forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Umjetnost
 Vani su padali pijanci umjesto snijega
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 7

Just_Charlie
Advanced Member



8577 Posts

Member since 07/01/2008

Posted - 22/04/2013 : 02:49:39  Show Profile Show Extended Profile  Visit Just_Charlie's Homepage  Send Just_Charlie a Private Message  Reply with Quote
UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj!
U smrti se sniva.

Matoš

~ Prvo suputnik onda put ~
Go to Top of Page

Poli
Advanced Member



Slovenia
37275 Posts

Member since 26/10/2007

Posted - 08/05/2013 : 20:22:06  Show Profile Show Extended Profile  Send Poli a Private Message  Reply with Quote









Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
Go to Top of Page

Just_Charlie
Advanced Member



8577 Posts

Member since 07/01/2008

Posted - 12/05/2013 : 01:44:15  Show Profile Show Extended Profile  Visit Just_Charlie's Homepage  Send Just_Charlie a Private Message  Reply with Quote



Zna li ovdje i'ko srecu pisati
je l' neko cuo za ljubav danas
mozda je vaznije znati brisati
ono sto je davno ostalo iza nas

Ne mogu se sjetit' svoje prve pjesme
poljubaca dragih lica
nema ni tebe ni stare cesme
ne sjecam se mora ne sjecam se ptica

Nista nije kao sto je bilo
al' ce ipak jednom biti
znam nema leta s jednim krilom
treba vrijeme da nam spoji niti

Ni u tvome srcu ljeta vise nema
u tvojoj kosi ne mogu biti so'
obala je pusta i bura se sprema
gdje nas je vrijeme odnijelo

samo je vino ostalo..

~ Prvo suputnik onda put ~

Edited by - Just_Charlie on 12/05/2013 01:45:10
Go to Top of Page

mladjo
Advanced Member



Croatia
20013 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 12/05/2013 : 02:03:02  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Boa - Tako lijepa

Tako lijepa
Tako lijepa

Sada kad je mlada
ona ima velik dar

Njeni poslovi su važni
njezin posao je čar

Sada kad je mlada
ona dopušta si sve

Sad je imaš, sad je nemas
nikad ne zna se kod nje

Tako lijepa
Jedna od onih što kvare san

Tako lijepa
Bolje pogledaj ju sam

Ogledalo joj treba
to ogledalo zna sve

Njene tajne kasnih sati, njene željne uzdahe
i svi jastuci od svile paze njezin nježan ten
trebalo bi na njih leći, bas je šteta što nisam njen

Tako lijepa
Jedna od onih što kvare san

Tako lijepa
Bolje pogledaj ju sam


COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Advanced Member



Croatia
20013 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 12/05/2013 : 02:07:01  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Boa - Tko zna kud ideš

Tada spuštao se mrak
nedjelja je, sjetan sat
zar mi treba bolje

Gutljaj vina, dim il' dva
neka tiha muzika
zar mi treba bolje
za snove

Stare slike, osmijeh njen
sad ću nestat bar za tren
zar mi treba bolje
za snove

Tko zna kud ideš
kad noću bdiš
ili roniš u tišinu
ili vidiš iznad svih

Netko reče "Sve je čas"
drugi reče "Ne za nas"
zar mi treba bolje

Tražim svijet po ukusu
gorak šećer dobivam
zar mi treba bolje
za snove

Tko zna kud ideš
kad noću bdiš
ili roniš u tišinu
ili vidiš iznad svih

Tko zna što sanjaš
možda onaj dan
kada znali smo se dobro
kad nisam ti bio stran


COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

mladjo
Advanced Member



Croatia
20013 Posts

Member since 15/04/2007

Posted - 12/05/2013 : 02:12:03  Show Profile Show Extended Profile  Send mladjo a Private Message  Reply with Quote
Boa - Za vezu je potrebno dvoje

Oh, volim te, tako strastveno...
I uzimam te sasvim prirodno...
I mjesec mi je svjedok da sam htio biti tvoj...
al' zbog mene to je propalo
Jer ti si dobro dijete...

