Vidim , a prije toga sam znao da ne kuzis KRAS I ti si meni ok lik , ali pokusaj shvatiti ironicnost i sarkazam prije nego sto upoznas otvoreno ismijavanje.
imaš pravo, ne kužim ja vas a ni vi mene, al ok je tako... da bi shvatio ironiju i sarkazam prvo bi trebo znat šta to znači, gledo sam na guglu al mi niš jasnije nije...
slobodno ismijavaj, zato sam tu
Niti ja , niti ti nismo tu iz takovih razloga . Neka ovo bude tvoja noc..no ne bodi se sa rogatima. Zene su naslov topica..zena sa ovog foruma...respektiraj ili ..
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde
Niti ja , niti ti nismo tu iz takovih razloga . Neka ovo bude tvoja noc..no ne bodi se sa rogatima. Zene su naslov topica..zena sa ovog foruma...respektiraj ili ..
ma di bi ja to..
evo, respektiram, ja ženama samo ljubav i pare poklanjam
neš vjerovat al stvarno cijenim i volim ta lukava i misteriozna stvorenja
-Moras biti sretan da bi dobio. Pa naravno da je sretan tko dobije zgoditak na lotu, recimo, odgovorim. -Ne, ne.. Samo sretni ljudi dobivaju, moras biti sretna, pa ces dobiti. Najjednostavnije moguce, cijeli jedan univerzum mudrosti, moja najdraza necakinja sazela mi je u jednu recenicu.. Time je zapocelo odmotavanje klupka moga zivota pred skorasnji dan kojim obiljezavam i pocetak istog.. Sto sada dalje uciniti, i cemu teziti, kada je vecina stvari oko mene i u meni poslozena.. klupko se odmotava kroz novu pricu o magicnoj, neobjasnjivoj privlacnosti koju osjecam prema macevima, i zeljezu opcenito, sjajnom, mekanom, hrđavom, podatnom ..i strasti koju osjetim u sebi kada me masta ponese u neku radionicu iz koje ne bih izlazila danima, sve dok iz sebe ne iscrpim i posljednji atom strasti u tisucu raznih oblika, koji stoje u riznici pohranjeni, nesto poput sjecanja.. Kako pommiriti u sebi harmoniju tolikih nemira.. -Pricaj mi jos o Bokkenu, zamolim prijateljicu i tog trena shvatim da mi se godinama nalazi pred nosom ono sto mi je potrebno, i sto nisam shvacala koliko zelim, a toliko smo puta odlutale u duhovnu komponentu na beskonacno daleke nivoe Aikida kojeg trenira. Mislim da sam pronasla novu dimenziju sebe, kroz koju cu definirati ono sto jesam, jer dijamanti su za mene samo kamenje. Ja sam ona koja jesam, i uvijek trazim tezi put ka savrsenstvu, a njega u ovoj dimenziji ne pronalazim. Ambis i fluid. Dvije rijeci koje me danas slijede. Jednostavno sam morala nesto napisati o tome.
Doista sam pronasla prolaz u novu dimenziju svijeta, i sebe same. Ucenje Aikido-a gotovo nema veze s materijom, i sada shvacam kroz praksu sve ono sto me privlacilo citajuci; Aikido nema forme ni oblika jer je to studij duha.
-..dozivjeti najcistiji od osjecaja koje bice moze doseci, postovanje osobe, bez osjecaja gubitka sebe, ne tezeci pri tom koristi vlastitoj u tome.. alkemija?
Ne. Aikido. Znala sam da taj osjecaj postoji, a prilikom napornog treninga lista se knjiga zivota, i stala sam na stranici gdje ovo pise. Ne bih se olako trebala igrati takvim rijecima, ne bih se uopce trebala igrati necime dok mu ne spoznam pravo znacenje. Sensei je pokrenuo listove moje knjige zivota, a svakom pogresnom potezu u treningu, uzrok je u meni.
Spomenula sam misticnu privlacnost prema macevima, danas sam prvi puta dobila Bokken, prvi dodir i drzanje, lako poput sjecanja primijetio je Sensei, i nikada necu zaboraviti njegove rijeci: "Kod svake reinkarnacije tijelo iznova mora uciti sve pokrete".
ove orijentalne izmaglice su skroz naskroz omamile naše divne hrvatske žene. hoću reći, jedan dio. povodljivi dio, vodenjake i slično.
charlie, propisujem kuru kraškog kamena i šumske staze (holzwege). to vraća odlutali i posrnuli duh tromoj inertnoj zemlji, od kuda se onda postepeno diže u zdravijem smjeru...
Vase je pravo da na sve gledate kako hocete ili kako umijete. Mozda ste u pravu, a mozda i ne. Mozda i nema nista misticnog u jednom toliko zahtjevnom i iscrpljujucem treningu u kome je potrebno tijelo u savrsenom stanju, top formi, ogromna koncentracija, neograniceno strpljenje, sklad uma i pokreta, ali um je taj koji igru igra od prvoga trena. Zar mislite da bi tijelo samo iznelo sve tek tako, a da pri tom ne zavrsim na hitnoj s bolovima za kubik neceg da se iduci dan pokrenem uopce, dok ja ne osjecam nista, osim blage topline u svakom milimetru i zglobu, nakon cega trckaram lagana poput pera. Pokusajte. Uostalom, Stinky, davno sam savladala kraski kamen i sumske staze, na nacin gdje bi mnogi klonuli. kako vec jesam majstor jedne rijetke i iznimno zahtjevne (nije borbena) vjestine koja u sebi sadrzi mnoge komponente Aikido-a, poznam put, i najvaznije sto uvijek govorim svima, ma o cemu se radilo - nije bitno postati majstor, vec je bitno kakav si ucenik. To te na koncu i dovede na nivo majstora, senseia.. ili cemu god u zivotu tezili.
Ljudima je postalo najteze danas prihvatiti da budu ucenici (Deshi), svi sve odmah znaju, svi su najpametniji, ego je ispred svega, a gdje mu je pokrice.
Misticno, povodljivo.. ne - zivot i vi, vas odnos prema sebi samima i svemu ostalome sto vas okruzuje.
Originally posted by Just_Charlie ne - zivot i vi, vas odnos prema sebi samima i svemu ostalome sto vas okruzuje.
pa da, charlie a tebe okružuje mama tata pretpostavljam, možda pokoja simpatija, ulica, kvart, grad, domovina... europa, zapad. tamo udaljeno tek kao rub svemira - orijent, aikido... pa te lijepo pitam: otkuda u tebe taj zaobilazni put, recimo stranputica aikido? zar se ti nisi mogla pomiriti sa svijetom u recimo spremanju makovnjače i orehnjače?
Originally posted by Just_Charlie ne - zivot i vi, vas odnos prema sebi samima i svemu ostalome sto vas okruzuje.
pa da, charlie a tebe okružuje mama tata pretpostavljam, možda pokoja simpatija, ulica, kvart, grad, domovina... europa, zapad. tamo udaljeno tek kao rub svemira - orijent, aikido... pa te lijepo pitam: otkuda u tebe taj zaobilazni put, recimo stranputica aikido? zar se ti nisi mogla pomiriti sa svijetom u recimo spremanju makovnjače i orehnjače?
ubij me, ne znam. ali znam otvoriti prava pitanja i vidiš kako sam te oraspoložio s običnom orehnjačom. drmala te opasno melankolija čak si nešto isfantazirala o aikidu... a pogle se sad! prava vragolanka.