| Author |
 Topic  |
|
stripofil
Senior Member
Croatia
1687 Posts
Member since 15/10/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 06/10/2013 : 20:43:12
|
Večeras u 21:25 na Novoj Tv, Gola istina (The Ugly Truth), r. Robert Luketic, SAD, 2009.
Sračunato prijevodno naslovljena «Gola istina» kao i kontroverzna bestseler-knjiga Nives Celzijus, romantična screwball komedija «The Ugly Truth» australskog Hrvata Roberta Luketica («Plavuša s Harvarda», «Za sve je kriva svekrva») priča je o atraktivnoj TV novinarki Abby Richter (Katherine Heigl). Ona je urednica jutarnje emisije namijenjene ženama, cura kaotičnog privatnog života koja ne uspijeva ostvariti skladnu ljubavnu vezu. Kad za suradnika dobije arogantnog Mikea Chadwaya (Gerard Butler), autora seksističkih priloga koji tvrdi da odlično poznaje muško-ženske odnose, Abby novog kolegu dočeka s otvorenim prijezirom. Ipak, Mike bi joj mogao pomoći u osvajanju naočitog susjeda, liječnika Colina (Eric Winter).
Tek osrednje, razmjerno tromo i prilično konvencionalno žanrovsko ostvarenje odlikuju poneka duhovita i zabavna situacija, mjestimice efektno poigravanje rom-kom klišejima, posveta klasičnom remek-djelu «The Awful Truth» Lea McCareya te raspoložena međuigra i uvjerljiva kemija između neodoljive Katherine Heigl («Zalomilo se», «Uvijek djeveruša, nikad nevjesta», serija «Uvod u anatomiju») i markantnog Gerarda Butlera («300», «P.S. Volim te», «Građanin opasnih namjera»). Nažalost, posve formulaična priča pati od manjka zbivanja i intrigantnijih detalja, a dojmove kvare i neinventivna režija i posvemašnja predvidljivost.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 06/10/2013 20:44:11 |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/10/2013 : 16:27:27
|
Večeras u 23:08 na HTV 1, Tri priče o nespavanju, r. Tomislav Radić, Hrvatska, 2008.
Kad je Tomislav Radić 2005. inventivnom socijalnom dramom «Što je Iva snimila 21. listopada 2003. godine» na pulskom festivalu osvojio četiri Zlatne arene, gotovo jednoglasni hvalospjevi kritike isticali su da se autor davnih remek-djela «Živa istina» i «Timon» na najbolji mogući način vratio svojim ishodištima. Uistinu, realizirana po uzoru na prerazvikanu dansku Dogmu 95, priča o emotivnoj tinejdžerici Ivi koja na svoj 14. rođendan poklonjenom video-kamerom bilježi svaki trenutak dana u kojem joj ocu u posjet stiže važan poslovni partner iz Njemačke, i u kojem će na vidjelo izbiti mnoge nesuglasice među roditeljima, naglašeno realističnim pristupom i hinjenim dokumentarizmom umnogome je podsjećala na «Živu istinu».
Jednako kao što se u «Živoj istini», u okrilju FAS-a realiziranoj storiji o emotivnoj glumici (fantastična Božidarka Frait) koja bezuspješno traži posao, naslanjao na poetiku francuskog novog vala i američkog neovisnog, dakako niskoproračunskog filma, a u za svega tjedan dana snimljenom «Timonu» nastavio suptilno analizirati intimne ljudske drame i egzistencijalne dvojbe, Radić je i u «Ivi...» spretno primijenio radikalna i rigorozna pravila Dogme 95. Premda su neki kritičari redatelju prigovarali zbog epigonstva, dramaturške prekonstruiranosti i razmjerne pretencioznosti, Tomislav Radić se «Ivom...» (ponovo) predstavio kao iskusan «stari vuk» hrvatskog filma, kao umješan redatelj koji prati trendove, koji je vješt u radu s glumcima i koji zna prepoznati i efektno uobličiti važne detalje iz životne svakodnevice. Svakako, bilo je zadovoljstvo zaključiti da je Radić, autor najdugovječnije domaće kazališne hit-predstave «Stilske vježbe», nakon izrazito dvojbenih 90-ih u kojima je potpisao anakronu adaptaciju romana «Luka» Antuna Šoljana, politički agitatorsku ratnu dramu «Anđele moj dragi» i nemušto socijalnu angažiranu komediju «Holding», opet u odličnoj formi. Zbog svega navedenog su i očekivanja od njegovog pretposljednjeg filma, tjeskobne psihološke egzistencijalističke drame «Tri priče o nespavanju», bila prilično velika.
