| Author |
 Topic  |
|
zlatko900
Average Member
945 Posts
Member since 28/01/2012 |
 Posted - 13/01/2014 : 20:32:49
|
quote:
Originally posted by Just_Charlie
quote:
Originally posted by zlatko900
Danas to barem nije problem. Ima ratova toliko da biraš gdje ćeš. Samo kupiš putnu kartu. Ali ne povratnu. I ni jedan te se ne tiče. A ako samo tražiš sredstvo i način da se "ispušeš"-netrebaš zato ići u nijedan rat,jer ima mnogo načina za ispuhivanje i ovdje. Od onih jako ugodnih do onih malo manje ugodnih...
odjebi s tim frojdovanjem od mojih ratova! 
ja skupljam letačke milje, ne letim u jednom smjeru.
Bahhh-znam ja šta tebi treba...i to pošteno... Pa bi vidjela kako je i ovdje lijepo,čak i ljepše nego negdje vani... |
 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 14/01/2014 : 01:01:06
|
Ti koji znaš, molim te reci mi, što meni treba.
Danas svi znaju najbolje što drugima treba, kako treba živjeti, kako misliti..
e, da..imam ideju..- da ne trošim vlastite riječi više. 
 |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 14/01/2014 01:05:50 |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47182 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 17/01/2014 : 23:28:50
|
quote:
Originally posted by lwood
a di nam je čarlita?
nije valjda: http://www.imdb.com/title/tt0082116/?ref_=fn_al_tt_1
 
Ti mi dođeš ko virtualni batler za kojim dugo tragam
da mi se ostvari, ali su izumrli valjda.
To je ono kad mi uz kavu serviraš porciju sarkazma, zajebancije, zaskočiš me dosjetkom, pa ti istom mjerom uzvratim dok se pokušavam praviti da neću zaplakati od smijeha.
I ni kavu ne moraš kuhati, a ja te ne moram plaćati i ne moraš se držati uštogljeno s bijelim rukavicama i srebrnim pladnjem
koji ti može posluziti ko štit dok te gađam nečim - eto ti prednosti
cyberspace batlera.
Imaš sve ovlasti ko pravi, samo nastavi.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 18/01/2014 : 00:00:05
|
pazi gdje ću ovo staviti
Jako dugo želim pogledati film Fedora Billyja Wildera snimljen 1978.
Davno sam ga gledala i ostao mi je nezaboravan. Ne znam više
kako tražiti, na youtube ništa.
Dam se pregovarati, spremna sam flertati, laskati .. i što ja znam što sve ne, samo nek mi netko omogući pogledati taj film, a bila bih zahvalna i bar na linku nekom gdje ga mogu kupiti, ukrasti, skinuti..šta god..
 |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 18/01/2014 : 03:27:14
|
Noć na Zemlji
Moje omiljeno doba dana u kom mogu pobjeći od svijeta i sastati se sa sobom. Potrebno mi je vrijeme u kom na miru mogu probaviti mnoštvo
informacija u glavi i poslagati ih u neke zamišljene ladice u koje ću kasnije posezati za njima. Svijet nije ružičasto mjesto, no nije ni svakodnevica toliko siva. Da to dvoje ne pobrkam, stvarno mi treba odmak i samoća da sve selektiram u maniri dobrog gospodara otpadom.
Jer, na koncu dana, sve informacije se mogu gledati kao nečiji otpad kojeg je ispraznio u moje dvorište i na meni je da odlučim kako ću to
prihvatiti i pohraniti ili reciklirati.
Moj mozak je reciklažno dvorište u kom prerađujem vrijednije sirovine u neki drugi proizvod i tako se čistim.
Ne mogu to raditi u paru jer tada ne recikliram, već nastavljam s gomilanjem otpada i bila bih zatrpana, u kaosu.
Svatko sam odabire svoje načine čišćenja, opuštanja. Ovo je moj.
Osim toga, malo je ljudi s kojima uživam raspravljati i s kojima to mogu s lakoćom jer imaju i njeguju kulturu dijaloga i izazov su mojim
razmišljanjima te me potiču na daljnje razvijanje svijesti o nekoj temi.
U nedostatku takvih ljudi, tu su knjige.
Nema knjige iz čije radnje sama ne dobijem inspiraciju za poneku
misao ili priču.
