| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 11/10/2013 : 08:58:17
|
Samotna ljubav
Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvoje vlasi-
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-
Poginut ću noćas i za dragom poć.
Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
Ljubav to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli.
Teško, teško onom koji voli-
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam - ko kamen.
Antun Gustav Matoš
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/10/2013 : 22:58:00
|
TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE
Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.
Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?
Prošli su k'o sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.
Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.
Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća-
i k'o što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.
Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.
I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.
Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče" tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss" i ja ću tako.
I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema-
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.
Sergej Jesenjin
Stihove kazuje Zrinko Kapetanić:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 13/10/2013 23:03:31 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/10/2013 : 00:10:03
|
Posmrtni marš klovnova
Kad umrem
bar sam siguran:
niko se neće dovući da mi pljune u lice.
Svi ćete mi odjednom biti prijatelji
i ko zna kakvo izmisliti priznanje.
Potpuno vas razumem:
mrtvi ljudi nisu zločinci,
nisu gadovi,
nisu ubice.
Smrt je - pomilovanje.
Smrt je najpristojniji način da se ode
bez pozdrava,
bez obećanja,
na miru.
Smrt je invalidnina herojima za amputirane lobanje
i nesanica pepela u kojoj duše trava vetrove ištu.
Odlaskom se znatno dobija:
plakatiraju čovekovo ime i prezime po uglovima
na malo finijem papiru
i svako vas čita,
čita,
kao da ste odjednom postali vrlo važna izložba
ili premijera u pozorištu.
Ako to mora da bude u nekakvu jesen,
- neka bude.
Zemlja ne menja boje kao trava i vetar.
Zemlja uvek miriše samo na presne ljude
uporno,
metar po metar,
uporno,
grudvu po grudvu,
zemlja je gluvonemo zgrušano veče
sasušeno i tamno kao pokojne lude.
Zemlja je veliki san o pticama krtica
i zvezdama crva
otečen,
i ako sve to baš mora da bude u nekakvu jesen,
- u redu,
neka bude.
Gledaću kako sunce nagriza drveću ruke
pa su dlanovi lišća ranjavi i krti,
a mostovi tegle na leđima topli vetar
što prve kiše najavljuje.
I ako već svi odlaze
po nekakvom zakonu pomirljivosti i umora,
učiniću to odjednom,
ne poštujući priglupe i svakodnevne smrti,
nestpljiv da doživim taj mrak
što mi se u zenice strmoglavljuje.
I smeškajući se,
a neću objasniti zašto se smeškam
i šta osećam
dok mi se u raznobojnim klikerima očiju
hiljadu svetlosti menja.
Morate već jednom shvatiti:
ja samo na sebe podsećam
ovako pijan od snova i proklet od poverenja.
Posle mene slobodno dišite
i vi
sa rukama od crepa,
i vi
sa rukama od kolača.
I prelamajte se u bezbroj nijansi
od crneod bele,
- nikad me nećete stići
jer bio sam drukčija prizma.
Ja sam
ispred nosa svih vrlo poštovanih pronalazača
prvi uspeo da patentiram
pod istim rednim brojem
osmeh zanosa
i cinizma.
Ja sam
ispred nosa svoje vrlo cenjene generacije
prvi išao da onjušim oblake
i prvi se namršten vratio.
I sad znam
da je mudrije učiniti korak van sebe
nego proći milione kilometara
u svojim grudima.
Inače,
bio sam pomalo vanbračno zaljubljen
u vetrenjače
i stanične restoracije
i pošteno sam,
čini mi se,
platio,
kiriju što sam živeo međ ljudima.
Nije mi žao
što sam ispao naivan
kao dimnjak - sanjalica
koji za života čeka da ga proglase za vulkan,
iako nisam bljuvao ni pepeo ni žar
put oblaka i ptica.
Ja sam večito cvetao plavo
i to bez razloga plavo
kao jorgovan
u blatu ispred kasapnica.
Ja sam mislio:
dobro,
razmrskajmo usijane čelenke o zid,
možda će se iz toga izleći nekakvi dani.