Valja reći da, premda Radić neosporno nije razočarao, «Tri priče...» u kvalitativnom smislu predstavljaju korak natrag u odnosu na njegov prethodni film. Autor preglednom i gdjekad sugestivnom paralelnom montažom te naturalističkim prosedeom izlaže tri isprva naizgled međusobno nepovezane storije o nesanici, tri komorne intimističke priče o osamljenim, otuđenim, očajnim i izgubljenim ljudima. U najuspjelijoj od njih, mlada majka (Ecija Ojdanić), manekenka čiju osobnu dramu redatelj dodatno podcrtava «poružnjivanjem» i prištevima na licu, ne uspijeva smiriti djetešce koje grčevito plače, a taj je plač inicijator produbljivanja njezina latentnog i stalnog sukoba s posesivnom svekrvom. U drugoj priči, nesanica sredovječnog bračnog para (španjolska glumica Rosana Pastor i Dario Marković, filmski kritičar koji je glumački debi ostvario upravo u Radićevu «Holdingu») simptom je njihova nerazumijevanja i otuđenosti, te okidač za salve međusobnih optužbi i svođenje životnih računa. U trećoj, pak, pratimo predsmrtnu agoniju razočarane starice (Žuža Egreny), koja nesuvislim i nerazumljivim buncanjem radi svojevrsni završni račun svog života, da bi naposljetku skončala na pragu nužnika, nedaleko sobe u kojoj ljubav vode s njom rodbinski povezana mlada Španjolka (María Almudéver) i bezobzirni i egoistični mladić (Marinko Prga).
Kad u jednom trenutku na staričinu stolu ugledamo fotografiju supružnika iz Španjolske, jasno naslućujemo međusobne rodbinske veze svih protagonista Radićeve narativne i dramaturške slagalice. Pri tome je manji problem u toj slutnji, makar bi se bez spomenutih rodbinskih veza film doimao intrigantnijim i zanimljivijim, već u činjenici da su karakteri protagonista tek površno skicirani (djelomična je iznimka samo lik nesretne majke uplakanog djeteta), i svedeni na zbroj klišeja i stereotipa. Oni odsutno, površno i dobrano trivijalno verbaliziraju svoja emotivna i duhovna stanja (ne osobito uvjerljivi Marković i znatno sugestivnija Pastor), sebi u bradu nerazgovjetno mrmljaju o životnom razočaranju (Egreny) ili energiju gube na beskrajne, redundantne i besplodne svađe (Ojdanić), istodobno se nerijetko ponašajući i sasvim nelogično. Primjerice, nejasno je zašto arogantnom svekrvom progonjena majka odmah ne odluči nahraniti dijete i tako ga smiriti, već tome pribjegava tek u završnici, kada su sve karte na stolu i sve maske skinute. Također, sasvim se neuvjerljivim čini mogućnost da bi mlada Španjolka dobila slom živaca i zapala u neutješni plač zbog smrti majke supruga svoje sestre, dakle zbog smrti starice s kojom je u vrlo dalekoj rodbinskoj vezi.
Moguća objašnjenja o brizi za manekensku karijeru i možebitnom egoizmu prve, odnosno o neposrednom susretu sa smrću i nagloj svijesti o ispraznosti vlastite egzistencije druge protagonistice ipak ne drže vodu, već se nameće zaključak da je autoru sve potrebno ponajprije zbog stvaranja dramske tenzije i privida realno nepostojećih zbivanja. Manjak intrigantnijih događaja još je jedan ozbiljan nedostatak djela, ma koliko se Radić trudio montažnim rezovima stvoriti drugačiji dojam. On, naime, ipak nije Robert Altman odnosno Raymond Carver, i nije sposoban na temelju običnog curenja freona iz hladnjaka kreirati slojevitu obiteljsku dramu. Šutnja njegovih protagonista nažalost nije dostatno znakovita, plač djeteta je više iritantan nego uznemirujuć, a eksplicitna nagost aktanata (ne i punokrvnih aktera) doima se ponajviše igranjem na strategiju iznenađenja, ma koliko autor tvrdio da je «takav život». Za razliku od znatno superiornije «Ive...» taj se život u «Tri priče o nespavanju» doima prvenstveno kao konstrukcija pri stvaranju koje je Radiću nedostajao scenaristički supervizor i kreativna «desna ruka» Ognjen Sviličić. Uz njegovu suradnju storije o nesanici zasigurno bi bile zaokruženije i uspjelije djelo.
