| Author |
 Topic  |
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
 Posted - 29/08/2013 : 11:48:37
|
| Svakim danom HRT3 u udarnom terminu (20h) svoje gledateljstvo časti odličnim filmovima u ciklusu ekranizacija književnih djela. Ustvari dnevno se mogu pogledati dva filma, repriza u 13h i "premijera" u 20h. Kojim danom su koji filmovi možete se informirati na njihovima internet stranicma http://raspored.hrt.hr/ . |
 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 29/08/2013 : 19:15:30
|
quote:
Originally posted by sretan
Svakim danom HRT3 u udarnom terminu (20h) svoje gledateljstvo časti odličnim filmovima u ciklusu ekranizacija književnih djela.
yep, prije (ako se ne varam) tjedan dana. bio je Oliver Twist. Polanski verzija. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 31/08/2013 : 21:09:48
|
Večeras u 22:34 na HTV 2, Opasna metoda (A Dangerous Method), r. David Cronenberg, Velika Britanija / Njemačka / Kanada / Švicarska, 2011.
Još donedavno uz kanadskog su se filmaša Davida Cronenberga uobičajeno lijepili ne sasvim odgovarajući i u njegovom slučaju pretijesni pridjevi „provokativan“, „osebujan“ i „kontroverzan“. Tako je bilo sve do podcijenjene krimi-drame Ruska obećanja kojom se ovaj nekad kultni autor, vizionar i avangardni umjetnik u određenoj mjeri okrenuo mainstreamu. Nakon tog filma Cronenbergu se počelo prigovarati da je zašavši u sedamdesete godine života počeo snimati srednjostrujaške priče i tematizirati potrošena opća mjesta iz niza uspjelijih ostvarenja. U vrijeme premijere Ruskih obećanja autor ovog teksta takve je prigovore smatrao pretjeranima i promašenima, no nakon biografske psihološke drame Opasna metoda prisiljen je u određenoj mjeri revidirati svoj stav.
Mnogo je poveznica između Cronenberga i njegova imenjaka Davida Lyncha. Obojica su autori koji se ustrajno bave spolnošću i seksom, no dok je Lynch uvjetno rečeno optimist koji vjeruje u ravnomjernu raspoređenost dobra i zla, odnosno vrlina i nedostataka među ljudima, te da plemeniti pojedinci mogu makar privremeno nadjačati zlo, Cronenberg je pesimist i skeptik u čijim filmovima ljudske vrline iznimno rijetko pretežu nad manama. Oba redatelja povezuje i bavljenje tamnim naličjem čovjekove osobnosti, njegovom (auto)destruktivnošću i nasilnim nagonima, pri čemu Lynch apostrofira intimna stanja likova, njihovu psihologiju i potisnute nagone, a Cronenberg često s namjerom šokiranja gledatelja naglašava fizičku dimenziju nasilja. Tematiziranje tjelesnosti i nerijetko patološke seksualnosti izuzetno su bitna obilježja nekih od najvažnijih Cronenbergovih filmova, konkretno Ukletih blizanaca, Golog ručka, M. Butterfly i Sudara nastalih od kraja 80-ih do sredine 90-ih godina. Nakon triler-drame Povijest nasilja i spomenute gangsterske drame Ruska obećanja autor se tjelesnosti i seksu na ponešto razočaravajući način ponovo vratio u Opasnoj metodi.
Prikazan u konkurenciji venecijanskog festivala 2011. godine, treći redateljev zajednički projekt s Viggom Mortensenom adaptacija je hvaljenog kazališnog komada The Talking Cure oskarovca Christophera Hamptona iz 2002., koji se pak temelji na nefikcijskoj knjizi A Most Dangerous Method kliničkog psihologa i povjesničara Johna Kerra iz 1993. godine. U središtu zbivanja je mladi Carl Gustav Jung (Michael Fassbender), budući utemeljitelj analitičke psihologije i autor teze da je ljudska psiha po prirodi religiozna, koji se kao ambiciozni švicarski psihijatar na samom početku 19. stoljeća susreće s neobičnim slučajem pacijentice Sabine Spielrein. Kad pred sobom ugleda histeričnu Sabinu (Keira Knightley), mladu ženu neurozama psihofizički izmučenu i dovedenu na rub ludila, Jung na njoj odluči primijeniti eksperimentalnu metodu liječenja kreiranu pod utjecajem glasovitog Sigmunda Freuda (Mortensen). Ta se metoda sastoji od liječnikovih dugih iscrpnih razgovora s pacijenticom, bez ikakvih operativnih zahvata ili elektrošokova, što podrazumijeva i postupno razvijanje uzajamnog povjerenja. Nakon što nova metoda počne davati rezultate, Jung će se dijelom i na nagovor problematičnog Otta Grossa (Vincent Cassel), velikog ženskara i pacijenta koji se prometnuo u psihoterapeuta, upustiti u ljubavni odnos sa Sabinom. Tijekom slijedećih 10-ak godina do početka Prvog svjetskog rata time će ugroziti svoj brak u kojem će dobiti dvoje djece, ali i pokvariti isprva vrlo prisan odnos s Freudom koji ga praktički doživljava kao svog sina i sigurnog nastavljača svog djela.
