sjecam se da sam se poslije citanja skuzio da je dovoljno procitati prvih i zadnjih 30 strana, jer ono izmedu uopce nije bitno kad se ionako nije dogodilo. red sna, red jave i tako vise puta zaredom. Zbog takvih scenarija sam prestao citati i Dilan doga, a bilo me strah da se isto ne dogodi i Zagoru, ali srecom nije. ne ponovilo se.
Onaj trenutak kad Zagor izvuče Robinsona iz rukava, rekao bih da je to top20 scena iz zagorova serijala. Zagor mislilac jednako uvjerljivo tuče duhovnom sjekirom.
sjecam se da sam se poslije citanja skuzio da je dovoljno procitati prvih i zadnjih 30 strana, jer ono izmedu uopce nije bitno kad se ionako nije dogodilo. red sna, red jave i tako vise puta zaredom. Zbog takvih scenarija sam prestao citati i Dilan doga, a bilo me strah da se isto ne dogodi i Zagoru, ali srecom nije. ne ponovilo se.
da,ali u kojoj to javi mi imamo priliku vidjeti gdje se nesalomljivi duh sa sjekirom slama i u naletu ludila ubija svog prijatelja vrača(čuvara štita i luka kojim su akronijani poraženi),u kojoj to javi duh sa sjrekirom vodi indijance u konačni rat protiv bljedolikih(simbolično se iz te epizode da naslutiti i stvarna tragedija sjevernoameričkih indijanaca),u kojoj to javi nepobjedivi zagor pada na koljena pred grob svog najomraženijeg protivnika i puca si u glavu?iako je to sve bio samo san i paralelni svemir meni je kao klincu i obožavatelju zagora izgledala kao najveća noćna mora
Meni definitvno najjače Zagorove epizode ikada, čak i nakon toliko godina, a te sam epizode čitao kao klinac, i nakon što je toliko priča izašlo nakon tih, opet su mi najbolje.
sjecam se da sam se poslije citanja skuzio da je dovoljno procitati prvih i zadnjih 30 strana, jer ono izmedu uopce nije bitno kad se ionako nije dogodilo. red sna, red jave i tako vise puta zaredom. Zbog takvih scenarija sam prestao citati i Dilan doga, a bilo me strah da se isto ne dogodi i Zagoru, ali srecom nije. ne ponovilo se.
da,ali u kojoj to javi mi imamo priliku vidjeti gdje se nesalomljivi duh sa sjekirom slama i u naletu ludila ubija svog prijatelja vrača(čuvara štita i luka kojim su akronijani poraženi),u kojoj to javi duh sa sjrekirom vodi indijance u konačni rat protiv bljedolikih(simbolično se iz te epizode da naslutiti i stvarna tragedija sjevernoameričkih indijanaca),u kojoj to javi nepobjedivi zagor pada na koljena pred grob svog najomraženijeg protivnika i puca si u glavu?iako je to sve bio samo san i paralelni svemir meni je kao klincu i obožavatelju zagora izgledala kao najveća noćna mora
kad sam čitao ovo dok sam bio tinejdžer - najbolji strip ikad.
kupim prošle godine debelo VČ izdanje u strahu od ludensovog prijevoda. nije ostavilo ni približno takav dojam. bilo je dobro, ali ni blizu najboljim zagorima ili najboljim stripovima ikad. čak mi je popratni tekst djoleta bio zanimljiviji od samog stripa
Nabavio prije par mjeseci knjigu od Veselog cetvrtka. Nisam mogao odoljeti odama s foruma. Sigurno nije losa prica, naprotiv. Ali za mene jedna od top 50, vise ne.
P.S. mijenjam svoju od VC u glanc stanju (jednom pazljivo procitana) za nesto drugo. Moze i prodaja, ali ce se zbog postarine isplatiti samo zainteresiranima iz Njemacke.
mene ta epizoda podsjeca na onaj film shutter island u kojem cijelo vrijeme pokusavas povezati neke stvari da bi na kraju skuzio da se nista od tog nije dogodilo, pa radnja nije niti bitna. PO tome se moglo nadrobit u film ili strip bilo sto.
