| Author |
 Topic  |
|
Amos
Senior Member
Croatia
2896 Posts
Member since 03/01/2011 |
 Posted - 14/10/2013 : 13:36:09
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ja sam ga obradio za HTV pa mi se učinilo nezgodnim da o njemu pišem i ovdje.
Ali da, film je odličan i toliko mučan da se jako teško gleda.
I ja sam očekivao da napišeš nešto o ovom filmu.
I pitanje, gdje se može pročitati to što si obradio za HTV?
Već sam i prije čuo za Mučenice pa sam u petak navečer odlučio pogledati ga.
I pogriješio.
Gledanje bilo toliko nepodnošljivo da sam ugasio televiziju kada Anna onoj izmrcvarenoj ženi u kadi počne skidati nekakvu metalnu kacigu s glave. Nisam imao živaca za dalje.
Poslije sam na internetu pročitao kako završava i na youtubu vidio par minuta poslije onoga gdje sam stao na televiziji i malo na kraju. Strašno.. premlaćivanje i deranje kože.. i ona ekipa što hoće čuti što je ona vidjela...
Već par dana sam pod dojmom.
Razumijem da je redatelj htio poslati poruku i razni su tu konteksti upleteni, otuđenost, problem zlostavljanja djece, perverzna malograđanština itd.
Ali takvo nasilje i izopačenost.. užasno. I najgore nije grafičko nasilje, jer postoje mnogi slasheri koji daleko plastičnije pokazuju komadanje i rezanje. Ovdje postoji nešto što j.b. u mozak gore od krvi i komadanja jer udara na psihu. Besmisao takvog iživljavanja i izazivanja agonije, totalni mrak bez nade, tuga i izgubljenost..
Bolestan film i pitam se o psihičkom zdravlju ljudi koji smišljaju ovakve stvari.
|
Uža san gledati Inspektora Rexa, ali odusta san kad su prominili pasa. |
 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47137 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 14/10/2013 : 15:29:23
|
quote:
Originally posted by Amos
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ja sam ga obradio za HTV pa mi se učinilo nezgodnim da o njemu pišem i ovdje.
Ali da, film je odličan i toliko mučan da se jako teško gleda.
I ja sam očekivao da napišeš nešto o ovom filmu.
I pitanje, gdje se može pročitati to što si obradio za HTV?
Već sam i prije čuo za Mučenice pa sam u petak navečer odlučio pogledati ga.
I pogriješio.
Gledanje bilo toliko nepodnošljivo da sam ugasio televiziju kada Anna onoj izmrcvarenoj ženi u kadi počne skidati nekakvu metalnu kacigu s glave. Nisam imao živaca za dalje.
Poslije sam na internetu pročitao kako završava i na youtubu vidio par minuta poslije onoga gdje sam stao na televiziji i malo na kraju. Strašno.. premlaćivanje i deranje kože.. i ona ekipa što hoće čuti što je ona vidjela...
Već par dana sam pod dojmom.
Razumijem da je redatelj htio poslati poruku i razni su tu konteksti upleteni, otuđenost, problem zlostavljanja djece, perverzna malograđanština itd.
Ali takvo nasilje i izopačenost.. užasno. I najgore nije grafičko nasilje, jer postoje mnogi slasheri koji daleko plastičnije pokazuju komadanje i rezanje. Ovdje postoji nešto što j.b. u mozak gore od krvi i komadanja jer udara na psihu. Besmisao takvog iživljavanja i izazivanja agonije, totalni mrak bez nade, tuga i izgubljenost..
Bolestan film i pitam se o psihičkom zdravlju ljudi koji smišljaju ovakve stvari.
samo brzi odgovor.
baš tebe bi kraj filma triba oduševit.
ispričavši šta je vidila uzrokovala je smrt žene turbana .
ubilo je ono šta joj je ispričala.
a šta joj je rekla, ostalo je i dalje misterij za onu bagru koja se s oduševljenjem okupila da to čuje.
|
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/10/2013 : 20:32:42
|
Ovaj film kao i također jako dobar (za onog tko voli i/li može podnijeti) "torture porn" horor Granice (Frontiere(s)) Xaviera Gansa nudi razornu i vrlo subverzivnu sliku francuske gornje srednje klase i francuskog društva uopće, čiji su stupovi pedofili, sadisti i općenito psihopati koji žive iza lijepo uređenih fasada (ovdje) ili u provinciji (Granice), koja onda nalikuje provinciji iz Teksaškog masakra i sličnih američkih horora.
Meni je to najveća vrlina oba filma, pri čemu ovaj, nepodnošljivo mizantropski i bestijalan u obradi teme zlostavljanja djece, odlikuju i sjajno kreirano tjeskobno i uznemirujuće ozračje te autorska beskompromisnost koja podrazumijeva i sklonost provokativnim i šokantnim prizorima u oslikavanju ideje filma, što može biti izuzetno odbojno.
Inače, priča je dijelom temeljena na istinitim događajima, kad je serijski ubojica i zlostavljač djece Marc Dutroux 1995. i 96. oteo i zvjerski zlostavljao 6 djevojčica, od kojih je 4 i ubio. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/10/2013 : 20:39:50
|
Večeras u 23:18 na HTV 1, Što je Iva snimila 21. listopada 2003. godine, r. Tomislav Radić, Hrvatska, 2005.