Film je u dva dijela na Dailymotionu:
http://www.dailymotion.com/video/xy5fdh_tri-price-o-nespavanju-2008-domaci-film-i-od-ii-deo_shortfilms |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
7432 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 07/10/2013 : 20:13:03
|
strašno volim Roberta Hosseina - sjajan je bio kao Fritz Haarmann u Dusseldorfskom vampiru, genijalan kao Rommel u bitci kod El Alameina i ono vjerojatno najjače uz Morriconeovu muziku u Profesionalcu - zapravo se nikad nisam nadao da ću ga vidjeti i u Angelique - hvala puno HRT 3 - neću pominjati ponovo NOIRE to neka drugi čine - ima vremena za hvaliti Giallo ciklus - možda još jedino da nastavite i sa Spaghetti westernima ako može i one Hosseinove ....ali ovo ovo vjerojatno nikako drugačije ne bih pogledao....
|
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 08/10/2013 : 00:09:59
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Večeras u 21:25 na Novoj Tv, Gola istina (The Ugly Truth), r. Robert Luketic, SAD, 2009.
jesi pogledao onaj njegov ovogodišnji film s Oldmanom i Fordom? zaboravio sam kak se zove. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12836 Posts
Member since 23/09/2005 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/10/2013 : 09:42:43
|
| Nisam gledao Paranoju. Bilo je ljeto, bio sam na "godišnjem" pa nisam morao, i tako. Navodno je prilično slab, da ne kažem sra..., pa ću ga pronaći na netu. Najtužnije je što mi je ovo prvi film s Fordom i Oldmanom kojem me ništa nije vuklo. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/10/2013 : 10:11:19
|
Večeras u 20:04 na HTV 1, Vlado Gotovac - moj slučaj, r. Bogdan Žižić, Hrvatska, 2008.
Dijelom temeljen na istoimenoj Gotovčevoj knjizi objavljenoj 1989. godine, dokumentarac "Vlado Gotovac - moj slučaj" redatelja Bogdana Žižića ("Kuća", "Rani snijeg u Munchenu", "Cijena života") realiziran prema ideji Marka Grčića slijedi kronologiju osobnog, profesionalnog i uzničkog curriculuma "hrvatskog Cicerona", pjesnika, filozofa, novinara i novinskog urednika, "čovjeka nadasve" koji je na vlastitoj koži zbog ljubavi prema domovini osjetio istinitost stiha "Bilo je lakše voljeti te iz daljine" Borisa Marune. Naime, za razliku od emigranta Marune, Gotovac je Hrvatsku volio izbliza, iznutra, bolja, ljepša i pravednija Hrvatska bila mu je vrhunaravni ideal čijem je utopijskom postvarenju posvetio čitav život. Da parafraziram Kranjčevića, "sve što je po njoj gazilo i po njegovom je srcu plesalo, njen rug je bio i njegov rug", a taj senzibilitet te iznimno prosvijećeno, beskompromisno i intelektualno superiorno domoljublje, kao i svijest o donkihotovskoj borbi s vjetrenjačama jednoumlja i totalitarizma, bili su razlozi što su Gotovčev habitus, osobni lik i umjetničko-društveno djelo neprekidno bili obilježeni određenom tragikom.
Nažalost, naglašavajući upravo tu tragičnu dimenziju Gotovčeve osobnosti, a u drugi plan stavljajući njegovu nepresušnu energiju, vitalan nepokoriv duh i životni optimizam, autori filma u određenoj mjeri stvaraju jednodimenzionalnu sliku neshvaćenog martira. Svakako, Gotovac jest bio martir, no to je bila tek jedna, zasigurno ne i najvažnija osobina njegovog životnog, umjetničkog i političkog poslanja. O tome jasno govore i njegove uvijek aktualne riječi "Znam što bih rekao pred smrt: čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje".
Tu je dio filma:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 08/10/2013 10:48:35 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2013 : 20:59:04
|
Večeras u 21:10 na HTV 2, Lov na Crveni oktobar (The Hunt for Red October), r. John McTiernan, SAD, 1990.
Markantni Marko Ramius (Sean Connery) iskusni je sovjetski mornarički časnik, zapovjednik prototipa sofisticirane nuklearne podmornice nazvane Crveni oktobar, koji jednog zimskog jutra 1984. godine odluči zanemariti više zapovjedi te uz suglasnost gotovo čitave posade iz Murmanska zaploviti prema američkim teritorijalnim vodama. Dok mornarima i osoblju Ramius objašnjava da je riječ o vojnoj vježbi, motivi tog njegovog čina ostaju nejasni i njegovom najbližem suradniku, kapetanu Vasiliju Borodinu (Sam Neill). Ramiusu je nedavno preminula supruga, pa postoji opasnost da je on mentalno nestabilna osoba koja želi započeti nuklearni rat. No mladi CIA-in analitičar Jack Ryan (Alec Baldwin) vjeruje da je Ramius itekako razuman čovjek koji pokušava prebjeći na Zapad, u što ne može povjerovati Ryanov šef, admiral James Greer (James Earl Jones). Između Ryana i Ramiusa ubrzo će započeti igra mačke i miša u kojoj će se na kocki naći sudbina čitavog svijeta.