Za vezu je potrebno dvoje...
Za strasti je potreban bol...
Oblaci sami ne plove...
Treba im ludi vjetar...

Ne shvaćaš me, za te nisam ozbiljan...
Tebi smiješne su moje iluzije...
A kad istina dojadi gdje češ naći zaklon svoj?
U sjećanju, kada bio je jedan...
Ali nije bio tvoj...

Za vezu je potrebno dvoje...
Za strasti je potreban bol...
Oblaci sami ne plove...
Treba im ludi vjetar...

Što želiš kad previše imaš?
Što misliš kad previše znaš?
Dal' osjećaš zov naših dana?
Dal' osjećaš život u nama?

Oh, volim te, tako strastveno...
I uzimam te sasvim prirodno...
I mjesec mi je svjedok da sam htio biti tvoj...
al' zbog mene to je propalo
Jer ti si dobro dijete...

Za vezu je potrebno dvoje...
Za strasti je potreban bol...
Oblaci sami ne plove...
Treba ima ludi vjetar...

Što želiš kad previše imaš?
Što misliš kad previše znaš?
Dal' osjećaš zov naših dana?
Dal' osjećaš život u nama?


COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero

Go to Top of Page

Just_Charlie
Advanced Member



8577 Posts

Member since 07/01/2008

Posted - 05/07/2013 : 01:51:08  Show Profile Show Extended Profile  Visit Just_Charlie's Homepage  Send Just_Charlie a Private Message  Reply with Quote


Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukcijim pokretima i navikama
Jer jos ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice
I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines


Dugo je pripremano nase poznanstvo
I onda slucajno uz vrucu rakiju
I sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja
Tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
Prostakuso i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba objesena u zraku kao naranca
Kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovicka
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko trazi"
Ne daj se Ines


Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta
Ne daj se Ines


Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da ce jos biti mladosti,
Ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost tesko pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno

A ponovo pocinje kisa,
Kao sto vec kisi u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se mijesaju
Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo setnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines

~ Prvo suputnik onda put ~
Go to Top of Page

Just_Charlie
Advanced Member



8577 Posts

Member since 07/01/2008

Posted - 05/07/2013 : 01:53:57  Show Profile Show Extended Profile  Visit Just_Charlie's Homepage  Send Just_Charlie a Private Message  Reply with Quote
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer: "Noć je posuta zvezdama,
trepere modre zvezde u daljini."
Noćni vetar kruži nebom i peva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a ponekad je i ona mene volela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva,
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripasće drugome. Ko pre mojih poljubaca,
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
lako je to poslednja bol koju mi zadaje
i poslednji stihovi koje za nju pišem.
- Pablo Neruda

~ Prvo suputnik onda put ~
Go to Top of Page

Sneaksie Thiefsie
Advanced Member



4199 Posts

Member since 22/04/2008

Posted - 04/08/2013 : 12:08:42  Show Profile Show Extended Profile  Send Sneaksie Thiefsie a Private Message  Reply with Quote
Branko Miljković
Go to Top of Page

velka031
Advanced Member



Croatia
16846 Posts

Member since 18/03/2010

Posted - 05/08/2013 : 22:43:54  Show Profile Show Extended Profile  Send velka031 a Private Message  Reply with Quote
quote:
Originally posted by Just_Charlie

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer: "Noć je posuta zvezdama,
trepere modre zvezde u daljini."
Noćni vetar kruži nebom i peva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a ponekad je i ona mene volela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva,
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripasće drugome. Ko pre mojih poljubaca,
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
lako je to poslednja bol koju mi zadaje
i poslednji stihovi koje za nju pišem.
- Pablo Neruda