Opasnoj se metodi štošta može prigovoriti, od mjestimice odveć statične i nenadahnute režije, preko površne i trivijalne karakterizacije likova koji ne uspijevaju sasvim zaživjeti kao stvarne osobe od krvi i mesa, potom u određenoj mjeri promašene navodne provokativnosti u tretiranju seksualnosti, do većinom neuvjerljive uloge Keire Knightley sklone preglumljivanju i afektiranju. Gledatelj zna da je tema filma analiziranje i posljedično oslobađanje ljubavnih i seksualnih nagona prikrivenih i potisnutih društvenim normama i etičkim konvencijama, no to na ekranu uglavnom ne vidi, ili svakako ne vidi na odgovarajući način. Naime, u izvedbi Christophera Hamptona i Davida Cronenberga sve se svodi na duge ukočene razgovore Junga, Freuda i Sabine s lascivnim upadicama sasvim suvišnog Otta Grossa u manirističkoj izvedbi Vincenta Cassela. Problematični su i klišeiziran prikaz s muške strane agresivnog i dominantnog a sa ženske submisivnog i grčevitog seksa sa sado-mazo elementima, te nedovoljno slojevito predočavanje Jungova odnosa s Freudom, odnosa koji će završiti metaforičkim „ocoubojstvom“ odnosno Jungovim okretanjem leđa Freudu i dijelom sviješću o njegovim zabludama. Dok knjiga Johna Kerra i Hamptonova drama navodno odlično funkcioniraju kao studije kompleksnog odnosa Junga, Freuda i Sabine Spielrein, jedne od prvih psihoanalitičarki koju je Jung u dobi od 18 godina liječio od histerije i koja je nakon njega mentora pronašla u Freudu, u na njima temeljenom filmu manjka takve studioznosti i kompleksnosti. S obzirom na odabranu temu i likove, od Cronenberga se svakako očekivalo više.
Na YouTubeu je vrlo dobra kopija čitavog filma:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 31/08/2013 21:11:46 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/09/2013 : 13:24:19
|
Večeras u 20:05 na Novoj Tv, Međunarodna prijevara / International (The International), r. Tom Tykwer, SAD / Njemačka / Velika Britanija, 2009.
Nakon gledanja akcijskog trilera «International», ljubitelji darovitog njemačkog redatelja Toma Tykwera mogli bi biti prilično neugodno iznenađeni. Naime, riječ je o gotovo posve konvencionalnom i zasigurno najslabijem ostvarenju u dosadašnjoj karijeri autora koji je prije petnaest godina zabljesnuo inovativnom postmodernističkom hiperkinetičkom igrarijom naslovljenom «Trči, Lola, trči», te koji je još donedavno smatran perjanicom novog njemačkog filma. Krajem prošlog desetljeća pojava Toma Tykwera i nekolicine njegovih kolega poput Fatiha Akina i Wolfganga Beckera bila je naznaka novog buđenja njemačke kinematografije i uspoređivala se s razdobljem iz sredine 1970-ih godina, kad su pod nazivom mladi njemački film europskim i svjetskim kinima vladali glasoviti redatelji Rainer Werner Fassbinder, Werner Herzog, Margaret von Trotta i Volker Schlöendorff.
Uistinu, njemački film uz onaj rumunjski danas predstavlja najzanimljiviju europsku nacionalnu kinematografiju. Upravo počevši od spomenutog prijelomna Tykwerova naslova «Trči, Lola, trči» njemački su se filmaši tijekom posljednjih desetak godina nametnuli osebujnim autorskim senzibilitetima i angažiranim pristupima te spremnošću da odvažno, kritički i bez uljepšavanja progovore o mračnoj strani nacionalne povijesti 20. stoljeća i o socijalnim traumama koje su bitno obilježile njemačko društvo sredinom i tijekom druge polovice prošlog stoljeća. Danas je vrijeme tzv. «trećeg vala» njemačkog filma, doba u kojem se djelima «Hitler: konačni pad» i «Krivotvoritelji» njemački redatelji bave nacizmom i antisemitizmom, kad u «Životu drugih» i «Zbogom Lenjine» tematiziraju totalitarizam bivše Istočne Njemačke, kad se u «Kompleksu Baader Meinhof», filmu temom srodnom remek-djelu «Olovno vrijeme» Margarethe von Trotta, bave terorizmom 1970-ih, a naslovima poput «Glavom kroz zid» Fatiha Akina problematiziraju ksenofobiju i rasizam u današnjem njemačkom društvu.
Nažalost, usporedbe tu ne prestaju, jer bi se obzirom na gospodarsku situaciju i eskalirajuću krizu moglo pokazati da današnje vrijeme nalikuje onom u doba «prvog vala» odnosno zlatnog doba njemačkog filma. Bilo je to u razdoblju između dva svjetska rata, u vrijeme Weimarske Republike kada su njemački filmaši u naglašeno ekspresionističkim djelima zloslutno predviđali buduća tragična zbivanja i neke od trauma koje će presudno obilježiti njemačku, europsku i svjetsku povijest, a o kojima njihovi nasljednici danas snimaju gotovo iskupiteljska djela. Upravo je Tom Tykwer bio središnja figura i svojevrsni «spiritus movens», odnosno pokretačka snaga «trećeg vala» njemačke sedme umjetnosti na prijelazu stoljeća. Nakon što je kao scenarist potpisao izuzetno gledan naslov «Život je gradilište» Wolfganga Beckera, ostvarenje koje je njemačke gledatelje ponovo privuklo domaćem filmu, Tykwer se i publici i kritici nametnuo hvaljenim debitantskim djelom «Ubojita Maria». Realiziran 1993. godine, taj je film autorskim senzibilitetom i naglašenim stilizacijama jasno dao do znanja da su Tykwerovi redateljski uzori osebujni filmaši David Cronenberg i David Lynch, a mladi je umjetnik tvrdio da nadahnuće crpi iz bogate filmske tradicije ponajprije oličene u djelima francuskog novovalnog prvaka Jacquesa Rivettea, «filmovima otklona» znamenitog američkog neovisnog redatelja Johna Cassavetesa, ranim ostvarenjima Martina Scorsesea te remek-djelima Federica Fellinija.
