| Author |
 Topic  |
|
Jerry Krause
stripovi.com suradnik
Western Samoa
7486 Posts
Member since 12/11/2009 |
 Posted - 27/05/2014 : 08:43:37
|
quote:
Originally posted by Just_Charlie
quote:
Originally posted by Jerry Krause
Smislio sam prikladan naziv za sve Nathanove fanove na ovom forumu: Nathanophylus Lienicus! 
Da se radi npr. o istom topicu samo sa Zagorovim imenom već bi dogurali do 53 stranice. Ovdje uvijek moram trošiti energiju na PM-ove i molbe da se ovaj projekt privede kraju.
A možda je žena na ovom brodu donesla nesreću?
Tko zna, možda je i to, ali prije će biti da je ljeto pred vratima i nikome nije do tastature i pisanja tekstova (čast izuzecima). |
 |
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
Posted - 27/05/2014 : 16:39:13
|
quote:
Originally posted by Jerry Krause
quote:
Originally posted by Just_Charlie
quote:
Originally posted by Jerry Krause
Smislio sam prikladan naziv za sve Nathanove fanove na ovom forumu: Nathanophylus Lienicus!
Da se radi npr. o istom topicu samo sa Zagorovim imenom već bi dogurali do 53 stranice. Ovdje uvijek moram trošiti energiju na PM-ove i molbe da se ovaj projekt privede kraju.
A možda je žena na ovom brodu donesla nesreću?
Tko zna, možda je i to, ali prije će biti da je ljeto pred vratima i nikome nije do tastature i pisanja tekstova (čast izuzecima).
Ovo gore crveno-boldano je najveća glupost koju sam čuo od nekog veterana sa sivom masom u istoriji sajta. Ako je iko lienicus na tipkama i ne daj bože pisanje kakve prosto-proširene rečenice to su vajni Zagorovi fanovi. Veruj mi. Dugo je trebalo meni entuzijasti da definitivno dignem ruke. Stotine redova i sati mog života.
edit: sad me pusti da tipkam |
DNEVNIK CITANJA:
Etika junaštva i deklišeizirani koreni u “Zagor prica...”
|
Edited by - PijaniPatak on 27/05/2014 16:41:45 |
|
|
|
Jerry Krause
stripovi.com suradnik
Western Samoa
7486 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 27/05/2014 : 20:02:44
|
quote:
Originally posted by PijaniPatak
Ovo gore crveno-boldano je najveća glupost koju sam čuo od nekog veterana sa sivom masom u istoriji sajta. Ako je iko lienicus na tipkama i ne daj bože pisanje kakve prosto-proširene rečenice to su vajni Zagorovi fanovi. Veruj mi. Dugo je trebalo meni entuzijasti da definitivno dignem ruke. Stotine redova i sati mog života.
edit: sad me pusti da tipkam
Zar ne vidiš da se pokušavam koristiti svim sredstvima da probudim svoje lijenčine. A i nisam rekao da bi to kod Zagora bile 53 stranice kvalitetnog topica.
Koristim sva sredstva da dignem ekipu iz letargije, ali opet ništa. Bar sam tebe probudio onim postom. |
|
|
|
Jerry Krause
stripovi.com suradnik
Western Samoa
7486 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 28/05/2014 : 10:41:21
|
Idemo dalje redati intrigantne scene:
- Reinkarnacija Susan Connery pomoću Jinxova paklenog stroja (NN SR 76 "Feniks")
- Legs i May u klinču na plaži u lezbo scenama (NN SR 77 "Gospodarica smrti")
- Dolazak iz budućnosti doktora Amima Kelvana Nathanu, u njegovo vrijeme u pokušaju da spasi svijet. (NN G1 "Dvostruka budućnost")
- Nathanovo prolazak u drugu dimenziju kroz procijep pomoću paklenog Shackleyjevog stroja (NN SR 100 "Broj sto")
- Robotski Martin Mystere u Nathanovom vremenu (NN & MM 1 "Zarobljenik budućnosti")
- Povratak Atlantiđana na Zemlju iz bezvremenskog limba u području Bermudskog trokuta (NN SR 64 "Otok na nebu") |
|
|
|
Space Marine
Senior Member
.jpg)
Croatia
1312 Posts
Member since 08/09/2013 |
Posted - 28/05/2014 : 15:40:16
|
Evo još par intrigantnih:
- Susret Nathana i Ultra Sapiensa iz budućnosti Dare Dehnera (NN GIG 3 "Nova budućnost")
- Pojava Midiana (NN SR 136 "Midian")
- Prvi susret Nathana i Gabrijela (NN SR 30 "Gabrijelova zagonetka")
- Nathanov limb između života i smrti prilikom ranjavanja (NN SR 21 "Delirij") |
Sometimes good guys gotta do bad things to make the bad guys pay. |
|
|
|
Space Marine
Senior Member
Croatia
1312 Posts
Member since 08/09/2013 |
Posted - 28/05/2014 : 16:07:23
|
Sada se sjetih jedne jako intrigantne, možda najintrigantnije uopće. Ne znam zašto mi nije prije pala na pamet.