To je pjesma...
Go to Top of Page

Just_Charlie
Advanced Member



8577 Posts

Member since 07/01/2008

Posted - 06/09/2013 : 00:33:21  Show Profile Show Extended Profile  Visit Just_Charlie's Homepage  Send Just_Charlie a Private Message  Reply with Quote


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Jacques Prevert

~ Prvo suputnik onda put ~
Go to Top of Page

Just_Charlie
Advanced Member



8577 Posts

Member since 07/01/2008

Posted - 06/09/2013 : 00:58:15  Show Profile Show Extended Profile  Visit Just_Charlie's Homepage  Send Just_Charlie a Private Message  Reply with Quote
Alphonse de Lamartine: Jezero

Zar gonjenima uvijek novim obalama,
u vječnu noć, ko` bespovratni san,
u more ljeta bacit nije dano nama
sidro bar na dan?

O jezero, tek jedna godina što prođe,
a tu, gdje nju je svaki očekivo val,
gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dođe
sa mnom sjest na žal.

Udaralo si šumno o visoku stijenu
nagrizajući ko` i sad kamen krut,
a vjetar s tvoga vala nosio je pjenu
sve do pred njen skut.

Dal` pamtiš kad smo došli jedno veče,
a s neba na val tamni rosio je muk,
tek iz daljine, ko` da veslo vodu siječe
ču se skladni zvuk.

Najednom divna riječ se dragoj usni ote,
a obala se ozva jekom isti čas,
a val bje tih dok drag i pun ljepote
drhtnu njezin glas:

"O vrijeme stani čas, nek` malko dulje traje
let tvoj nesnosan!
Da užijemo sve do kraja što nam daje
najljepši naš dan.
Ta nesretnih je dosta što im preko mjere
dug je taj tvoj čas.
Za njihov dan se skrbi što ih patnjom ždere -
pusti, sretne, nas".

A ja zaludu molim vrijeme neka stane -
bijeg je njegov živ.
Ja velim noći: "Lakše, al` sjaj zore rane
već je razbi siv.

Tad volimo se! Nek` to vječnost bude mala:
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
prolaznici mi.

O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
kad ljubav plavi nas ko` svježa kiša tlo
zar brzo nestat mora kao što će proći
dan što nosi zlo?

Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote, neće l` opet dati
čas taj tako drag?

O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama
sad raskida naše dane, recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratit nama,
taj oteti dar?

O jezero, o spilje, mračna šumo , stijene
vas vrijeme štedjet i pomladit ima moć!
O prirodo sačuvaj barem uspomene
na tu divnu noć!

Pa bilo to u tvome miru ili buri,
o jezero, u humku kao sijena plast
u tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
gledaju tvoj rast!

Pa bilo to u lahoru il` treperenju lista,
u šumu vode što ga žal udvaja tvoj.
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
i sjaj motri svoj.

I neka povjetarac, trska što se njiše,
i zrak tvoj ugodan ko` mirisava so,
nek` progovori sve što čuje,vidi, diše:
"Ljubav bješe to".

~ Prvo suputnik onda put ~
Go to Top of Page

Just_Charlie
Advanced Member



8577 Posts

Member since 07/01/2008

Posted - 07/09/2013 : 23:56:25  Show Profile Show Extended Profile  Visit Just_Charlie's Homepage  Send Just_Charlie a Private Message  Reply with Quote
Daffodils

I wandered lonely as a cloud
That floats on high o'er vales and hills,
When all at once I saw a crowd,
A host, of golden daffodils;
Beside the lake, beneath the trees,
Fluttering and dancing in the breeze.

Continuous as the stars that shine
And twinkle on the milky way,
They stretched in never-ending line
Along the margin of a bay:
Ten thousand saw I at a glance,
Tossing their heads in sprightly dance.