Dana 21. listopada 2003. godine, bistra i senzibilna tinejdžerica Iva (Masha Mati Prodan) slavi svoj 14. rođendan. Odrasla u zagrebačkoj građanskoj obitelji gornjeg srednjeg sloja, uz donekle otuđenu majku, kućanicu Željku (Anja Šovagović Despot), i pomalo grubog oca, narodskog čovjeka Božu (Ivo Gregurević), Iva je kao rođendanski poklon od roditelja dobila video kameru. I odmah ju uključila, odlučivši snimiti svaki trenutak dana u kojem joj ocu u posjet stiže važan poslovni partner iz Njemačke, i u kojem će na vidjelo izbiti mnoge nesuglasice među roditeljima.
Svojim povratničkim filmom, na kojem je kao suscenarist surađivao trenutno najeksponiraniji domaći scenaristički "script-doctor" Ognjen Sviličić ("Oprosti za kung fu", "Stipe u gostima"), veteran Tomislav Radić na određeni se način vratio i vlastitim korijenima definiranima u remek-djelu "Živa istina" iz 1968 godine. Riječ je o izvrsnoj socijalnoj drami na pulskom festivalu 2005. godine nagrađenoj s 4 Zlatne arene, sjajno režiranom ostvarenju besprijekorne dramaturgije, efektno predočenih likova kao i njihovih međuodnosa te izraženog ali nenametljivo provedenog satiričnog žalca, u kojem su neki prepoznali utjecaj glasovitog filmskog pokreta Dogma 95.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/10/2013 : 21:01:12
|
Za večeras je kasno, ali reprizira se sutra u 16:00 na HTV 3, Sullivanova putovanja (Sullivan s Travels), r. Preston Sturges, SAD, 1941.
Meni najbolji film genijalca Prestona Sturgesa (Čudo u Morgan Creeku, Grijeh Harolda Diddlebocka), nenadmašnog majstora u stvaranju ironijom i subverzijom ali i naglašenom empatijom prožetih priča o u osnovi dobrodušnim malim ljudima čija je najveća mana želja za uspjehom i afirmacijom. Takav je John Lloyd Sullivan (izvrsni Joel McCrea), holivudski redatelj koji se, odlučivši snimiti film s temom siromaštva, maskira u skitnicu i krene na putovanja po Americi, želeći tako iz prve ruke upoznati ljude i milje koje će prenijeti na film. Na jednom od tih putovanja Sullivan će upoznati ambicioznu glumicu (odlična Veronica Lake), da bi naposljetku na jugu dospio u zatvor u kojem svi gledaju komedije i u kojem mu nitko ne povjeruje.
Sturges je i scenarist satirične priče koja istovremeno oslikava američko društvo (ne samo) onog vremena, ali je i metafilmska zafrkancija na račun Hollywooda i samog snimanja filmova. Izuzetno duhovit film brzog ritma i iskričavih dijaloga poigrava se i filmskom naracijom, nudi elemente filma u filmu, a tu su i mjuzikl, screwball-komedija, farsa, melodrama i još koješta, izmiksani na vrlo efektan i zavodljiv način, a film je istovremeno i donekle angažiran. Naslov je jasno parafraza Gulliverovih putovanja, a Sturges je omiljeni redatelj braće Coen koji su mu najdoslovnije posvete dali u The Hudsucker Proxy i O Brother, Where Art Thou?, koji je jasna parafraza Sullivanovih putovanja križanih s Odisejom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47137 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 14/10/2013 : 22:14:26
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ovaj film kao i također jako dobar (za onog tko voli i/li može podnijeti) "torture porn" horor Granice (Frontiere(s)) Xaviera Gansa nudi razornu i vrlo subverzivnu sliku francuske gornje srednje klase i francuskog društva uopće, čiji su stupovi pedofili, sadisti i općenito psihopati koji žive iza lijepo uređenih fasada (ovdje) ili u provinciji (Granice), koja onda nalikuje provinciji iz Teksaškog masakra i sličnih američkih horora.
Meni je to najveća vrlina oba filma, pri čemu ovaj, nepodnošljivo mizantropski i bestijalan u obradi teme zlostavljanja djece, odlikuju i sjajno kreirano tjeskobno i uznemirujuće ozračje te autorska beskompromisnost koja podrazumijeva i sklonost provokativnim i šokantnim prizorima u oslikavanju ideje filma, što može biti izuzetno odbojno.
Inače, priča je dijelom temeljena na istinitim događajima, kad je serijski ubojica i zlostavljač djece Marc Dutroux 1995. i 96. oteo i zvjerski zlostavljao 6 djevojčica, od kojih je 4 i ubio.
ove Granice su bile na cinestar tv-u ,počea gledat pa mi bilo dosadno i jbga,okrenija kanal .
 |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 14/10/2013 : 23:01:33
|
Bas gledam Red letenja s Jodie Foster na RTL.
Mucno mi je koliko je napeto i prikovalo me uz film.. osim kad su reklame, a sad su, pa si kukam caj, za zivce.. |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
bjelolasica
stripovi.com suradnik
Croatia
5106 Posts
Member since 30/08/2009 |
Posted - 14/10/2013 : 23:23:37
|
quote:
Originally posted by Just_Charlie
Bas gledam Red letenja s Jodie Foster na RTL.
Mucno mi je koliko je napeto i prikovalo me uz film.. osim kad su reklame, a sad su, pa si kukam caj, za zivce..