- Susret Nathana s njegovim dvojnikom (NN SR 120 "Beskonačni univerzumi") |
Sometimes good guys gotta do bad things to make the bad guys pay. |
Edited by - Space Marine on 28/05/2014 16:10:49 |
|
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
Posted - 28/05/2014 : 16:24:18
|
2. Nathan reže kablove koji su održavali Neda Macea na životu čime ga je poštedio sudbine gore od smrti. ( NN SR 19 "Jedanaesta zapovijed") (by PijaniPatak)
Bol (BOL, BOL) u ponoru uspomena, telu čudovišta što ponizno gmiže pod stopama čoveka čiji se gnev sladi osmehom trijumfa, pravde, osvete koja samo što nije izvršena, osvete u samom činu gamiženja (BOL, BOL). Zbog tog čudovišta njegova supruga ležaše gola, mlaćena, obeščašćena...beživotna (BOL, BOL)... u posteljini od krvi vlažnoj, tamnoj i lepljivoj . I ono traži milost (BOL, BOL). Zbog tog čudovišta je njegova kćer otrgnuta od zagrljaja majke, radosti i nevinosti detinjstva, očeve utehe, uopšte života i svesti o životu (BOL, BOL). I traži milost (BOL, BOL). Godine izgnanstva, ucene, tišine i golog bola (BOL, BOL). Krv mnogih ljudi po rukama, i ono traži milost. (BOL, BOL...UBIJ ME, UBIJ ME).
Stranice se okreću sporo, tupavo i bespomoćno. Jedan tako jasan, konstantno jednosmeran osećaj pravde nam je odjednom mutan, varira pri pogledu na dobrog čoveka koji više nije tako dobar i čudovišta koje je odjednom primilo ljudske oblike (BOL, BOL). Raščerečeni smo gledajući na dva bola, na bol supruga i oca što u ovom momentu nije niti jedno od to dvoje i bol koji čitamo u neprekidnom titravom nizu na hladnom ekranu i izmučenom izrazu na licu Neda Macea (kako ranije ne primetismo tako očiglednu agoniju?). Scena nas svojim čemerom cepa, kida... Čovek na nogama traži osvetu (BOL, BOL) dok onaj na zemlji ište milost (BOL, BOL). A mi sedimo i strahujemo od sledeće stranice, svesni svoje pasivnosti i zbunjeni, jer nećemo dobiti ni mrvicu spektakularnosti finalnog sukoba između Nathana i Macea koju očekujemo još od početka prethodne sveske. Umesto toga smo dobili moralnu dilemu, jer razumemo bol u pozadini Nathanovog gneva a Maceov maltene osećamo. Prokletstvo trećeg posmatrača. Nathanu, međutim, izbor beše jednostavan (BOL!?)- gnev trijumfuje. Nakon svega, osveta ostaje jedina alternativa, dugogodišnja patnja traži svoj račun. Nema kompromisa niti milosrđa za čudovišta (Zato što si fenomen!Živi! I neka ti je život proklet!). Heroj odlazi...
Tada se ponor uspomena ponovo otvara, ali ne onaj koji seća na suprugu i kćer već onaj u kojem heroj instinktivno primećuje da se njegova slika iskrivljena, da nije samo ego Neda Macea (onaj kojem se maločas rugao) bauk cele priče već i njegov sopstveni. Ned Mace, Charlotte Fogg, Victor Hiks. Sve su to ljudi koje je opsesija najboljega uništila i izopačila, a njemu samom oduzela sve...Ženu je varao, kćer ignorisao a svoju opsesiju pretpostavio poslu čuvara reda i zakona. Nathan Never treba da oprosti samom sebi i treba sam od sebe da ište milosrđe.
Heroj se vraća (BOL, BOL) i Neda Macea lišava bola.
Čitalac uzdahnu.
|
DNEVNIK CITANJA:
Etika junaštva i deklišeizirani koreni u “Zagor prica...”
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Jerry Krause
stripovi.com suradnik
Western Samoa
7486 Posts
Member since 12/11/2009 |
|
|
Jerry Krause
stripovi.com suradnik
Western Samoa
7486 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 28/05/2014 : 22:16:31
|
Top 10 najemotivnijih trenutaka u serijalu
1. Nathan pronalazi unakaženu svoju ženu Lauru i automatski posijedi. (NN SR 19 "Jedanaesta zapovijed") (by Jerry Krause)
Postoji li granica neke životne tragedije? Koliko velika može biti ljudska bol? Koliko jezovit može biti prizor da ga ljudsko srce može podnijeti?