Akcijski triler «Intarnational» naglašenim je političkim konotacijama prožet film intrigantne i iznenađujuće aktualne teme. Tijekom posljednjih pet godina nezajažljivi su bankari prokazani kao dežurni krivci svjetske gospodarske krize nesagledivih posljedica, a ta činjenica Tykwerov film čini dodatno atraktivnim i zanimljivim. No to je i najjači adut svakako vješto i nerijetko sugestivno režiranog djela, čiji se nedostaci u konačnici uravnotežuju s vrlinama. Jer, u realizaciji svog do recentnog "Atlasa oblaka" proračunom najskupljeg filma, koncipiranog po uzoru na angažirane pesimističke političke trilere kakve su 70-ih godina radili Alan J. Pakula i Sydney Pollack, Tykwer se potpuno povinovao zahtjevima producenata, a završna je verzija definirana tek nakon prvih test-projekcija.
Temeljen na istinitim događajima s kraja 80-ih i početka 90-ih godina, «International» je priča o odlučnom Interpolovu agentu Louisu Salingeru, koji u Berlinu uđe u trag malverzacijama, trgovini oružjem i pranju novca jedne od najvećih svjetskih banaka. Banka IBBC posluje s talijanskom mafijom i financira revolucije u zemljama Trećeg svijeta, a dok oko njega padaju glave, Salinger će snage udružiti s energičnom Eleanor Whitman, okružnom tužiteljicom s Manhattana. Slučajne partnere suočene i s ugrozom vlastitih života istraga vodi diljem svijeta, od Berlina i Milana preko New Yorka i Londona do Istanbula, a nenametljivo stiliziranu režiju te efektno i gdjekad dojmljivo tjeskobno i paranoidno ozračje Tykwer u suradnji sa scenarističkim debitantom Ericom Singerom obogaćuje jasnim asocijacijama na serijale o Jamesu Bondu i zagonetnom tajnom agentu Jasonu Bourneu. To je dijelom i razumljivo, jer u glavnoj roli tipičnog holivudskog «sam protiv svih» junaka gledamo markantnog Clivea Owena, nesuđenog tumača uloge agenta 007, koji u ovom filmu dobrano varira svoj nastup u izvrsnom apokaliptičnom fantastičnom trileru «Djeca čovječanstva» Alfonsa Cuaróna.
Prilično dojmljiv redateljski stil, učinkovito korištenje zadanih urbanih lokacija kojima dominiraju staklo i beton, političke konotacije s detaljima o pohlepnim bankarima, navodno stvarnim vladarima svijeta koji u stjecanju profita ne prežu ni od atentata na premijere i izazivanja revolucija, kao i uzbudljiva sekvenca vatrenog obračuna u njujorškom muzeju Guggenheim, ipak ne uspijevaju prikriti mane Tykwerova filma. Jer, u konačnici je riječ o zanatski sasvim pristojnom no razmjerno trivijalnom i površnom ostvarenju u kojem su stil, intrigantan zaplet, vrlo solidan narativni ritam i vizualne atrakcije pojele protagoniste i njihove tek površno predočene osobnosti i odnose. Za nevolju, Tykwer i scenarist Eric Singer nemaju hrabrosti ići do kraja, ni u političkim implikacijama ni u dominantnom pesimizmu, već film u ishitrenoj i neelaboriranoj završnici zaključuju svojevrsnim polovičnim happyendom u kojem junaku glava ostaje na ramenima, a negativci barem dijelom bivaju kažnjeni. Točnije, kazna sustiže neposredne naručitelje i izvršitelje zločina, dok u epilogu doznajemo da uhodani mehanizmi bankarske moći i visokih zarada stečenih na induciranoj ljudskoj nesreći nesmetano funkcioniraju i dalje.
«Razlika između istine i fikcije je u tome što fikcija mora biti realistična», kaže protagonistu u jednom trenutku stari bankarski savjetnik, kojeg uobičajenom autoritativnom mirnoćom interpretira Armin Mueller-Stahl. U tom smislu Tykwerova celuloidna fikcija jest dostatno realistična, premda je «International» njegov svakako najslabiji i najmanje autorski projekt.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 07/09/2013 13:24:57 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/09/2013 : 13:36:23
|
Večeras u 22:10 na Novoj Tv, Bljesak (The Glimmer Man), r. John Gray, SAD, 1996.
Nekad profesionalni ubojica na platnom spisku američke vlade, odlučni Jack Cole (Steven Seagal) danas je izuzetno sposobni istražitelj odjela za umorstva u Los Angelesu. U prošlosti zloglasan po svom «smrtonosnom» pogledu, jer su svi oni koji bi ugledali sjaj u njegovim očima bili osuđeni na smrt, Jack se sad nalazi na tragu nemilosrdnog serijskog ubojice koji svoje žrtve razapinje na križeve. Njegov novi partner je mladi detektiv Jim Campbell (Keenen Ivory Wayans), nekonvencionalni policajac sklon ležernijem pristupu. Kad na jednoj od ubojičinih žrtava budu pronađeni njegovi otisci prstiju, Jack shvati da je žrtva zavjere u kojoj mu netko pokušava podmetnuti ubojstva, te odluči pomoć potražiti od svog bivšeg zapovjednika Smitha (Brian Cox). Ne zna, međutim, da se Smith udružio s bogatim trgovcem Deverellom (Bob Gunton), s kojim planira ilegalnu prodaju opasnog kemijskog oružja...