Ja sam mislio:
dobro,
sve grobare na baštovanski kurs,
možda ćemo naučiti
na kosti da kalemimo cvet.
Sad mi zbilja više ničega nije žao
i neću urlati
ni sliniti u rukav ako sutra neko
ko bude pozvan da nišani
- na mene prstom ne nanišani.
Pljujem ja pomalo na vas,
nadmeni budući.
Da se nismo ovako prljavi grizli i parili,
da nismo ovakvi nakazni pre vas krvarili
i sanjarili,
voleo bih da vidim na šta bi ličio
vaš okupani,
puderom posuti,
razmaženi svet.
Kad umrem,
samo će mi biti žao ptica,
jer sve vreme sam sanjao letove,
pa ono drugo za mene nije imalo
naročitog smisla i značenja.
A vi se nasmejte
kad spuste u raku velikog klovna
i njegove nerazumljive svetove
umorne od životnog šegačenja.
I neka sve prođe bez molitvi
i rodoljublja.
Uličarkama
donji veš od kaluđeričkih riza!
Nisam bio ni ikona,
ni vojnik,
ni gradonačelnik u provinciji
kome bone decu vaspitavaju.
Cirkusi su bili moja najveća ljubavi
moj najveći patriotizam,
i rađao sam se kad su ginuli,
a umro kad vaskrsavaju.
Vi možda shvatate:
bio sam tu
da vam prstom na usni napišem osmeh
i na trepavicama suzu u isti mah.
Bio sam razapeta čelična žica
između bivših koji sve lepo veruju
i budućih koji u svemu traže trik.
Po meni je igrala
balerina sa amputiranom nogom
i kišobranom u ruci,
i svima vam je zastajao dah.
Kažite hvala što se nisam prekinuo
i zgrušao vreme u crven krik.
Hoću da čujem taj aplauz
kojim ste dlanove raskrvarili
pod ogromnim šatorima neba
naduvenim od riđih vetrova što oluju obećavaju.
Jer pošteno je,
na kraju krajeva,
razumeti komedijaše koji su se zbog vas izmotavali,
iako su mogli da siđu u publiku
i da za svoje pare psuju i obožavaju.
Ako sve to mora da bude u nekakvo proleće,
- neka bude.
Belo od kiša
proleće je tek okrečena fabrika etiketa
na granama ispod kojih idemo.
Zalepite mi usput na čelo jedan list
i ništa više,
- ako se razumemo.
Ostalo može da ostane kao i kad sam disao.
Neka se lepršaju suknje i marame.
Nek neko nekom zariva nož u vrat,
i neko nekom i dalje šapuće: draga.
Neka izgleda kao da sam se vrlo učtivo
i diskretno udaljio
i u slivnike prospite svaki drugi smisao.
U desetoj sam leteo na mesec.
U dvadesetoj sam leteo na grudobrane.
U tridesetoj sam odleteo dovraga.
Na kraju:
ne umivajte me, molim vas.
Maramicom mi pokrijte lice
ako vam smeta moja budalasta maska.
I čegrtaljke u šake,
a onda:
orkestar,
molim jedan sasvim tihi jecaj!
Upalite sve ulične svetiljke i reklame
neka grad izgleda kao arena pre mog odlaska.
Zar ne primećujete,
gospodo i dame,
da smo u smrti opet nekako samo deca.
Vama će od našeg poslednjeg kikota
utrnuti rskavica u zglobovima,
a to je,
ustvari,
naša poslednja naivna šala,
poslednja salva crnog snega
po vašim licima sivim.
I ko zna,
mozda ćemo samo svoju prazninu dati na čuvanje
grobovima,
a mi ćemo ostati da se cerimo i naričemo
ovde negde u travi,
ovde negde u lišću,
ovde negde pod kamenom i dalje neverovatno živi.
Miroslav Mika Antić
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 01/12/2013 : 01:12:47
|
Noću,
dok ti spavaš,
moje srce bdije nad tobom.
Tebi se ništa,
ništa ne smije dogoditi.