Srećom po nas, vjerojatno na ova pitanja u stvarnom životu nećemo nikad doznati odgovor. Ali ga je zato na svojoj koži iskusio dobro nam znani junak. Vidjeti vlastitu suprugu unakaženu, u vlastitom domu, scena je koja malo koga može ostaviti ravnodušnim. Jednako jezovito je vidjeti tu istu osobu kako, nakon viđenog prizora, od šoka automatski posijedi. Sigurno je da su ovo jedne od najpotresnijih scena ikad viđenih u jednom stripu!
Ali isto tako, ovo su scene koje otvaraju mnoga pitanja. Jedna od prvih je da li suosjećamo s Nathanom? Naravno da suosjećamo, bol koju je on tada osjećao je neizmjerna. S druge strane, da li smo ljuti na njega? Jesmo, ljuti smo žestoko na njega, kako je mogao biti s ljubavnicom u tim presudnim trenucima. Ali onda slijedi i neizbježno pitanje: da li bi mu mogli nakon svega oprostiti? Oprostit ćemo mu, naravno da ćemo mu oprostiti kad nam se toliko uvukao pod kožu. Nećemo povlačiti pitanje kako bi postupili da je riječ o stvarnoj životnoj situaciji, ionako je riječ o imaginarnom strip junaku i jednoj fikciji koja služi za razonodu, pa i nema smisla o tome raspravljati. Ostaje činjenica je da su nas autori toliko uvukli u serijal služeći se jednostavnim trikom: što veće breme staviti na glavnog junaka tako da i čitatelj tim šokantnim scenama biva uvučen u jedan svijet u kojem nema povratka. Zvuči pomalo i perverzno da nas tako jezoviti prizori toliko oboružaju, ali cilj opravdava sredstvo.
Nathan nije bio svetac i ne može mu se opravdati što je dopustio da mu se desi ovakva tragedija. Ali gledajući s ljudske strane, i on je jedan sasvim običan čovjek, emotivno nestabilan i krhak u svojoj nutrini. Čovjek koji nije uspio staviti obitelj ispred posla koji ga je potpuno zaokupio. I koji je zbog toga skupo platio. I neće dobijati sijede vlasi postepeno kroz život misleći se o svojoj tragediji, jer je posijedio u cijeloj jednoj sekundi. Sekundi koja će mu obilježiti cijeli njegov život i utovariti veliko breme koje će morati zauvijek nositi u sebi.
2. Nathan reže kablove koji su održavali Neda Macea na životu čime ga je poštedio sudbine gore od smrti. ( NN SR 19 "Jedanaesta zapovijed") (by PijaniPatak)
Bol (BOL, BOL) u ponoru uspomena, telu čudovišta što ponizno gmiže pod stopama čoveka čiji se gnev sladi osmehom trijumfa, pravde, osvete koja samo što nije izvršena, osvete u samom činu gamiženja (BOL, BOL). Zbog tog čudovišta njegova supruga ležaše gola, mlaćena, obeščašćena...beživotna (BOL, BOL)... u posteljini od krvi vlažnoj, tamnoj i lepljivoj . I ono traži milost (BOL, BOL). Zbog tog čudovišta je njegova kćer otrgnuta od zagrljaja majke, radosti i nevinosti detinjstva, očeve utehe, uopšte života i svesti o životu (BOL, BOL). I traži milost (BOL, BOL). Godine izgnanstva, ucene, tišine i golog bola (BOL, BOL). Krv mnogih ljudi po rukama, i ono traži milost. (BOL, BOL...UBIJ ME, UBIJ ME).
Stranice se okreću sporo, tupavo i bespomoćno. Jedan tako jasan, konstantno jednosmeran osećaj pravde nam je odjednom mutan, varira pri pogledu na dobrog čoveka koji više nije tako dobar i čudovišta koje je odjednom primilo ljudske oblike (BOL, BOL). Raščerečeni smo gledajući na dva bola, na bol supruga i oca što u ovom momentu nije niti jedno od to dvoje i bol koji čitamo u neprekidnom titravom nizu na hladnom ekranu i izmučenom izrazu na licu Neda Macea (kako ranije ne primetismo tako očiglednu agoniju?). Scena nas svojim čemerom cepa, kida... Čovek na nogama traži osvetu (BOL, BOL) dok onaj na zemlji ište milost (BOL, BOL). A mi sedimo i strahujemo od sledeće stranice, svesni svoje pasivnosti i zbunjeni, jer nećemo dobiti ni mrvicu spektakularnosti finalnog sukoba između Nathana i Macea koju očekujemo još od početka prethodne sveske. Umesto toga smo dobili moralnu dilemu, jer razumemo bol u pozadini Nathanovog gneva a Maceov maltene osećamo. Prokletstvo trećeg posmatrača. Nathanu, međutim, izbor beše jednostavan (BOL!?)- gnev trijumfuje. Nakon svega, osveta ostaje jedina alternativa, dugogodišnja patnja traži svoj račun. Nema kompromisa niti milosrđa za čudovišta (Zato što si fenomen!Živi! I neka ti je život proklet!). Heroj odlazi...