Uz nekoć popularnog «štemera» Stevena Seagala u slabašnom, trivijalnom i posve klišeiziranom akcijskom trileru Johna Graya (serija "Šaptačica duhovima"), koji uz scenarista Kevina Brodbina (adaptacija "Hellblazera" pod naslovom "Constantine") diletantski pokušava oponašati ugođaj kultnog filma "Sedam" Davida Finchera, nastupa i Keenen Ivory Wayans ("Moj si gnjido", "Najtraženiji"), redatelj dvaju nastavaka serijala «Mrak film».
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/09/2013 : 17:04:50
|
Večeras u 21:50 na RTL-u, Dok nas jackpot ne rastavi (What Happens in Vegas), r. Tom Vaughan, SAD, 2008.
Slabašna romantična komedija anonimnog TV rutinera Toma Vaughana ("Extraordinary Measures" s Harrisonom Fordom i Brendanom Fraserom) priča je o atraktivnoj brokerici Joy McNally (Cameron Diaz), djevojci koja je u svakoj sitnici pravi «control freak», i koja poslije prekida veze s dečkom u društvu najbolje prijateljice Tipper (Lake Bell iz TV serije «Stvorenja») za vikend otputuje u Las Vegas. Nakon što već iste večeri u «gradu grijeha» upozna neodgovornog i lakomislenog Jacka Fullera (Ashton Kutcher), Joy se pod djelovanjem alkohola tijekom noći za njega i uda. A kad ujutro trijezni shvate što su napravili, Joy i Jack odluče se razvesti, ni ne sluteći da će ih neočekivani kockarski dobitak od 3 milijuna dolara prisilno vezati u nepodnošljivom šestomjesečnom braku.
Uspijete li tijekom prve polovice filma pretrpjeti puno praznog hoda, mnoštvo promašenih dosjetki i žanrovskih klišeja te iritantne i karikaturalne sporedne likove, u drugom ćete dijelu dočekati poneki duhovit, makar i odviše vulgaran štos, povremeno uspjelo prizivanje duha screwball komedije i holivudskih klasika, kao i razmjerno raspoloženu međuigru Cameron Diaz i ovdje donekle podnošljivog Ashtona Kutchera. Vrijedi istaknuti i bizaran podatak da je scenaristicu Danu Fox na ideju za film nadahnuo tek 55 sati dug brak kontroverzne Britney Spears svojedobno sklopljen u Las Vegasu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 07/09/2013 17:07:34 |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 07/09/2013 : 18:35:09
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Večeras u 21:50 na RTL-u, Dok nas jackpot ne rastavi (What Happens in Vegas), r. Tom Vaughan, SAD, 2008.
Slabašna romantična komedija anonimnog TV rutinera Toma Vaughana ("Extraordinary Measures" s Harrisonom Fordom i Brendanom Fraserom) priča je o atraktivnoj brokerici Joy McNally (Cameron Diaz), djevojci koja je u svakoj sitnici pravi «control freak», i koja poslije prekida veze s dečkom u društvu najbolje prijateljice Tipper (Lake Bell iz TV serije «Stvorenja») za vikend otputuje u Las Vegas. Nakon što već iste večeri u «gradu grijeha» upozna neodgovornog i lakomislenog Jacka Fullera (Ashton Kutcher), Joy se pod djelovanjem alkohola tijekom noći za njega i uda. A kad ujutro trijezni shvate što su napravili, Joy i Jack odluče se razvesti, ni ne sluteći da će ih neočekivani kockarski dobitak od 3 milijuna dolara prisilno vezati u nepodnošljivom šestomjesečnom braku.
Uspijete li tijekom prve polovice filma pretrpjeti puno praznog hoda, mnoštvo promašenih dosjetki i žanrovskih klišeja te iritantne i karikaturalne sporedne likove, u drugom ćete dijelu dočekati poneki duhovit, makar i odviše vulgaran štos, povremeno uspjelo prizivanje duha screwball komedije i holivudskih klasika, kao i razmjerno raspoloženu međuigru Cameron Diaz i ovdje donekle podnošljivog Ashtona Kutchera. Vrijedi istaknuti i bizaran podatak da je scenaristicu Danu Fox na ideju za film nadahnuo tek 55 sati dug brak kontroverzne Britney Spears svojedobno sklopljen u Las Vegasu.
ovo sam gledao kod kuma još tamo kad je film izašao, i sjećam se da smo uspjeli izdržat kojih 15 minuta  |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/09/2013 : 18:46:03
|
Ja sam ga gledao u kinu i to je bilo prilično mučenje s traganjem za koliko-toliko podnošljivim detaljima.
Inače Kutchera ne podnosim, a i Diaz mi je već dugo uglavnom iritantna. Jedino relativno svijetlo što posljednjih godina pamtim je zabavni Knight and Day.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/09/2013 : 11:02:32
|
Večeras u 23:06 na HTV 2, Machete, r. Ehan Maniquis i Robert Rodriguez, SAD, 2010.
Nastala iz lažnog foršpana u projektu „Grindhouse“ kojeg je Robert Rodriguez („Desperado“, „Sin City“) realizirao s Quentinom Tarantinom, akcijska komedija Rodrigueza i montažera Ethana Maniquisa ("Planet terora") otkačena je priča o osveti bivšeg federalnog agenta Machetea (Danny Trejo). Tri godine nakon što mu je narko-boss Torrez (Steven Seagal) ubio suprugu i kći, Machete će se uz pomoć odvažne odmetnice Luz (Michelle Rodriguez) i privlačne agentice Sartane (Jessica Alba) u Novom Meksiku sukobiti s desničarskim senatorom McLaughlinom (Robert De Niro) i njegovim čovjekom Boothom (Jeff Fahey), koji žele protjerati meksičke imigrante.
