Author |
Topic |
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/11/2013 : 13:38:10
|
Ovaj film zaplet pa i dosta detalja priče kopira od Tanga & Casha, gdje su Stallone i Russell strpani u zatvor s planom da nikad odande ne iziđu, a po mogućnosti da i što prije umru. Kad ono... |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/11/2013 : 21:48:22
|
Ovih dana, kad stignem. Nije mi nešto napet, trailer izgleda loše a mislim da Petranović nije redatelj koji može snimiti dobar film, ma čak ni gledljiv.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 08/11/2013 : 00:19:20
|
quote: Originally posted by Johnny Difool
Ovih dana, kad stignem. Nije mi nešto napet, trailer izgleda loše a mislim da Petranović nije redatelj koji može snimiti dobar film, ma čak ni gledljiv.
nema do Blažekovića, rekoh ja |
"Nothing lasts forever." |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/11/2013 : 10:11:54
|
Kauboji, r. Tomislav Mršić, Hrvatska 2013.
Predstava „Kauboji“ autora Saše Anočića zasigurno je najveći hit zagrebačkog teatra Exit koji je pogledalo više od 100 tisuća gledatelja, ostvarenje koje je tijekom pet i pol godina koliko je proteklo od premijere steklo kultni status. Posve zasluženo, jer je posrijedi dinamična, energično režirana, slikovitim likovima nakrcana i vrlo duhovita predstava koja se spretno poigrava žanrom vesterna s jedne te metafikcijom i metateatralnošću, odnosno relacijom kazališne zbilje i fikcije s druge strane. Za uspjeh „Kauboja“ zaslužan je i njihov angažman, budući je riječ o djelu u kojem se kroz efektan socijalni kontekst ponekad i odveć doslovno zagovara zajedništvo, konkretno potreba i nužnost pripadanja zajednici marginalaca, introvertiranih pojedinaca, manje ili više asocijalnih tipova te na određene načine i hendikepiranih osoba jednoj većoj zajednici. To je zajednica u kojoj svi oni kroz igru, kreativnost i međusobnu suradnju na u konačnici razmjerno radikalan način jedino mogu ostvariti svoje potencijale, postići osobno zadovoljstvo i razviti se kao ljudi.
U vrlo uspjeloj Anočićevoj predstavi i njezinoj ipak ponešto inferiornijoj ekranizaciji koju kao scenarist i redatelj potpisuje ugledni i nagrađivani dokumentarist Tomislav Mršić, među ostalim redatelj „Pule povjerljivo“ i suredatelj „Slučajnog sina“, gubitništvu tako biva dan dignitet. Za razliku od teatra, na filmu je naglasak pomalo i pretjerano stavljen na trenutne situacije, gegove, vodviljske scene i raspoložene glumačke izvedbe, a u oba slučaja likovi uspijevaju zaživjeti kao uglavnom punokrvne individue s intimnim i obiteljskim dramama smještenim u jasan socijalni kontekst. Taj je kontekst kod jednog lika obojan upletenošću u polusvijet lokalnih kamatara, kod drugog je izveden s odmakom prema satiri i apsurdu, kod trećeg je na u određenoj mjeri nezgrapan način apostrofirana intimna drama povezana sa seksualnom orijentacijom, a kod četvrtog je naglasak stavljen na plahost i hipohondriju lika. Svi su oni manje ili više asocijalni osobenjaci, nesigurni i egzistencijalno izgubljeni ljudi s dominantno donje strane društvene margine, i kao takvi su pogodni za iniciranje i razvijanje zanimljivih dramskih i komičnih situacija, koje u pravilu idu ruku pod ruku.