Tada se ponor uspomena ponovo otvara, ali ne onaj koji seća na suprugu i kćer već onaj u kojem heroj instinktivno primećuje da je njegova slika iskrivljena, da nije samo ego Neda Macea (onaj kojem se maločas rugao) bauk cele priče već i njegov sopstveni. Ned Mace, Charlotte Fogg, Victor Hiks. Sve su to ljudi koje je opsesija najboljega uništila i izopačila, a njemu samom oduzela sve...Ženu je varao, kćer ignorisao a svoju opsesiju pretpostavio poslu čuvara reda i zakona. Nathan Never treba da oprosti samom sebi i treba sam od sebe da ište milosrđe.
Heroj se vraća (BOL, BOL) i Neda Macea lišava bola.
Čitalac uzdahnu.
3. Ann slusa hologramskog oca koji joj govori o buducnosti i teretu na ledjima covjecanstva i koliko je voli (NN G 1 "Dvostruka budućnost") (by emirem ??)
4. Nathan svojoj kćeri pruža plišanoga zeca, a ona ne reagira, a zatim i kad doktorica Duchteau uzima zeca i stavlja joj ga u ruku zec opet pada na pod (NN SR 18 "U ponoru pamćenja") (by Just_Charlie)
Dolazak jednog malenog, toliko isčekivanog i voljenog bića na svijet čovjeka čini najsnažnijim, ujedno najranjivijim bićem. Dijete, začeto kao plod ljubavi muškarca i žene, otvorena su vrata za put u dimenziju ljubavi - u ljubavi rijetko mi smo gospodari vlastitog života ali, nismo niti sluge - ljubavi veće od života, i moćne nadživjeti nas same poput snažne niti, tkane u djetetu kao nevidljivi plašt, kojeg smo tkali cijelog života, da to maleno biće ogrnemo ljubavlju, emocijama. toplinom, koje će ga hraniti snagom u danima kada nas ne bude.
Nit se u tkanju prekinula smrću Laure i malena Ann je zanijemila. Umjesto u majčinom zagrljaju, smještena je među bijele, bezlične, bolničke zidove, umjesto roditeljske ljubavi ona dobiva lijekove i povremene posjete oca, koji niti sebi u toj boli i tragediji ne umije pomoći. Ali jedan maleni, plišani zeko,jedno je nastojanje, nit, kojom pokušava nastaviti tkati prekinuto tkanje vadeći sebe zbog toga iz ponora, pogurnutog sjećanjima i osjećajem krivice, otkrivajući pri tom nove dimenzije patnje i bola, jer, pogled je prazan i emocija nema na licu njegove djevojčice.
Zeko je na podu, kao vapaj, opomena, metafora razorenog djetinjstva i prekinutog tkanja emotivnog plašta kojeg tkati umiju samo ruke oca i majke zagrljajima prepunim topline. Među hladnim zidovima bolničke sobe, jedna je djevojčica razorenog života.
Nathan je izbrisan iznutra nemoći i bolom dok izlazi kroz vrata, ali nije bolnički hodnik taj prolaz labirintom kojim luta u potrazi za nadom...
Nekoć je suprug i otac bio, taj čovjek, pogrbljen, ispod kaputa ...
5. Nathanova dvojba da li se vratiti u prošlost i povratiti svoju ženu Lauru. (NN G3 "Nova budućnost") (by Space Marine)
Nathan se odjednom nalazi bačen izvan vremena! Iscrpljen skida svoje svemirsko odijelo, okreće se.... i ne vjeruje svojim očima. Ugledao je samoga sebe – Nemu. Na scenu dolaze Ultra Sapiensi Daro i Exx. Exx priča šokantnu priču o sposobnosti našega uma. Pred neobičnom četvorkom Exx stvara portal koji vodi u sudbonosni trenutak Nathanove prošlosti. Portal vodi na događaj ubojstva Laure. Exx daje Nathanu veliko breme odluke, daje mu mogućnost popravka prošlosti! Nathana savladavaju emocije i gorko želi spasiti svoju ženu, Nemo ga hvata za ruku objašnjavajući mu posljedice na čitavu budućnost ljudskoga roda, na sam ishod Tehnobiološkoga rata! Njegov trud nije urodio plodom, već je samo zaradio teški udarac šakom u lice. Nemo obara Nathana koji sada već bio izgubio kontrolu nad svojim emocijama. Na portalu vidimo taj tužni „film“. Ned Mace ulazi u stan. Nathan urlajući pokušava pobjeći iz Nemovog zahvata. U stanu vidimo pucnjavu. Nathan, gotovo izluđen od boli, se prestao probijati do portala. Nemoćnim očima blijedo gleda fatalnu prošlost kako se ponavlja. Nemov zahvat popušta, Nathan je shvatio da ne smije mijenjati svoju sudbinu, ulozi su mnogo veći od njegove vlastite životne sreće. Portal se gasi.