Originally posted by igor 12
Originally posted by adriano
sjecam se da sam se poslije citanja skuzio da je dovoljno procitati prvih i zadnjih 30 strana, jer ono izmedu uopce nije bitno kad se ionako nije dogodilo. red sna, red jave i tako vise puta zaredom. Zbog takvih scenarija sam prestao citati i Dilan doga, a bilo me strah da se isto ne dogodi i Zagoru, ali srecom nije. ne ponovilo se.
da,ali u kojoj to javi mi imamo priliku vidjeti gdje se nesalomljivi duh sa sjekirom slama i u naletu ludila ubija svog prijatelja vrača(čuvara štita i luka kojim su akronijani poraženi),u kojoj to javi duh sa sjrekirom vodi indijance u konačni rat protiv bljedolikih(simbolično se iz te epizode da naslutiti i stvarna tragedija sjevernoameričkih indijanaca),u kojoj to javi nepobjedivi zagor pada na koljena pred grob svog najomraženijeg protivnika i puca si u glavu?iako je to sve bio samo san i paralelni svemir meni je kao klincu i obožavatelju zagora izgledala kao najveća noćna mora
Da. Ali ih je likvidirao na efektan način, mora se priznati:)) A i pojavljivanje Bena Stivensa je odlično uklopljeno. Sve u svemu meni je to odlična epizoda. Inače, zanimljivo mi je kad na kraju (čini mi se) prve sveske supruga pita Poa kamo ide, a on kaže "Na drugu stranu." Tad to nisam kužio ali zapravo bi prijevod trebao biti "Drugdje" referirajući se na istoimenu bazu ali prevodilac valjda tad nije znao širi kontekst priče. Uglavnom, ontopic:Demoni ludila je izvrstan strip koji čitatelja drži napetim cijelo vrijeme. Ima i on nekih malih nelogičnosti (tipa ono kad Zagor zapne za nekakav čavao na Titanu pa ostane visiti, to je malo smiješno, a onda se bez beda popne na Titanovo rame iako se nam za kaj primiti, ali dobro, navikli smo da se Zagor pere uz glatke zidove:)) ali sve u svemu, epizoda funkcionira odlično. Inače, Dnevnik je fakat iskasapio tu epizodu.
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Za to koliko je neki strip dobar treba uzeti u obzir i vrijeme kada ste ga čitali. Neka djela umjetnosti (film, strip, knjiga) imaju to svojstvo da ih se može doživjeti drugačije nego kada ste ih zadnji put čitali. Moja mama to svojstvo pripisuje LOTR jer kad ih god čita (neću navoditi vrijeme jer se ženama godine ne govore) dobije drugačiji doživljaj. Isto tako je ovdje slučaj s Demonima ludila. Ovaj strip je metafora za odrastanje. Mora se napustiti jedan svijet i otići u drugi gdje vladaju drugačiji zakoni. Ali opet ostaje nam nešto što nas vraća u djetinjstvo i to nešto je razlog zbog kojeg se isplati boriti za bolje sutra. Zagor ustaje i nastavlja borbu u kojoj je bio na koljenima. Tako i mi ustajemo iako doživimo ozbiljne udarce u ljubavi, školi/faks, na poslu... Zato je strip i kršten s dobrim naslovom jer nas svi ti udarci izluđuju, a mi moramo naći način kako da ostanemo razumni i staloženi. Dakle, strip je zapravo o promjenama u životu. Mogao bih još pisati, al mi se neda.