Ovjenčan Oscarom za najbolju montažu zvuka, uz nominacije za najbolju montažu i zvuk, te nominiran za 3 nagrade BAFTA, izvrsni akcijski tehno-triler „Lov na Crveni oktobar“ redatelja Johna McTiernana („Umri muški“, „Posljednji dani raja“) najuspjelija je ekranizacija nekog romana nedavno preminulog majstora tehno-trilera Toma Clancyja. Clancyjeva sklonost hladnoratovskim intrigama i zamršenim zapletima s mnogo zagonetki i preokreta u slučaju ovog filma savršeno se poklopila s McTiernanovim osjećajem za vrlo sugestivnu i kronometarski preciznu režiju. Kao i u ostalim redateljevim djelima, cjelina počiva na hawksovski snažnim i kroz akciju profiliranim muškim karakterima, na dinamičnoj naraciji, na suspensu i dramskoj tenziji koji ne popuštaju ni u jednom trenutku, na izvrsnom snalaženju u skučenim interijerima podmornica koji bivaju iskorišteni i predočeni na optimalan način, te na raspoloženim glumačkim interpretacijama. Oskarovac i nekadašnji James Bond Sean Connery („Nedodirljivi“) sjajan je u ulozi istodobno autoritarnog i očinski blagog sovjetskog kapetana, a odlično mu sekundira Alec Baldwin (serija „Televizijska posla“) u svojoj probojnoj filmskoj roli. Zahvaljujući uspjehu ovog filma naknadno su ekranizirana još 3 Clancyjeva romana s Jackom Ryanom kao junakom, a u pripremi je i četvrti temeljen na tom liku i s Kennethom Branaghom kao redateljem. Zasebnu kvalitetu filmu daje impresivna glazba Basila Poledouirsa.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 10/10/2013 20:59:49 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2013 : 10:39:03
|
Večeras u 20:14 na HTV 1, Savršena formula (Limitless), r. Neil Burger, SAD, 2011.
Roman „The Dark Fields“ britanskog pisca Alana Glynna, objavljen 2001. godine, čitateljima je donio nepretencioznu no vrlo zanimljivu i pomalo subverzivnu priču odjevenu u zavodljivo ruho tehno-trilera. Kao protagonista predstavivši mladog reklamnog stručnjaka Eddieja Spinolu zaposlenog u maloj njujorškoj izdavačkoj kući, koji će se navući na novu eksperimentalnu drogu MDT-48 te zahvaljujući njoj neizmjerno povećati svoje intelektualne, kognitivne i kreativne kapacitete kao i sposobnosti učenja i logičkog povezivanja mnoštva informacija, Glynn je čitateljima ponudio intrigantnu moralističku priču premazanu slojem fantastike. U osnovi zapleta o egzistencijalnoj krizi antijunaka kojem će droga omogućiti strelovit karijerni uspon u svijetu financija, ali i suočiti ga s teškim problemima, psihičkom nestabilnošću i naposljetku izglednom smrću, tipična je storija o narkomanskoj ovisnosti. Efektno smješten u žanr trilera, roman „The Dark Fields“ je žanrovske okvire domišljato nadogradio egzistencijalnim, etičkim i romantičnim motivima s blagom dozom satire i jasnom subverzijom u samoj završnici kada Spinola, na televizoru prateći obraćanje predsjednika države javnosti, po pogledu, izrazu lica i ponašanju shvaća da je i on teški ovisnik o MDT-ju.
Nije stoga nimalo neobično da su se holivudski producenti odlučili na adaptaciju Glynnova romana koji se u određenoj mjeri nameće kao ready-made filmski scenarij. Dok priču filma izvornog naslova „Limitless“ potpisuje iskusna Leslie Dixon, među ostalim i scenaristica hitova „Gle tko to govori 2“, i „Gospođica Doubtfire – tatica u suknji“, te prepravaka „Afere Thomasa Crowna“ i „Laka za kosu“, režija je povjerena Neilu Burgeru, filmašu kojem je „Savršena formula“ četvrti redateljski projekt a koji se dosad istakao tek estetiziranom, stiliziranom i vizualno dojmljivom kostimiranom fantastičnom romantičnom triler-dramom „Iluzionist“. U filmskoj priči Eddiejevo prezime je promijenjeno u Morra (Bradley Cooper), a zanimanje copywritera zamijenjeno onim ambicioznog pisca mučenog nedostatkom ideja i kreativnom blokadom. Eddie živi u skromnom i neurednom stančiću, a zbog nedostatka ambicija i života na njezin račun upravo ga je odlučila napustiti djevojka Lindy (Abbie Cornish). No kad na ulici naleti na Vernona (Johnny Whitworth), nepouzdanog brata svoje bivše supruge Melisse (Anna Friel), Eddieju će se neočekivano ukazati slamka spasa.
