quote:

---

Originally posted by Risar_69

meni u sredini 80-ih najbolji bend, imam još svaštaru u podrumu. Slike, postere, bedžove, isecke iz Bravota, sve ploče,kasete, cdje,... i jednom sam išao na koncert u Ljubljani.
Retro! :)

---

quote:

---

Originally posted by Johnny Difool

Novo! Taze! Vruće! Ispod čekića!

---

quote:

---

Originally posted by Johnny Difool

Novo! Taze! Vruće! Ispod čekića!

---

quote:

---

Originally posted by Just_Charlie

quote:

---

Originally posted by Risar_69

meni u sredini 80-ih najbolji bend, imam još svaštaru u podrumu. Slike, postere, bedžove, isecke iz Bravota, sve ploče,kasete, cdje,... i jednom sam išao na koncert u Ljubljani.
Retro! :)

---

Sredinom 80-ih sam bila jos previse balava da bih slusala nesto ozbiljno, a kamo li bila fan DM. No, sjecam se da mi je pult na kiosku
bio do nosa, pa sam na prstima teti pruzala lovu od đeparca za stripove,
sve sta sam mogla dograbiti .. pocelo od - Miki, Siljo, Gaja Raja I Vlaja .. i Skrtac stari stric .. Zagor, Mark .. (a tada sam otkrila erotski strip humor ) .. Niti dan danas ne znam - zasto, a nitko mi ne zna reci. Valjda se stripoljupcem ne postaje, vec se takav rađas.
Vise ne citam, sad imam nasljednika, a ja po kioscima sa salabahterom
tragam..

A DM sam zavoljela jer ga mozda vise i od mene voli covjek kojeg ja volim.
Ljubavi dolaze i prolaze .. ako prođe ova, za njom ce zauvijek ostati
glazba. I moja ljubav. Prema njemu.

---

quote:

---

Originally posted by Johnny Difool

Iz Jutarnjeg lista:

Najbolji album Depeche Modea u 20 godina

Autor: Aleksandar Dragaš


Objavljeno: prije 1 h i 53 min


Trideset i tri godine nakon osnutka u Basildonu, Depeche Mode i dalje stoje na vrhu svijeta.

Osim što krcaju dvorane i stadione u koje ne može ni primirisati većina njihovih konkurenata, Depeche Mode su proteklih dvadesetak godina jedna od najvećih koncertnih atrakcija u što ćemo se iznova uvjeriti u svibnju na Maksimiru. No, što su diskografski vrijednoga poduzeli od objave albuma “Violator” i “Songs Of Faith And Devotion”? Nisu se gadno okliznuli ili životarili na staroj slavi, ali “Ultra” iz 1997. godine te “Exciter”, “Playing The Angel” i “Sounds Of Universe” ipak nisu posjedovali cjelovitost, ljepotu i težinu slavnih prethodnika.

Kad se već činilo kako u karijeri benda koji je počeo poput ružnog pačeta synth-popa da bi postao jednim od najvažnijih sastava 80-ih i prve polovice 90-ih takvog djela više neće biti, osvanuo je “Delta Machine” koji već i nazivom sugerira spoj elektronske i blues glazbe što je bila okosnica “Violatora” i “Song Of Faith And Devotion”. Ne na isti način, ali “Delta Machine” doima se logičnijim nastavkom spomenutih remek-djela nego bilo koji album Depeche Modea u istom periodu. Možda su nedavna suradnja Martina Gorea i Vincea Clarka, odnosno kolaboracija Davea Gahana sa Soulsaversima i DJ izleti Andyja Fletchera otvorili neke nove kreativne mogućnosti.

Što god bio razlog, od uvodne “Welcome To My World” koja zvuči poput poziva na uranjanje u svijet tajni, sumnji, posrtanja, grijeha i spasenja, novi album Depeche Modea gotovo da nema slabih trenutaka, osim pokojeg plitkog stiha. Spoj sintisajzera i bluesa doveden je do perfekcije u “Slow” i “Goodbye” koje zvuče kao da je netko nagnao duh Roberta Johnsona da zasvira s Depeche Mode. Manje skloni Depeche Modeu mogli bi reći kako je “Delta Machine” samo još jedan “doom and gloom” album s raskrižja electro-popa i gothic-rocka, no to je pojednostavljenje ili čak nepriznavanje velikih odlika ovog benda. Jedna od tih odlika je minimalizam Depeche Modea izuzetno profinjen i elegantan, ali i topao i raskošan kad zatreba. Druga je da Depeche Mode ne podastiru house filere za plesne podije, nego himnične i upečatljive pjesme od kojih neke traju već duže od četvrt stoljeća. Treća je sposobnost Depeche Modea da savršeno stope digitaliju s analognim i humanim zvukovima.

Depeche Mode izgledaju i zvuče kao da su Kraftwerk odlučili biti ikonama špageti-vesterna ili mitološkim junacima bluesa jer “Delta Machine” u neku ruku i jest techno-blues ili electro-gospel album na kojem su Depeche Mode uspješno osvježili i modernizirali ono najbolje iz ostavštine ostvarene od sredine 80-ih do sredine 90-ih što najljepše dočaravaju skladbe, “Heaven” i “Angel”. Četvrta i vjerojatno najvažnija osobina Depeche Modea, koja im je i priskrbila toliki broj poklonika, jest vještina kojom slušatelje uvlače u svoj svijet emocija, drame i muke, proizašle iz traženja smisla u svijetu besmisla, ljubavi u kaosu.

---