Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 17/12/2015 : 23:32:17
|
Ovo je neobičan topic, jedva sam ga pronašla jer sam ga tražila pod izvornim imenom - Praznična depresija -
onda je nekako pretvoren u citate, ne da mi se čitati da se prisjetim kako..dovoljno sam starih tema prekopala i neke pročitala. Ovo sam napisala kad se tema otvorila. Ništa se baš od tada mnogo nije promijenilo oko moje tuge i samoće. Od sama ne mogu biti samija niti od tuge tužnija ali mi je ove godine bolnija. Tu sam nekako kao doma, pa mije došlo dušu da olakšam. Mnoge sam porukama obavijestila da mi se ne druži, ne priča, mogu samo komunicirati pisanim porukama jer želim od obične samoće biti samija. U to stanje počinjem upadati od novembra i već sam otkrila sve nijanse ljepote tuge..sad ću dubine, da vidim kolike one mogu biti. Ima na forumu jedna pjesma, na nevezanoj temi podvaljena, sakrivena, koju sam jedne godine za obakvih dana napisala i pišući ju, dušu sam isplakala da sam jedva jedvice tipkala. Možda ju izvučem iz skrovitog kutka ovdje. Možda ne. Ona je moja sudbina i ona me za sobom povlači u dubine. Jako je slično stanje PMS-u. Nisam opasna, samo sam tužna, plačljiva, ranjiva i želim biti što osamljenija. Fora je što savršeno odradim ostatak života i uspijem izvesti da se ne primjeti, uspijem zavarati ljude, što i nije pretjerano teško jer ni inače nisam luđakinja koja se pretjerano razmahuje sobom i smije. Uskladile smo se potpuno, moja tuga i ja, da se gotovo ne primjeti razlika ni kada sam malo sretnija. No, to sam ja. I moja prva godina u kojoj želim od same biti "samija". Ne znam koliko će potrajati, ali mislim da ću se tome s užitkom predati. Ali ja sam i u tuzi neobična i ne možete ju na meni prepoznati zbog veselih pjesama, tužne slušam kad sam radosna, smijem se, nasmijavam, čak sam i duhovita. 2012. mislim da je bila kada mi je savršen most preko ovog stanja bila neopisiva fizička bol zbog slomljenog prsta koju sam odradila bez bolovanja i u 45 dana, koliko bol traje, popila manje od 10 običnih tableta za glavobolju. Ali sam bila kreativna i mnogo sam pisala, u Dr Housa se doslovno pretvorila i nikad nisam bila sretnija. Pisanje mi oduvijek život spašava..većina mog životnog iskustva je čitalačko iskustvo, ne stvarno. Tako sam naučila i živjeti pišući, bez potrebe za stvarnim iskustvom. Ponekad me zato život malo sjebe. Onda ja pišući krenem sjebati njega pa se nađemo na pola puta. I sad smo se sreli, moj život i ja, na ovom forumu, kao utočištu u koje se sakrijem, kad mi zatreba.
Pišem bez oćala i edita, pa kako bude..
quote: Originally posted by Just_Charlie
Posted - 26/12/2012 : 21:55:49 Ovo je ozbiljna tema.
Vjerujem u to kako zivis cijele godine, i dozivljavas svoj zivot, tako prozumbas i kroz sve praznike.
No, mnogima sto gomilaju u sebe lose, nerjesene osjecaje, otuđenost, tugu, strahove, sve se to nekako intenzivira pred ove blagdane. "Krivci" za to su lazirani, komercijalizirani prizori obiteljske srece, bliskosti, sto je supermark spomenuo, sto u mnogima vjerujem, pojacava osjecaj otuđenosti, promasenosti vlastitih zivota..
Bullshit! Mi nismo savrseni ljudi, 364 dana u godini zivimo u kaosu, okrznemo se u hodu, pozdravljamo u prolazu, ruckove kuhamo i jedemo s nogu, stan nam je u kaosu, familija se prebrojava na sprovodima, borovima ispadaju iglice, muka ti je oko pecenja purice, u trgovackim centrima nervoza, posvuda hektika .. to je prava slika nase stvarnosti s kojom se naucis nositi. Nitko od nas nije sam "Djevojcica sa sibicama". Bas svi zajedno to jesmo, a prizori iz reklama, i filmova su ona "obitelj" - koja i nema veze s realnoscu danas, samo smo navikli vjerovati u nju, bas kao i Djeda Mraza, da mora doci taj 1 dan.
Nema profulanih zivota, potracenih veza, izgubljenih sansi .. Postoje samo reklame i brosure, u dobu konzumerizma koje nas ubijaju svojim izmisljenim prizorima, koji nase zivote time cine bezvrijednima, i tjeraju nas da tezimo necemu - sto vec imamo, samo nije tako lijepo sareno upakirano. Kad razgulimo te sarene omote, otkrijemo da se ispod svih lijepih fasada ne nalazi nista drugacije, do li i mi sami vec imamo. Druga je stvar sto neki gaze preko drugih da bi svoje fasade ljepse obojali, ili sto mi sami nismo jos otvorili um, potom oci .. - ovo bi Bukowski tako lijepo nastavio .. - i porucili svijetu nek se jebe sa svojim sarenim lazama, kad je moj svijet meni veseliji i ljepsi, i u mojoj tuzi, i mojoj samoci..
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 17/12/2015 23:38:01 |
|
|