Film koji ove godine dobiva nastavak pod naslovom "Machete Kills", a nakon kojeg je Rodriguez režirao katastrofalni "Spy Kids: U vrtlogu vremena 4D", nudi zabavan spoj ekstremnog nasilja, hipertrofiranog mačizma, crnog humora i slobodnije erotike, a sve je nadograđeno bizarnim ali efektnim pro-imigrantskim i antidesničarskim angažmanom. Premda akcijske sekvence ne podliježu nikakvim fizikalnim zakonima, a često mu ni logika nije jača strana, stiliziranom estetikom i uvrnutim smislom za humor djelo predstavlja dobrodošlo osvježenje. Nažalost, naglašeno "meksploatacijsko" ostvarenje povremeno je neuravnoteženo i zbrkano te nije za svačiji ukus. A vrijedi i izdvojiti pomaknutu sporednu ulogu Lindsay Lohan koja se od napušene slobodoumne narkomanke pretvara u časnu sestru osvetnicu naoružanu strojnicom. Sve u svemu, „Machete“ je ponajprije namijenjen ljubiteljima Rodriguezove poetizacije trasha i poigravanja eksploatacijskim filmom, ali bi u njemu mogla uživati i šira publika.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 08/09/2013 11:03:20 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/09/2013 : 11:11:06
|
Večeras u 20:00 na HTV 3, Draquila: Italija se trese / Draquila - Italija drhti (Draquila - L Italia che trema), r. Sabina Guzzanti, Italija, 2010.
Još od kada je premijerno prikazan na festivalu u Cannesu 2011. godine, dokumentarni film „Draquila – Italija drhti“ glumice, satiričarke i angažirane dokumentaristice Sabine Guzzanti neprekidno izaziva kontroverze. Kad je doznao da će autoričin zasad pretposljednji film biti prikazan u Cannesu, tadašnji ministar kulture u Berlusconijevoj vladi Sandro Bondi iz protesta je odbio nazočiti festivalu. No to nimalo ne čudi, jer je Sabina Guzzanti u Italiji poznata kao žestoka Berlusconijeva kritičarka, koja je u sjajnom i za Europsku filmsku nagradu nominiranom dokumentarcu „Viva Zapatero!“ iz 2005. godine snažnoj kritici podvrgnula Berlusconijevu kontrolu medija i svakodnevnu cenzuru koja se u njima provodila. Za redateljicu su Silvio Berlusconi i njegova administracija ono što su za Michaela Moorea predstavljali George Walker Bush i „jastrebovi“ u njegovoj administraciji, pa nije ni čudo da baš poput Moorea svoj film otvara riječima „Proljeće je upravo stiglo na prekrasan poluotok, a za Silvija Berlusconija je započeo još jedan usrani dan“. Dan zapravo kao i svi drugi, u kojemu je na površinu isplivala nova porcija seksualnih skandala bivšeg talijanskog premijera kojemu je pravosuđe uporno pokušavalo doskočiti zbog itekako očitih zloupotreba moći i manipulacija.
U fokusu autoričina zanimanja su tragični događaji iz travnja 2009. godine, nakon što je 6. travnja regiju Abruzzo pogodilo nekoliko snažnih potresa u kojima je poginulo više od 300 ljudi te u kojima je sa zemljom potpuno sravnjen grad L´Aquila, važan povijesni lokalitet i umjetničko središte čijih je 70 tisuća stanovnika iznenada pretvoreno u beskućnike. Kako kaže Guzzanti, bila je to prilika koju izraziti populist Berlusconi nije smio propustiti, pa je pohitao u L´Aquilu gdje je pred mnoštvom kamera počeo grliti djecu i tješiti njihove roditelje, obećavajući im nove domove prije jeseni, domove „s tortom na stolu i bocom šampanjca u hladnjaku“. Mještani L´Aquile bili su promptno smješteni u hotele i u šatorska naselja koja je podigla vojska, a većina njih je isprva vjerovala da će premijer ispuniti barem dio danih obećanja. Razgovarajući s nekim stanovnicima grada kojim a je bio zabranjen povratak u domove, Guzzanti stvara tjeskobnu sliku o kriznoj situaciji u kojoj je praktički sve odjednom povjereno organizacijama civilne zaštite koje su ponekad vodili i mutni tipovi poput Guida Bertolasa, čovjeka pod istragom za korupciju, organizacija čije su vođe poslove obnove i izgradnje porušenog grada povjerile privatnim građevinskim tvrtkama po vlastitom izboru.
Premda su time drastično prekršeni zakoni, Berlusconi je sve objašnjavao riječima da je to u interesu ugrožene nacionalne sigurnosti te da iznenadne situacije zahtijevaju donošenje hitnih mjera. Ono na što autorica posebno upozorava je da su unatoč takvim premijerovim potezima i oporba i istaknutiji novinari ostali potpuno nijemi, odnosno nespremni i nesposobni kritički se očitovati o aktualnim zbivanjima. Dok to za medije pod čeličnim Berlusconijevim nadzorom nije bilo nimalo čudno, oporba i neovisni novinari iskazali su iznenađujuću impotentnost, a čitava je situacija jednog stradalnika u potresu nagnala da izjavi kako bi da je malo mlađi otišao iz diktature koja se ne provodi klasičnim nasiljem i terorom nego zlostavljanjem od strane medija i autoritarnog pajaca opsjednutog vlašću i svojom slikom u tim istim medijima. Kao politički dokumentarac koji na angažiran satirični način raskrinkava ogromnu korumpiranost, diletantizam i nesposobnost bivšeg talijanskog premijera i njegovih suradnika, „Draquila – Italija drhti“ pati od pretjerane usredotočenosti na Berlusconije, zbog čega šira slika tragedije u L´Aquili kao i čitavog društva ipak ostaje u drugom planu. Gledateljima izvan Italije film bi zbog toga mogao biti donekle zamoran, pa ga valja preporučiti ponajprije ljubiteljima Michaela Moorea i političkih dokumentaraca.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/09/2013 : 11:23:26
|
Večeras u 21:35 na HTV 3, California Dreamin - Nedovršeno / Vlak snova (California Dreamin (Nesfarsit)), r. Cristian Nemescu, Rumunjska, 2007.