Internet je dobar alat ali je zajebano beskonačan i tu svako malo upadam u zamku neopisive jednostavnosti - dostupnosti sugovornika, s
kojima poželim razmijeniti mišljenje.
Internet me, paradoksalno, sve više otuđuje, ali ne onako kako ga se već optužuje, da se sve manje družimo uživo i zatvaramo s računalima.
Otuđuje me intelektualno, čineći me sve usamljenijom u masi ljudi oko mene i tu prestaje moja potreba za pripadanjem i javlja se potreba za
samoćom i sugovornicima koje mi internet čini dostupnima - jednim klikom na narudžbu s dostavom cijele palete sugovornika - jer pisce
smatram svojim najboljim sugovornicima koji mi serviraju teme s kojima će me odmaknuti od ove besmislene svakodnevice koju svakim danom vidim za dan udaljenijom od nekakvog smisaonog konteksta.
Osjećam se sve otuđenijom od ljudi jer svakodnevno gledam što je smisao života većine koji nikada nisu zagrebali ispod površine,
pa prihvaćaju s lakoćom servirane mnoge laži i poluistine, malo mode,
žutila i crvenih tepiha, zadovoljni informacimama iz tuđih kreveta
i tko je kako na špici obučen popio kavu.. Sve se otelo kontroli..ne,
kontrole nikada nije niti bilo, mislim da se otelo od razuma.
I zato se osjećam otuđenom.
Moj večerašnji "sugovornik" bio je britanski sociolog Steve Fuller
čiju sam knjigu započela čitati. Ne mogu vam je preporučiti.
Svatko sam za sebe odabire sugovornike koji mu odgovaraju po
spremnosti vlastitoj da se s određenim temama suoče.
"Svatko se može pronaći u konceptu koji je namijenjen svima, to je zlatno pravilo globalizacije. Ponekad je u pravu a ponekad i ne"
- pamtim ovu mudru rečenicu drage mi osobe, upravo me na nju sjetio tekst s poleđine knjige:
Jadne li zemlje čiji član parlamenta može nekažnjeno izvaliti da mozak košta dvije marke: vrlo je vjerojatno da će se posljedice (po zemlju) osjećati još generacijama. Kakvo je to društvo u kojem nema više mjesta onome kome je posao da misli i suvislo artikulira to što misli?
Ova je knjižica duhovit pokušaj da se rasvijetli priroda posla i društveni položaj onih koji od mozga žive - u društvima sretnijim i pametnijim od ovoga hrvatskoga. Što točno čini intelektualce, što ih razlikuje od filozofa ili sveučilišnih profesora, gdje se i koliko njihove djelatnosti preklapaju i kako djeluju na zajednicu, od Sokrata prekoVoltairea i Russella do naših dana, te zašto im je milije da ih se vrijeđa nego da ih se ignorira.
"Poput Batmana koji vrluda noćnim nebom Gotham Cityja u potrazi za signalom kojim se traži njegova pomoć, intelektualac čita novine kao skrivene pozive koje mu upućuje očajni svijet. Snage tame s kojima se suočavaju i Batman i intelektualac obično su u svom zlu toliko istančane da mogu zavarati uobičajene mehanizme pravde."
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 18/01/2014 03:28:07 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 24/01/2014 : 01:40:01
|
Kiša
Gledam u kišu iza šarenih stakalaca kaleidoskopa sjećanja.
Šarena je to kuća bez logike i razuma,
ali jedina koja iz cipela izuva.
..
One noći smo bili, rekao sam mu, ispred neke kuće na Florin bulevaru… Lynn je želela da hoda bosa, skinula je cipele i stavila ih u tašnu. Šetali smo tako ispred te kuće… Onda je ulicom prošla neka dečurlija sa maskama na licu. Vraćali su se sa nekog karnevala. Jedan od njih je prišao Lynn i upitao je: – Zbog čega vi hodate bosi? Zaustavili su se i napravili krug oko nas. Svi zajedno su imali godina koliko i mi. – Tako se brže hoda, odgovorila im je. – Stvarno?, rekli su svi u glas. – Da, rekla je Lynn, skineš cipele samo onda kad odlučiš kuda želiš da ideš. Kuda vi želite da idete? – U Diznilend, rekli su – Skinite onda cipele, rekla je Lynn. Bićete tamo za pet minuta. Klinci su stvarno poskidali cipele i pojurili ka Diznilendu. – Pogledaj ih, rekla mi je, žure da stignu svoj san. – Milan Oklopdzic
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 06/03/2014 : 03:13:47
|
Dragi dnevniče...šalim se, gledala sam Sex i grad i pomiješala Bridget Jones koju nikada nisam gledala. Bilo je vrijeme u kom sam se poput Carrie osjećala - ne, ne mislim da sam se s njom poistovjetila, samo kažem, osjećala, (ali neću odati zašto). Ništa drugo, doista, i ništa od toga niti više.
