i društveno-kritičkom notom. Vrh ljestvice njegovih celuloidnih favorita tako pripada izvrsnoj psihološkoj romantičnoj krimi-drami "Mona Lisa" Neila Jordana, priči o mafijašu kojeg će poznanstvo s mladom prostitutkom i neuzvraćeni osjećaji prema njoj postupno dovesti do stanja bespomoćnog očaja, bijesa i nade prožetima humorom, patetikom i okrutnošću. Na drugom je mjestu osebujni "Piknik na Hanging Rocku" Petera Weira, remek-djelo za koje Lehane ni nakon tri gledanja nije uspio dokučiti što se u njemu zbiva, no koje ga pri svakom novom gledanju ponovo osvaja poetičnošću, metafizičnošću i dubinom zapažanja o nevinosti i cijeni seksualnog i svakog drugog oslobađanja u represivnom društvu.
Kao što je razvidno i u njegovim romanima, Dennis Lehane je veliki filmofil te ljubitelj noira i američke "tvrdokuhane" proze koji osobito važnima drži uznemirujuću psihološku triler-dramu "Nesanica" švedskog redatelja Erika Skjøldbjaerga, noirovski krimić "Noć i grad" Julesa Dassina te problematikom međurasnih odnosa intoniranu egzistencijalnu humornu dramu "Učini pravu stvar" Spikea Leeja. Izvornu "Nesanicu" Lehane smatra sjajnim filmom superiornim prepravku Christophera Nolana, razornim i neopisivo preciznim portretom čovjeka rastrganog vlastitim grijesima koji smrt priželjkuje kao konačni san i kakav-takav bijeg od životnog užasa. Dassinov "Noć i grad", storiju o jeftinim snovima još jeftinijeg gubitnika koji mašta o karijeri hrvačkog promotora u sivom polusvijetu Londona, književnik naziva šekspirijanskim filmom koji uspijeva dotaknuti autentično srce noira. A jedno od najboljih ostvarenja Spikea Leeja "Učini pravu stvar" Lehane vidi kao povremeno vrlo klišeiziranu i ridikulozno sentimentalnu, ali u cjelini snažnu, beskompromisnu i iznimno živu sliku američkog društva na kraju 20. stoljeća, zajednice u kojoj je manifestiranje uvijek tinjajućeg rasizma bijelog čovjeka često samo pitanje okolnosti.
Ako bi se u određenoj mjeri žanrovski raznovrstan dosadašnji opus produktivnog Dennisa Lehanea željelo opisati samo jednom pojednostavnjenom frazom, ona bi mogla glasiti "putovanje u srce noira". Dakako, žanrovi noira i "hrad-boileda" ne predstavljaju jedine Lehaneove literarne preferencije, no autor koristi gotovo svaku priliku da im se vrati, ili ih barem jasno naznači. Lehane je rođen 4. kolovoza 1965. godine u bostonskoj četvrti Dorchester, u koju će smjestiti istražiteljski par Patricka Kenzieja i Angelu Gennaro, protagoniste serijala od zasad 6 krimića. Ovaj profesor kreativnog pisanja, predavač na Harvardu te filmski i televizijski scenarist koji se uz Harlana Cobena proglašava najboljim novim američkim piscem krimića, prvi je roman objavio 1994. godine. Riječ je o prestižnom žanrovskom nagradom Shamus ovjenčanom naslovu "A Drink Before the War", ujedno i prvom krimiću o pustolovinama Kenzieja i Gennaro u kojem su već bile vidljive temeljne odlike Lehaneova rukopisa. To se ponajprije odnosi na autorovo plastično, detaljno i prilično slojevito profiliranje dvaju središnjih karaktera te naglašavanje važnosti njihova razmjerno kompleksnog profesionalnog i osobnog međuodnosa, što će postati stalna obilježja i nosivi stupovi ne samo ovog krimi-serijala nego i svih piščevih djela. Ako se tome dodaju briljantni i vrlo životni dijalozi, sugestivno ozračje dominantnog pesimizma i mizantropije, povremeno umetanje surealnih elemenata zapleta s iznenadnim erupcijama nasilja te brižno ocrtani sporedni likovi koji funkcioniraju i kao duhoviti side-kickovi, dobiva se okvirna slika literarnog svijeta Dennisa Lehanea.