A ja gledam NCIS i pucam od smijeha. |
Don’t beat me massa!Please don’t beat me massa!Don’t beat this tired old body! No, no!
http://www.youtube.com/watch?v=H8D93Awa434 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 15/10/2013 : 00:13:51
|
Sad je na redu Supernatural -("rani klaonicki stil")
ima li caja koji ce mene nocas uspavati?? |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Amos
Senior Member
Croatia
2896 Posts
Member since 03/01/2011 |
Posted - 15/10/2013 : 10:44:07
|
quote:
Originally posted by lwood
samo brzi odgovor.
baš tebe bi kraj filma triba oduševit.
ispričavši šta je vidila uzrokovala je smrt žene turbana .
ubilo je ono šta joj je ispričala.
a šta joj je rekla, ostalo je i dalje misterij za onu bagru koja se s oduševljenjem okupila da to čuje.
Kraj je odlican, ali ono prije..
Annino propadanje, gubitak ljudskosti i mirenje sa sudbinom.
Kraj bi bio jos bolji da je baba rekla ekipi sto je cula od Anne, pa prekid kadra, pa slijedeci dugacki kadar u tisini kroz kucu di bi se vidilo da su se ovi svi medjusobno pobili kada su culi sto je baba rekla.. |
Uža san gledati Inspektora Rexa, ali odusta san kad su prominili pasa. |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47137 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 16/10/2013 : 01:30:47
|
quote:
Originally posted by Amos
quote:
Originally posted by lwood
samo brzi odgovor.
baš tebe bi kraj filma triba oduševit.
ispričavši šta je vidila uzrokovala je smrt žene turbana .
ubilo je ono šta joj je ispričala.
a šta joj je rekla, ostalo je i dalje misterij za onu bagru koja se s oduševljenjem okupila da to čuje.
Kraj je odlican, ali ono prije..
Annino propadanje, gubitak ljudskosti i mirenje sa sudbinom.
Kraj bi bio jos bolji da je baba rekla ekipi sto je cula od Anne, pa prekid kadra, pa slijedeci dugacki kadar u tisini kroz kucu di bi se vidilo da su se ovi svi medjusobno pobili kada su culi sto je baba rekla..
ne bi bia bolji s tin scenarijon.ovako ostaje veči misterij. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Amos
Senior Member
Croatia
2896 Posts
Member since 03/01/2011 |
Posted - 16/10/2013 : 11:27:51
|
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Amos
quote:
Originally posted by lwood
samo brzi odgovor.
baš tebe bi kraj filma triba oduševit.
ispričavši šta je vidila uzrokovala je smrt žene turbana .
ubilo je ono šta joj je ispričala.
a šta joj je rekla, ostalo je i dalje misterij za onu bagru koja se s oduševljenjem okupila da to čuje.
Kraj je odlican, ali ono prije..
Annino propadanje, gubitak ljudskosti i mirenje sa sudbinom.
Kraj bi bio jos bolji da je baba rekla ekipi sto je cula od Anne, pa prekid kadra, pa slijedeci dugacki kadar u tisini kroz kucu di bi se vidilo da su se ovi svi medjusobno pobili kada su culi sto je baba rekla..
ne bi bia bolji s tin scenarijon.ovako ostaje veči misterij.
E, ali ne da gledatelji čuju što je baba rekla ekipi.
Samo ono, baba počne govoriti par riječi, pa prekid i poslije vidimo da su se svi porokali..
Tako ostaje tajna što je Anna vidjela. |
Uža san gledati Inspektora Rexa, ali odusta san kad su prominili pasa. |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47137 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 16/10/2013 : 11:29:56
|
ma kakvi.
ovako je i njima osta misterij.
da su se ubili to ne bi bilo to.
ovako sad njih muči odgovor dokle god su živi. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47137 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 17/10/2013 : 23:57:08
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ovaj film kao i također jako dobar (za onog tko voli i/li može podnijeti) "torture porn" horor Granice (Frontiere(s)) Xaviera Gansa nudi razornu i vrlo subverzivnu sliku francuske gornje srednje klase i francuskog društva uopće, čiji su stupovi pedofili, sadisti i općenito psihopati koji žive iza lijepo uređenih fasada (ovdje) ili u provinciji (Granice), koja onda nalikuje provinciji iz Teksaškog masakra i sličnih američkih horora.
Meni je to najveća vrlina oba filma, pri čemu ovaj, nepodnošljivo mizantropski i bestijalan u obradi teme zlostavljanja djece, odlikuju i sjajno kreirano tjeskobno i uznemirujuće ozračje te autorska beskompromisnost koja podrazumijeva i sklonost provokativnim i šokantnim prizorima u oslikavanju ideje filma, što može biti izuzetno odbojno.
Inače, priča je dijelom temeljena na istinitim događajima, kad je serijski ubojica i zlostavljač djece Marc Dutroux 1995. i 96. oteo i zvjerski zlostavljao 6 djevojčica, od kojih je 4 i ubio.
evo sad san ga odgleda.ništa posebno u smislu horora.
sprdačina s neonacistima.
da san zna da ima cirkular u filmu,pogleda bi ga i prije
|
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/10/2013 : 10:09:28
|
Večeras u 20:13 na HTV 1, Dobra godina (A Good Year), r. Ridley Scott, SAD / Velika Britanija, 2006.
Nakon oskarovskog epa "Gladijator", adaptacija istoimenog romana Petera Maylea drugi je od dosad pet zajedničkih projekata Ridleya Scotta, Russella Crowea i producenta Branka Lustiga. Samoživi Max Skinner (Crowe) izuzetno je uspješan londonski broker koji dozna da mu je u Provansi preminuo ujak Henry (Albert Finney) uz kojeg je proveo djetinjstvo. Nasljedivši veliko imanje s naizgled zapuštenim vinogradom, Max postupno počne otkrivati čari mirnog života, dobrog vina, hedonizma i ljubavi prema privlačnoj Fanny Chenal (Marion Cotillard).