Od predugačkog uvoda zaboravila sam na to koliko sam se zaželjela ovdje
Svirati Sama, odnosno, to napisati i miris slatkog doma udahnuti.
Imam osjećaj kao da sam od posljednjeg dolaska sudjelovala i odradila neku šarenu paradu, i kao da sam se od toga umorila.
Volim se tada odmarati tako što se opisujem sto godina starom i zahrđalom sa škripavim košćicama koje podmazujem mašinskim uljem i tada izvučem i svoju bocu kisika i razne cjevčice koje me na životu drže Večeras se ne mogu ufurati u tu starost da se od svega malo odmorim. Probala sam, ne ide.. Nisam čak niti pospana.. mislim da bih
ispravno mogla reći da sam razmažena. Nije me život mazio, samo sam na sebe pazila, pa sam sebe samu razmazila. Mislim da je to moguće, dovesti se u to nemoguće stanje.
Kasno je. Koliko je kod vas sati? 
Meni je svejedno jer nikud ne žurim.
To je luksuz koji si ne može svatko priuštiti. Mogu je, jer sam bez vremena. To znači da ga mogu i prilagođavati kako mi se prohtje. Mogu putovati kroz vrijeme ili ga zamrznuti, kao odgovor. Ja ne ovisim o vremenu.
U zadnje vrijeme sam bas nepodnošljiva. Na sve nudim odgovor - kasno je za mene. Osjećam zadovoljstvo naći se u tom vremenu.
To nije utrka u kojoj se nekud stiže, ali ipak znači da netko zaostaje, jer je moje vrijeme isteklo.
Srdačno vaša, ma u kom dobu pisala vjerujem uvijek nepodnošljiva, slobodnim stilom.
I, dakako, brendiranog imena - Sama.
Edited by - Kruger on 06/03/2014 03:14:00 |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 07/03/2014 : 01:27:03
|
Lončić za čaj
Vrijeme je nagovještaj proljeća u zraku, nebo ni vedro ni sivo jer se vjetar igra oblacima i ne da im mira, kao što je i u njoj nemir,prožet nekim starim zvukovima. Stajala je uz prozor i gledala u daljinu, tu plavu morsku pučinu. Ponekad je neka pjesma nenadano povuče u dubine..
Uzela je lončić i skuhala čaj. Još je uvijek ista glazba svirala.
Sva sjećanja posložena su pored nje u hrpama papira, dugo ih nije doticala, dugo je nisu stizala.
Ponekad, ali samo ponekad nas obuzme ona slutnja da ispod zvijezda postoji netko tko sanja iste snove i razumije naše pjesme za koje smo mislili da pišemo sebi samima..ponekad, ali samo ponekad otvorimo prozore svoje duše i bez straha primimo dragog gosta u sebe. Možda jednom, a možda nikad za jednog života - razmišljala je uz okus čaja u ustima; okus koji je jednom osjećala.
Jednom je voljela..
Uzima lončić čaja i spušta se do uvale na malu pješčanu plažu s tek ponekim većim kamenom, koji joj danas djeluje kao simbol tereta vremena, kojeg nikada nije imala. Vjetrovito je, a nebo pretežno sivo, baš kako voli. Valovi udaraju o stijene, i poneka kap, slana poput suze, uspije dohvatiti njezino lice.
Ne okreće se, ona zna da je iza njezinih leđa malena kamena kuća, koju želi pamtiti onakvom kakva je nekad bila.
Čuva ju, netaknutu zubom vremena, baš kao i sjećanje na to, koliko je jednom i ona voljela..
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 09/03/2014 : 20:07:12
|
~~~~~~~
Jucer je bio Dan zena. Tada se masovno slave zene, makar cijele godine bile zapostavljane, zlostavljane, diskriminirane..
Ovo nije tema o tome. Ja nisam bas klasicna zena.