Toliko, toliko te volim.
Jedino,
jedino s tobom
mogao bih plakati.
Mogao bih se smijati.
Opraštati i razumjeti.
Vjeruj mi.
Toliko,toliko te volim.
Od juče tek si tu i o tebi malo znam.
Ali mogu život svoj da ti dam.
Uz mene nađi mir,
nikad sumnju,nikad bol.
Moja ljubav bit će zalog za to.
Mila,
poklanjam ti svaki dan svog života.
Kada se moj san ostvari
i ti ćeš kao i ja biti sretna.
Toliko, toliko te ljubim.
Rade Šerbedžija Noću
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 03/12/2013 : 00:40:47
|
Znam, kao nepoznati u luku brod
Zalutala je moja duša u ove strane;
Znam da nikome nisam rod,
Da je trebalo da živim u druge dane.
Znam da sam tanki ptičiji glas
Koji se jedva iz daljine čuje;
Znam da sam trošni biljke stas,
Povijan vetrovima oluje;
Da nisam donela nikakvu novu vest,
Da ništa veliko svetu neću reći,
Da sve su reči moje samo ispovest
Ljudska tužna.
Ali niko na zemlji nije kao ja
Razumeo božje beskonačno delo;
Niko toliko šetao kad mesec sja,
Ni toliko slušao lisće svelo.
Niko nije voleo tako neke sitne
Stvorove, ni prostrana nebeska krila
Niko osluškivao tako nepobitne
Zakone božje. Samo sam ja bila
Stanovnik šuma i saputnik mrava,
I znala potoka i vetrova smer,
Znala o čemu priča livadska trava,
I šta oseća u grmu skrivena zver.
O, znam: ostaću sasvim nepoznata
Novom vremenu i novom kraju;
Ali mene poznaju sva nebeska zlata,
Oblaci, i bube, i šume mene znaju.
Potomstvu svome ispričaće laste
Da sam proleće pesmom predskazivala
I da sam uvek kad suton poraste
Na usamljenim stazama snivala.
Reke će moju sliku u sva mora
Razneti, i u sva jezera neznana,
Ptice će moju pesmu s mladog bora
Pevati kad mene ne bude jednog dana.
Desanka Maksimović |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 03/12/2013 : 00:44:25
|
Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam...
Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmogoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije pošlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose...
I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara...
"Zauvek?"- pitala je uplašeno...
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?
Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola?
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti koliko sam te voleo...
- Đorđe Balašević "Jedan od onih života" (odlomak)
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38103 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 20/12/2013 : 20:53:33
|
Krankšvester - Disko Rak
REFREN:
Neću prestat čagat sve dok ne
umrem od raka
Disko raka! Madfaka!
Baš me briga što sam takav, disko
floor će za mnom plakat
Za mnom plakat! Madafaka!