Naime, Vernon dila tablete nove i još netestirane droge NZT koja navodno posjeduje čudesna svojstva i omogućuje 100-postotno korištenje mozga, pa tako i Eddieju ponudi jednu. Kad ju proguta, piscu će se odjednom otvoriti „vrata spoznaje“ te će shvatiti da zahvaljujući NZT-ju njegov mozak uistinu radi neusporedivo brže, da s lakoćom uči svjetske jezike i svladava matematičke zadatke, da je sposoban povezivati međusobno naizgled nespojive podatke i da je u stanju tijekom četiri dana napisati čitav roman. A NZT će mu omogućiti i da obnovi vezu s Lindy, koja je zadivljena ali i pomalo zabrinuta njegovom novom osobnošću, te da upozna tajkuna Carla Van Loona (Robert De Niro) koji će u njemu prepoznati zlatnu koku. Dakako, kao i svaki ovisnik ni Eddie neće znati za mjeru, pa će gutanje tableta uskoro početi uzrokovati ozbiljne prostorne i vremenske „rupe“ u njegovu sjećanju i svakodnevici, da bi on naposljetku posumnjao da je u pomaknutom stanju ubio prostitutku. Istodobno će se spetljati s opasnim gangsterom ruskog porijekla Gennadijem (Andrew Howard) te shvatiti da mu je na tragu nemilosrdni ubojica koji će ugroziti i Lindyn život.
Glavni nedostatak ovog filma leži u potpunom zanemarivanju intimne i egzistencijalne drame protagonista koji kao da nema savjest i kao da je cijepljen na bilo kakav osjećaj odgovornosti prema Lindy, drugima i samome sebi. Istina, on je isprva simpatičan gubitnik i marginalac koji će pod utjecajem NZT-a postati teški karijerist, no takva nagla transformacija ispočetka se ni po čemu ne može naslutiti. K tome, kako pod djelovanjem droge počinje vjerovati da je svemoćan, Eddie postaje manipulator koji ne previše ali ipak razmjerno bezobzirno iskorištava druge. Nema problema kad to radi sa svim mastima premazanim tajkunom Carlom Van Loonom u sigurnoj no pomalo manirističkoj interpretaciji Roberta De Nira, što vrijedi i za njegove suradnike, no postaje problematično kad je posrijedi Eddiejeva pretvorba u ženskaroša koji će ipak još uvijek voli Lindy. Upravo ti „božanski“ atributi koje protagonist stječe i kojih postaje svjestan, ambicioznijem bi autoru poslužili za njegovo slojevito psihološko i karakterno profiliranje, za elaboriranje mnoštva egzistencijalnih i etičkih motiva i dvojbi, kao i za očekivano tjeskobniji i mračniji ugođaj cjeline.
Praktički ničeg od toga nema u „Savršenoj formuli“, jer se sve iscrpljuje na poigravanju vizualnom dimenzijom djela i specijalnim efektima nepotrebno opterećenom, površnom i prvoloptaškom eksploatiranju dosjetke o pojedincu koji pod djelovanjem droge dolazi u mogućnost ostvariti sve snove. S druge strane, u cjelini je riječ o filmu vrlo solidnog ritma, pregledne, dinamične i prilično efektne režije, uredne dramaturgije u kojoj ne ostaje zanemaren nijedan sporedni i(li) epizodni lik, kao i lagane subverzivnost u završnici. Ta je subverzivnost a alegorijski elementi znatno su ublaženi u odnosu na Glynnov roman, i iscrpljuju se u sugestiji da američke visoke poslovne krugove i Wall Street napučuju žestoki narkomani i egomanijaci koji se igraju Boga. Zgodno, ali iz romana „The Dark Fields“ moglo se izvući mnogo više.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2013 : 10:59:20
|
Popodne u 15:01 na HTV 3, Mirisi, zlato i tamjan, r. Ante Babaja, Hrvatska / Jugoslavija, 1971.
Egzistencijalna drama o sredovječnim supružnicima Pjeri u Dragoj koji na jednom otoku skrbe o staroj Madoni.
Ona ih maltertira i ponižava, a tijekom 18 dana, koliki je raspon između dviju Madoninih nuždi, pratimo mirenje sa sudbinom razočaranog i rezigniranog Pjera.
Njega sjajno interpretira Sven Lasta, a u filmu u kojem Babaja tematizira egzistencijalnu izgubljenost i samoću, dodatno podcrtanima detaljem o izoliranosti otoka, uz efektno predočen odnos realnog i nadrealnog, središnji motiv je umiranje i truljenje, podjednako onih koji su na rubu smrti kao i onih formalno živih, a suštinski također mrtvih.
Babaja se kroz ritualizaciju i travestiju vjere satirično i parodično osvrće na religioznost, seksualnost je grčevita i također ritualizirana, naturalizam se efektno križa sa stilizacijama, a
Partnerica Svenu Lasti je izvrsna Milka Podrug Kokotović, a vlastitom probavom opsjednutu i grotesknu Madonu odlično tumači Ivona Petri.