Sam autor predstave Saša Anočić tumači Sašu, sredovječnog i umornog kazališnog redatelja koji se nakon borbe s teškom bolešću vraća u rodni gradić negdje u neimenovanoj provinciji, gdje u dogovoru s mjesnim načelnikom, u interpretaciji Nikše Butijera tipičnim predstavnikom nadobudnih no slabo obrazovanih i sirovih lokalnih vlastodržaca, u mjesnom domu kulture odluči postaviti predstavu „Kauboji“. Saša je od samog početka svjestan da je u nevolji, a njezine dimenzije počet će shvaćati kad se na audiciju za uloge prijavi skupina mjesnih gubitnika, zgubidana te i doslovno i u prenesenom smislu izgubljenih mladih ljudi od kojih su neki i mentalno hendikepirani a ostali ne znaju ni što bi ni kud sa sobom. Pored romskog švercera Miodraga P. Osmanovića kojeg raspoloženo ali i donekle maniristički glumi Rakan Rushaidat, a koji kamatarima duguje pet tisuća kuna koje im ne može vratiti, tu su šutljivi Bruno Marić kojeg tumači Kruno Klabučar a koji od ostalih krije da je gej, kao i bivši zatvorenik Ivan Horvat koji u interpretaciji Radovana Ruždjaka ima problema s povratkom u društvo i koji je sklon krađama.
Tu je i plahi Javor Borovec, „mamin sin“ koji u tumačenju Hrvoja Barišića vlastitu nesigurnost i strah od autoritarne majke prikriva brbljavošću, potom zbunjeni Domagoj Štrbac kojeg interpretira Živko Anočić i koji bi najradije pobjegao od svega, te plašljiva Marica Krmpotić koju utjelovljuje Ivana Rushaidat, djevojka iz Zagorja koja govori isključivo nerazumljivi kajkavski te koja je na audiciju došla u pratnji čini se autističnog brata Juraja kojeg glumi Matija Antolić. Sašine ambicije da započne s pripremama predstave u svakom će trenutku biti suočene s brojnim preprekama, od pokušaja prevladavanja Domagojeve plašljivosti preko Miodragovih nevolja s kamatarima do Maričina teškog učenja teksta. A sve će se dodatno zakomplicirati kad Sašu, kojeg muče i zategnuti odnosi sa sestrom i njenim mužem, gradski liječnik obavijesti da mu se neizlječiva bolest vratila i da mu ne preostaje još mnogo života. Dok pokušava rad na predstavi dovesti do kraja, Saša je svjestan da će se njegovi glumci, žele li uistinu dočekati premijeru, naposljetku morati osloniti na same sebe.
Ono što najviše upada u oči u filmu čiji je scenarij na CineLinku 2012. godine na Sarajevo Film Festivalu izabran kao jedan od osam najpotentnijih, jesu sjajan izbor lokaliteta te prirodne i zadane scenografije. Već od uvodne špice, tijekom koje iz ptičje perspektive pratimo automobil koji se kreće uskom cestom među nepreglednim poljima, preko doma kulture i njegove okoline do samih ambijenata kazališne pozornice i drugih lokacija u malom gradu, filmski „Kauboji“ fotografijom sumračnog osvjetljenja efektno priču i njezine aktere smještaju u sredinu koja snažno asocira na mitski američki zapad. Pred kamerom debitanta na dugometražnom filmu Predraga Dubravčića Kutina, Ivanić-Grad i predgrađe Zagreba izgledaju kao američki provincijski gradići kojima je i Bog rekao laku noć i koji su idealni za tjeskobne egzistencijalne te elementima krimića i možda noirovskim motivima protkane zaplete. Dojmljiv vizualni prosede nadopunjen je sigurnom Mršićevom režijom koja dosta spretno razigrava te dramski i dramaturški usložnjava teatarski predložak, uspijevajući najvećim dijelom elegantno premostiti razlike između kazališta i filma.