I. Verse
Jedva čekam subotu jer pičimo u
disko
Cijeli tjedan radim kao crnac,
trebam odmor hitno
Stalno mobitel mi zvoni, ekipa pita
šta ću cugat
Ja ću apsint, ti ćeš konjak, on će
donijet nešt za pljugat
Rugat idemo se van, prije toga u
moj stan
Žderat ćemo gljive, takav sjeban
čekat dan
Krećemo do kluba jer me čeka
plesni podij
Kad me vide svi unutra odma nude
nešt za popit
Roknem jednu kratku s nogu i
zategnem si pertle
Počnem svoju čagu na hit od David
Guette
Nađe se i seljak koji želi sa mnom
betlat
Kad mi vidiš prvi korak care, morat
ćeš odjebat
Bolje odi mi po cugu, nemoš ništa
kad me krene
Volim kad svi naprave krug oko
mene
Skinuo sam majicu i sad sam gol
do pasa
Nakon sedam sati čage znojan, čeka
me terasa
REFREN
II. Verse
Cijeli tjedan radimo i molimo se
Kristu
U subotu nas nađi kako plešemo
u disku
Domovina je tamo gdje je zabava
i ples
Pokopaj me na flooru nek mi tamo
bude lijes
Obuko sam svoje disko patike pa
moram
Bustati taj move i postati kralj
floora
Ne bih mogo živjet da mi netko
uzme disko
Odmah bi se ubio na drogu novce
spisko
Moro bih se upucat u srce nož si
zabit
Jer što je nekom kisik za mene je
clubbing
REFREN
III. verse
Neću prestat čagat ni da otpadnu
mi noge
Kao što nisam presto žderat kad
sam osto bez zubi od droge
Samo poslušaj me Bože, imam
jednu jedinu želju
A to je, da posjetim svaki disco
club na ovom planetu
Ples je moja vjera, plesni podij kao
crkva
Što je fratru crna halja, to su za
mene hlače mrkva
Daj DJ-u budi prijatelj, ispovijedaj
mi dušu
Reć ću ti sa pokretima stvari što
me muču
Kad sam bio dijete, rekao sam tati
DJ mi je otac, a klub je kao mati
Tu sam diplomirao, smjer diskologija
Sett je disko zvijer, kralj plesnog
podija
Da me pitaš što bih rađe, pleso ili
dis'o
Reko bih ti brate, meni je to isto
REFREN
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 09/01/2014 : 11:14:52
|
Nema posebnog topica, pa evo ovdje.
Nekoliko razmišljanja i bilješki velikog Émila Ciorana iz knjige "E. M. Cioran, Bilježnice 1957-1972" objavljene 1997. godine.
Jučer u vozu od Compiègnea do Pariza. Preko puta mene djevojka (devetnaest godina) i mladić. Nastojim se oduprijeti zanimanju za djevojku, za njenu ljupkost, i da bih to postigao, zamišljam da je mrtva, da je leš u raspadanju, njene oči, obrazi, nos, usne, sve je trulež. Ništa ne pomaže. Draž kojom zrači i dalje djeluje na mene. To je čudo života.
Već dvadeset i pet godina živim po hotelima. To je prednost: nigdje nije stalno. Ni do čega vam nije stalo, vodite život prolaznika. Osjećaj da ste uvijek u odlasku, opažaj sasma privremene stvarnosti.
Bez dosade ne bih imao identitet. Kroz nju, radi nje omogućeno mi je da se upoznam. Da ja nisam nikad osjetio, nikad za nju znao, ne bih bio ono što jesam. Dosada znači susret sa samim sobom – otkriće vlastite ništavnosti.
Pisati za mene znači osvetiti se. Osvetiti se svijetu, sebi. Skoro sve što sam napisao proizvod je osvete. Dakle, olakšanje. Kad bi nekim čudom nestalo želje za osvetom, gotovo bi svi ljudi bili žrtve do tada nepoznatih duševnih bolesti. Zdravlje se za mene sastoji u agresiji. Ničega se toliko ne bojim koliko tonjenja u spokojstvo. Napad je dio uvjeta moje ravnoteže.
Ljekar kojeg sam jučer posjetio zbog svoje utrobe pita me ''pomišljam li na samoubojstvo''. ''Čitav život samo o tome mislim'', odgovorio sam. Pogledao me zadovoljno, hoću reći neotesano.
Što je grižnja savjesti? To je želja da sebe okrivimo, užitak samoproždiranja, želja da se vidimo i osjećamo mračniji od prirode.
Kad smo sami, čak i ne radeći ništa, nemamo osjećaj da gubimo vrijeme. Ali ga gotovo uvijek gubimo u društvu. Nemam što reći? Nije važno! To ništa je stvarno, plodno, jer nema jalovog razgovora sa samim sobom. Uvijek se nešto pojavi, pa bilo to i samo nadanje da ćemo pronaći sebe jednoga dana.