Meni je svaki dan Dan zena, moj dan, i oplemenjujem si ga svakodnevno sitnicama, lijepim mislima, trenucima..to je bitno, to se broji.
Rijetko, ali ipak u zivotu naiđem na osobu koju posebno cijenim, kojoj se divim i koja je vrijedna svakog lijepog poklonjenog trenutka, misli, rijeci, bez obzira na spol, mada nekako cesce to bude muskarac.
Tako je i na ovom forumu, tako je s King Warriorom.
Ovo je post posvecen njemu.
King, sretan ti rođendan i ne broji godine, broji sretne trenutke.
Napravila sam si malu gozbu s maslinama, uljem, sirom, kaparama, zapalila cigarillos i otvorila buteljicu merlota uz glazbu koju volim.
Sve zajedno posveceno je tebi u cast.
Jedino te virtualno ne mogu ljubnuti u obraz, sve ostalo prolazi.. Ti ovo zasluzujes.
Kiss, Charlie.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17115 Posts
Member since 25/10/2001 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 30/03/2014 : 00:39:13
|
Igrala sam se praveci kolaze s danasnjim fotkicama.
U Villi Angiolina smjesten je muzej turizma i bili smo jedini posjetitelji pa smo se malo poigrali kad nam se vec samo nametalo u toj interaktivnoj prostoriji. Fotografiranje dopusteno. Promoviramo Opatiju bajnu i nas dvoje u ulogama u "Shadow Puppet Showu", dok ne smislimo bolje ime.
edit: u stvari, lazem. Samo sjenke su ovdje u Villi, a dva filma u sredini su iz "Svicarske kuce"- drugog dijela muzejskog postava.
   
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 30/03/2014 00:42:48 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 25/05/2014 : 19:08:54
|
Agent koji je volio
Na nedavnom prijemu, na kojeg se uputila sama, ugleda naočitog, već negdje viđenog, uvijek samog, vrlo privlačnog muškarca. I on ugleda nju. Prilazi bliže, te ju, onako, sa smješkom pogleda pobliže. I prije no su se pogledi sreli, među njima je bilo..nešto su osjetili.. Pruža joj ruku, uz izgovor svog imena; cijela noć je bila pred njima. U kasni sat, Elektra odluči poći i u svoju samoću se povući, no stisak ruke, s papirićem u kom dobi telefonski broj, te noći u nju unosi nespokoj. Tim više što je i ona svoj papirić s brojem njemu dala, tako lako, kao nikada prije, da sebe samu nije prepoznala.
Prošli su dani, dok nije stigao poziv kojeg je s nemirom dočekala i nakon kraćeg nećkanja, na piće je pristala.
Kako je lijepo sresti muškarca koji još ima manira, i s takvim stilom umije koračati ženskim snovima – pomisli, prilazeći stolu, na kom je već očekuje čaša njenog omiljenog, crvenog vina, pružajući ruke na pozdrav, dok se trgne iz razmišljanja o njegovom zagrljaju i blago porumenjevši, kad se uhvati u mislima kakve samo ruke taj čovjek ima.. Blago se naježila na njegov dodir, sjela, i uz gutljaj vina, par sekundi da se sabere, pauze dobiva.
-Ja sam specijalni agent. -(Dakako da jesi, zašto ne bi bio…) Ne želim više živjeti s lažima. Svojoj sam bivšoj lagao godinama. .Želim ti sve o sebi reći, ne želim da među nama bude tajni.. – Zašto si mene odabrao za iskrenost? – Upita ona, odlutavši u trenu negdje daleko, u već proživljene scene, u svojim mislima.. -Zato što te znam i vjerujem ti. Zato što mi je potreban netko poput tebe, tko ne pripada mojim krugovima..zato što žudim za razgovorima s nekim tko me razumije,znaš.. poput dva ratna druga… - Pažljivo ga je slušala.
Trenuci tako prolaze brzo, i nisu milosrdni prema dvoje ljudi koji se rastaju, kao da su se tek trenutak prije sreli, iako se već zora budi.. Vraćaju se svojim životima, uz dogovor o ponovljenim tim, prekrasnim trenucima..