Veliki modernist Babaja je bio vrlo spretan u adaptacijama intrigantnih literarnih predložaka (Carevo novo ruho, Breza, Izgubljeni zavičaj) s dominantnim obradama tjeskobnih i tragičnih egzistencijalnih motiva, a ovaj je film odlična potvrda tome.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
Croatia
7432 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 12/10/2013 : 11:09:19
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Popodne u 15:01 na HTV 3, Mirisi, zlato i tamjan, r. Ante Babaja, Hrvatska / Jugoslavija, 1971.
Egzistencijalna drama o sredovječnim supružnicima Pjeri u Dragoj koji na jednom otoku skrbe o staroj Madoni.
Ona ih maltertira i ponižava, a tijekom 18 dana, koliki je raspon između dviju Madoninih nuždi, pratimo mirenje sa sudbinom razočaranog i rezigniranog Pjera.
Njega sjajno interpretira Sven Lasta, a u filmu u kojem Babaja tematizira egzistencijalnu izgubljenost i samoću, dodatno podcrtanima detaljem o izoliranosti otoka, uz efektno predočen odnos realnog i nadrealnog, središnji motiv je umiranje i truljenje, podjednako onih koji su na rubu smrti kao i onih formalno živih, a suštinski također mrtvih.
Babaja se kroz ritualizaciju i travestiju vjere satirično i parodično osvrće na religioznost, seksualnost je grčevita i također ritualizirana, naturalizam se efektno križa sa stilizacijama, a
Partnerica Svenu Lasti je izvrsna Milka Podrug Kokotović, a vlastitom probavom opsjednutu i grotesknu Madonu odlično tumači Ivona Petri.
Veliki modernist Babaja je bio vrlo spretan u adaptacijama intrigantnih literarnih predložaka (Carevo novo ruho, Breza, Izgubljeni zavičaj) s dominantnim obradama tjeskobnih i tragičnih egzistencijalnih motiva, a ovaj je film odlična potvrda tome.
 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2013 : 11:16:48
|
Večeras u 20:05 na Novoj Tv, Sherlock Holmes, r. Guy Ritchie, SAD / Njemačka, 2009.
Nominiran za Zlatni globus za najbolju mušku ulogu (Robert Downey Jr.), akcijski triler bivšeg Madonnina supruga Guya Ritchieja ("Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške", "Zdrpi i briši", "RocknRolla") radikalno je drugačija i osuvremenjena interpretacija lika i djela glasovitog detektiva Sherlocka Holmesa, stvorenog u mašti sir Arthura Conana Doylea. Osim što je izuzetno oštrouman londonski detektiv koji ne voli kupanje i uživa u eksperimentiranju s drogama, Holmes je i punokrvni akcijski junak kojem pomaže podjednako okretni prijatelj doktor James Watson (Jude Law). A kad pomisli da je pogubljenjem majstora crne magije lorda Blackwooda (Mark Strong) okončao niz okrutnih ubojstava, Holmes će shvatiti da je time tek započeo njegov najteži slučaj u rješavanju kojeg će mu pomoći njegova stara konkurentica, atraktivna Irene Adler (Rachel McAdams).
Film ne baš pouzdanog Guya Ritchieja vrlo je zabavno, tendenciozno bizarno i eskapistički usmjereno ostvarenje koje je označilo redateljev povratak u formu, sve dok nije stigao znatno inferiorniji nastavak. Unatoč nedvojbenim nedostacima nepretenciozno i s primarnim zabavljačkim namjerama koncipirane cjeline, riječ je o djelu preciznog ritma čiji su glavni aduti slikoviti protagonisti stripovski karikiranih osobnosti, pomalo subverzivni humor koji gdjekad graniči s vulgarnošću, izuzetno dinamična naracija, konstantno proveden frivolni ugođaj, dojmljiva fotografija oskarovca Philippea Rousselota, naglašavanje ironijskog odmaka i bizarnih detalja te oslanjanje na razigrane interpretacije zvučne glumačke postave. Dakako, tu je i efektno scenografsko i ikonografsko rekreiranje razdoblja viktorijanske Engleske, s pripadajućim oslikavanjem nemorala, korumpiranosti, licemjerja i dekadencije vladajućih političkih krugova, mnoštvo atraktivnih i specijalnim efektima nakrcanih akcijskih sekvenci, kao i specifičan odnos prema literarnoj ostavštini sir Arthura Conana Doylea i prema njegovu znamenitom detektivu Sherlocku Holmesu, što se ljubiteljima literarnog Sherlocka možda i neće svidjeti.