Idilični i jarkim bojama oslikani krajolici Provanse mjesto su na kojem bi i najčedniji trezvenjak podlegao dobroj kapljici i grešnim užicima, pa kako neće poslom i velegradom izmoreni Russell Crowe u naručju emotivne oskarovke Marion Cotillard. "Dobra godina" je sasvim predvidljiv i donekle predug film, a pretjerana patetika, saharinska emotivnost i hipertrofirani kič vrlo brzo postaju zamorni. Korektna zabava za ljubitelje Baretićeva "Osmog povjerenika", "Amélie" i "Čokolade".
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/10/2013 : 19:36:50
|
Od posljedica tragične prometne nesreće umrla je Dolores Lambaša, lijepa ali nesretna glumica koja možda i nije dobila priliku a niti stigla iskazati glumačke kvalitete.
Na filmu i TV-u figurirala je kao lijepo lice i "komad", a ni u kazalištu s iznimkom "Doma Bernarde Albe" u režiji Božidara Violića u HNK 2006. nije dobila pravu priliku.
Neka joj je laka zemlja...
Kao in memoriam na HTV 1 večeras u 23:27 ide "Vjerujem u anđele" Nikše Sviličića iz 2009. godine
Debitantski projekt scenarista i redatelja Nikše Sviličića, bivšeg ravnatelja Hrvatskog audio-vizualnog centra, slabašna je crnohumorna romantična drama u Puli 2009. ovjenčana nagradom publike. Kad im kći zatrudni, konzervativni roditelji iz nekog sela u zaleđu Splita mladu i lijepu Deu (Dolores Lambaša) izbace iz kuće. Stigavši na udaljeni otok («glumi» ga Vis) na kojem nema signala za mobitel ni pristojne pošte, Dea se useli u kuću svoje pokojne tete. No većina otočana (Marija Kohn, Aljoša Vučković...) su čudaci i osobenjaci, a predvodi ih «simpatični» poštar Šime (Vedran Mlikota) koji otvara svačiju poštu, ispravlja mjesne nepravde i vodi kartoteku o sumještanima. Doznavši za taj Šimin «hobi», Dea odluči iskoristiti naivnog poštara...
U Sviličićevu prvijencu i dosad jedinom filmu malo što vrijedi, tek prigušen seksepil Dolores Lambaše ("Dobre namjere", "Ruža vjetrova"), nedovoljno iskorištena naslovna pjesma Olivera Dragojevića, pokoje uspjelo eksploatiranje zavodljivih mediteranskih veduta i izrazito karikiranih stereotipa o "našem malom mistu" te asocijacije na hit-roman "Osmi povjerenik" Renata Baretića i filmove "Malena", "Mediterraneo" i "Amarcord". S druge strane, režija je diletantska, cjelina pati od manjka bilo kakvih događanja, a toliko naivnosti, neuvjerljivosti i bedastoća rijetko se viđa u samo jednom filmu. Glavni "junak" Šime je psihopat koji odlučuje o tuđim životima, sporedni likovi su redom karikature, usred zime se čuju cvrčci, Dea po želji ulazi i izlazi iz samostana klarisa, Nives Ivanković sluša revolucionarne pjesme i "troši" muškarce u uniformama, itd., itd. Da sve bude gore, Nikša Sviličić je u vrijeme premijere najavljivao snimanje čitave "viške trilogije", što zasad ipak nije počeo realizirati. Srećom!
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 23/10/2013 19:37:42 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/10/2013 : 17:02:03
|
Večeras u 20:00 na HTV 3, Čovjek koji je previše znao (The Man Who Knew Too Much), r. Alfred Hitchcock, SAD, 1956.
Triler-drama "Čovjek koji je previše znao" donekle je inferioran, no nimalo slab i neuspio prepravak Hitchcockova britanskog filma iz 1934. godine. Premda donekle i stoje prigovori da je riječ o artificijelno dizajniranom djelu nelogična i neuvjerljiva zapleta, posrijedi je djelo koje odlikuju izvrstan nastup Jamesa Stewarta (u kojem je Hitchcock jednako kao i Anthony Mann prepoznao glumca sposobnog utjeloviti vrlo slojevite i kompleksne osobnosti) i Doris Day, kao i zanimljivo profiliranje negativaca, ispočetka dosadnih sredovječnih supružnika koji se prometnu u otmičare, atentatore i ubojice, a kritičar Robin Wood u filmu je primijetio i utjecaj Douglasa Sirka.
Stewart izuzetno sugestivno dočarava mijene konzervativca Bena McKenne, obiteljskog čovjeka koji isprva savršeno kontrolira svoj život (štoviše, postoje naznake da je riječ o muškarcu opsjednutom kontrolom), da bi se postupno pretvorio u nesigurnu osobu suočenu sa sinovom otmicom, prijetnjom opstanku braka koji se nikad ne doima osobito idiličnim ("Jesmo li pred redovitom mjesečnom svađom?", pita u jednom trenutku supruga Jo, a Ben odgovara "Znaš što će se dogoditi ne popiješ li svoje pilule"), zakučastim političkim spletkama i u završnici pokušajem atentata. Premda se svakako ne ubraja u gornji kvalitativni dom Hitchcockova opusa, posrijedi je neosporno solidno žanrovsko ostvarenje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/10/2013 : 20:12:58
|
Večeras u 20:14 na HTV 1, Kraljev govor (The King's Speech), r. Tom Hooper, Velika Britanija / SAD / Australija, 2010.