meni je cijela ta epizoda demona ludila odlična,od svih helingenovih pojavljivanja najupečatljivija(zagor poražen,darkvud u plamenu rata,konačno neki trijumf helingena nad mrskim mu neprijateljem,pa makar i u paralelnom svemiru(gdje češ veće pobjede nego natjerat neprijatelja da sam sebi presudi)...i efektan kraj,helingen shvaća kakvo je bio đubre i gad i moli zagora za oprost i konačan mir,mir za njegovu izmučenu i iznakaženu dušu,to se nekak i metaforički može usporediti i sa njegovim iznakaženim tijelom (spaljeno lice i tijelo unakaženo fišlegovim harpunom)..helingenova ranija pojavljivanja dojmila su me se kao klinca,danas kad čitam te stripove i ne toliko,bar ne ona prva dva susreta(tajna jezera iri i igra pet strela).i uporno u svakoj epizodi helingen hoće zavladati svijetom i uništiti zagora i njegov san o miru.pa pobogu helingenu,zlikovče stari,jel još ne kužiš da protiv zagora moraš promijenit modus operandi,znači ak hoćeš pobjedu ne idi u taj darkvud i brdo naatani,jel se svijet mora pokoravat baš iz amerike?mogao si lijepo nakon prvih poraza smjestit starom zagoru dobri stari kalibar .45 u leđa i amen, a ne ga zarobljavat i solit mu pamet.mogao si otići pokoravat europu,australiju,afriku pa i sjeverni pol,al ne,on baš hoće ameriku.
Taj strip je za mene bio pokušaj da Zagor bude ono što nije..... nije me specijalno oduševio ni tada, a niti sada. Zagor u svojem pravom svjetlu je Zagorova odiseja, Zimska zmija, Kandrax, Ratnik Pekot i sl...
„And I know what I want….When the timing is right…Then I'll take what is mine…I am the clansman“ "...gdje god da te život nosi, uvijek moraš znati 'ko si..."
Sjećam se da sam još kao klinac bio oduševljen tim epizodama - Zagora nisam kupovao, već sam ga znao pročitati povremeno kod prijatelja - reakcija - drama! sf! atmosfera! demistifikacija glavnog protagonista i plot twist! Te sam stripove morao imati, pa sam se mijenjao sa njim - nije ih htio jer su mu bili čudni :-)
Of all the things I've lost, I miss my mind the most
Sjećam se da sam još kao klinac bio oduševljen tim epizodama - Zagora nisam kupovao, već sam ga znao pročitati povremeno kod prijatelja - reakcija - drama! sf! atmosfera! demistifikacija glavnog protagonista i plot twist! Te sam stripove morao imati, pa sam se mijenjao sa njim - nije ih htio jer su mu bili čudni :-)
i to kakva drama..trebao si mi vidjet frenda kad sam mu pokazao tek kupljeni na granici stvarnog(jel u njemu čiko i peri pogibaju u eksploziji žiroskopa?)..čovječe,rasplako se ko malo dijete,suza suzu lije
Taj strip je za mene bio pokušaj da Zagor bude ono što nije..... nije me specijalno oduševio ni tada, a niti sada. Zagor u svojem pravom svjetlu je Zagorova odiseja, Zimska zmija, Kandrax, Ratnik Pekot i sl...
To sto ti nazivas "pravim svjetlom" je decenijama staro, Zagor je u medjuvremenu evoluirao. Slicno je sa svim drugim junacima, pogotovo americkim. Svi su oni ono sto jesu ili su postali, a to je mnogo drugacije od onoga kada su stvoreni.
Taj strip je za mene bio pokušaj da Zagor bude ono što nije..... nije me specijalno oduševio ni tada, a niti sada. Zagor u svojem pravom svjetlu je Zagorova odiseja, Zimska zmija, Kandrax, Ratnik Pekot i sl...
To sto ti nazivas "pravim svjetlom" je decenijama staro, Zagor je u medjuvremenu evoluirao. Slicno je sa svim drugim junacima, pogotovo americkim. Svi su oni ono sto jesu ili su postali, a to je mnogo drugacije od onoga kada su stvoreni.
Yup, iako je Sclavijev cilj, mislim, primarno bio upravo demisitifikacija i bacanje Zagora u stvarnost gdje ne prolaze njegovi jeftini trikovi i gdje nema usamljenih djelitelja pravde, a ne evolucija - priča završava gdje je i počela i nastavljaju se uvijek iste pustolovine iz broja u broj.
Of all the things I've lost, I miss my mind the most
Taj strip je za mene bio pokušaj da Zagor bude ono što nije..... nije me specijalno oduševio ni tada, a niti sada. Zagor u svojem pravom svjetlu je Zagorova odiseja, Zimska zmija, Kandrax, Ratnik Pekot i sl...
