quote:

---

Originally posted by ivan_micic

danas gledam i mogu primijetiti da je ovo najljepše izdanje koje mi krasi policu. hvala markosu na ovom potezu

---

quote:

---

Originally posted by swamp thing

Znam da je Eternaut jedna od svojevrsnih ''svetih krava'' ovog foruma, ali meni je bio strašno dosadan, jedva sam ga pročitao. Na svaku dobro smišljenu scenu došlo je 10 dosadnih. Svaka scena koja mi se svidi, naknadno bude toliko puta ponovljena ili upropaštena nekim naivnim i glupavim riješenjima. I neću ovaj strip uopšte da gledam kroz prizmu vremena u kome je nastao ili onoga što se desilo autoru, meni je SADA niš' posebno.
Ali zato Alvar... to vrijeme ne može pregaziti. Ima takvih stvari.

---

quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by swamp thing

Znam da je Eternaut jedna od svojevrsnih ''svetih krava'' ovog foruma, ali meni je bio strašno dosadan, jedva sam ga pročitao. Na svaku dobro smišljenu scenu došlo je 10 dosadnih. Svaka scena koja mi se svidi, naknadno bude toliko puta ponovljena ili upropaštena nekim naivnim i glupavim riješenjima. I neću ovaj strip uopšte da gledam kroz prizmu vremena u kome je nastao ili onoga što se desilo autoru, meni je SADA niš' posebno.
Ali zato Alvar... to vrijeme ne može pregaziti. Ima takvih stvari.

---

I meni je Alvar sjajan, ostalo mi je jos par prica da ga zavrsim, ali ga citam samo kada sam u melanholicnom raspolozenju. Stripcina i po!

A do sada nisam smeo da spomenem ali i meni Eternaut nije nista posebno, stigao sam do otprilike pola i bio mi je bas dosadan tako da cim mi je neki novi strip uleteo u ruke uzeo sam njega da citam a Eternauta sam ostavio nedovrsenog, dovrsicu ga kad mi ostane vremena ali za sada mi nije nsita posebno. Pocetak mi je bio odlican ali kad su krenuli da oformljavaju vojsku tad je poceo da mi biva bas dosadan.

---

quote:

---

Originally posted by swamp thing

Početak traljav, priče su se svodile na osvetu i ljudsku zlobu, pa sam se počeo smarati i kontati da sam napravio promašaj kao sa Eternautom kad sam zbavio ovo izdanje. ALI, nakon toga... Vrhunski strip, koji će najbolje pasati romantičarima i emotivcima, koji su u stanju uroniti u tu atmosferu melanholičnosti i sanjivosti i empatisati sa protagonistima i njihovim sudbinama... Lijepe poruke čekaju u ovom srtipu, jednostavne i efektne. Breća me je oduvao već u kratkoj Betmen CiB priči, sjajan.

---

quote:

---

ključan element lika protagoniste: on je dijete miješanog braka, susreta starog i novog, prvi od jedne rase u nastajanju. Stoga, on ne može dijeliti potpuno "zapadni" tip viđenja stvarnosti, ali i bez imalo skepse prihvatati sujevjerja starog, kao domoroci, i tragika i ne-definisanost tog lika su samo posljedica toga. On nije dio organizovane konkvistadorske strukture, ne, najviše što pristaje da uradi je da ih vodi u "dubinu" onostranog, kao osoba sa kojim se donekle mogu sporazumijeti, ali nakon toga, osvajači su sami, ostavljeni da iskušaju snagu svog čelika... i volje.

Uistinu, ne postoji čisto "osvajanje", nametanje bez imalo primanja od pokorenog, makar i paradoksalno zvučalo kada se prvi put stavi na papir. Sjetimo se Akađana, koji su osvojili Sumer da bi sami ostali opčinjeni bogastvom njegove zemljoradničke kulture, i izgubili sebe u istoj. Konkvistadori su bili daleko superiorniji, fanatičniji u svojoj misiji, ali do kontakta, i prvih plodova spoja dva svijeta, moralo je doći, nužnošću istorije, i pored nevoljnosti objeju strana. A iz sukoba/harmonije suprotnosti često se rađaju najljepši i dotada nesanjani oblici...

Jer Španci su bili segmenti drugog, feudalnog svijeta, koji se našao u "moru" plemensko-rodovskog, primitivnog i iskonskog. Ili sa punom civilizacijom, kao u slučaju Inka i Asteka. Spoj koji je nastao je i danas Južna Amerika, čudesna i primamljiva upravo zbog svoje "različitosti"... i da, Alvar stvarno pokazuje taj osjetljivi trenutak, doduše sa jedne fantazijske distance, preplitanja mitoloških stvarnosti, upućujući na tragičnost i beskrajne žrtve koje je isti donio. I šta je tu loše? To je samo jedno lice istine, jedan glas koji ima pravo da se čuje, da da sve od sebe i ubijedi prolaznike u svoju varljivu sliku stvarnosti, koja je kao odraz u vodi, mreškajući se kroz prvi plod susreta - Alvara, i njegovu avanturističku percepciju.

I taj osjećaj slobode!, kakav su morali osjetiti svi koji su došli na obale Novog svijeta. Da, novog, novi početak, nova prilika da se dobije i dadne, i izgubi samog sebe pod morem novih, još živih i itekako čulnih impresija. Oštri crtež, koji počiva na snažnom crno-bijelom kontrastu, savršeno dočarava ovo, sudar suprotnosti i njihovu čudnu ko-egzistenciju na listu hartije, na listu istorijske hronike. Ovo je Novi svijet kakav i jeste bio u percepciji Evropljana, sanjara, lutalica, ljudi željnih svega - zatvorena vrata čija draž potiče od činjenice da se ona mogu otvoriti, otvoriće se, i naći... bilo šta, bez ograničenja dosadne, omeđene stvarnosti starog kontinenta.

Kako Edgar Alan Po kaže:

Kroz žar i hlad
Taj vitez mlad,
Prepreke silne svlado –
Uz pesme poj,
Jedan sni boj:
On traži Eldorado.

To je "Alvar Major". Ja u njemu nisam tražio nikakve poente i skrivene poruke, bah, već ga naprosto... doživio.

---