On je katolik irskog porijekla, najmlađe od petoro djece koje su strogi i vjeri odani roditelji, u Ameriku pristigli kasnih 40-ih, odgajali u duhu jezuitske skromnosti i smjernosti. Sagledano u cjelini, Lehaneovo književno djelo može se protumačiti i kao još jedna potvrda da se iza fasade strogog katoličkog odgoja i deklarativno izražene religioznosti ponekad krije uznemirujuće i mračno naličje. Svaki roman iz serijala Kenzie-Gennaro drugačije je intoniran te tematski i užežanrovski usmjeren. Na hrvatski preveden naslov "Tmino, uzmi me za ruku" shematična je priča o lovu na serijskog ubojicu, a također u prijevodu dostupna "Svetinja" neambiciozna, dobrano konvencionalna te pod utjecajem proze Raymonda Chandlera i Rossa Macdonalda kreirana storija o smrtonosnom krugu osvete u dekadentnoj obitelji izrasloj na zločinu.
Najuspjeliji krimić s dvojcem Kenzie-Gennaro u glavnim ulogama svakako je roman "Gone, Baby, Gone", koji je kao svoj dugometražni redateljski prvijenac adaptirao glumac Ben Affleck. Kad se prihvate rješavanja slučaja otete 4-godišnje djevojčice Amande McCready, Kenzie i Gennaro će postupno otkriti da je posrijedi tjeskobna obiteljska drama koja na mikroplanu uključuje narkomaniju, zapostavljanje djeteta, nejasne prošlosti protagonista, nerealizirano majčinstvo, zavist i ljubomoru. A kad slika dobije nešto šire društvene okvire, i kad se u priču uključe grubi detektivi Remy Broussard i Nick Raftopoulos, kao i njihov autoritativni šef Jack Doyle, mrak će postati još gušći zbog umetanja motiva korupcije, trgovine drogom, naznaka pedofilije i seksualnog zlostavljanja djece te moguće smrti otete djevojčice. Lehane vrlo vješto književnu cjelinu dramaturški i narativno komponira oko niza opreka i tenzija među protagonistima. U prvom je planu par junaka koji traže djevojčicu, a kojima su suprotstavljeni opasni momci koji možda znaju gdje je ona.
Također, paru privatnih istražitelja sučeljeni su dvojica policajaca, a svima su njima kontrastirani pripadnici bostonskog podzemlja. U obitelji otete djevojčice njezinoj majci, okorjeloj alkoholičarki i narkomanki Helene koja svjesno zanemaruje curicu, suprotstavljena je brižna i požrtvovna majčina sestra Beatrice koja je u paru sa suprugom presudno obilježena traumatičnom nemogućnošću realiziranja majčinstva odnosno roditeljstva. Napokon, u samoj završnici, nakon što čitava tragična spletka bude razriješena a djevojčica ipak pronađena živa, racionalizam i poštivanje prirodnih zakona Patricka Kenzieja naći će se u sukobu s probuđenim majčinskim instinktima i nepovjerenjem u institucije društva Angie Gennaro, što će rezultirati njihovim privremenim razdvajanjem. Iz svega navedenog razvidno je da Lehaneov roman sadrži jak moralistički naglasak, osobito u završnici kad poprima natruhe grčke tragedije. Osim jasno negativnih likova gangstera i dilera, svi se protagonisti kreću sivom zonom s obiju strana zakona i morala. Put u pakao popločan je najboljim namjerama, a krvoproliće i tragedija koju će izazvati sporedni likovi, službeno čuvari zakona koji su se međutim bezbroj puta uvjerili u nedostatke i slabe strane provođenja zakona, bit će posljedica njihovih odluka da pod svaku cijenu pomognu djevojčici i spase ju od nemarne majke.
No u svijetu Dennisa Lehanea jednostavnih rješenja i crno-bijelih likova nema, pa će formalna želja da se pomogne djevojčici skrivati i egoistične motive poput stjecanja materijalne koristi i ostvarivanja očinstva makar i u kasnoj dobi. Dok na samom kraju sa zaigranom Amandom sjedi na kauču, Patrick Kenzie postaje svjestan da se naposljetku i sam našao u ulozi starog Jacka Doylea, s jedinom razlikom što je posredni skrbnik djevojčice postao bez gubljenja etičkog kompasa i skretanja u kriminal. A kao zasebnu vrijednost romana "Gone, Baby, Gone" valja reći da on vrlo solidno funkcionira i kao uspio prikaz nevesele svakodnevice i sudbine radničke klase iz nimalo glamuroznih četvrti Bostona.