Holmesa izuzetno raspoloženo utjelovljuje očekivano energični, nesputani i šarmantni Robert Downey Jr., kojem je navlačenje superherojskog odijela Iron Mana označilo prekretnicu u karijeri i novu glumačku afirmaciju. On vrlo duhovito, s razoružavajućim autoironijskim odmakom i s puno entuzijazma interpretira lik djetinje nezrelog i samoživog Holmesa koji tek u osnovnim crtama odgovara Doyleovu književnom junaku, a dvosmislena verbalna nadmudrivanja i fizički gegovi Sherlocka i njegovog nerazdvojnog druga doktora Watsona također su važan adut Ritchiejeva djela. Najveća mana filma krije se upravo u tome što Ritchie povremeno formu, spektakularnu akciju, stilsku razbarušenost i insistiranje na tjelesnom i verbalnom gegu pretpostavlja detaljnijem razrađivanju zapleta i slojevitijoj karakterizaciji likova hipertrofiranih osobina poput Holmesove neurednosti, neobuzdanog egoizma i sklonosti uživanju u opijatima. No to je zacijelo danak visokom proračunu i blockbusterskom potencijalu filma.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2013 : 11:31:41
|
Večeras u 22:25 na Novoj Tv Luzeri (The Losers), r. Sylvain White, SAD, 2010.
Akcijska pustolovina "Luzeri" ekranizacija je istoimenog stripa scenarista Andyja Digglea, koji se među ostalim afirmirao radom na serijalima "Swamp Thing", "Hellblazer" i "Daredevil", te crtača Marka Simpsona umjetničkog pseudonima Jock, koji je pak iskustvo stjecao suradnjom na serijalu "Sudac Dredd". Adaptaciju strip-serijala koji je od 2003. do 2006. godine izdavala kuća Vertigo, a koji se temeljio na izvornom stripu "Losers" kuće DC Comics, redateljski potpisuje anonimni Sylvain White, u čijoj se dosadašnjoj karijeri izdvaja tek treći i izravno na DVD distribuiran nastavak horor-serijala "Znam što si radila prošlog ljeta". Imaju li se na umu široj publici nepoznat stripovski predložak, neznano redateljsko ime i ne pretjerano zvučna glumačka postava u kojoj se kao atraktivnija imena izdvajaju ono privlačne Zoe Saldane, zbog računalnih efekata neprepoznatljive junakinje Cameronova megahita "Avatar", i markantnog Jeffreya Deana Morgana iz "Watchmen" i "Svi u Woodstock" (Idris Elba i Jason Patric nisu tog ranga), lako je zaključiti da su "Luzeri" nepretenciozno eksploatacijsko djelce prvenstveno namijenjeno videotečnoj odnosno kablovskoj distribuciji.
Aduti za gledanje ovog filma leže u neambicioznom i formulaičnom, no ipak dinamičnom, razmjerno šarmantnom i u dovoljnoj mjeri zabavnom variranju sto puta viđenog zapleta o skupini plaćenika, tajnih suradnika CIA-e zaduženih za najopasnije zadatke, koji shvativši da ih je zagonetni naručitelj opasnog zadatka u Boliviji pokušao ubiti, na nagovor nove atraktivne klijentice odluče krenuti u osvetu. Vođa petorice plaćenika grubi je i energični Clay (Jeffrey Dean Morgan), čovjek s osobitim osjećajem časti koji je tijekom akcije u Boliviji svoj i živote svojih ortaka bio spreman riskirati da bi spasio 25 djece koju su šverceri drogom i oružjem koristili kao kurire. Međutim, nakon što naručitelj čitave operacije Max (Jason Patric) hladnokrvno pobije djecu vjerujući da je eliminirao plaćenike, Clay i ostali tragičnu situaciju iskoriste da bi inscenirali vlastite pogibije. No kad ih nekoliko mjeseci kasnije lijepa Aisha (Zoe Saldana) pokuša privoljeti na osvetu Maxu, razočarane i pomalo izgubljene momke neće trebati dugo nagovarati. Istodobno, Max razornim novim oružjem zvanim Snuk planira teroristički udar na Los Angeles i izazivanje svjetskog sukoba.
Iz ukratko prepričanog sadržaja razvidno je da su "Luzeri" posve klišeizirano ostvarenje koje elemente zapleta obilno posuđuje od niza kultnih filmova, od "Kellyjevih heroja" i "Dvanaestorice žigosanih" do "Divlje horde" i recentnijeg hita "Tri kralja", te koje trivijalnu šund-priču koristi tek kao povod za gomilanje akcije, sirovog tjelesnog i verbalnog mačizma te u određenoj mjeri atraktivnih i pirotehnikom nabijenih specijalnih efekata. Režija Sylvaina Whitea je korektna i bez ikakvih autorskih nagnuća, zbivanja se odvijaju i na prestižnim svjetskim destinacijama poput Dubaija, a glumci svojim ulogama pristupaju raspoloženo i s laganim autoironijskim odmakom. Verbalni cinizam, spretnost u akcijskim sekvencama i hipertrofirani mačizam u skladu s kojim središnji par žestoku i krvavu tučnjavu nastavi podjednako žestokim seksom, jednako dobro leže Jeffreyu Deanu Morganu kao i Zoe Saldana. Ako ste željni ležerne, nezahtijevne i dovoljno inteligentne akcijske zabave s dozom humora, "Luzeri" su sasvim solidan izbor.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
46686 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2013 : 12:22:52
|
Ja sam ga obradio za HTV pa mi se učinilo nezgodnim da o njemu pišem i ovdje.