Uistinu, filmu Kraljev govor redatelja Toma Hoopera i scenarista Davida Seidlera, s 4 Oscara i 5 nagrada BAFTA ovjenčanoj biografskoj povijesnoj drami koja je od sedam nominacija za Zlatni globus potvrdila onu za najbolju mušku ulogu, s punim se pravom može štošta prigovoriti, i u idejnom i u izvedbenom smislu. U pogledu ideja koje zastupa čitav je film vrlo problematičan, počevši od toga da je riječ o otvoreno proračunatom djelu koje bez imalo zazora i kritičkog odmaka afirmira monarhistički sustav na Otoku, preko činjenice da autori vrlo slobodno i nevjerodostojno interpretiraju i iskrivljuju povijesne fakte, do toga da kalkulantski i prema gledateljima razmjerno neinteligentno marginaliziraju uloge bitnih povijesnih aktera poput premijera Nevillea Chamberlaina. Hooper i Seidler tako socijalno neosjetljivu, dekadentnu i politički konzervativnu britansku kraljevsku elitu prikazuju s naglašenim humanizmom i empatijom, potom sugeriraju navodnu naklonost budućeg premijera Winstona Churchilla prema vojvodi od Yorka i budućem kralju, posve prešućuju simpatiziranje Hitlera od strane Edwarda VIII te kratkotrajnog vladara prikazuju tek kao neodgovornog i egoističnog ženskara i bonvivana, a Chamberlaina, također filonacista koji je Austriju i Čehoslovačku mirno prepustio Hitleru, skiciraju kao neodlučnu osobu suočenu s izazovima s kojima se nije sposobna nositi.
Sve navedene detalje, a moglo bi se, kao što u Guardianu temeljito čini Christopher Hitchens, nabrajati i dalje pa istaknuti da je Churchill za razliku od filma u stvarnosti bio veliki protivnik Chamberlaina, autori posve tendenciozno minoriziraju, zaobilaze i iskrivljuju, te sve svoje kreativne potencijale uprežu u stvaranje idealizirane, beskonfliktne, neproblemske, eskapističke i potpuno benigne slike kraljevske obitelji, u središte koje stavljaju intimnu dramu nevoljnog "slučajnog" kralja. Nažalost, i to rade dobrano proračunato, uglavnom se usredotočujući na (humornu) i mjestimice melodramatsku manifestacijsku razinu kraljeve govorne mane kontekstualizirane dominantno u krugu njegove i obitelji glumca-liječnika Lionela Loguea, a tek površno čeprkajući po stvarnim i zapravo vrlo dubokim psihološkim i psiho-patološkim razlozima mucanja Georgea VI.
Temeljna nakana autorskog dvojca jest da gledatelje što je moguće više nagnaju na suosjećanje s vladarom koji je u povijesti ostao zapamćen i kao osoba koja je, unatoč govornom nedostatku, Britance tijekom rata motivirala nadahnutim obraćanjima javnosti. Kraljeva borba protiv mucanja, i uzročno-posljedično njegova borba s vlastitim demonima oličenima u trajno submisivnom odnosu prema arogantnom, otuđenom i sadističkom ocu kao i u odrastanju u sjeni neodgovornijeg i popularnijeg brata Edwarda, u dramskom su fokusu filma. Kralj George V u odličnoj maloj ulozi Michaela Gambona narcisoidna je osoba koja pred smrt zdvaja nad neizvjesnom budućnošću monarhije koja se u novim društvenim okolnostima pretvorila u "brand", i koji je svog sina u djetinjstvu strogim odgojem i vojničkim drilom prisiljavao da od ljevaka postane dešnjak te da iskrivljena koljena ispravlja nošenjem udlaga. Nije stoga nimalo čudno što je vojvoda od Yorka, kojeg raspoloženo, s velikim dijapazonom "gesta i grimasa" i uspješno izbjegavajući zamke karikaturalnosti utjelovljuje Colin Firth, odrastao u vrlo nesigurnog i nedruželjubivog mladića koji je strah od ljudi, odgovornosti i većeg eksponiranja manifestirao mucanjem, arogancijom i povlačenjem u sebe. Taj je njegov oklop isprva uspjela probiti samo njegova supruga Elizabeta u sjajnoj interpretaciji Helene Bonham Carter, kojoj je ovo možda i najbolja uloga u karijeri.
Profilirajući se kao stabilna suprugova potpora i "tiha voda koja brege dere", Elizabeta je postala emocionalno, racionalno i intuitivno sidrište Georgeova života, onog privatnog u smirujućem krugu obitelji s dvije kćeri podjednako kao i onog javnog. A nakon što se budući kralj kao vojvoda od Yorka u pokušaju obraćanja javnosti na Kraljevskoj izložbi na Wembleyu 1925. godine izvrgnuo podsmijehu ne uspijevajući prozboriti ni riječ, spomenuti je oklop počeo probijati i nerealizirani australski glumac Lionel Logue. U maestralnoj izvedbi Geoffreya Rusha koji s lakoćom kolegama krade sve zajedničke scene, Logue je jednodimenzionalno postuliran kao energičan i netipičan terapeut, nepriznati genijalac koji s Georgeom pristaje raditi isključivo pod svojim uvjetima u vlastitu domu, u vlažnom podrumskom stanu. Sve zajedničke scene Georgea i Loguea kojima se povremeno pridružuje Elizabeta obilježene su humorom i prividnom ležernošću, čak frivolnošću, pri čemu terapeut istodobno funkcionira i kao važan dramski agens i kao svojevrsni sidekick koji nekonvencionalnošću i "običnim" obiteljskim okruženjem pridonosi dodatnom simpatiziranju kralja kao nizom ljudskih vrlina i tek jednom izraženijom manom okarakteriziranog protagonista.