Nagrađena u sekciji Izvjestan pogled kanskog festivala 2007. godine, humorna drama "Vlak snova" vrlo darovitog i u dobi od 27 godina tragično preminulog rumunjskog filmaša Cristiana Nemescua priča je o sredovječnom Doiaruu (Razvan Vasilescu), šefu željezničke postaje iz zabačenog rumunjskog provincijskog sela, priprostom i dobrano zadrtom samohranom ocu romantične no neodgovorne maturantice, razočaranom čovjeku kojemu je, nakon što je u djetinjstvu za dlaku izbjegao smrt u savezničkom bombardiranju, život prošao u uzaludnom očekivanju spasitelja Amerikanaca. Kad se jednog dana u njegovom mjestu zaustavi američki vojni transportni vlak na putu za Kosovo kojim zapovijeda satnik Doug Jones (Armand Assante), Doiaru će početi ispoljavati razočaranost i cinizam koji su se u njemu skupljali čitavog života.
Premda pati od povremenog nedostatka ritma, redundantnosti i ponekog suvišnog detalja, te bi ga valjalo skratiti za tridesetak minuta, film obiluje životnim i slikovitim "malomišćanskim" karakterima i njihovim zanimljivim međuodnosima, te nudi neveseo crnohumoran prikaz rumunjskog društva zarobljenog u tranziciji iz Causescuove diktature u obećanu arkadiju Europske Unije. A ako Armand Assante, glumac skromnog talenta koji je u doba "Kraljeva mamba" i "Suca Dredda" uživao stanovitu popularnost, želi zadržati barem minimum glumačkog integriteta, ubuduće bi morao nastupati isključivo u europskim produkcijama i rumunjskim filmovima poput ovog.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 08/09/2013 11:24:37 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/09/2013 : 11:38:24
|
Večeras u 21:05 na RTL-u, Pink Panther 2 (The Pink Panther 2), r. Harald Zwart, SAD, 2009.
Za nijansu uspjelija od prethodnika, krimi-komedija bezličnog Haralda Zwarta ("Agent Cody Banks", "Karate Kid 2", "Instrumentarij smrtnika: Grad od kostiju") nastavak je filma Shawna Levyja iz 2006., temeljenog na kultnom hitu Blakea Edwardsa i Petera Sellersa iz 1963. godine. Kad zagonetni superlopov zvan Tornado ukrade basnoslovni dijamant Pink Panther, nespretni pariški inspektor Jacques Clouseau (Steve Martin) dobije zadatak da s četvero najslavnijih svjetskih detektiva uhvati kradljivca. Potajno zaljubljen u svoju asistenticu Nicole (Emily Mortimer), Clouseau će istragom izludjeti kolege i svog neurotičnog šefa Dreyfusa (John Cleese).
Ako bismo željeli idvojiti barem donekle pozitivne stvari u ovom filmu, one bi se svodile tek na pokoju duhovitu sekvencu s naglaskom na slapstick humor i burlesku, animiranu špicu s vječnom glazbom Henryja Mancinija, razmjerno raspoloženu sporednu ulogu Johna Cleesea koji na ovakve projekte mora rasipati talent, i pojavu prekrasne Indijke Aishwarye Rai. Sve ostalo svodi se na iritantno kreveljenje Stevea Martina, posve anemičnu i kaotičnu režiju, nekoliko polovičnih štosova, previše praznog hoda te izgubljene nastupe Andyja Garcije, Jeana Renoa i Alfreda Moline. Martinov je Clouseau uvreda Peteru Sellersu.
Na YouTubeu je čitav film, pa ako netko ima volje i živaca...
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 13/09/2013 : 23:30:57
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ako bismo željeli idvojiti barem donekle pozitivne stvari u ovom filmu, one bi se svodile tek na pokoju duhovitu sekvencu s naglaskom na slapstick humor i burlesku, animiranu špicu s vječnom glazbom Henryja Mancinija, razmjerno raspoloženu sporednu ulogu Johna Cleesea koji na ovakve projekte mora rasipati talent, i pojavu prekrasne Indijke Aishwarye Rai. Sve ostalo svodi se na iritantno kreveljenje Stevea Martina, posve anemičnu i kaotičnu režiju, nekoliko polovičnih štosova, previše praznog hoda te izgubljene nastupe Andyja Garcije, Jeana Renoa i Alfreda Moline. Martinov je Clouseau uvreda Peteru Sellersu.
uuuu, al si se razmahao |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2013 : 10:16:22
|
Hebi ga, kad je.
Svakako, tko god nije gledao Robin i Marian u nedjelju ga ne smije propustiti. Najbolji film o Robinu Hoodu i jedan od najboljih u karijerama Seana Conneryja i Audrey Hepburn. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 14/09/2013 : 11:25:21
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Hebi ga, kad je.
Svakako, tko god nije gledao Robin i Marian u nedjelju ga ne smije propustiti. Najbolji film o Robinu Hoodu i jedan od najboljih u karijerama Seana Conneryja i Audrey Hepburn.