Ovdje je Nathan bio pred velikom dilemom, mogao je iz korijena promijeniti svoj život. Mogao je živjeti život kakav je oduvijek želio, normalan život. Mogao je skrenuti sa puta jada i tuge, mogao je živjeti život u kojemu je odan svojoj ženi, uzor svojoj kćeri, čvrsti stup oslonac svojoj obitelji. Da, mogao je svojoj kćeri pružiti djetinjstvo koje joj je ukrala njegova sebičnost, da, mogao je....... Ali ipak nije to napravio. Zašto? Pitate se. Zato jer Nathan više nije taj sebičan čovjek koji radi u policiji, ne, on više nije čovjek koji vara, koji zanemaruje prijatelje, koji svoje zadovoljstvo stavlja ispred potreba drugih. Prijašnji Nathan bi promijenio sudbinu, ali Nathan kojega mi poznajemo ne bi. Zašto? Zato jer je sadašnji Nathan sazrio, odrastao, shvatio je vrijednost svakoga ljudskoga života. Nije više onaj sebični pokvarenjak koji bi sve napravio za vlastitu korist! Tek na dnu životnoga ponora je shvatio da se sa svojom sudbinom mora pomiriti i time je postao novi čovjek. Čovjek koji je spreman žrtvovati sebe za druge
6. Nathanov posjet grobu svoje žene (NN SR 18 "U ponoru pamćenja") (by Just_Charlie)
Što ostaje kada voljenih više nema, i što nam preostaje kada ostanemo sami sa sobom u tišini koju remeti tek zvuk koraka grobljem što umorno odzvanjaju, možemo naslutiti samo, mi, koji tim putem nismo hodali, već nam Nathan to otkriva, dok poput sjenke ogrnute plaštem bremena sjećanja stoji pred nišama; u jednoj od njih svoj mir je pronašla njegova Laura.
Groblje budućnosti nudi utjehu živima kroz susret sa holografskim pokojnicima, no stvarnost ne igra produžetke i Nathan odbija lažna sjećanja uz pomoć elektronskih duhova, svjestan da je Laura - živa i voljena, sa svojim licem, glasom i mirisom - zauvijek pohranjena u njemu, u dubinama sjećanja.
Preostaju samo sjećanja u koja se ponire kad pritisne tuga, čežnja ili kajanje, i vrijeme teško donosi mir. Ono se ne može vratiti, baš kao niti ispaljeni hitac, i pruža samo jednu šansu da ga se iskoristi prije no što od njega ostane tek dim i odbačena čahura dragocjenog trenutka, jer oni kojih nema već su našli svoj mir, oni koji ostaju, teško pronalaze spokoj.
Povucimo se tiho iz ove scene, na prstima, poštujući tišinu groblja, u kome se nalazi ploča s natpisom: „ Here lies Laura Lorring Never“ i pred njom muškarac, shrvan gubitkom voljene žene, čiji univerzum toliko velik nije, da bi njime pobjegao od emocija i pronašao crvotočinu koja bi ga izvela iz ponora pamćenja.