The waves beside them danced; but they
Out-did the sparkling waves in glee:
A poet could
not but be gay,
In such a jocund company:
I gazed--and gazed--but little thought
What wealth the show to me had brought:

For oft, when on my couch I lie
In vacant or in pensive mood,
They flash upon that inward eye
Which is the bliss of solitude;
And then my heart with pleasure fills,
And dances with the daffodils.
William Wordsworth

~ Prvo suputnik onda put ~
Go to Top of Page

mr murdoc
Advanced Member



Switzerland
14557 Posts

Member since 02/01/2006

Posted - 08/09/2013 : 00:13:08  Show Profile Show Extended Profile  Send mr murdoc a Private Message  Reply with Quote
Tu stvar sam morao nauciti napamet da bi mi profesorica engleskog dala najvecu mogucu zavrsnu ocjenu.
Mada sam bio daleko najbolji u klasi..to je bio njen ultimatum.
Dugo sam bio ljut na profesoricu..danas vidim da vise nisam.

“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 20/09/2013 : 21:07:31  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Mala kavana


Mala kavana, treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?


Dobriša Cesarić

Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 21/09/2013 : 21:32:29  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Samoća


Samoća je poput kise,
U veceri iz mora se dize,
Iz ravnica pustih i dalekih stize,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svjetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
I kad se tijela sto nisu nista nasla,
Razocarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće…


Rainer Maria Rilke



Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...

Edited by - Johnny Difool on 21/09/2013 23:58:32
Go to Top of Page

Just_Charlie
Advanced Member



8577 Posts

Member since 07/01/2008

Posted - 23/09/2013 : 00:24:07  Show Profile Show Extended Profile  Visit Just_Charlie's Homepage  Send Just_Charlie a Private Message  Reply with Quote
Moje misli postanu stihovi
kada ih usnama zapišem na tvojoj koži.
Golica te poezija,
ne znaš kud bi iz kože od lepote,
a ja ne mogu da te se načitam.
Na tvojoj koži završe ludosti
koje mi padnu na pamet
dok mi nedostaješ
i dok priželjkujem
da priželjkuješ nove stihove.
Moje misli nežnije su na tvojoj koži
nego u mojoj glavi.
Razliju se po tebi, kroz pore u tebe uđu,
pa moja poezija na tebe miriše.
Udišem te dok te pišem i dok te čitam.
Glasnije, kažeš, a ja te molim da me ućutkaš,
jer me je ponekad strah da neću preživeti poeziju,
koja nastane kada moje misli dotaknu tvoju kožu.

G. Tadić

~ Prvo suputnik onda put ~
Go to Top of Page

Just_Charlie
Advanced Member



8577 Posts

Member since 07/01/2008

Posted - 23/09/2013 : 00:36:40  Show Profile Show Extended Profile  Visit Just_Charlie's Homepage  Send Just_Charlie a Private Message  Reply with Quote
Opet si mi na rubu oka,
al’ ne dam da sklizneš,
jer ne znam koliko te je u meni ostalo
i da li ćeš još nekad izaći mi na oči
da ponovo ne dopustim da sklizneš,
a da jedva čekam da mi usne dotakneš.
Koliko snage u jednoj kapi tebe.
Znam kroz šta si prošla na putu do mog oka,
ali ne znam odakle si krenula i šta ti je cilj,
osim da me nateraš u beg od tebe i od sebe
i da ne znam više da li ti se radujem, ili te se bojim,
da li imam snage da podnesem čupanje srca na živo,
da li te bar malo volim, da li sam te ikada voleo...

Na vrh jezika si mi, a ćutim.
Šta da kažem? Ko bi me slušao?
Ja, koji sam te znao,
ne mogu više da slušam o tebi,
jer ne smem da verujem da si postojala.
Nije to bila ljubav, već ti.
Ljubav dođe i prođe, a ti si samo došla.