Od tri dosad ekranizirana romana Dennisa Lehanea, potpisani kritičar najuspjelijom adaptacijom drži onu romana "Mistična rijeka" u režiji Clinta Eastwooda, nagrađenu Oscarima za najbolju glavnu mušku ulogu Seana Penna i sporednu njegova kolege Tima Robbinsa. Pisac kojeg američka kritika zove "zlatnim dečkom noira" nije samo nastavljač tradicije Hammeta i Chandlera, već baštini i Hemingwayevu sklonost pisanju iznimno intenzivne i atmosferične proze. Stranice njegovih romana obiluju snažnim i opipljivo živim likovima, žestokim i nerijetko rubnim emocijama te često fascinantnim suptilnim gradiranjima dramskih tenzija. Dakako, tu je i obvezni pesimizam kojim Lehane čitateljima poručuje da su sretni završeci zapravo nemogući, a sve dodatno biva podcrtano turobnim socijalnim kontekstom čije su obvezne sastavnice nasilje i opačine svake vrste.
Prije 25 godina dječak Dave Boyle nepromišljeno je ušao u crni automobil i nestao na četiri dana, a kad se napokon vratio bio je toliko drugačiji do te mjere da je ubrzo sasvim uništeno njegovo prijateljstvo s vršnjacima Seanom Devineom i Jimmyjem Marcusom. Sean je danas policajac, a Jimmy vlasnik trgovine iza kojeg su zatvorski staž i veze s mafijom. Dok Dave već četvrt stoljeća potiskuje osobne demone i pokušava makar stvoriti privid normalnog života, Jimmy je obiteljski čovjek i otac 19-godišnje djevojke Katie. No kad Katie uskoro bude pronađena okrutno umorena, trojica muškaraca i osobe iz njihovih okruženja bit će prisiljeni suočiti se s prošlošću i jedni s drugima. Maestralno profilirajući likove s izuzetnim osjećajem za suptilne karakterne nijanse i mijene te ljudske slabosti i vrline, Lehane je napisao roman koji osim u smislu trilera izvrsno funkcionira i kao antropološka studija. Dok se u pozadini otkrivaju uznemirujući detalji o davnom seksualnom zlostavljanju nesretnog i doživotno traumatiziranog Davea, aktualni zločin trojicu nekadašnjih prijatelja postupno postavlja na međusobno suprotstavljene vrhove svojevrsnog dramskog trokuta. Poslije prvotnog perioda intenzivnog žaljenja, očajni Jimmy prepušta se neobuzdanom porivu za osvetom, a njegov prvoosumnjičeni je povučeni i asocijalni Danny. Sean je pak detektiv odjela za umorstva, koji uz istragu Kateina ubojstva pokušava spasiti vlastiti brak. Kad Jimmy napokon brzopleto odluči uzeti pravdu u svoje ruke, pogrešno osumnjičeni Danny opet će postati žrtvom, a razočaranom će Seanu preostati tek da simbolički stavi točku na koloplet životnog gubitništva, osamljenosti, nesreće i bezrazložnog nasilja.
Imponira vještina kojom Lehane ponire u osobnosti svojih protagonista, detaljno istražujući njihovu nutrinu i najskrivenije kutke podsvijesti, te se baveći temama kako i koliko psihofizički poremećaji u djetinjstvu utječu na kasnija ponašanja ljudi, koliko su oni spremni na osobne i profesionalne kompromise te na koje načinje donose rijetko ispravne a puno češće pogrešne odluke. "Mistična rijeka" probojni je Lehaneov roman ne-kriminalističkog usmjerenja koji je ovog iznimno darovitog i potentnog pisca predstavio i kao vrlo inteligentnog i promišljenog autora koji pod formalnim žanrovskim oblandama nudi superiorne opservacije ljudske prirode, karaktera i motiva njihovih postupaka. Ukratko rečeno, Dennis Lehane nije samo možda najzanimljiviji američki pisac krimića današnjice, već je i jedan od najintrigantnijih američkih pisaca uopće.