7. Potresni susret pun uspomena Nathana i bivšeg prijatelja Randyja na staroj plaži i Randyjev tragičan završetak. (NN SR 29 "Posljednji val") (by tinton)
8. Bespovratni i teško prihvatljivi gubitak agenata Jack i April koji nestaju u drugoj galaktici. (NN AA 2 "Svemirski brodolomci") (by mladjo)
Kad netko voljeni umre, dodje do nekakve čudne smirenosti, pomirenja sa zlom koje je snašlo one kojima je umrli značio puno. Kao neko tjeskobno prihvaćanje situacije koja je neizbježna i vječna. Nadati se više nemamo čemu - smrt je kraj. Drukčije je kada netko tko vam puno znači jednostavno ode - tada treba upotrijebiti svu snagu i zatomiti osjećaj koji govori da još uvijek postoji nada, da će se možda put osobe koja je otišla poklopiti sa vašim, da će možda...Ne, ne, to je najveća greška koja daje najveću bol. Smrt daje smirenost jer smirenost je odsustvo nade, ali bol koji postoji obuzme i dušu i tijelo. Postane opipljiv. Na momente prelazi u bijes. Mržnju. Mržnju prema svijetu koji je dozvolio da se ta smrt desi. Makar svijet često nije ništa kriv. Bol koja nastaje u tijelima ljudi u ovoj sceni postaje trodimenzionalna svakom slikom, svakim prizorom koji ju prikazuje. I dok se muški bore s bolom na svoj način, držeći ga u sebi, šuteći, razmišljajući o svemu i ne dopuštajući da emocije prodru van, žene svoje emocije pokazuju puno eksplicitnije. Ovdje je ta dihotomija razrađena do kraja. Jer riječ je o pravim muškarcima koji ne dopuštaju da osjećaji izađu van. Zato će patiti puno duže, jer osjećaji nisu izbačeni, ali to je već neka druga priča. Vidimo lica tužnih ljudi kojima je život uzeo najvrijedniju stvar - prijatelja.
Crtački je sve odrađeno izvrsno, svako lice, svaki junak, svaki prijatelj pokazuje svojom pojavom da se desilo nešto bolno. I dobro je što u nekim slikama nema previše teksta jer kao što rekoh, same crte lica pokazuju sve što je bitno. Ljepota boli - da li je takvo nešto uopće moguće?
Izgleda da je.
Postoje dvije mane ove scene - jedna je što je prekratka, a druga je nedovoljno razrađene emocije osoba na asteroidu. Jer i oni su izgubili sve što im je drago, a usput žive u krajnjoj neizvjesnosti jer je vrlo izvjesno da će kroz jedan kraći period svi pomrijeti. Živjeti, a znaš da nećeš još dugo - e to je najgore što se može desiti. Potencijal da se to malo razradi propušten je. Šteta je bi par stranica bilo dovoljno.
ovo je svakako jedna od najmučnijih, najemotivnijih i najtužnijih scena u serijalu ali pohvale scenaristu i crtaču što su izvrsno prikazali rastanak sa prijateljima.
I ljepotu tuge.
9. Nathan u deliriju susreće vlastite uspomene ( NN SR 21 "Delirij") (by PijaniPatak)
Biti ili ne biti, u tome je teškoća…je li plemenitije mučiti se u srcu sa zrnima i strelama pogrdne sreće ili okrenuti oružje protiv tog mora bola i učiniti mu kraj? Umreti...spavati...i snom okončati tugu u srcu i hiljade prirodnih udaraca koji su nam baština. Umreti...spavati...možda sanjati!
“Idi napred i ne osvrći se!” reći će nam dobronamerni savetodavaoci. Prošlost je prošlost, a život ide dalje. Moraš stremiti ka svojoj budućnosti ne dozvoljavajući da te prošlost koči. Ali kako? Šta je to danas bez juče? A kako možemo grabiti sutra ako ne postoji danas? Kako se sladiti trijumfom ako ne znamo gorčinu poraza? Kako da ustanemo ako nismo pali, kako da naučimo da hodamo ako se ne sećamo o šta smo se sapletali...? Šta je sutra bez danas, a danas bez juče...? Ako nismo svesni da je bit sreće borba za istu, ako na patnju ne gledamo kao na put ka satisfakciji, zašto živeti i za šta se boriti?
U delirijumu borbe...izbora...između života i smrti, Nathan posmatra svoje znakove pored puta i tumači im smisao. Ljubavi, prevare, intrige, razočarenja, usponi, padovi, prijateljstva, autoriteti, krv, suze, snovi, osmesi...život definisan emocijama, emocije definisane poznanicima (saputnicima), poznanici koji definišu život...Nathanov život (naš život). I tu Smrt govori “ne osvrći se”. Juče je varka, iluzija, nezaustavljivi tok kojeg pokušavamo da zadržimo uspomenom, danas je prazan hod, a sutra je samo jedno i neizbežno. Čemu se sećati, koračati i nadati se? Ako su svi ti ljudi koji oblakom hode sami sebi zabluda i ako ga oni definišu, zar je tako teško zaključiti da si i sam zabluda, da je život uopšte takav? Za šta se uopšte boriti?
A onda te preplavi...
“Tata,tata...hoćeš li mi pokazati jednoroge? Obećao si mi...”
misao je upravo u borbi, u putu radi puta i putu radi znakova pored njega, onoga što naučimo i onoga šta ostavimo za sobom kao znak nekom drugom. Ako je život iluzija, san, zabluda, onda je baš u tome i njegova lepota. Lepota kreiranja sopstvene iluzije i svog malog izolovanog sveta i koprcanja u blatu da bi se njegova idiličnost održala. Lepota života je u njegovoj bajkovitosti.
