Često se nađem izgubljen u ovom trulom materijalno opterećenom divljem kapitalističkom sistemu koji vlada na našim prostorima,zinem više nego što mogu progutati, ponesen lažnim sjajem šarenih laža... Sitnice koje čine život sve se više gube u gomili željenih a neželjenih predmeta,zaboravljam male a velike stvari koje čovjeka drže čvrsto s nogama na zemlji,razumnim,više nesvjesno nego svjesno... Kako da čovjek ostane čovjek u ovo nesretno vrijeme i da li je moguće napraviti neku simbiozu materijalnog i duhovnog balansirajući negdje između?Koliko nam je zaista potrebno za istinsku sreću?
hej sjećam se te fotke, istinska sreća jednog djeteta, ratnog siroćeta, snimljena u Austriji ili Njemačkoj kada je dijete dobilo od Crvenog križa nove cipele ... jedna od najdirljivijih fotki na svijetu
a meni samome za sreću baš ni ne treba puno, ona nije vezana za materijalno, ne težim nićime materijalnim, čak nemam ni veliku policu za stripove, što na nju ne stane a da mi nije nužno duhovna hrana poklanjam, imam mlade dečke koji žele crtati stripove i zagrizli su za to, i sve to da ne duljim.... želio bih da i dalje bude ovako - okružen ljubavlju svojim bližnjih kao i sada, kao i prije, u svim uvjetima u kojima smo bili, oskudici, hladnoći, čak i gladi, ali uvijek smo si tu bili, jedni za druge, pa znamo da sreća nije ono što se sad misli da je - ona nije materijalna ili materijalnome....
hej sjećam se te fotke, istinska sreća jednog djeteta, ratnog siroćeta, snimljena u Austriji ili Njemačkoj kada je dijete dobilo od Crvenog križa nove cipele ... jedna od najdirljivijih fotki na svijetu
Mislim, da se u odrasloj dobi uopće više ne može doživjeti osjećaj istinske sreće.
Možeš dobit na milijardu na lotu ili poševit najboljeg komada na svijetu, ali to je samo jedan dobar osjećaj zadovoljstva. Jebeno dobar osjećaj zadovoljstva...
... ali ne može se to mjerit sa onim osjećajem kad smo kao klinci po prvi puta, potpuno neopterećeni i zaštičeni od vanjskog svijeta, uživali u dječjim radostima... odnosno otkrivali nove svjetove kroz stripove, knjige, filmove, video-igre itd...
Bilo bi lijepo sutra dobiti na lotu, ali ne može se to mjeriti sa euforijom, koju sam doživio kao klinac kad sam na prašnjavu tavanu prijatelja naletio na dvije kutije pune starih Zagora...
Mislim, da se u odrasloj dobi uopće više ne može doživjeti osjećaj istinske sreće.
Meni je dovoljno da mi se moj šestomjesečni sin nasmije i ne treba mi ništa više. Uz sve moguće i nemoguće probleme, vrijeme provedeno s djecom dođe kao terapija.
A ona klasična da si sretniji što manje trebaš je točna, po mom mišljenju, ali samo u stvarima koje ti nisu nužne. Nitko neće biti sretan ako ima manje hrane, ali ako si neopterećen voziš li Golfa dvicu ili šesticu i imaš li neki jadni Huawei ili IPhone 6 u globalu ćeš biti sretniji.
Jedina materijalna stvar koja me baš usrećuje su stripovi. A nisam ni religiozan ni produhovljen, jednostavno mi nikad nije trebalo puno.
Da, baš sam mislio dodati, da su vlastita djeca vjerojatno jedina stvar, koja te može iskreno usrećit u odrasloj dobi. Vjerojatno je nešto posebno po prvi puta imati u rukama svog potomka... ali to znate vi, koji ste to doživjeli. :)
Često se nađem izgubljen u ovom trulom materijalno opterećenom divljem kapitalističkom sistemu koji vlada na ovim prostorima,zinem više nego što mogu progutati, ponesen lažnim sjajem šarenih laža... Sitnice koje čine život sve se više gube u gomili željenih a neželjenih stvari,zaboravljam male a velike stvari koje čovjeka drže čvrsto s nogama na zemlji,razumnim,više nesvjesno nego svjesno... Kako da čovjek ostane čovjek u ovo nesretno vrijeme i da li je moguće napraviti neku simbiozu materijalnog i duhovnog balansirajući negdje između?Koliko nam je zaista potrebno za istinsku sreću?
sve si kazao m aterialno te možda za trenutak osreči i ide dalje, duhovno to je to
Kad pocneš crtati, uvek moraš imati na kraju olovke, srce, ruku i misli!
