| Author |
 Topic  |
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
 Posted - 11/07/2015 : 09:34:46
|
Na HRT 1 upravo ide emisija Normalan život a kako sam na poslu malo sam bacio oko. Mora se priznati da je ova Ana Tomašković bomba samo takva, što starija to bolja. Da barem hoće negdje iskrsnuti neki njezin video pa da je vidimo u "punom sjaju".  |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
 |
|
|
markotamara
Senior Member
.jpg)
Croatia
2783 Posts
Member since 26/05/2013 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 11/07/2015 : 11:32:25
|
Ne kaže se uzalud; stara koka masna juha, a većina mladih se mogu sakriti u usporedbi s njom.  |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 11/07/2015 : 22:03:15
|
| jednom me mcn popljuvao kad sam mu preporućio ovaj film - nije skužio najbolje u filmu a ja ga i dan danas preporučam HRT 2 - 22:30 VJETAR I LAV - a možda ga i skužite bolje |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/07/2015 : 08:58:30
|
Večeras u 20:00 na HTV 3 Poštanska kočija (Stagecoach), r. John Ford, SAD, 1939.
Poštanskom kočijom kojom upravlja temperamentni Buck (Andy Devine), a u čijoj se pratnji nalazi i šerif Curly Wilcox (George Bancroft), u grad Lordsburg u Novom Meksiku putuje šestoro međusobno vrlo različitih ljudi. Pored privlačne zabavljačice u saloonu Dallas (Claire Trevor), tu su teškim alkoholizmom obilježen liječnik Boone zvan Doc (Thomas Mitchell), koji je baš kao i Dallas iz grada protjeran zbog nemorala, potom egoistični bankar Henry Gatewood (Berton Churchill), prijetvorni južnjački džentlmen Hatfield (John Carradine), trudna supruga konjičkog časnika Lucy Mallory (Louise Platt) i trgovac viskijem Samuel Peacock (Donald Meek). Nakon što tijekom putovanja kao suputnika prime mladog rančera Ringa Kida (John Wayne), momka koji je pobjegao iz zatvora u koji je dospio zbog lažne optužbe za ubojstvo koju su mu namjestila braća Plummer, doznat će se da su Indijanci plemena Apaša pod poglavicom Geronimom krenuli na ratnu stazu. Dok tenzije među nekim putnicima rastu, a Dallas i Ringo Kid postaju svjesni međusobnih osjećaja, svi će se suočiti s napadom Indijanaca.
Godine 1940. od sedam nominacija za Oscara ovjenčan onima za najbolju sporednu mušku ulogu i najuspjeliju glazbu, fascinantan vestern velikog Johna Forda („Kako je bila zelena moja dolina“, „Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea“, „Tragači“) jedno je od najvažnijih i najsupjelijih ostvarenja u povijesti sedme umjetnosti. Riječ je o ne samo prvom Fordovu zvučnom vesternu, već i o prvom modernom vesternu uopće, djelu koje nije presudno obilježilo samo žanr vesterna te utjecalo na mnoštvo drugih filmaša, nego je i prijelomno obilježilo povijest filma. Čestu dramaturšku strukturu svojih dotadašnjih djela, priču o putovanju čiji završetak ujedno donosi i rasplet drame, Ford u ovom filmu razvija do savršenstva, dojmljivo karakterno profilirajući skupinu međusobno vrlo različitih ljudi suočenu s velikim opasnostima, postupno otkrivajući prave prirode svih njih te u središte stavljajući romansu dobrodušne djevojke formalno sumnjiva morala i mladića također formalno izvan zakona, koji je međutim nepravedno optužen za podmetnuto ubojstvo. Ford je i suptilni moralist koji nikoga ne osuđuje, dapače, i impresivan realist, i sjajan redatelj akcijskih sekvenci, i inovator i poštovatelj žanra koji je svojim djelima upravo presudno obilježio. „Poštanska kočija“ i danas se doima modernom i svježom kao i u vrijeme nastanka, za što zasluge pripadaju i snimatelju Bertu Glennonu („Rio Grande“), ali i izvrsnim nastupima čitave postave predvođene legendarnim Johnom Wayneom i fantastičnom Claire Trevor koja će devet godina kasnije za sporednu ulogu u remek-djelu „Otok Largo“ Johna Hustona osvojiti Oscara.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/07/2015 : 15:06:28
|
Večeras u 23:20 na HTV 3 Mahnitost (Frenzy), r. Alfred Hitchcock, Velika Britanija, 1972.