Gotovo svim likovima tako bivaju dodana obiteljska i socijalna zaleđa i konteksti, a zapravo jedini koji u tome ostaje neopravdano zakinut je nekadašnji zatvorenik Ivan Horvat o čijim razlozima za odlazak iza brave možemo samo nagađati, te koji u jednom trenutku jednostavno nestane iz priče da bi se pojavio pola sat kasnije, dakako u ključnom momentu. Pored povremenog gubljenja fokusa u baratanju pričom i likovima, kao i mjestimičnih nezgrapnosti u dramaturškom komponiranju cjeline, u vrlo zabavnom i duhovitom djelu zamjetan nedostatak predstavlja i ne uvijek skladno isprepletanje ozbiljnih dramskih i uvjetno rečeno „neozbiljnih“ komičnih pasaža, koji se ponekad doimaju nasilno nakalemljeni na dramsko tkivo. Također, problem je i povremeno posezanje za prizemnim populističkim humorom koji u ovom slučaju u kazalištu funkcionira bolje nego na filmu, no koji bi na filmu mogao biti zgodan komercijalni adut. Unatoč prigovorima, „Kauboji“ su sasvim solidno ostvarenje za koje se na temelju kultne predstave te na valu recentnih uspjeha „Sonje i bika“ i „Svećenikove djece“ pretpostavljalo da bi se moglo prometnuti u novi domaći filmski hit. U trenutku postanja ovog posta film je u kinima pogledalo 28 tisuća gledatelja, pa bi se konačni broj mogao kretati oko 35 tisuća. Za standarde gledanosti domaćeg filma to nije loše, ali je svakako znatno manje od očekivanja i daleko manje od 120 do 150 tisuća koliko je priželjkivao redatelj.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38000 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 09/11/2013 : 11:18:33
|
Gumu nažalost (ili na sreću?) nisam gledao, kao ni Kraljevstvo Sunca. Ali J. Lee Thompson jamči uvijek barem pristojnu zabavu, u boljim slučajevima i više od toga, plus Yul Brynner i Richard Basehart, pa mislim da ga vrijedi pogledati.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38000 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 09/11/2013 : 14:47:30
|
Pogledao, bio je sasvim ok. Yul kao indijanac rastura. Malo i patetike ali donekle sasvim podnosljivo i prolazno.
Gumu nisam cekao.
|
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/11/2013 : 14:16:16
|
Umro je izvrstan karakterni glumac Dragomir Drago Čumić Čuma, u 77. godini nakon kratke bolesti. U karijeri dugoj 47 godina najviše je surađivao sa Zdravkom Šotrom (Pucanj u šljiviku preko reke, Braća po materi, Boj na Kosovu, Lajanje na zvezde, Pljačka Trećeg rajha) i Purišom Đorđevićem (San, Jutro, Podne, Biciklisti, Kiša), ali i s Lordanom Zafranovićem u njegovom prvijencu Nedjelja, s Mirzom Idrizovićem (Život je masovna pojava), sa Stoletom Jankovićem (Partizani), s Goranom Paskaljevićem (Pas koji je voleo vozove), s Radivojem Andrićem (Kad porastem biću Kengur) i s mnogim drugima. Ja ga najviše pamtim po efektnoj sporednoj ulozi Otpisanima. Sporedni glumac i epizodist, ali uvijek prepoznatljiv i upečatljiv, likove je znao obogatiti zgodnim i duhovitim sitnim detaljima, bio je začin za filmove i serije u kojima je glumio. Neka mu je laka zemlja...
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
nagor
Advanced Member
Croatia
12553 Posts
Member since 21/02/2012 |
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38000 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38000 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47132 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 16/11/2013 : 01:28:52
|
quote: Originally posted by nagor
odlično |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni. Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/11/2013 : 20:29:42
|
Enderova igra (Ender's Game), r. Gavin Hood, SAD, 2013.
Premijerno objavljen davne 1985. godine, roman „Enderova igra“ cijenjenog američkog romanopisca, esejista, kritičara i kolumnista Orsona Scotta Carda ubrzo nakon objavljivanja osvojio je prestižne nagrade Hugo i Nebula te zajedno s godinu kasnije objavljenim nastavkom „Glasnogovornik mrtvih“ („Speaker for the Dead“) autora prometnuo u jedinog SF-pisca koji je obje najznačajnije žanrovske nagrade osvojio dvije godine za redom. Card se tijekom dosadašnje karijere okušao u više žanrova, ali najveću mu je popularnost donijela upravo znanstvena fantastika, a na filmu se pored režiranja kratkiša „Remind Me Again“ 2000. godine kao scenarist oprobao u nizu kratkometražnih animiranih filmova uglavnom biblijske tematike, što je sukladno njegovim izraženim religijskim uvjerenjima. Card je plodan autor koji djeluje i pod više pseudonima među kojima su najčešći Frederick Bliss, P.Q. Gump i Byron Walley, a fantastična akcijska pustolovina „Enderova igra“, adaptacija prvog dijela njegova najpoznatijeg i zasad dvodijelnog romanesknog serijala najambicioznija je prilagodba nekog piščeva djela. Dok režiju filma potpisuje razmjerno zanimljivi južnoafrički filmaš Gavin Hood, koji je nakon ponešto precijenjenog oskarovca „Tsotsi“ iz 2006. režirao solidnu psihološku ratnu triler-dramu „Nestali zarobljenik“, blijedu strip-adaptaciju „X-Men početak: Wolverine“ i dvije epizode popularnog TV-serijala „Kraljevi bijega“.