Ima toga još u izvacima iz knjige objavljenima na e-novinama:
http://www.e-novine.com/kultura/kultura-knjige/96696-Ispljuvak-Satane.html
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mcn
Advanced Member
Croatia
6666 Posts
Member since 28/12/2002 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38103 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 09/01/2014 : 18:14:14
|
Posto sam nisam neki fan hio hopa i rapa (tek koji De La Soul, RATM ...), cudno mi je da su mi se ovi Slavonci dobro poklopili. Mozda je to zasluga bas otkacenih (ali dobro smisljenih) tekstova ... ali kojih ne bi dao klincu da ih slusa/cita. :D
A ovaj Disko rak je stvarno vrh. Uvijek me nasmije, zbilja simpaticno slozeno. :)
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/01/2014 : 15:10:27
|
Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao naranča
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39. kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I molim Vas ako me tko traži
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
Odlazeći da se počesljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da će jos biti mladosti
Ali ne više ovakve u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša
Kao sto već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 12/02/2014 : 01:08:17
|
Tri nonice
Drago Gervais
Tri nonice stare
pred kućun su stale
i kritikale.
I Katu, i Pepu, i Jelu,
i Toncu debelu.
Jedna da j' takova,
druga onakova,
jedna bi se rad ženit,
druga se zna lenit,
treća sve zafraja
četrta da ne vaja.
A svet da se j' pokvaril,
i prvo da j' boji bil.
Tri nonice stare
su kritikale
od osme do polna.
A kad je polne zvonilo,
jednoj je doma poć bilo.
Su dve ustale
i nju kritikale.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 18/02/2014 : 01:01:13
|
Gornjogradski književni festival
ČITAM BEZ ZAMUCKIVANJA
Mala, život je sasvim jednostavna pojava. Kroz ovo godina što sam ga koristio, naučio sam ga i čitati. Čitam bez zamuckivanja. Nije život slučajan. Ni riječi ne mogu biti slučajne, njima se može objasniti i neobjašnjivo.
No Mala, i prešućeno zna reći dovoljno. Naravno, bitno je tko odšuti. Samo ti šuti i dalje. Za usne uzmi led kada sipaš piće. Lakše ćeš odšutjeti kada ti led bude milovao usne. Hladnoća tjera na šutnju. A kada već šutiš, ‘ajmo šutjeti zajedno. Smijem li ti se pridružiti? Za početak, prešutjet ćemo ono vino i onaj sir, možemo i grožđe… nismo to stigli ispričati. Kao ni bezbrojne druge priče. Znam da ćemo onda prešutjeti i onaj mračni ugao u tamo nekom klubu, sjećaš se? E tu sam priču zaista želio ispričati. Nije se imalo kad. A da šutimo o kuhinji? Ono kad ti se prišuljam s leđa dok pripremaš večeru, nogom gurnem vrata, znaš ono… to se ne šuti dugo. Hajde da šutimo i o onoj ogradi uz koju te stisnem, primim za kosu, pa onda… znaš već. Znaš li ti Mala koliko toga mi možemo odšutjeti? Jedan cijeli život, ukoliko ne želimo nešto preskočiti. A kada sve odšutimo, možemo šutjeti i ni o čemu. Kao da šutnja baš mora imati temu.
Sutra sam mislio, Mala, stavit ću ploču na gramofon, da se beskonačno ponavlja i ljubit ćemo se dok nam se jezici ne izližu, dok pjevač ne promukne. Mislio…
Znaš Mala, nije bilo uzalud, imali smo nadu. Nije to malo. Nada je luksuz, rekao je Pjesnik. Tek kada iščezava, vidiš koliko je draži bilo u njoj. Naša se nada nezaustavljivo pretvara u san. No, i san može biti dio jave ako se ne budiš prečesto.
A ja? Ja sanjam širom zatvorenih očiju i sasvim dobro podnosim smrt. Svoje sam ružne snove odavno presanjao. Ostali su mi još samo oni lijepi.