Kada ga šef pogrešno optuži za neplaćanje vlastitih računa u londonskom pubu u kojem radi, ogorčeni konobar Richard Blaney (John Finch) brzopleto odluči dati otkaz, unatoč protivljenju njegove kolegice, simpatične Barbare «Babs» Milligan (Anna Massey). Dok policija iz Temze izvlači još jednu umorenu djevojku, žrtvu okrutnog serijskog «ubojice s kravatom», Richard najprije svrati do svog starog prijatelja Roberta Ruska (Barry Foster), vlasnika obližnje trgovine, a potom pritisnut besparicom odluči posjetiti svoju bivšu suprugu, privlačnu Brendu Margaret-Blaney (Barbara Leigh-Hunt). Razočarana propalim brakom s Richardom, nekad ambicioznim vojnim pilotom, Brenda je poslije razvoda otvorila agenciju za spajanje usamljenih srdaca, i posao joj sasvim dobro ide. Štoviše, nakon burne rasprave s Richardom, Brenda ga u čast davne ljubavi pozove na ručak u ugodni restoran.
Međutim, nevolja je u tome što je njihovu svađu čula Brendina pedantna tajnica Monica Barling (Jean Marsh), ali i što Brendine usluge koristi prijetvorni Robert Rusk. On Brendu posjeti ubrzo nakon što se ona vrati u ured, te joj se agresivno i nevješto počne udvarati. A kad ga Brenda odlučno odbije, Rusk odveže kravatu, ovije ju oko njezina vrata i snažno stegne. Poslije Ruskova odlaska, Richard navrati do Brendina ureda te, našavši zatvorena vrata, noć odluči provesti u prihvatilištu Vojske spasa. Vraćajući se s pauze, Richarda opet primjeti gospođica Barling, koja nekoliko trenutaka kasnije užasnuta pronađe ubijenu šeficu. Tijekom noći, Richard će u džepu svog kaputa pronaći veću sumu novca koji mu je kriomice ostavila Barbara, da bi tek ujutro doznao za njezinu smrt. Dok policijski inspektor Tim Oxford (Alec McCowen) na temelju svjedočenja gospođice Barling zaključuje da je «ubojica s kravatom» upravo Richard, njemu u bijegu pristane pomoći dobrodušna i pomalo zaljubljena Barbara.
Intrigantan, uzbudljiv, no i pomalo bizaran triler "Mahnitost", nominiran za Zlatni globus u kategorijama najboljeg filma, redatelja, scenarija i izvorne glazbe, prvo je ostvarenje koje je glasoviti Alfred Hitchcock snimio nakon povratka u Veliku Britaniju. Također, riječ je i o posljednjem uistinu uspješnom Hitchevom filmu, realiziranom u vrijeme kad je njegova redateljska zvijezda, uslijed skromnih rezultata ostvarenih na kino-blagajnama i smrti Hitchcockova stalnog suradnika, skladatelja Bernarda Hermanna, već počela tamnjeti. Snimljen prema za Zlatni globus nominiranom scenariju cijenjenog Anthonyja Shaffera ("Čovjek od pruća", "Ubojstvo u Orient Expressu", "Smrt na Nilu", "Zlo pod suncem", "Sommersby"), koji je spretno adaptirao hvaljeni roman "Goodbye Piccadilly, Farewell Laicester Square" Arthura La Berna, "Mahnitost" je majstorski režiran, tjeskoban i razmjerno mračan triler preciznog ritma i živopisnih likova.
Baveći se svojom omiljenom temom, nedužnim pojedincem koji uhvaćen u spletku opakog ubojice mora dokazati svoju nevinost, redatelj u pozadini trilerske priče, uz stalan ironičan i crnohumorni odmak, nudi pesimističnu sliku prilično otuđenog i kaotičnog britanskog društva. Imponira lakoća kojom Hitchcock, vješto izmjenjujući trilerske i komične dionice, u film ubacuje duhovite i životne sporedne karaktere, prvenstveno simpatičnog inspektora Oxforda, obiteljskog čovjeka koji umjesto supruginih eksperimenata sa spravljanjem egzotičnih jela, neprestano mašta o uživanju u sočnom odresku i tradicionalnom engleskom doručku. U glavnoj ulozi gledamo markantnog Johna Fincha ("Doktor Faustus", "Kraljevstvo nebesko"), a njegovi su partneri Barry Foster ("Bitka za Britaniju", "Ryanova kći", "Maurice") i Alec McCowen ("Agonija i ekstaza", "Doba nevinosti", "Bande New Yorka"), za sporednu ulogu u drami "Travels with My Aunt" 1973. godine nominiran za Zlatni globus.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/07/2015 : 11:12:08
|
Večeras u 20:00 na HTV 3 Sve džaba, r. Antonio Nuić, Hrvatska / Srbija / BiH, 2006.