Tematski i izvedbeno dovoljno intrigantnu ali i pomalo odveć infantilnu cjelinu Gavin Hood režira solidno, pregledno i bez izraženijih artističkih ambicija, zadržavajući skladan omjer između akcije i drame te se i kao scenarist fokusirajući na karakter i unutarnji svijet mladog protagonista. On je Ender Wiggin (Asa Butterfield iz „Dječaka u prugastoj pidžami“ i Scorseseova oskarovca „Hugo“), emotivan, bistar i vrlo inteligentan klinac koji nam u offu prepričava događaje. Zemlju su prije pola stoljeća napali izvanzemaljci zvani Formici, u ratu su poginuli milijuni ljudi, a planet je spašen ponajviše zahvaljujući hrabrosti i žrtvovanju jednog čovjeka, zapovjednika zrakoplovnih snaga Mazera Rackhama. O njemu su se od tada isprele brojne legende, s i Ender u svojim igrama često zamišlja da je hrabar poput Rackhama. Ender je neobičan dječak koji živi s majkom Theresom (Andrea Powell), sestrom Valentine (Abigail Breslin) i agresivnim starijim bratom Peterom (Jimmy „Jax“ Pinchak), te koji uvijek i u svemu, od dječjih tučnjava do igranja računalnih taktičkih igrica, pokušava razumjeti svog protivnika i proniknuti u njegov način razmišljanja, jer ga tako može najbolje nadvladati. Istodobno, razumijevajući suparnika Ender ga uspijeva i zavoljeti, te se unatoč svojim sjajnim vještinama taktičkog i strateškog promišljanja uvijek zalaže za mirno rješavanje sukoba, makar pritom ponekad podnio i batine. Upravo takvim svojim stavovima i razmišljanjima Ender je zaintrigirao iskusnog pukovnika Graffa (Harrison Ford), koji je svoju najbližu suradnicu, bojnicu Gwen Anderson (Viola Davis), uspio uvjeriti da bi dječak mogao biti onaj „izabrani“ pojedinac koji će u skorom novom sukobu s Formicima Zemljanima donijeti konačnu pobjedu.
Naime, Ender u svom taktiziranju uvijek razmišlja tako da protivnika s jedne strane ne ozlijedi i ponizi više no što je potrebno, a da mu s druge očita lekciju dovoljnu da ovom više nikad ne padne na um suprotstaviti mu se. Kad ga Graff dovede u orbitalnu postaju za obuku iznadprosječno darovitih novih vojnika i časnika, Ender će upoznati i zbližiti se sa svojim vršnjacima Beanom (Aramis Knight), Alaijem (Suraj Partha), djevojkom Petrom (Hailee Steinfeld) i drugima, ali će steći i žestoke protivnike poput arogantnog Bonza (Moises Arias), koji u njemu vidi opasnost za svoj autoritet. U odnosima prema svima njima te kroz rješavanje sve zahtjevnijih vježbi i zadataka, dječak će Graffa i njegove kolege sve više uvjeravati u ispravnost njihova izbora. Dok zapovjedništvo zemaljske obrane na temelju određenih podataka novi napad Formika očekuje kroz manje od mjesec dana, Ender će upoznati Mazera Rackhama (Ben Kingsley), legendarnog heroja koji je zbog držanja protivnika u šahu nakon rata s Formicima proglašen poginulim. Uz njegovu pomoć dječak će usavršiti svoje vještine te spremno dočekati konačni ispit sposobnosti sebe i svojih suradnika, simulaciju novog ratnog sukoba s Formicima.