Goran Tadić


~ Prvo suputnik onda put ~
Go to Top of Page

noemis
Senior Member



Serbia
1320 Posts

Member since 11/05/2010

Posted - 23/09/2013 : 00:54:05  Show Profile Show Extended Profile  Send noemis a Private Message  Reply with Quote
hm... ne secam se ovog topika, ali vidim da je najveci pobedio...

ipak, onako na blic, falili su gete, borhes, sekspir, valeri, leopardi, igo,unamuno, skoro svi engleski romanticari, kostic, njegos, i.v.lalic, r. petrovic, crnjanski...

"Ja se mnogo bojim ljudi koji hoce da usrece narod... ...niko nema prava da silom svog suseda cini srecnim."
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 25/09/2013 : 00:37:59  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Salve, Regina!
Mater misericordiae!
Mater misericordiae!

With the excuse of promising
the Kingdom of Heaven,
some rascals are making
their own particular heaven on Earth.
«Buy a piece of Heaven,
payable in monthly instalments»

Salve, Regina!
Mater misericordiae!
Mater misericordiae!

One has to be a nut
to talk about the love of God
and at the same time, in schools,
to be instructing the high commanders
of the fascist repression.
How can one be so pharisee!

Salve, Regina!
Mater misericordiae!
Mater misericordiae!



Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...

Edited by - Johnny Difool on 25/09/2013 00:38:36
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 29/09/2013 : 15:22:46  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Čekaj me

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma
prestanu stizati iz daleka.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj, i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.

Konstantin Simonov



Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...

Edited by - Johnny Difool on 29/09/2013 15:26:03
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 08/10/2013 : 20:08:54  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Cuerpo de mujer


Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos,
te pareces al mundo en tu actitud de entrega.
Mi cuerpo de labriego salvaje te socava
y hace saltar el hijo del fondo de la tierra.

Fui solo como un túnel. De mí huían los pájaros
y en mí la noche entraba su invasión poderosa.
Para sobrevivirme te forjé como un arma,
como una flecha en mi arco, como una piedra en mi honda.

Pero cae la hora de la venganza, y te amo.
Cuerpo de piel, de musgo, de leche ávida y firme.
Ah los vasos del pecho! Ah los ojos de ausencia!
Ah las rosas del pubis! Ah tu voz lenta y triste!

Cuerpo de mujer mía, persistiré en tu gracia.
Mi sed, mi ansia sin límite, mi camino indeciso!
Oscuros cauces donde la sed eterna sigue,
y la fatiga sigue, y el dolor infinito.


Pablo Neruda



Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

Johnny Difool
Advanced Member



Croatia
13988 Posts

Member since 21/02/2010

Posted - 08/10/2013 : 20:18:52  Show Profile Show Extended Profile  Send Johnny Difool a Private Message  Reply with Quote
Nadahnut gornjom Nerudinom pjesmom Zvonimir Golob je napisao


Tijelo žene


Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku što ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.



Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti...
Go to Top of Page

-jeremija-
Senior Member



Serbia
1611 Posts

Member since 14/08/2012

Posted - 08/10/2013 : 21:32:02  Show Profile Show Extended Profile  Send -jeremija- a Private Message  Reply with Quote


Stara pesma velikog Velesa Perića, jednog od nesrećnih pesnika koje su njihovi ideali odneli u propast. Naime, '48 je sproveden na Otok, posle toga se, onako slomljen, povukao skroz u sebe. Mnoge pesme uništio, i do kraja života se bavio advokatskim zanatom.

Ali, ova pesma... Ma, ono, vrhunska je:

KOČIJAŠU !

Mesec - svinga
od mesinga,
nebom luta.
Kočijašu,
skreni kola pored puta.

Kočijašu,
hajd' na čašu,
dođi, druže, da te pitam,
kome njene ruke mašu,
ove noći
dok se skitam.

Noć je pala,
kola stala,
konji vrani.
I vrata su zaškripala
na mehani.

Nikog nema.
Krčmar drema
preko stola.
Gazda, mi smo dva boema,
i željni smo alkohola.