Nakon što jedini preživi vatreni obračun svojih najboljih prijatelja Mira (Bojan Navojec), Josipa (Franjo Dijak) i Marka (Josip Bešlagić), razočarani mladi Goran (Rakan Rushaidat) proda obiteljsko nasljedstvo i krene na put po Bosni. Kad od umornog starog vlasnika Fare (Vanja Drach) otkupi trošni putujući kafić, nazove ga «Sve džaba» i odluči o svom trošku častiti rijetke goste. Tijekom putovanja Bosnom, Goran se počne zaustavljati u malim provincijskim mjestima u kojima među ostalim počasti i temperamentnog Brku (Josip Pejaković) te ekscentričnog starog Cicu (Pero Kvrgić). Kad ubrzo potroši sav novac, Goran u jednom gradiću upozna privlačnu konobaricu Maju (Nataša Janjić), djevojku grubog gazde Ljube (Emir Hadžihafizbegović).
Godine 2006. nagrađen pulskim Zlatnim arenama za najbolji film, režiju, scenarij i sporednu žensku ulogu te Srcem Sarajeva za najbolju glavnu mušku ulogu, epizodno strukturiran crnohumorni film ceste Antonia Nuića, suautora omnibusa "Seks, piće, krvoproliće" i redatelja odličnog "Kenjca", kroz niz efektnih glumačkih minijatura razmjerno duhovito eksploatira klišeje o bosanskom duhu i mentalitetu. U cjelini, riječ je o zabavnom no donekle predugom, razvučenom i kvalitativno neujednačenom djelu tanke priče koju nose slikoviti likovi te koje na zabavan način izvrće davnu istinu da je u životu samo ljubav besplatna, jer je prema autoru besplatno sve ostalo osim ljubavi. Nuić iskazuje razvijene osjećaje za jezik, stvarne dijaloge i rad s glumcima, kao i snalažljivost u radu u zatvorenim prostorima.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/07/2015 : 11:17:07
|
Večeras u 22:38 na HTV 3 Troje (Drei), r. Tom Tykwer, Njemačka, 2010.
Dobrodušna Hanna (Sophie Rois) djelatnica je jedne berlinske TV-postaje, žena na rubu srednjih godina već pomalo umorna od svakodnevne rutine i donekle svjesna da je u njenoj vezi s markantnim umjetnikom Simonom (Sebastian Schipper) odavno nestalo nekadašnje ljubavi i strasti. Njih su dvoje zajedno već dvadeset godina, a na nezadovoljstvo Simonove smrtno bolesne majke Hildegard (Angela Winkler) još uvijek nisu u braku, pa im se jednoličan život uglavnom svodi na obavljanje dnevnih obveza i rituala. Kad Hanna jednog dana na poslu upozna markantnog biologa Adama (Devid Striesow), razvedenog oca koji živi aktivnim sportskim životom, ona će se bez puno razmišljanja upustiti u ljubavni odnos s njim. A kad Adama ubrzo potom na bazenu upozna i Simon, i dvojica će muškaraca bez Hannina znanja započeti suzdržani ljubavni odnos. Nesvjesni da su se zatekli u neobičnom ljubavnom trokutu, sve troje će uskoro početi shvaćati da ove veze prijete razaranjem njihovih mirnih egzistencija.