Ponoć prolazi, Elektra zaokupljena svojim mislima iz kojih je trgne poziv, znajući da je s druge strane glas od kojeg se naježi i neki sjaj u njezinom oku se pojavi.. – Danas mi je rođendan, reče. – Pa, sretan ti rođendan, nisam to znala.. – Odgovori mu ona. - Jesi li slobodna večeras, mogli bismo izaći na piće? – Rado, kada ćemo se naći? –Javiti ću se kada budem slobodan…Laku noć ti želim, ti si prva koja mi je čestitala rođendan.. - Pa kada si me na to navukao, laka ti noć. - S osmijehom mu odgovori i prekine vezu. Teško se vratila svojim mislima, a da se u njih nije uplitalo razmišljanje o „njima“..
Ponoć je prošla i dan cijeli, on se ne javlja, kad upravo mobitel zazvoni. –Oprosti što ti nisam stigao na kavu. – A kad si se na kavu pozvao? – Začudi se ona. -Mislila sam da se dogovorismo za piće.. – Ha ha ha.. kako to lijepo umiješ u šali izreći, a da se nitko ne uvrijedi. Dobra si..Znaš, bojim se da bih mogao postati ovisan o tebi.. Vidimo se sutra, laka ti noć, lijepo spavaj.. I da, danas mi je rođendan. – Danas!? Opet? Pa tko je rođen dva dana za redom? – Zabunio sam se za datum, nisam znao koji je dan i kad je noć..desi se, nasmije se on. –Pa, dobro onda, sretan ti rođendan, opet! – uzvrati mu, smijući se ona.. - Laku noc ti želim, do sutra, ako..- reče i prekine vezu, ostajući sama sa svojim nemirima…
Sutradan su se sreli na tren, u prolazu, tek brzinsko piće, bez dodira, tek pogled ili dva, jer ona bijaše zatrpana obavezama.. Nije se snašla u tom trenu, zatrpavana svim informacijama i njegovim planovima u kojima želi da provedu vikend zajedno. – Vikend zajedno!? A do sada nisu s uspjehom odradili niti dogovor za drugo piće? Ručak ili dva? Kino, šetnja…- Hahaha..pa ponešto ćemo preskočiti. - Nije mogla vjerovati tolikoj drskosti, tolikim…tolikim brzanjem da se nađe kod nje u gostima.. Uostalom, ona vikende provodi sama..- Raspravljajući to sa sobom, ugleda „slučajno“ ostavljen i pokupljen „dokument“ koji nije njen. Bio je njegov, sa svim planovima… Ona je bila meta. Ona je bila plan. I zato mu je bio malo samo jedno piće, samo jedan dan..
Sjela je i razmislila, prisjetila se svih razgovora i shvatila sva brzanja da s njim u vezu uđe..Potom joj se pogled zaustavi na dokumentima.. Koji agent takav propust ima? Koja meta takav izlaz ima? Osjećaji se kriju u sitnicama.. Njegovi i njezini. I tu će ostati sakriveni. Zajedno s tajnom o dokazima – među njima..
Odradili su prekid veze koje nije niti bilo, premda im se mnogo toga zajedničkog snilo..
Gorak je okus u ustima; taj prekid, iako su sto su željeli, i što je bilo među njima, odradili u snovima ..
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 25/05/2014 19:27:00 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 25/05/2014 : 23:55:53
|
I ona je zavoljela
Gorak je okus u ustima; taj prekid, iako su što su željeli, i što je bilo među njima, odradili u snovima. ..Danima se previja po svom velikom krevetu, sama, sklupčana, učeći o sebi kroz nove osjećaje. Čeznja ima točno mjesto gdje boli, a koža se naježi, tijelo drhti od samog sjećanja njegovog dodira. Ona svojim mislima više nije gospodarica i danima njegov glas kojim joj izgovara ime odzvanja..svaka njegova riječ na rastanku ju proganja i ona ne može pobjeći..mora pronaći način da se izliječi..da zaboravi..
-A da se prestanemo igrati? Sjeća se njegovog pitanja, nakon njegovog inzistiranja i njezinog opiranja, da unatoč istini koju oboje znaju, ipak pokušaju, dok se ona pitala gdje prestaje posao a započinje ona..Odmah je rekao istinu i odbacio sve laži, ma koliko ga sve to stajalo. Iako nikad u njegove osjećaje nije posumnjala, poneku vezu unište laži, ovu je nemogućom učinila istina..
Zašto svaka njezina ljubav, i prije nego je okusi, mora umirati u mukama.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Iz jednog pogleda