Unatoč svemu navedenom, kao i zapostavljanju bitnog sporednog lika Loguove supruge Myrtle i mjestimičnim otkliznućima u trivijalnu sentimentalnost i kič, Kraljev govor u cjelini je ipak prilično uspjelo djelo. Pored izvrsnih glumaca i donekle konvencionalne no naglašeno atmosferične, estetizirane i elegantne režije TV-profesionalca Toma Hoopera, među ostalim potpisnika nagrađivanih i popularnih serijala Eastenders, Elizabeta I i Nijemi svjedok, za to su zaslužni i sjajni direktor fotografije Danny Cohen, Hooperov čest suradnik, i vrstan skladatelj Alexandre Desplat (Požuda, oprez, Fantastični gospodin Lisac, Pisac iz sjene) kojem je ovo peta oskarovska nominacija u posljednjih pet godina. Svi oni stvaraju dopadljivu, šarmantnu, nerijetko iskričavo duhovitu, produkcijski ušminkanu i u skladu s namjerama inteligentno koncipiranu humornu period-dramu dinamične vremenski skokovite naracije i životnih dijaloga, koja otvoreno cilja na nagrade i što veći broj gledatelja. To je, dakako, posve legitimno, a kritičnijim gledateljima preostaje tek žaljenje što potencijalno vrlo intrigantna priča nije oblikovana u slojevitije, dublje, provokativnije i subverzivnije ostvarenje s manje idolatrije, makar dijelom na način na koji Stephen Frears britansku vladarsku obitelj tretira u superiornijoj Kraljici.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/10/2013 : 20:26:59
|
Noćas u 01:54 na HTV 1 reprizno Jubal, r. Delmer Daves, SAD, 1956.
Vestern o markantnom kauboju lutalici Jubalu Troopu (Glenn Ford) koji će, nakon što mu rančer Shep Horgan (Ernest Borgnine) pruži gostoprimstvo i posao, započeti vezu s Horganovom mladom i privlačnom suprugom Mae (Valerie French) te isprovocirati bijes i ljubomoru Horganova predradnika Pinkyja Pinkuma (Rod Steiger).
Adaptacija romana Jubal Troop Paula Wellmana u režiji uglednog Delmera Davesa (Odredište Tokio, Mračni prolaz, U 3 i 10 za Yumu) autorovo je manje znano, ali vrlo zanimljivo i iznadprosječno uspjelo ostvarenje koje pored efektne melodramatičnosti i variranja motiva znamenitog Shakespeareova Othella s asocijacijama na roman Poštar uvijek zvoni dvaput Jamesa M. Caina i njegovu 10 godina stariju ekranizaciju, nudi očekivano sigurnu i sugestivnu Davesovu režiju i raspoložene glumačke intrerpretacije postave predvođene izvrsnim Glennom Fordom.
Na YouTubeu je dosta dobra kopija čitavog filma:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 26/10/2013 20:27:53 |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/10/2013 : 20:57:21
|
Hvala, znaš da ću baciti oko.
Drag mi je taj Wyatt, i zbog Kasdana, i zbog Costnera, Quaida i Hackmana. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47137 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 27/10/2013 : 00:02:37
|
Wyatt je odličan.
upravo odgledah
|
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
Edited by - lwood on 27/10/2013 00:03:44 |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 27/10/2013 : 00:10:54
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Hvala, znaš da ću baciti oko.
Drag mi je taj Wyatt, i zbog Kasdana, i zbog Costnera, Quaida i Hackmana.
meni ti je cijeli film uzaludno gubljenje vremena. svaka čast kaj ti se da pogledat toliko rastegnut i dosadan film, meni sigurno ne.
ako postoji neki razlog zbog kojeg ga se isplati pogledat (bar djelomično), su Quaid i Hackman.
iako to ne govori puno jer Hackmana u cijelom filmu ima, koliko, 5 minuta sveukupno?
Quaid je definitivno odradio ulogu za svaku pohvalu, ali jednostavno mi ga je žao. što se toliko pomučio - smršavio, popušio onoliko cigara da dobije hrapavi glas, a za šta? džaba ti kad je u 99% filma samo Costner. što se Costnera i njegove uloge tiče, Fonda, Russell, Lancaster pa čak i Garner njime mogu bez pardona pobrisat pod.
|
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 27/10/2013 00:15:13 |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47137 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 27/10/2013 : 00:26:04
|
mislia san da če mi dopizdit gledat ovaj film 3 ure .ali nije.
jučer san gleda neki polu shit i ovaj Wyatt je remek djelo za to. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/10/2013 : 10:10:28
|
Maloprije završilo, ali ide noćas reprizno u 00:06 na HTV 1, Staze slave / Putovi slave (Paths of Glory), r. Stanley Kubrick, SAD, 1957.
«Uspjehom se smatralo osvojiti 100 metara teritorija uz cijenu od 100 tisuća života.» - narator u uvodu «Staza slave».