Ali da, film je odličan i toliko mučan da se jako teško gleda.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
46686 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 12/10/2013 : 12:29:55
|
slažen se da nije za svakog.
ali kraj je rasturačina teška. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla. Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u život |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 12/10/2013 : 17:16:59
|
kaj ovi na Novoj TV opet repriziraju?
Luzeri i Sherlock su već bili par puta.
možda Sherlocka opet pogledam pa da vidim hoću li promijenit mišljenje (al sumnjam)  |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/10/2013 : 12:51:35
|
Večeras u 00:17 na HTV 1 repriza od jutros, Demoni (Les diaboliques), r. Henri-Georges Clouzot, Francuska, 1955.
Jedan od najmračnijih psiholoških trilera svih vremena u režiji velikog Clouzota ("Nadnica za strah", "Gavran") priča je o Michelu Delasalleu (Paul Meurisse), ravnatelju derutnog internata i sadistu koji neprekidno maltretira krhku suprugu Christinu (redateljeva supruga Vera Clouzot) i ljubavnicu Nicole (Simone Signoret), učiteljicu koja radi s djecom. Kad obje shvate da im je dosta takvog života i Michela, Vera i Nicole odluče zajednički ga se riješiti. No ubojstvo neće ići po planu, jer će nakon omamljivanja tabletom, utapljanja u kadi i bacanja u školski bazen Michelovo tijelo zagonetno nestati, da bi učenici ubrzo počeli tvrditi da ga viđaju živog.
Ekranizacija romana Pierrea Boileaua i Thomasa Nercejaca ("Vrtoglavica", "Oči bez lica") maestralno je režirano, izuzetno sugestivno i dojmljivo atmosferično djelo koje ambijent starog internata sjajno koristi za građenje dojmljivog ugođaja ekspandirajuće tjeskobe. Kamera poput nijemog svjedoka bilježi zbivanja, likovi su impresivno slojevito karakterno profilirani, osobito s eskaliranjem njihovih psihičkih stanja u iracionalno, sjajno ih tumače oskarovka Simone Signoret ("Brod luđaka", "Vojska u sjeni"), Vera Clouzot ("Demoni", "Špijuni") i Charles Vanel ("Nadnica za strah", "Drž te lopova"), a u prikazu pretvaranja ubojica u žrtve do izražaja dolaze i Clouzotova ironija i gorčina. Remek-djelo koje se ne propušta.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/10/2013 : 13:05:40
|
Večeras u 20:00 na HTV 3, Bubnjevi duž Mohawka (Drums Along the Mohawk), r. John Ford, SAD, 1939.
Za dva Oscara nominiran vestern legendarnog Johna Forda adaptacija je romana Waltera D. Edmondsa,, priča o Gilbertu "Gilu" Martinu (Henry Fonda) i njegovoj supruzi Magdaleni "Lani" Martin (Claudette Colbert), koji se netom nakon vjenčanja 1776. godine, u vrijeme početka Američke revolucije, dosele u dolinu Mohawk smještenu na samom rubu teritorija opasnog istoimenog indijanskog plemena čiji pripadnici predvođeni zagonetnim bijelcem Toryjem Caldwellom (John Carradine) teroriziraju i ubijaju lokalno stanovništvo.
Realiziran u produkciji Darryla F. Zanucka, te uz scenarističku suradnju Williama Faulknera, Fordov je film izvrsno režiran, dojmljivom fotografijom Berta Glennona ("Poštanska kočija", "Rio Grande") i Raya Rennahana ("Kome zvono zvoni", "Dvoboj na suncu") snimljen, slikovitim karakterima napučen, detaljima bogat, redateljevim prepoznatljivim empatičnim humorom prožet i vrlo raspoloženo glumljen, a nosi ga za uloge stoika kao stvoren dvostruki oskarovac Henry Fonda.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 13/10/2013 13:06:29 |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
46686 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 14/10/2013 : 11:56:04
|
| Demoni su odličan film. jedino šta me nervira je da moran na minimum držat ton |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla. Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u život |
|
|
|
emirem
Advanced Member
10766 Posts
Member since 18/01/2010 |
Posted - 14/10/2013 : 12:14:15
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Bubnjevi duž Mohawka (Drums Along the Mohawk), r. John Ford, SAD, 1939.
 Bas neki dan nabavio ovaj film.... |
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!" |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