Najintrigantniji i najuspjeliji elementi „Enderove igre“ nisu vrlo solidni specijalni efekti, niti pregledno i dinamično režirane akcijske sekvence i prizori bitaka, ni dosta slojevit prikaz protagonistove kompleksne osobnosti i njegovih odnosa prema drugima, pa niti koketiranje s religijskim motivima u smislu da je Ender onaj izabrani koji makar i posrednim žrtvovanjem (počinjenjem zločina) na svojevrstan način gubi dušu, već su to izraženi etički motivi i neka reklo bi se „suštinska“ pitanja kojima se film po uzoru na knjigu pokušava baviti. Svega tu ima, i Sun Tzua, i Machiavellija, i relativno složenih strateških i taktičkih promišljanja, no najvažnija su etička pitanja: do koje granice ima smisla i svrhe nadvladati i uništiti neprijatelja, da li je napad uistinu najbolja obrana ili je i s humanog i s bilo kojeg drugog gledišta uvijek pametnije pružiti priliku mirnom rješenju? Također, film gledatelja stavlja pred dvojbe da li i do koje razine dati prioritet dijalogu i pokušaju razumijevanja protivnika i njegovih motiva koji možda i nisu oni koje mi pretpostavljamo, može li pojedinac sam biti dovoljna promjena u smislu da mijenjanje svijeta započinjemo time da mijenjamo sebe, gdje je granica rađanja totalitarizma i fašizma i koliko se iste smije tolerirati (u smislu pitanja „koliko fašizma?), te možda i najvažnije: koliko je etički i u svakom drugom smislu prihvatljivo manipuliranje maloljetnikom, njegovim osjećajima i razmišljanjima, a sve u cilju pragmatičnog ostvarivanja ciljeva spomenute vrlo upitne moralnosti? Premda na sva navedena i neka druga pitanja ne daje dovoljno jasne ni slojevite odgovore, iako je dramaturški dijelom koncipiran po načelu računalne igrice sa svladavanjima određenih razina i prelascima na nove, makar povremeno koketira s natruhama kiča i utječe se trivijalnim psihologizacijama, te premda često pribjegava klišejima iz vojničkih i žanrovskih filmova, „Enderova igra“ je ipak vrijedna gledanja. Donekle otvoreni kraj sugerira da bismo u dogledno vrijeme mogli dočekati i nastavak.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 20/02/2014 01:13:49 |
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
Posted - 25/11/2013 : 16:50:31
|
The Hunger Games - Catching Fire
Kriticari po zutoj stampi se natjecu tko ce mu dati vise zvjezdica , kina su puna, ljestvica gledanosti se podize na novu razinu..najvislju do sada. Pogledah jucer i sam... Definitivno najlosiji film koji sam ove godine pogledao u kinu i definitivno jedna od najvecih limunada koje sam ikad pogledao. Ovdje je sve apsolutno promaseno da uopce neznam gdje bi poceo. Radnja 0 Glumci 0 Rezija 0 Glazba 0 Scenarij 0
00000000000
|
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde |
|
|
IGMAN2
Senior Member
2421 Posts
Member since 08/05/2003 |
Posted - 25/11/2013 : 21:38:39
|
Je li netko gledao tu Enderovu igru? Ovo što piše Difool je previše suhoparno i ne djeluje mi da su to njegovi dojmovi. Dvojim ići gledati Endera ili Thora prvo? |
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
|
nagor
Advanced Member
Croatia
12553 Posts
Member since 21/02/2012 |
Posted - 25/11/2013 : 21:55:22
|
Ender mi je u planu sljedeći vikend. Film je napravljen po sci fi noveli, koja se uvijek nalazi na vrhu svih tih best ever sci fi rang listi. Samo zbog toga se zaslužuje pogledati. Pročitao sam i stvarno je odlično. Ima par lijepih twistova. Također, knjiga se zapisala u povijest jer je njen autor skoro doslovno opisao internet 15 godina prije njegova nastanka. |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/11/2013 : 01:17:51
|
quote: Originally posted by IGMAN2
Je li netko gledao tu Enderovu igru? Ovo što piše Difool je previše suhoparno i ne djeluje mi da su to njegovi dojmovi. Dvojim ići gledati Endera ili Thora prvo?
Na forumu postam isključivo svoje dojmove, pa ne razumijem dvojbu je li to moj stav ili nije.
Sve što napišem to i mislim, pa makar netko to smatrao suhoparnim.