Hajdemo, onda, da ti pokažem jednoroge, sine...
10. Hadijina borba s unutarnjim demonima uz pomoć zaljubljenog Nathana. (NN SR 66 "Hadija") (by Just_Charlie)
Negdje na pola puta između tuge, bola i sjećanja, sreli su se Nathan i Hadija. U njezinom pogledu, njegove oči susreću istu nesreću, bljesak mu dobro znan, udaljen i zagasit od samoće. U svijetu računala i androida, dvoje ljudi u njima pronalazi društvo u svojoj osami, ne gubeći pri tom svoju ljudskost, osjećaj goleme samoće i mira u koji se povlače, osjećajući odjednom sve nijanse nemira, kojeg im donosi pomisao na to drugo biće..
Svaka samoća svoj teret nosi; odupire se Nathanu Hadija i osjećajima prkosi, poput svake duše, koja je na samoću navikla. Prekasno; već ju je zavolio, već ga je zavoljela.
Romantična večer, ona u svečanoj haljini, na stolu večera za dvoje – miljama udaljene od svijeta kome pripadaju, u maniri najljepših klasika, dvije duše su se srele, da se u jedno spoje..
No stvarnost, koja vrijeme ne bira, pokušava razdvojiti, tek pronađena, ta dva nemira. Agencija otkriva da je za sabotažu softvera u tvornici automobila Hadija kriva, što pred Nathana stavlja težak zadatak da ju, kao agent, mirno privede, dok sva njezina bol, tuga i nepovjerenje u ljude se iznova vraćaju, kao i strahovi koji ju proganjaju. Odjednom postaju suprotstavljene strane, a među njima ljubav – jedina nit koja ih povezuje..Hadija bijegom odgovara, dok se Nathan, u strahu za život voljene žene, baca pred automobil od kojeg ju spašava, te sam skoro pogine.
Pri tom se odvija nesvakidašnja scena – Nathan leži na podu, nad njega se, u prelijepoj haljini, nadvija prekrasna žena, potom zaustavlja jureće automobile. Zaboravlja sve i moli za pomoć, ne mareći za svoj život.
Zbog ljubavi Hadija pobjeđuje strahove, jer samo ljubav ima moć; ona jedina, ma od čega bježali, pobjeđuje.
Oni koji su čitali, znaju kojom prelijepom scenom ova epizoda završava. Autorica ovog teksta, piše ga sa sjajem u očima. Netko bi to nazvao suzama .. |
Edited by - Jerry Krause on 15/06/2014 00:11:00 |
|
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
|
|
Jerry Krause
stripovi.com suradnik
Western Samoa
7486 Posts
Member since 12/11/2009 |
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
|
|
emirem
Advanced Member
10851 Posts
Member since 18/01/2010 |
Posted - 31/05/2014 : 14:46:50
|
quote:
Originally posted by Jerry Krause
Top 10 najemotivnijih trenutaka u serijalu
3. Ann slusa hologramskog oca koji joj govori o buducnosti i teretu na ledjima covjecanstva i koliko je voli (NN G 1 "Dvostruka budućnost") (by Giuda Ballerino)
Zar nisam ja prvi naveo ovaj dogadjaj kao primjer za top 10 NNET? |
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!" |
|
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
|
|
Jerry Krause
stripovi.com suradnik
Western Samoa
7486 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 31/05/2014 : 15:50:35
|
E pa care...
I mislio sam da bude neka prigodna slika, ali nisam htio gnjaviti Deeja da nađe neku prigodnu sličicu. Ali sad imamo našeg Patka kao grafičkog dizajnera.