Robert Shaw? Richard Harris? |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 14/09/2013 : 16:28:05
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Najbolji film o Robinu Hoodu i jedan od najboljih u karijerama Seana Conneryja i Audrey Hepburn.
baš da je najbolji, to mislim da nije. za mene nema ništa bez Flynna
al da je dobar, je. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2013 : 21:59:23
|
Da, tu su i Shaw i Harris, plus Danholm Elliott i Ian Holm, ali Connery i Hepburn su nenadmašni.
Meni je zbog relizma ovo njbolji film o Robinu Hoodu. Svaka čast Curtizu, apsolutno, ali ovo mi je ipak broj jedan. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2013 : 22:14:50
|
Ide od 21:05 na HTV 1, Spaliti nakon čitanja (Burn After Reading), r. Ethan i Joel Coen, SAD / Velika Britanija / Francuska, 2008.
Crna krimi-komedija «Spaliti nakon čitanja» Joela i Ethana Coena donekle je umanjila čini se prevelika očekivanja stvorena nakon okarovskog lureata «Nema zemlje za starce». Iako je riječ o svakako prepoznatljivom filmu složne braće, pišući o kojima potpisnik ovog teksta kao njihov veliki ljubitelj možda i ne može biti sasvim nepristran, ovo ostvarenje Coenovih tek je solidan i kvalitativno osrednji naslov usporediv s komedijom «Razvedi me, zavedi me». Na prvi pogled sve je na broju: i znani autorski rukopis i senzibilitet redatelja, i galerija slikovitih protagonista, redom ekscentričnih čudaka, i neobvezna dramaturgija, i nizanje duhovitih bizarnih situacija, i poigravanje oblikovnom formom djela i očekivanjima gledatelja, i raspoloženi nastupi zvjezdane glumačke postave, naposljetku i očekivano redateljsko majstorstvo. Ipak, tijekom gledanja filma neprekidno se nameće dojam da je riječ o pohvalno nepretencioznom, ali i nedovoljno promišljenom i na brzinu sklepanom djelcu. Priča u središtu koje je CIA-in analitičar Osbourne Cox, neurotičan čovjek koji zbog sklonosti alkoholu dobije otkaz te odluči napisati pikantne memoare, zamišljena je i realizirana kao nažalost ne pretjerano uspjela parodija špijunskih filmova. Kad Cox CD s prvim poglavljima svojih memoara izgubi nedaleko teretane u kojoj radi zbunjena Linda Litzke, budalasta sredovječna žena opsjednuta vlastitim izgledom, taj će detalj zakomplicirati i tragično usmjeriti živote osoba povezanih s bivšim špijunom. A uz Coxovu hladnu i distanciranu suprugu Katie tu su njezin ljubavnik Harry Pfarrer, samoživi ženskar i konstruktor otkačenih seksualnih pomagala, Lindin priglupi kolega Chad Feldheimer kojeg će ona brzopleto uvući u špijunsku spletku, ali i njihov šef Ted, povučeni čovjek nesretno zaljubljen u Lindu kojoj neće uspjeti ni otkriti svoje osjećaje.
Vješto u ritmu farse i slapsticka žonglirajući pomaknutim karakterima i bizarnim situacijama, Joel i Ethan Coen dostatno duhovito i inventivno ismijavaju današnje paranoične Amerikance, konkretno građane Washingtona, ljude opsjednute izgledom, novcem, razvodima, preljubima, plastičnim operacijama, savršenim seksom, pronalaženjem partnera preko interneta i koječim drugim. Istodobno, oni uopće nisu svjesni da vode isprazne i očajne živote, te da im je sve navedeno tek niz nadomjestaka, surogata kojima bezuspješno pokušavaju ispuniti i osmisliti svoje egzistencije. Na ovoj razini djela sve funkcionira prilično dobro, osobito što protagoniste autoironično, sočno i s vrlo primjetnim odmakom utjelovljuju zvijezde George Clooney, Brad Pitt i John Malkovich, te dvije sjajne karakterne glumice, Joelova supruga Frances McDormand i Tilda Swinton. Međutim, problemi se pojavljuju kad neobične no ne i odveć zanimljive likove i čudne situacije valja uklopiti u barem donekle skladnu i dramaturški zaokruženu cjelinu.
Tu počinju nevolje, jer unatoč kratkom trajanju filma od nekih 90-ak minuta, cjelina zamjetno pati od osjetno predugog uvoda, redundantnošću opterećenim profiliranjima protagonista, nedostatka zbivanja i ishitrenog završetka u kojem autori opet nepotrebno i kontraproduktivno posežu za elipsama. U posljednjoj trećini komedija ustupa mjesto tragikomediji, a taj je prijelaz izveden površno, na brzinu i bez osjećaja za mjeru. Naime, umjesto da pregledno izlože zbivanja koja uslijede poslije kobnog hica ispaljenog u jednoj spavaćoj sobi, Coenovi naglo ubrzavaju ritam te nakon još jednog ubojstva počinjenog u afektu rade iznenadni rez i film zaključuju razgovorom dvojice šefova CIA-e koji verbalno opisuju sudbine protagonista. Gledatelj tako, slično prethodnom filmu Coenovih, opet ostaje uskraćen za bitna pa i ključna zbivanja u završnici.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2013 : 22:30:27
|
Večeras u 23:20 na HTV 1, Vicky Cristina Barcelona, r. Woody Allen, Španjolska / SAD, 2008.