Potvrda tome nalazi se i među koricama romana "Otok Shutter", djela koje je svjetsku popularnost dobilo zahvaljujući adaptaciji Martina Scorseseja, nakon dužeg vremena jednom od njegovih natprosječno uspjelih filmova. U središtu zbivanja nalaze se federalni šerif Teddy Daniels i njegov novi partner Chuck Aule, koji 1954. godine stižu na otok Shutter pred obalom Massachusettsa. Na nepristupačnom otoku nalazi se bolnica Ashcliffe, ustanova za liječenje praktički neizlječivo mentalno bolesnih zločinaca koja je zapravo zatvor iz kojeg je nemoguće pobjeći. No iz zatvora je upravo pobjegla pacijentica imenom Rachel Solando, a Teddy i Chuck moraju je što prije pronaći i otkriti kako je uspjela nestati iz zaključane ćelije pod stalnim nadzorom. Za nevolju, otok polako zahvaća orkansko nevrijeme koje će dodatno potencirati tjeskobu i kaotičnost zbivanja, podjednako u Teddyjevoj okolini kao i u njemu samome. A čini se i da upravitelj kaznionice Cowley u suradnji sa starim liječnikom Neahringom na pacijentima provodi radikalne eksperimente i zastrašujuće operativne zahvate, što će u Teddyju probuditi uspomene na pogibiju njegove voljene supruge Dolores u požaru prije dvije godine, kao i na sudjelovanje u oslobađanju koncentracijskog logora Dachau.
Za razliku od Scorsesejeva filma u kojem je priča ispripovijedana neposredno i bez odmaka, u Lehaneovu romanu zbivanja su uokvirena bilješkama dr. Lestera Sheehana koji 1993. godine odlučuje zapisati svoja sjećanja na "...slučaj nesretnog Teddyja i njegove pokojne supruge...kao i na pojave Rachel Solando i Andrewa Leaddisa". Također, na samom početku romana Teddy se prisjeća kako je u djetinjstvu s ocem plovio i lovio ribu oko otoka Shutter, čime ono što slijedi unaprijed dobiva širi okvir. Toga okvira u filmu nema, jer Teddyja nakon prvog kadra s brodom koji se približava otoku već u sljedećem vidimo kako se izmučena i ranjena lica naginje nad umivaonik u brodskom nužniku, pokušavajući se pribrati od posljedica morske bolesti. Za razliku od romana, Teddy u filmu uopće vizualno ne postoji izvan otoka, protagonistova je izvanotočna egzistencija predočena isključivo kroz njegove riječi i kasnija liječnikova i upraviteljeva objašnjenja, čime iskusnijem gledatelju već na početku biva jasno naznačen i praktično otkriven ključni preokret. Za one kojima je to možda umanjilo ili poremetilo zadovoljstvo gledanja preporučam čitanje detaljnijeg i ponešto slojevitijeg romana. U ovom je slučaju riječ o psihološkom trileru s elementima noira, koji okvirni žanrovski zaplet koristi za kreiranje socio-političke alegorije o američkom društvu tijekom hladnoratovskih 50-ih, o dijelom totalitarnoj zajednici kojom upravlja autoritarna vlast koja provodi antikomunistički "lov na vještice" i pod čijim se skutima skrivaju mogući nacistički zločinci. Teddy Daniels isprva biva postuliran kao tjelesno i psihički uzdrman protivnik takve vlasti i pobunjenik protiv nje, da bi se naposljetku pokazalo kako je čitava ta konstrukcija zapravo plod njegove bolesne psihe.
U srži svega leži činjenica da je njegova supruga pravog imena Dolores Chanal prije dvije godine mučena maničnom depresijom ubila njihovu djecu, te da je Teddy, bivši federalni šerif imenom Andrew Leadis, u nastupu očaja ubio suprugu i izgubio razum. Premda zbivanja tako dobivaju racionalna i uvjetno rečeno prihvatljiva objašnjenja, Scorsese uz suradnju scenaristice Laete Kalogridis donekle nadopisuje Lehaneov roman te protagonistu omogućava razmjerno častan i dostojanstven izlaz. Naime, kad liječnici u završnici zaključe da Andrew neizlječivo boluje od iluzija i višestrukog poremećaja osobnosti te da mora biti podvrgnut kobnoj lobotomiji, mladi čovjek u romanu nesvjesno opet preuzima identitet Teddyja Danielsa. U filmu, pak, on posljednjim tračcima svijesti i razuma jednom svojom reakcijom lobotomiju namjerno odabire kao manje loše rješenje, odnosno kao način da prema vlastitim riječima "izbjegne život kao čudovište i odabere smrt kao dobra osoba". Nakon odgledanog filma Lehane je izjavio da ne odobrava takvu intervenciju u svoje djelo, jer Leadisa prikazuje kao osobu sklonu samoubojstvu, što ne odgovara njegovoj prethodnoj karakterizaciji. Unatoč tome, Dennis Lehane je u cjelini itekako zadovoljan Scorsesejevim vjernom adaptacijom svog romana, što je još jedna preporuka da na policama knjižara posegnete za djelima ovog pisca, makar i na engleskom jeziku.