To sto ti nazivas "pravim svjetlom" je decenijama staro, Zagor je u medjuvremenu evoluirao. Slicno je sa svim drugim junacima, pogotovo americkim. Svi su oni ono sto jesu ili su postali, a to je mnogo drugacije od onoga kada su stvoreni.
naravno, i strip je evoluirao kao i film, ali ako želimo pogledati pravi western vraćamo se desetlječima u nazad i gledamo opet "Obračun kod OK korala" ili "Sedmoricu veličanstvenih"..... sve se mijenja, ali klasici ostaju i u stripu i u filmu i u svakoj drugoj umjetnosi....
„And I know what I want….When the timing is right…Then I'll take what is mine…I am the clansman“ "...gdje god da te život nosi, uvijek moraš znati 'ko si..."
I to je tacno, klasici se ne trebaju zanemariti, ali isto tako ne treba odbijati ni nesto novo, pogotovo ako je odlicno uradjeno. Tako npr. Eastwoodov Unforgiven u svakom pogledu tuce sve i jedan klasicni western. Taj film je na vrhu tog zanra, iako je nastao tek u devedesetim godinama. Demon ludila je Zagorov Unforgiven.
I to je tacno, klasici se ne trebaju zanemariti, ali isto tako ne treba odbijati ni nesto novo, pogotovo ako je odlicno uradjeno. Tako npr. Eastwoodov Unforgiven u svakom pogledu tuce sve i jedan klasicni western. Taj film je na vrhu tog zanra, iako je nastao tek u devedesetim godinama. Demon ludila je Zagorov Unforgiven.
King, slažem se oko Demona ludila, ali zaista si siguran da je Unforgiven najbolji western film koji tuče sve klasike žanra?
sclavi je već imao pokušaj provlačenja zagora kroz paralelni svemir u plamenoj lobanji(osim dječačke zaljubljenosti u taj strip i referencu na tolkienova gospodara prstena danas mi taj strip i nije nešto posebno) ali je u demonima ludila pogodio pravo u sredinu
Sclavi u Demonu ludila najprije dekonstruira Zagora kao junaka većeg od života, dekonstrzira njegov svijet i mit o njemu, baca ga u blato da bi taj mit i taj svijet rekonstruirao ali s ponešto izmijenjenim postavkama i na način da on postaje još većim od života, da izlazi kao pobjednik i onkraj stvarnosti (tj. "stvarnosti") i da je nakon svega smosvjesniji i snažniji.
Mislim da nije riječ o tome da on n(ij)e voli(o) Zagora, nego o tome da ga (je) želi(o) oplemeniti, napraviti još ljudskijim a onda i još herojskijim. Što je Zagor više čovjek, što je svjesniji svojih slabosti i svoje ranjivosti, u cjelini svoje ljudskosti, to je i veći junak jer uspijeva pobijediti ne samo tako dijabolične protivnike kakvi su Hellingen i Wendigo, nego i svoju ljudsku stranu odnosno njezina negativna obilježja poput nesigurnosti i sumnji u samog sebe.
Pretpostavljam da je Sclavi ovom pričom želio otvoriti vratašca za moguće proširivanje Zagorova univerzuma i barem dijelom kretanje u drugačijem smjeru, ali tada tim putem nije imao tko nastaviti, a moguće da se nije ni željelo ići.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
I to je tacno, klasici se ne trebaju zanemariti, ali isto tako ne treba odbijati ni nesto novo, pogotovo ako je odlicno uradjeno. Tako npr. Eastwoodov Unforgiven u svakom pogledu tuce sve i jedan klasicni western. Taj film je na vrhu tog zanra, iako je nastao tek u devedesetim godinama. Demon ludila je Zagorov Unforgiven.
King, slažem se oko Demona ludila, ali zaista si siguran da je Unforgiven najbolji western film koji tuče sve klasike žanra?
Razotkrivanje mita: Demoni ludila
Posted - 17/09/2014 : 18:15:04
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