Premijerno prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji 2010. godine, intrigantna, šarmantna i zabavna humorna romantična drama scenarista i redatelja Toma Tykwera („Trči, Lola, trči“, „Princeza i ratnik“) godinu kasnije je ovjenčana Njemačkim filmskim nagradama za najbolju režiju, glavnu žensku ulogu i montažu, te nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategoriji najbolje montaže. Upravo je Tom Tykwer bio središnja figura i svojevrsna pokretačka snaga „trećeg vala“ njemačke kinematografije na prijelazu stoljeća, umjetnik koji se i publici i kritici predstavio hvaljenim debitantskim djelom „Ubojita Maria“ iz 1993. Već je taj film autorskim senzibilitetom i naglašenim stilizacijama jasno dao do znanja da su Tykwerovi redateljski uzori osebujni filmaši David Cronenberg i David Lynch, a mladi je redatelj tvrdio da nadahnuće crpi iz bogate filmske tradicije ponajprije oličene u djelima francuskog novovalnog prvaka Jacquesa Rivettea, „filmovima otklona“ znamenitog američkog neovisnog filmaša Johna Cassavetesa, ranim ostvarenjima Martina Scorsesea te remek-djelima Federica Fellinija. Konačna potvrda Tykwerova redateljskog umijeća stigla je u hitu „Trči, Lola, trči“, ostvarenju koje je i publiku i kritiku osvojilo frenetičnim montažnim rezovima, iznimno dinamičnim akcijskim sekvencama, korištenjem podijeljenog ekrana i zamrznutih kadrova, naglim približavanjima i udaljavanjima kamere, umetanjem animiranih detalja i dojmljivim uporabom zvučnih efekata. Neka od navedenih obilježja nalazimo i u današnjem filmu, zabavnom i nepretencioznom djelu smirene i sugestivne režije, u kojem se autor na duhovit način bavi ljubavnim konvencijama i strukturama.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 19/07/2015 : 16:56:34
|
Danas u 21:30 na Novoj TV će bit Nacionalna sigurnost. Komedija sa Martinom Lawrenceom i Steveom Zaneom u glavnim ulogama.
Prošlo je već dosta vremena otkako sam gledao ovaj "uradak", ali pamtim još uvijek o kojoj se bezvezariji radilo, bez obzira na dvojicu adekvatnih glavnih glumaca. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 19/07/2015 : 17:16:08
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Večeras u 20:00 na HTV 3 Sve džaba, r. Antonio Nuić, Hrvatska / Srbija / BiH, 2006.
Nakon što jedini preživi vatreni obračun svojih najboljih prijatelja Mira (Bojan Navojec), Josipa (Franjo Dijak) i Marka (Josip Bešlagić), razočarani mladi Goran (Rakan Rushaidat) proda obiteljsko nasljedstvo i krene na put po Bosni. Kad od umornog starog vlasnika Fare (Vanja Drach) otkupi trošni putujući kafić, nazove ga «Sve džaba» i odluči o svom trošku častiti rijetke goste. Tijekom putovanja Bosnom, Goran se počne zaustavljati u malim provincijskim mjestima u kojima među ostalim počasti i temperamentnog Brku (Josip Pejaković) te ekscentričnog starog Cicu (Pero Kvrgić). Kad ubrzo potroši sav novac, Goran u jednom gradiću upozna privlačnu konobaricu Maju (Nataša Janjić), djevojku grubog gazde Ljube (Emir Hadžihafizbegović).
Godine 2006. nagrađen pulskim Zlatnim arenama za najbolji film, režiju, scenarij i sporednu žensku ulogu te Srcem Sarajeva za najbolju glavnu mušku ulogu, epizodno strukturiran crnohumorni film ceste Antonia Nuića, suautora omnibusa "Seks, piće, krvoproliće" i redatelja odličnog "Kenjca", kroz niz efektnih glumačkih minijatura razmjerno duhovito eksploatira klišeje o bosanskom duhu i mentalitetu. U cjelini, riječ je o zabavnom no donekle predugom, razvučenom i kvalitativno neujednačenom djelu tanke priče koju nose slikoviti likovi te koje na zabavan način izvrće davnu istinu da je u životu samo ljubav besplatna, jer je prema autoru besplatno sve ostalo osim ljubavi. Nuić iskazuje razvijene osjećaje za jezik, stvarne dijaloge i rad s glumcima, kao i snalažljivost u radu u zatvorenim prostorima.
Pogledao, i nisam pretjerano oduševljen; štoviše, razočaran, isto kao i zadnji puta (prije par godina) kad sam ga prvi put pogledao.
Dijelim tvoje mišljenje da film ima epizodni karakter, znači ono, imaš dojam kao da gledaš hrpetinu scena (ili TV seriju od nekoliko epizoda) koje su zbijene u jedan film. Samo što meni film nije bio ni zabavan. Ništa se zanimljivo ne događa tijekom cijelog filma, atmosfere gotovo i nema, tako da sam imao dojam ko da gledam neki TV film. Kaj je upravo najzanimljivije, film je pobrao tolike nagrade, a sve na temelju ničega. Ovo je dobilo zlatnu arenu za najbolji film?  Jedino što smatram da jest pozitivno jest Rushaidat, on je sasvim korektno odradio svoju ulogu.
quote:
Nakon što jedini preživi vatreni obračun svojih najboljih prijatelja Mira (Bojan Navojec), Josipa (Franjo Dijak) i Marka (Josip Bešlagić)
Da te ispravim, krivo si napisao glumčevo ime, nije Josip Bešlagić, već, naravno, Enis  |
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 19/07/2015 17:18:46 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/07/2015 : 00:40:24
|
Naravno, Enis Bešlagić, kakav Josip.  Vjerojatno sam na umu imao Josipa Pejakovića, pa eto.