Kao što postoje filmovi tijekom gledanja kojih vas obuzmu optimizam i vjera u ljude, a na licu vam gotovo neprestano titra osmijeh, djela koja vas nadahnjuju altruizmom, humanošću i pozitivističkim odnosom prema društvu i životu, naslovi među kojima bez puno razmišljanja uz legendarni Caprin «Divan život» na pamet padaju komedije Billyja Wildera, Ernesta Lubitscha i Jacquesa Tatija, ili recimo antologijsko Golikovo ostvarenje «Tko pjeva zlo ne misli», tako ravnopravno egzistiraju količinski možda i dominantniji filmovi za praćenja kojih gledatelja obuzimaju bijes, ljutnja i tjeskoban osjećaj nemoći, svijest o neuništivosti i najčešće pogubnim učincima nezajažljive ljudske ambicioznosti, podlosti i gluposti, odnosno «o postojanju trenutaka u kojima se stidimo što smo ljudi». To su filmovi gledanje kojih vam neprekidno izaziva grčeve u utrobi i na licu, te vas porazno suočava s osjećajem predodređenosti na tragičnu sudbinu u suočenju s posljedicama donkihotovske pojedinačne borbe protiv hladnog i bezdušnog (totalitarnog) sustava, protiv državnog / vojnog / pravosudnog / birokratskog aparata u sukobu s kojim je pojedinac neminovno osuđen na nerijetko ekstremnu degradaciju osobne ljudskosti, na posvemašnju kapitulaciju pred bešćutnošću, karijerizmom i nemoralom onih «gore», spremnih u ostvarenju svojih ciljeva hladno gaziti preko leševa, te naposljetku u pravilu i na gubitak života, odnosno na plaćanje najviše cijene. To su naslovi u kojima je lako pronalaziti kafkijanski fatalizam, harmsovski apsurd, motive antiutopijskih romana Georgea Orwella i elemente proze Danila Kiša («Grobnica za Borisa Davidoviča»).
Upravo je takav film Kubrickova fascinantna antiratna sudska drama «Staze slave», ekranizacija u vrijeme objavljivanja kontroverznog i prilično podcijenjenog istoimenog romana Humphreya Cobba iz 1935. godine, navodno na istinitim događajima temeljenom djelu donekle nadahnutom krvavom bitkom za Fort Douamont na Verdunu 1916., koje je za neuspjelu kazališnu adaptaciju dramatizirao Sidney Howard. U svom četvrtom dugometražnom redateljskom projektu, nastalom nakon adolescentske drame «Ubojičin poljubac» iz 1955. i klasičnog žanrovskog filma «Uzaludna pljačka» («The Killing») iz 1956., Kubrick se ponovo vraća ratu, temi svog dugometražnog prvijenca «Strah i žudnja» iz 1953. godine, odnosno temi koja će tijekom sljedećih desetljeća postati njegova autorska opsesija. Trajno zaokupljen ratom i motivom psihopatske ljudske (auto)destruktivnosti, Stanley je naslov «Strah i žudnja», priču o skupini vojnika izgubljenoj na ratištu koje se naknadno nepotrebno stidio, realizirao kao 24-godišnjak, u vrijeme kada, kako je u tekstu objavljenom u Vijencu povodom DVD premijere filma «Full Metal Jacket» primijetio kolega Vladimir Cvetković Sever, još nije bio sasvim sposoban na sebi zadovoljavajući način zrelo i sveobuhvatno obraditi i razložiti odabranu temu.
Snimljene svega četiri godine kasnije, «Staze slave», koje će zbog provokativne priče puna dva desetljeća u Francuskoj i Švicarskoj biti zabranjene za distribuciju, budućeg pesimista, mizantropa i cerebralnog perfekcionista Kubricka, redatelja koji je roman «Paklena naranča» na prvo čitanje proglasio glupim i pisanim nerazumljivim jezikom, da bi ga koju godinu kasnije u hvatanju priključka s novim Hollywoodom odlučio ekranizirati, te kojeg je Živorad Tomić svojedobno nazvao «terminatorom žanrova i tema opsjednutim pojmom konačnosti i iluzijom savršenstva», predstavljaju nam kao već sasvim zrelog i promišljenog autora, angažiranog i strastvenog filmaša cjelovite vizije koji točno zna što želi reći i kako to napraviti.
Pričom o brzopoteznom suđenju trojici vojnika nepravedno i posve voluntaristički i bez osnove optuženih za izmišljenu izdaju, a kojoj će svojevrsnu posvetu izvrsnim filmom «Krotitelj Morant» 1980. godine dati Australac Bruce Beresford, Kubrick se sasvim skladno uklopio u onodobni val holivudskih antimilitarističkih filmova kakve su u to doba detanta i smirivanja međublokovskih antagonizama primjerice snimali Nicholas Ray («Gorka pobjeda» / «Bitter Victory»), David Lean («Most na rijeci Kwai») i Robert Aldrich («Atak» / «Attack!»). Makar u svim antiratnim filmovima autori otvoreno i neuvijeno zagovaraju stavove o besmislenosti ratnih sukoba, o njihovoj nehumanosti i uzaludnosti žrtvovanja za «više» i nedokučive ciljeve i ideale za koje, kako znamo iz pjesme, «ginu budale», Stanley Kubrick u elaboraciji spomenutih stavova ide nekoliko koraka dalje, zbog čega «Staze slave» mnogi drže općenito najuspjelijim naslovom njegove filmografije.