Prič'o sam joj o proleću
možda grešno, možda čudno.
Ona dunu k'o u sveću.
Sve ugasi,
sve zaludno.

Ne sećam se ničeg više,
pamtim samo bat koraka,
koji nam se podeliše
na dve strane
od sokaka.

Ona jednom, a ja drugom.
Rastasmo se bez svršetka,
pijan zvižduk, mesto metka,
prosvir'o sam samo
tugom.

Pošao sam bez zaklona,
niz ulicu, koju pljujem.
I mislio, da l' zna ona,
u šta sve ja
ne verujem.

Pošao sam kud me nose,
dve cipele k'o dva splava.
- Pijan, ružan, guste kose,
prazno srce,
prazna glava.

Kočijašu,
ispij čašu,
ispijmo je za čoveka.
I poteraj sad u kasu,
na putu nas
zora čeka.

Edited by - -jeremija- on 30/02/2014 00:00:15
Go to Top of Page

srdjandj
Advanced Member



Serbia
22420 Posts

Member since 02/05/2005

Posted - 08/10/2013 : 22:59:28  Show Profile Show Extended Profile  Send srdjandj a Private Message  Reply with Quote
POPODNEVNA PJESMA


Upućujem ovu lijenu
popodnevnu misao
nježnu i pohotnu
u ono dvorište u kojem sam
vas gledao, draga susjedo

Tisuću devetsto pedeset sedme godine
kada je bila jesen slična ovoj
i kada su još u moj san udarali prozori
roditeljske kuće utopljene
u šibenskoj jugovini

U gradu koji je postajao moja bolnica
a mojom napola razbuđenom glavom
kolali prvi tramvaji plavi i uspavani
adresiram tamo ovu misao i kažem
šteta

Bili ste ljubavnica mog cimera od
osam do jedanaest svakog jutra
kako ste se zvali Ema, Selma
Alma, Adela
da li je što izmijenilo vaše lice
oči i trbuh

A kako sam vam zavidio
vracajući se iz šetnje
od osam do jedanest izjutra
uz četvrt kruha i mlijeko u jednom
blijedom Peščeničkom mljekarstvu

Svim je bojama već moj prvi
studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
i danas Vam iskreno kažem
šteta, šteta

Više vjerojatno i niste za takva šta
ponovo ono dvorište
vrijeme je za nedjeljni ribolov
i vas suprug odlazi

Vi znači danas dolazite još ranije
u moju sobu, oko pola sedam
a ja baš izlazim, šteta
jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
i ja bih Vam vjerojatno pružio više

Ali ja idem u šetnju
i šetao sam tako godinu i drugu
i ne da Vam se hvalim, bilo je toga
kakve sve zemlje, pića, kakva mora
gdje sam sve bio, gdje sam sve ljubio
i kakve žene

Jer vama otvoreno mogu reći
kuda sam sve šetao po kiši ujutro
nekakav vlak je istruo u crnom
proljeću u Poljskoj, blizu Rusije

Kakvu sam tamo
ženu ostavljao, isukrste
i kakva je mene ostavljala na sjeveru
pijući neko nerazgovjetno
piće svog naroda
daleko, daleko, kao u snovima

Opet netko ovdje u Zagrebu u
Jurijevskoj
pa oči providne i dragocjene jedne
Čehinje iz Brna, Vozderkove

Premještene zauvijek u moju utrobu
a takav snijeg i sve što treba bilo je,
bilo
ali ono dvorište u kojem sam vas
viđao
izmedju dva neodređena stabla crna
od vlage one jeseni

Vas tako običnu i raskalašnu domaćicu
i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama 1957,58 i sljedeće
šteta, nepovratno šteta

Iz Vršca stiže glas, u vinu leži spas, ko vino ne pije, taj nek se ubije!!!
Go to Top of Page
Page: of 7 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic New Poll New Poll
 Reply to Topic
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.27 seconds. Snitz Forums 2000