Film vrijedi pogledati, zapravo je sasvim korektan, ali je pomalo neujednačen i nije sasvim jasno koje stavove zagovara. Vojno rješenje i istrebljenje kao preventivu, ili forsiranje mirotvornih pokušaja pod svaku cijenu i do neke granice. Ako da, do koje?
Naposljetku se čini da pokušava sjediti na dvije stolice, odnosno i jednoj i drugoj opciji dati argumente, ali o tome će možda biti više u mogućem nastavku.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/11/2013 : 10:56:18
|
Utrka života (Rush), r. Ron Howard, SAD / Njemačka / Velika Britanija, 2013.
Oskarovac Ron Howard neosporno je vrlo darovit, ali i pomalo netipičan autor čija karijera ponekad i osjetno meandrira i koji je u ostvarenju svojih ciljeva očito spreman i na brojne kompromise. S jedne strane Howard je ambiciozan i vrlo pedantan filmaš koji je sposoban sugestivno i intrigantno ekranizirati biografije poznatih osoba („Genijalni um“, „Cinderella Man“), s druge se zna na promišljen i itekako zanimljiv način pozabaviti istinitim događajima i njihovim protagonistima („Apollo 13“, „Frost/Nixon“), a s treće je spreman na ustupke producentima pa režijski potpisuje ne osobito ambiciozne adaptacije bestseler-romana kakvi su „Da Vincijev kod“ i „Anđeli i demoni“, da bi na račun tih ustupaka, u koje se ubraja primjerice i iznadprosječno uspjela romantična humorna drama „Šutnja (ni)je zlato“, došao u mogućnost realizirati projekte do kojih mu je uistinu stalo, kakav je recimo remek-djelo „Frost/Nixon“, sjajna politička drama o legendarnom intervjuu britanskog novinara Davida Frosta i zbog afere Watergate bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona. Ponekad je teško reći koji Howardov film spada u koju od navedenih „kategorija“, jer je riječ o savjesnom redatelju koji uvijek isporučuje barem solidna ostvarenja u kojima je primjetna njegova redateljska vještina i koja gledateljima jamče barem pristojnu zabavu, a u pravilu i znatno više od toga.
Poprilici je takav slučaj i s biografskom sportskom dramom „Utrka života“, storijom o šestogodišnjem sportskom rivalstvu dvojice svjetskih prvaka Formule 1, pedantnog i poslu maksimalno predanog Austrijanca Nikija Laude (Daniel Brühl) i neodgovornog britanskog plejboja Jamesa Hunta (Chris Hemsworth). Nakon što film otvore kadrovi njihova ključnog dramatičnog obračuna koji se odigrao na Velikoj nagradi Njemačke na stazi u Nürburgringu 01. kolovoza 1976. godine, priča se vraća na početak, šest godina ranije kad su obojica bili vozači Formule 3. No dok je strastveni i nepromišljeni Hunt svoju karijeru gradio isključivo sportskim uspjesima, da bi se u svijet Formule 1 probio uz pomoć lorda Hasketha (Christian McKay) u njegovu timu BRM, Lauda kao sin bogatog industrijalca koji nije želio financirati njegove ambicije, svoj je položaj jednostavno kupio kreditom kod Raiffaisen banke, kojim je platio mjesto u momčadi Ferrarija, gdje mu je kolega ali i djelomični suparnik bio Clay Ragazzoni (Pierfrancisco Favino). No kao bistar i obrazovan mladić Lauda je s nekoliko intervencija u konstrukciju motora i statiku bolida pridonio većoj brzini vozača, što mu je otvorilo vrata za daljnje napredovanje. Dok se Hunt nakon niza površnih veza naposljetku skrasio u naizgled sretnom braku s atraktivnom Suzy Miller (Olivia Wilde), Lauda je srodnu dušu pronašao u otmjenoj Marlene Knaus (Alexandra Maria Lara).