Douglas i Kubrick na setu
U storiji mjestom i vremenom radnje isprva smještenoj u rovu francuske vojske na «ničijoj zemlji» negdje u Francuskoj tijekom Prvog svjetskog rata, a naknadno u secesijski dizajniranoj dvorani vojnog suda sastavljenog od hladnih i bezosjećajnih birokratskih umova koji će po kratkom postupku donijeti tri smrtne presude, u ime zastrašujućeg uvođenja nekakve stege koja bi trebala očvrsnuti moral i borbenost vojnika, Humphrey Cobb i Kubrick jasno daju do znanja da najveći neprijatelji nesretnih vojnika Philippea Parisa, Pierrea Arnauda i Mauricea Ferola, obilježenih tako ljudskim osobinama i manama kao što su briga za obitelj, strah za vlastiti život i uzaludno traženje utjehe u alkoholu, nisu pripadnici njemačkih postrojbi, odnosno posredno neprijateljski vojnici pod bilo kojom zastavom, već njihovi vlastiti zapovjednici, besprizorne i narcisoidne dekadentne kreature spremne u cilju stjecanja još jedne zvjezdice iliti «čvarka» na epoleti žrtvovati nekoliko stotina ili tisuća podređenih.
Kubrick majstorski oslikava «klasne» odnose i osobine vojničkog kadra, u kojem uz običnu vojsku, tzv. «topovsko meso», i visokorangirane časnike ogrezle u hipokriziji, samoljublju i dekadenciji, srednji sloj čine licemjerni dočasnici i ambiciozni niži oficiri pripravni u ostvarenju vlastitog probitka bez imalo razmišljanja supotpisati i podržati bilo kakvu suludu ratnu strategiju naloženu s vrha. I u ovom je filmu Kubrickova naglašena autorska preokupacija dualizam osobnog pojedinčevog doživljaja rata s jedne strane, i načina na koji taj rat i zbivanja u njemu bivaju službeno interpretirana i prihvaćena. Dok Kubrickovim remek-djelom defilira čitava galerija dojmljivo životnih i kompleksnih karaktera, stožerni moralni lik oko kojeg je osovljen čitav zaplet je pukovnik Dax, kojeg maestralno utjelovljuje Kirk Douglas, glumac jedinstvene izražajnosti, energičnosti i karizme koji je ulogu preoteo Richardu Burtonu i Jamesu Masonu, te koji će tri godine kasnije s Kubrickom ponovo ujediniti snage na «Spartaku».
Pukovnik Dax je čovjek svjestan posvemašnjeg zatiranja ljudskosti u apsurdnoj klaonici oko sebe, protiv čega se bori vlastitim humanim i etičkim imperativima. Njegov u osnovi jednostavan i jednoznačan karakter osobe čvrstih i nepokolebljivih stajališta takav je upravo zbog kontrasta prema u pravilu moralno fluidnim i ambivalentnim zbivanjima i odnosima u njegovom okruženju. On na kukavičluk, egoizam i licemjerje nailazi podjednako na vrhu, dominantno oličene u osobnosti bolesno ambicioznog generala Mireaua, a nešto manje u liku njegova kolege, generala Broularda koji ne razumije zbog čega je toliki grijeh bezrazložno smaknuti trojicu vojnika, kao i «na dnu» vojne hijerarhije, u osobi poručnika Rogeta, časnika koji je kukavičlukom pri pokušaju osvajanja brda Ant Hill skrivio smrt vojnika Lejeunea, i kojeg Dax pri kraju, tijekom strijeljanja trojice ljudi žrtvovanih na oltar neispunjenih ambicija, povrijeđene taštine i suludih vojnih zakona, kažnjava prisilivši ga na zapovijedanje streljačkim vodom, odnosno na to da posredno sudjeluje u ubojstvu još trojice svojih podređenih.
Kubrick režira uistinu fascinantno, virtuozno komponiranim kadrovima i pokretima kamere savršeno opisujući prostor i ljude u njemu, podjednako u skučenom rovu i tijesnoj časničkoj izbi pukovnika Daxa, na bojištu na kojem kamera hladno prelazi preko nepreglednog broja leševa i raskomadanih ljudskih tijela, kao i u bezličnoj prostoriji određenoj za vojni pritvor, u kojoj se na smrt osuđeni vojnici suočavaju sa sviješću o skorom kraju. Stanley ne štedi ni licemjernu katoličku crkvu, čiji službeno suzdržani i distancirani svećenik jednog osuđenika na putu do stratišta upozorava da se ponaša «dostojno čovjeka» i tješi riječima da ionako svi moramo umrijeti.
Začudo, «Staze slave» završavaju dosta neočekivano i razmjerno optimistično, dugom sekvencom u kojoj Dax sluša pripite vojnike koji u mjesnoj krčmi ispočetka grubo i vulgarno dobacuju zarobljenoj mladoj Njemici (glumi je Christiane Harlan, buduća gospođa Kubrick), da bi ubrzo zanijemjeli slušajući njezinu izvedbu njemačke narodne pjesme «Der treue Husar» / «Odani Husar». Isprva sugerirajući da je riječ o pijanoj i razuzdanoj rulji koja možda i nije zaslužila mnogo bolje od tragične sudbine koja ju čeka, redatelj postupno, dok se raznježeni vojnici suznih očiju djevojci pridružuju u pjesmi, jasno daje do znanja da je Daxovo zalaganje, kao i ono svakog čestitog i moralnog čovjeka, itekako smisleno i potrebno. Makar unaprijed bilo osuđeno na poraz, i makar se tko zna koliko puta potvrdila znana izreka Samuela Johnsona da je domoljublje posljednje utočište hulja.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