Na YouTubeu je dostupan šestodjelni interview Dennisa Lehanea, ovo su prva dva dijela:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
ken2
stripovi.com suradnik
Croatia
8232 Posts
Member since 30/07/2002 |
Posted - 28/10/2012 : 00:44:56
|
prvi moj susret s dennisom lehaneom je roman 'tmino, uzmi me za ruku' - sjećam se da sam bio oduševljen i da sam je praktički pročitao u dahu
poslije toga sam gledao 'mističnu rijeku' o kojoj nema potrebe ponavljati hvalospjeve - ali knjigu nisam čitao
shutter island (film) me nije oduševio
'tmino, uzmi me za ruku' sam još jednom pročitao, jer sam naletio na nju u profilu za 10 kuna
poslije sam pročitao još i roman 'svetinja' s istim glavnim junacima kao i 'tmina', ali mi je ovaj prilično lošiji - možda je tom dojmu kumovao i katastrofalan prijevod/lektura hrvatskog izdanja |
if you tolerate this, then your children will be next |
|
|
|
Cromwell
Advanced Member
Croatia
4512 Posts
Member since 10/09/2011 |
Posted - 28/10/2012 : 10:28:37
|
quote:
Originally posted by Pirgavi
Smori me Aldiss s Helikonijom Leto...Ima toliko likova, mjesta, životinja i krajeva da mi trebaju logaritamske, bronštajn i kraut da sve popamtim... Malo me umorio i sada knjiga sporije ide... A kako čitam samo pred spavanje, popizdim na brzinu jer ne kontam tko je šta i kada pa se moram vračati i tražiti...mislim da ima jedno 50 novih naziva za koje nikada nisam čuo... MAlo loše, ali dat ću mu šansu...
Meni je tako sa većinom SF-a.
@svi vi SF fanatici: znate li kakav trik za držanje koncentracije? Totalno se zamislim kad čitam i znam ponavljati jednu stranicu po nekoliko puta. |
Bok, kako si.
|
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 28/10/2012 : 15:09:40
|
quote:
@svi vi SF fanatici: znate li kakav trik za držanje koncentracije?
Znam ja, zove se poznavanje matematike i fizike i njezinih zakonitosti. Ako npr. želiš čitati Asimova, Clarka, Vingea, Heinleina ili nedajbože Lema, a nisi nikada savladao osnove ovoga što sam ti gare napisao, ništa nećeš razumjeti...ako misliš da seruckam, evo jednog citata iz Fijaska Stanislawa Lema: "Energija može biti i negativna, te je, shodno tome, može biti i manje nego da je uopće nema; da mezoni, u intervalu Hajzenbergovog načela neodređenosti, izvode trikove koji poništavaju i same svete zakone očuvanja energije-tvari- ali to izvode tako hitro da, zapravo, još nikom nije pošlo za rukom da ih uhvati na djelu."
Ako ne kontaš takve stvari, nemaš što raditi u SF vodama i hvataj se vukodlaka i vampira te fantazyja. A ako ti je kul čitati nešto što ne razumiješ, onda imaš problem sam sa sobom a ne sa SF-om. Inače, Helikonija JE drugačija, i to puno drugačija od svega što sam pročitao..i jebi ga, ova druga knjiga, ruku na srce, je malkice dosadna. |
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 28/10/2012 : 15:12:40
|
Da ne ispadne u nekom lošem tonu ovo što sam rekao...ima ona stara:
De Gustibus non disputandum!!!