Treći zajednički projekt oskarovca Woodyja Allena i udane Scarlett Johansson («Završni udarac») humorna je ljubavna drama pričom smještena u Gaudijevu Barcelonu. Kad im naočiti slikar Juan Antonio (Javier Bardem) već pri prvom susretu ponudi seks, zaručena američka diplomantica Vicky (Rebecca Hall) i njezina najbolja prijateljica, glumica Cristina (Scarlett Johansson), ni ne slute da će se s njim ubrzo uplesti u neobičan ljubavni trokut. A kad se pojavi i Juanova bivša supruga, psihotična Maria Elena (Penélope Cruz), trokut će postati bizaran i uznemirujuć četverokut.
Spretno koristeći mediteranski ugođaj i pastelne boje Barcelone, zbog čega se film doima i poput razglednice ovog grada, Allen kreira niz uvjerljivih životnih likova i njihovih dosta slojevitih međuodnosa, razmjerno suptilno i uz svoja tipična psihologiziranja prikazujući različite aspekte ljubavi. Međutim, dojmove o cjelini kvare često suvišan glas naratora u offu, eksploatiranje klišeja o vrućoj mediteranskoj krvi, temperamentu i libidu, te karakterno nejasan i ne sasvim definiran lik Cristine. Čini se da Allen ipak u potpunosti ne razumije žene.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2013 : 22:50:02
|
Večeras u 00:05 na RTL-u, Čuvari (Watchmen), r. Zack Snyder, SAD, 2009.
Adaptacija glasovitog stripa Alana Moorea i Davea Gibbonsa, fascinantno dizajnirana i izuzetno provokativna fantastična akcijska drama Zacka Snydera ("300 - Bitka kod Termopila", "Čovjek o čelika") priča je o skupini "prisilno umirovljenih" superheroja. Godina je 1985., hladni rat je na vrhuncu, Nixonova Amerika u Afganistanu ratuje protiv Sovjeta a svijetu prijeti nuklearna kataklizma. Kad njihov kolega Comedian bude ubijen, zagonetni Rorschach (Jackie Earle Haley), energična Silk Spectre II (Malin Akerman) i atomskom energijom nabijeni Dr. Manhattan (Billy Crudup) zaključe da im je na tragu neprijatelj.
Impresivna vizualna stiliziranost s mnogo scenografskih retro-detalja, intrigantna, crnohumorna i naglašeno ironična «paralelna» američka i svjetska povijest, subverzivna kritika totalitarizma i netolerancije, zanimljiva psihologizacija protagonista i snažna završna moralka, vrline su ekranizacije kultnog stripa koja ima i ozbiljnih nedostataka. U cjelini razmjerno površnom i trivijalnom djelu nedostaje ritma, energije i dubine, a filozofičnost i metafizičnost se doimaju pretencioznima. Nije nevažan ni detalj da se ćudljivi Alan Moore odrekao filma.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2013 : 23:09:39
|
Večeras u 23:50 na Novoj Tv, Beowulf, r. Robert Zemeckis, SAD, 2007.
Godine 507. hrabri geatski ratnik Beowulf (glas Raya Winstonea) sa svojim ljudima stiže u pomoć danskom kralju Hrothgaru (Anthony Hopkins), čije podanike masakrira čudovište Grendel. U iscrpljujućoj bitci pobijedivši Grendela, odvažni Beowulf će se sukobiti s njegovom neodoljivo lijepom i čarobnim moćima obdarenom majkom (Angelina Jolie), oženiti kraljicom Wealthow (Robin Wright Penn) ali i suočiti s vlastitim slabostima.
Realiziran zahtjevnom «performance capture» tehnologijom, animirani pustolovni fantasy Roberta Zemeckisa («Forrest Gump») slobodna je adaptacija glasovite engleske epske poeme iz 8. stoljeća. Obrada intrigantnih motiva pohlepe, uništavajuće želje za vlašću i iskupljenja ubojstvom vlastitog potomstva, efektna mitska dimenzija cjeline i erotično 3D animirana Angelina Jolie ipak ne uspijevaju prikriti nedostatke djela. Premda često vrlo atraktivna, animacija je odveć statična i ponekad «umrtvljena», a scenarij Neila Gaimana («Zvjezdana prašina») i Rogera Avaryja («Pakleni šund») zapostavlja sporedne likove i film pretvara u trivijalnu zabavu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 14/09/2013 : 23:11:29
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Meni je zbog relizma ovo njbolji film o Robinu Hoodu. Svaka čast Curtizu, apsolutno, ali ovo mi je ipak broj jedan.
bilo je tu svakakvih adaptacija Robin Hoodova, meni je sve to svojevrsni miks.
od odličnog (Flynn), do dosta dobrog (Connery), do ok (Costner, TV serija iz 80-ih), pa do teških promašaja (BBC-jeva serija). |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 15/09/2013 : 09:28:03
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Da, tu su i Shaw i Harris, plus Danholm Elliott i Ian Holm, ali Connery i Hepburn su nenadmašni.
Meni je zbog relizma ovo njbolji film o Robinu Hoodu. Svaka čast Curtizu, apsolutno, ali ovo mi je ipak broj jedan.
meni shaw fascinantan - flegma profić - za razliku od drugih karikatura istog lika |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12919 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 15/09/2013 : 12:12:57
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Nije nevažan ni detalj da se ćudljivi Alan Moore odrekao filma.
Taj detalj jest nevažan kad je u pitanju vrednovanje kvalitete samog filma.
Moore se nije odrekao konkretno ovog filma, već svih filmova koji su snimljeni ili će biti snimljeni prema njegovim stripovima. On se izričito protivi ideji filmskih adaptacija svojih stripova.
Tako da bi možda trebao modificirati tu rečenicu. |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