Da, baš sam mislio dodati, da su vlastita djeca vjerojatno jedina stvar, koja te može iskreno usrećit u odrasloj dobi. Vjerojatno je nešto posebno po prvi puta imati u rukama svog potomka... ali to znate vi, koji ste to doživjeli. :)
Ne moraju biti ni vlastita, iako to jest nešto posebno, meni je skoro pa isti osjećaj bio kad sam provodio vrijeme s djecom svojih sestara. Pa kad si svjestan da i ti dijelom utječeš na oblikovanje jedne sasvim nove osobe od početka, neprocjenjivo.
Da, baš sam mislio dodati, da su vlastita djeca vjerojatno jedina stvar, koja te može iskreno usrećit u odrasloj dobi. Vjerojatno je nešto posebno po prvi puta imati u rukama svog potomka... ali to znate vi, koji ste to doživjeli. :)
Meni je zapravo svejedno - ali sam najsretniji kada dođu vrijeme Božića i Nova Godina. Božić mi je drag jer ga mogu slaviti zajedno sa svojom familijom, a Novu Godinu zato što mogu sa jaranima da proslavim, i dan-danas kupujemo petarde jer nas podsjete na djetinstvo. Svake godine se nakupujemo petardi, eto, najmanje 300 maraka nabijemo računa, ali se isplati jer kada vidim onakve lijepe vatromete - kao da sam dobio 30 Zagor Libellus stripova :)
Meni je zapravo svejedno - ali sam najsretniji kada dođu vrijeme Božića i Nova Godina. Božić mi je drag jer ga mogu slaviti zajedno sa svojom familijom, a Novu Godinu zato što mogu sa jaranima da proslavim, i dan-danas kupujemo petarde jer nas podsjete na djetinstvo. Svake godine se nakupujemo petardi, eto, najmanje 300 maraka nabijemo računa, ali se isplati jer kada vidim onakve lijepe vatromete - kao da sam dobio 30 Zagor Libellus stripova :)
Meni je zapravo svejedno - ali sam najsretniji kada dođu vrijeme Božića i Nova Godina. Božić mi je drag jer ga mogu slaviti zajedno sa svojom familijom, a Novu Godinu zato što mogu sa jaranima da proslavim, i dan-danas kupujemo petarde jer nas podsjete na djetinstvo. Svake godine se nakupujemo petardi, eto, najmanje 300 maraka nabijemo računa, ali se isplati jer kada vidim onakve lijepe vatromete - kao da sam dobio 30 Zagor Libellus stripova :)
To je nemoguće jer ih je izašlo samo 24.
Pardon, moja greška. Eto, taj trenutak ne bi dao ni za 24 komada
Sreća nije stvar trenutka, nego predstavlja stanje čovjekovog duha, njegovog unutarnjeg svijeta koje predstavlja zaseban faktor u odnosu na vanjske uticaje. Život je u današnje vrijeme napredniji i kvalitetniji, samo što većina ljudi previše doslovno shvata selektivno pamćenje, misleći da su neka davna vremena bila sretnija i bolja na različitim osnovama. Materijalistički svijet je stvar izbora, isto kao i biti neobrazovan i podložan društvenim stereotipima da nešto mora biti ovako ili onako, iako duboko u duši sami od sebe znamo šta je ispravno, isto kao što i divlja životinja zna kada mora zadovoljiti prirodni nagon ili pobjeći od opasnosti. Problem nastaje kada se ljudi povode za prolaznim užicima, porocima, društvenom pritisku, zanemarujući temeljne vrijednosti koje su same od sebe tu - duševni mir, poštovanje prema sebi i drugima, porodica, prijatelji, osmijeh, ljubav.
Istinska sreća
.jpg)
Posted - 09/12/2014 : 23:30:28
.jpg){kind=avatar}
.jpg)
m aterialno te možda za trenutak osreči i ide dalje, duhovno to je to
.jpg)
.jpg)