Smisli nešto i za emocije i intrige, pa ćemo i to ubaciti, a ja ću našem, očito prezaposlenom Deeju poslati ovo na PM da postavi ovu naslovnicu kad izađe članak. |
|
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 31/05/2014 : 21:35:05
|
Evo uja ću sutra probati ispuniti svo dio obveze. makar i sutra imam neke sastanke (da,da, dela se i nedjeljom koji put:)) ali budem napisal tekst |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Jerry Krause
stripovi.com suradnik
Western Samoa
7486 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 04/06/2014 : 13:08:36
|
- Odakina skrivena dolina dinosaura (NN SR 23 "Izgubljeni svijet")
- Izgubljena kolonija ljudi ispod Marsa (NN SR 68 "Crveni planet")
- Napad metamorfnog parazite Strikeshapea na Marsu (NN SR 68 "Crveni planet")
- Alien na Zemlji u tajnom paktu s vojskom (AA 2 "Svemirski brodolomci")
- Prelazak posade s asteroida Arga u drugu galaktiku i susret s izvanzemaljskom vrstom (AA 5 "S onu stranu galaktike")
- Pojava na Zemlji nove tajne službe s Marsa, Pretorijanaca (AA 2 "S onu stranu galaktike") |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 04/06/2014 : 22:09:49
|
Kad netko voljeni umre, dodje do nekakve čudne smirenosti, pomirenja sa zlom koje je snašlo one kojima je umrli značio puno. Kao neko tjeskobno prihvaćanje situacije koja je neizbježna i vječna. Nadati se više nemamo čemu - smrt je kraj. Drukčije je kada netko tko vam puno znači jednostavno ode - tada treba upotrijebiti svu snagu i zatomiti osjećaj koji govori da još uvijek postoji nada, da će se možda put osobe koja je otišla poklopiti sa vašim, da će možda...Ne, ne, to je najveća greška koja daje najveću bol. Smrt daje smirenost jer smirenost je odsustvo nade, ali bol koji postoji obuzme i dušu i tijelo. Postane opipljiv. Na momente prelazi u bijes. Mržnju. Mržnju prema svijetu koji je dozvolio da se ta smrt desi. Makar svijet često nije ništa kriv. Bol koja nastaje u tijelima ljudi u ovoj sceni postaje trodimenzionalna svakom slikom, svakim prizorom koji ju prikazuje. I dok se muški bore s bolom na svoj način, držeći ga u sebi, šuteći, razmišljajući o svemu i ne dopuštajući da emocije prodru van, žene svoje emocije pokazuju puno eksplicitnije. Ovdje je ta dihotomija razrađena do kraja. Jer riječ je o pravim muškarcima koji ne dopuštaju da osjećaji izađu van. Zato će patiti puno duže, jer osjećaji nisu izbačeni, ali to je već neka druga priča. Vidimo lica tužnih ljudi kojima je život uzeo najvrijedniju stvar - prijatelja.
Crtački je sve odrađeno izvrsno, svako lice, svaki junak, svaki prijatelj pokazuje svojom pojavom da se desilo nešto bolno. I dobro je što u nekim slikama nema previše teksta jer kao što rekoh, same crte lica pokazuju sve što je bitno. Ljepota boli - da li je takvo nešto uopće moguće?
Izgleda da je.
Postoje dvije mane ove scene - jedna je što je prekratka, a druga je nedovoljno razrađene emocije osoba na asteroidu. Jer i oni su izgubili sve što im je drago, a usput žive u krajnjoj neizvjesnosti jer je vrlo izvjesno da će kroz jedan kraći period svi pomrijeti. Živjeti, a znaš da nećeš još dugo - e to je najgore što se može desiti. Potencijal da se to malo razradi propušten je. Šteta je bi par stranica bilo dovoljno.
ovo je svakako jedna od najmučnijih, najemotivnijih i najtužnijih scena u serijalu ali pohvale scenaristu i crtaču što su izvrsno prikazali rastanak sa prijateljima.
I ljepotu tuge. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Giuda Ballerino
Senior Member
Japan
2654 Posts
Member since 02/03/2014 |
Posted - 05/06/2014 : 00:08:35
|
| Imam jednu tuznu poruku, a to je da se ispricavam Jerryu i odustajem. Imam posla preko glave, danas probao nesto sastaviti na brzinu, napisao sam tekstic, ali nije to kako treba. Nije razina ovih drugih sjajnih tekstova, nemam inspiraciju i ne ide. Trebao sam puno ranije dici ruke, ali sam se dugo zavaravao probat cu, probat cu. Nista, zao mi je i zelim da se projekt uspjesno privede kraju. |
Kaizoku ou ni ore wa naru! |
|
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
Posted - 05/06/2014 : 00:21:17
|
Ako smem da kažem sa kulturnim tonom glasu: ne seri, bre!
Kakav bre nivo (razina, level...)? Jerry i mladjo su naloženi nathanovci u pisaniju veterani, Just_Charlie je ŽENSKO (vazda u pisaniju veštiji pol) i pretpostavljam i majka (što mu dođe još jedan "level" patetike više)(JC, ako nisi, ištem oproštaj...čini mi se da sam negde pročitao na forumu), a ja studiram književnost. A pre svega, manje patetičan tekstić će dobro da dođe da se čitaoci malo prenu od naših kvazi-umetničkih nivoa :)
Samo nedostatak vremena je opravdanje koje se poštuje
A njega još imamo na pretek...još uvek čekamo prvi članak da izađe :) (sad će Jerry da me išiba ko bakalara :D) |
DNEVNIK CITANJA:
Etika junaštva i deklišeizirani koreni u “Zagor prica...”
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
NATHANOV UNIVERZUM: The best moments