Eto
|
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
Cromwell
Advanced Member
Croatia
4512 Posts
Member since 10/09/2011 |
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 28/10/2012 : 19:40:41
|
quote:
Originally posted by Cromwell
 e jesi ga pretjerao svaka čast.
|
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 29/10/2012 : 17:38:35
|
quote:
Originally posted by Cromwell
Totalno se zamislim kad čitam i znam ponavljati jednu stranicu po nekoliko puta.
To znači da ti je knjiga dosadna... Kad je nešto zanimljivo, e onda mi koncentracija ne popušta. Možda da promijeniš žanr?
|
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 29/10/2012 : 17:40:14
|
| Ej ljudi, jel radite već listu želja za nadolazeći Interliber? Prošle godine je bilo napeto, puno toga sam htio uzeti, ali bilo je stvarno previše. Ove godine radim listu i idem planski, planiram budžet! |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
Pirgavi
Junior Member
Croatia
453 Posts
Member since 29/12/2010 |
Posted - 29/10/2012 : 17:49:26
|
quote:
Originally posted by DeeCay
Ej ljudi, jel radite već listu želja za nadolazeći Interliber? Prošle godine je bilo napeto, puno toga sam htio uzeti, ali bilo je stvarno previše. Ove godine radim listu i idem planski, planiram budžet!
Serijal Rama - Izvori
Non stop - Aldiss
Nadopunit kolekciju Nexusa i ako nedajbože bude Sjeti se Flebasa ili Vjetrovito utočište...
Ostalo je čisto gerilski i ovisi koliko će mi The Žena dat para za potrošit :)))
|
The only thing we know for sure is that he's *not* a vegetarian. |
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17910 Posts
Member since 02/08/2002 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/10/2012 : 21:22:42
|
Nikad ne radim planove za Interliber, kao ni za bilo koji drugi sajam, jer me uvijek iznenadi hrpa novih ili starih a cijenama pristupačnih izdanja, što mi poremeti sve planove.
Tako da idem mirno i komodno, pa što uleti. Imam neke želje, ali to nisu planovi. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 29/10/2012 : 21:23:54
|
| Imam od Izvora prve dvije knjige o RAMI ali nisam ih čitao.Uz toliko toga nepročitanoga nemam vremena čitati već pročitane knjige. Makar mi je stara želja vidjeti kako bi davno pročitane knjige djelovale na mene da ih ponovo uzmem u ruke |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
panzer
Advanced Member
12800 Posts
Member since 18/05/2005 |
Posted - 30/10/2012 : 12:33:07
|
Male preporuke (ova druga je još najbolja - čak se u njoj pojavljuju avtori sa ovih prostora):
   |
Ich bin kein Mensch, ich bin kein Tier, ich bin ein Panzer-Grenadier! |
Edited by - panzer on 30/10/2012 12:33:51 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/10/2012 : 15:37:40
|
@ ken2
I ja sam imao problema s prijevodom Svetinje, ali sve se da preživjeti za ljubav žanra i zbog afiniteta prema piscu koji me kao i tebe osvojio s Tminom...
Meni Shutter Island na prvo gledanje nije bio bog zna što, ali se na drugo dosta popravio. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2990 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 01/11/2012 : 21:59:02
|
Nakon 14 godina Locus ponovo ima glasanje za najbolji SF roman, fantasy roman, novelu, noveletu i kratku pricu svih vremena. Ovaj put nisu trazli vremenski odmak od 10 godina, vec su glasanje podjelili na dva, 1901-2000 i 2001-2010.
Link na ballot je http://www.locusmag.com/temp/2012AllCenturyPollsBallot.html
Locus je dao i vrlo iscrpan popis djela koja su se istakla u tih 110 godina (glasat se moze i za djela izvan popisa).
Za razliku od prijasnjih glasanja, glasanje je otvoreno za sve, ali nije anonimno.
Za romane imam u glavi neku listu, ali za krace forme morat cu dobro proucit popise i podsjetiti se favorita iz Siriusa i drugih casopisa.
|
|
|
|
zeljko
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
17910 Posts
Member since 02/08/2002 |
Posted - 04/11/2012 : 20:51:34
|
još jedno gluzpo pitanje
kako biste vi čitali zadužbinu
evo ubacujem je na spisak i listu
ali me zanima kako da čitam
preferiram KRONOLOŠKI kako je objavljivano
međutim kako je bolje u ovom slučaju?
|
Utabanim stazama ocaja! |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)