Kad su se uskoro obojica našli u momčadima Formule 1, Lauda u Ferrariju a Hunt u McLarenu, započelo je njihovo stalno odmjeravanje snaga i vozačkih vještina, koje će kulminaciju doživjeti u sezoni 1976. godine. U međuvremenu će Huntov brak sa Suzy propasti, da bi ona utjehu pronašla u zagrljaju Richarda Burtona, dok će se Lauda smiriti u braku s brižnom Marlene. Tijekom sezone 1976. sve je dugo vremena išlo na ruku Laudi, od njegovih izvrsnih vožnji i pobjeda do poništavanja Huntove pobjede na VN Španjolske zbog 1,5 centimetara prevelike širine bolida, da bi se na spomenutoj utrci u Nürburgringu dogodila tragedija koja će zauvijek promijeniti Laudin, ali u dobroj mjeri i Huntov život. Za nekoga tko tvrdi da nikad u životu nije pogledao utrku Formule 1 i da nema pojma o "oktanskom cirkusu", Howardova režija i u ovom je filmu očekivano sigurna i povremeno dosta sugestivna, a sekvence jurnjava pistama u kojima su kamere postavljene tik uz stazu izuzetno su uzbudljive i dinamične. Chris Hemsworth („Thor“, „Snjeguljica i lovac“) i Daniel Brühl („Zbogom Lenjine“, „Nemilosrdni gadovi“) vrlo raspoloženo i s mnogo šarma interpretiraju osobe „veće od života“, što je u slučaju Hemswortha kojeg smo upoznali u glumački ograničavajućoj ulozi Thora ugodno iznenađenje.
Scenografska, kostimografska i ikonografska rekonstrukcija razdoblja je sjajna, a efektnom retro-štihu pridonosi i impresivna fotografija oskarovca Anthonyja Doda Mantlea („Milijunaš s ulice“, „127 sati“, „Dredd“). Olivia Wilde („TRON: Nasljedstvo“, serija „Dr. House“) i Alexandra Maria Lara („Hitler: Konačni pad“, „Kontrola“) uvjerljivo utjelovljuju Suzy i Marlene, no njihov je problem što su im likovi površno napisani i uglavnom svedeni na ne osobito bitne (Wilde) ili nijeme statiste (Lara). Također, cjelinu opterećuju i pretjerano pridržavanje manje-više poznate kronologije i poznavanje raspleta, a najveći je problem nedostatak strasti u prvoj polovini filma, dok se sve priprema za elaboriranje niza utrka u sezoni 1976. No kad taj dio filma stigne, autor itekako uspijeva nadoknaditi spomenuti manjak strasti te kreirati i neke adrenalinom toliko nabijene scene da se gledatelju može učiniti da je i sam u kokpitu jurećeg bolida. Dakako da će se i Hunt naposljetku pokazati kao pozitivac, kao dosta autodestruktivni momak koji ipak drži do časti i fair-playa, čak i kao svojevrsni tužni junak koji svjesno pristaje na poraz te koji naposljetku prešutno ali jasno Laudi priznaje nadmoć, nimalo na arogantan već na ljudski i prijateljski način, kao svojevrstan dokaz vlastitog sazrijevanja. Howard sugerira da su Lauda i Hunt nakon odjavne špice moguće mogli postati dobri prijatelji, no to se ipak nije dogodilo. Šteta.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 29/11/2013 11:36:03 |
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 29/11/2013 : 11:21:10
|
Obožavam ovaj film i jedva čekam da se u prodaji pojavi BD izdanje pa da još u nekoliko navarata uživam u njemu. S obzirom na to pročitao sam ovaj osvrt ali mi na kraju nije jasno sviđa li se autoru osvrta film ili ne? Jednostavno od šume (silnog nabrajanja) ne vidim drvo
I jedna mala ispravka;
quote: Originally posted by Johnny Difool Nijemca Nikija Laude (Daniel Brühl)
Laudu samo glumi njemački glumac ali on sam je Austrijanac. Čudim me takva pogreška kad i sam tvrdiš da su ti događaji iz svijeta F1 dobro poznati ;)
Film svako pogledajte! |
Edited by - sretan on 29/11/2013 11:22:15 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/11/2013 : 11:33:13
|
U strasti pisanja mislim jedno a napišem drugo. Naravno da je Lauda Austrijanac.
Film mi se itekako sviđa, a vjerujem da se to u tekstu sasvim jasno vidi. Određene zamjerke ne umanjuju generalno izuzetno pozitivan dojam. Vrijedi ga pogledati barem dvaput.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Topic |
|
|
|