Darko Biljanović (18.3.1965 – 14.2.2014)
http://radiogornjigrad.wordpress.com/2013/10/15/gornjogradski-knjizevni-festival-autonomija-i-estetika/
Neka su prijateljstva toliko dugotrajna, lagana, lijepa, beskonačna jer se ne završavaju niti smrću. Dragi Darko, zauvijek bih žalila sada da ti nisam rekla koliko si mi snage pružao svojim primjerom kako biti snažan, uporan i svoj. Zauvijek bih žalila da ti nisam rekla koliko sam ponosna što te imam za prijatelja i koliko sam ponosna na tebe i tvoju predivnu djecu. Više nisi tu da mi odgovoriš, ali to ne znači da te nema. Ti se ne završavaš. Ostaješ beskonačan u svojoj djeci i svakome od nas čije si živote dotakao i oplemenio.
Sad bi se nasmijao na ovo - zar si trebao baš umrijeti da ti se konačno obratim sa Ti?! |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 04/07/2014 : 23:23:44
|
Već me panika ulovila, htjela sam dignuti uzbunu, nigdje ga nije bilo, nisam ga mogla naći, inače nikada ne uspijem ništa pronaći u opciji search i stvarno ne želim da se to ponovi..heh. 
Nemam trenutno ništa na pameti za ovdje ali se vratim uskoro, moji koferi su puni knjiga požutjelih stranica i papira s omiljenim pjesnicima..
 |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 18/07/2014 : 00:25:24
|
RIVER
by Carl Johnson
Rich juice through your artery gushes,
Nourishing lifeblood to the land.
Mountain glacier to plains it rushes.
A force nothing can withstand.
Digging deep the ground to make your path,
Carrying rich soil to delta blackland,
Flowing smoothly or roiling in wrath.
Driven by nature’s mighty hand.
Cutting through the planet’s ancient rock,
Deep and curving through the earth,
No walls of granite can your run block,
While giant canyons you give birth.
Therefore I will mix my life with yours.
Let us blend and become one.
For my woes you have the cures.
I will embrace you and be done. |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 10/08/2014 : 00:49:18
|
#O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio, ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.
Neću im reći da li iz osame,
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo volelo;
niti srce naše
da li nas je radi nas
ili radi drugih
kadgod bolelo.
Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao
u sazvežđe žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.
Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke
smeha voleli smo više
od šuma suza.
Neću im reći ni jedan slog jedini,
šta je moglo, ni da li je moglo nešto,
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vek;
ni da li je otrov ili lek
ovo što je došlo
onome što je bilo.
Nikome neću reći kakva se
zbog tebe pesma događa
u meni večito:
da li opija toplo
kao šume naše s proleća;
ili tiha i tužna
ćuti u meni rečito.
O, nikome neću reći
da li se radosna ili boleća
pesma događa u meni.
Ja više volim da prećutane
odemo ona i ja
tamo gde istom svetlošću sja
i zora i noć i dan;
tako gde su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gde je od istog večnog tkiva
i čovek i njegov san.
Desanka Maksimović – Naša tajna
 |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 10/08/2014 00:50:44 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 12/08/2014 : 01:48:43
|
Leonard Cohen meets Tom Waits 4 Irish Pub sing along
from Paul Lawrence's 2009 CD "Drinking Songs & Songs of Protest".
"This Image of You"
Deep in my heart
Is this image of you,
and it won't fade away
no matter what I do.
I tried all kinds of poisons,
smoked everything I could smoke too;
they left me blinded to the world
but not this image of you.
I tried liquor and cactus,
exotics herbs and a mushroom brew;
I got away to other dimensions,
but not away from this image of you.
I tried becoming a scientist,
constructing a perfect world view;
but every formula I contrived
added up to this image of you.
I tried extreme climates,
pleaded insane just to try something new;
years in a dark cell,
that I shared with this image of you.
Each morning I bid it hello,
Each evening I kiss it good-night too;
and in each dream I dream as I sleep
roams wild this image of you.
So now I get on with my life,
--what else can I do?
In my head my work and my memories,
and in my heart, this image of you.
Deep in my heart
Is this image of you,
and it won't fade away
no matter what I do. |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 12/08/2014 01:50:31 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/10/2014 : 01:05:47
|
Tko sam? Što sam?
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
Sergej A. Jesenjin
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Vani su padali pijanci umjesto snijega