Meni se dosta sviđaju Goranovi razgovori s Vanjom Drachom, Perom Kvrgićem i osobito Pejakovićem, slikoviti, duhoviti i obojani lokalnim koloritom i nostalgijom, a jako mi je dobra i sekvenca razgovora s Hadžihafizbegovićem, oko Majine sudbine i "trgovanja" njome.
Sve u svemu mi je bio sasvim solidan, makar bih možda drugačije mislio da ga danas pogledam.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 21/07/2015 : 20:43:58
|
Upravo ide na HTV 3, reprizira se u zoru u 04:42 Veliki san (Il grande sogno), r. Michele Placido, Italija / Francuska, 2009.
Italija 1968. godine, u vrijeme dok mladi ljudi sanjaju o mijenjanju svijeta, rušenju pravila i slobodnoj ljubavi. Dok zemlju učestalo potresaju studentski nemiri i sukobi policije i studenata, naočiti mladi policajac Nicola (Riccardo Scamarcio) od grubih šefova dobije zadatak da se tajno infiltrira u redove studenata na jednom fakultetu. Nicola je simpatičan i dobrodušan momak kojeg policijski posao gotovo nimalo ne privlači, te koji želi postati glumac. Nakon što stigne na fakultet koji su studenti zauzeli zahtijevajući prekid rata u Vijetnamu i veća socijalna prava, Nicola ubrzo upozna privlačnu Lauru (Jasmine Trinca), djevojku koja gorljivo mašta o svijetu bez nepravdi, te markantnog vođu studentskog pokreta Libera (Luca Argentero), koji najavljuje pravu revoluciju. Nicola brzo i lako stekne njihovo povjerenje, te se između troje mladih razvije čvrsto prijateljstvo koje će biti ugroženo kad se jednom otkrije Nicolin pravi identitet.
Pseudobiografska romantična drama na festivalu u Veneciji 2009. godine ovjenčana Nagradom Marcello Mastroianni za sporednu ulogu Jasmine Trinca ("Gunman" Pierrea Morela sa Seanom Pennom i Javierom Bardemom), te nagrađena posebnim priznanjem Pasinetti za glavnu ulogu Riccarda Scamarcije, hvaljeni je redateljski projekt uglednog i popularnog talijanskog glumca Michelea Placidoa. Najpoznatiji po roli inspektora Corrada Cattanija u i kod nas tijekom 80-ih vrlo popularnoj kriminalističkoj seriji „Hobotnica“, Placido je tijekom bogate glumačke karijere sjajne uloge ostvario u filmovima „Marcia trionfale“ Marca Bellocchija i „Ernesto“ Salvatorea Samperija. Tijekom posljednja dva desetljeća afirmirao se i kao redatelj, a njegova najpoznatija djela su u Veneciji 2002. nagrađena te za Europsku filmsku nagradu nominirana biografska romantična drama „Putovanje zvano ljubav“, i također nagrađivana kriminalistička drama „Krimi roman“, prema kojoj je snimljena i popularna TV-serija. Lik mladića Nicole u današnjem filmu temelji se na nekim detaljima iz Placidoove mladosti, jer je i on nakon preseljenja iz Puglie u Rim da bi zaradio novac za studij glume odlučio postati policajac. „Veliki san“ je naglašeno emotivno, sigurno i sugestivno režirano, vrlo atmosferično i nenametljivo stilizirano ostvarenje koje nose raspoloženi glumački nastupi zasluženo nagrađenih Riccarda Scamarcija („Rimu s ljubavlju“) i Jasmine Trinca („Sinova soba“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 31/07/2015 : 21:22:17
|
Večeras u 22:43 na HTV 3, reprizira se noćas u 03:57 na istom programu, Turneja (Tournée), r. Mathieu Amalric, Francuska, 2010.
Nekad uspješan francuski televizijski producent Joachim Zand (Mathieu Amalric) svojedobno je vođen odlukom o započinjanju novog života u Americi spremno napustio sve, od vlastite djece do prijatelja i uhodanog posla. Nakon što su se rasplinuli njegovi snovi o američkoj karijeri, Joachim se odlučio vratiti u domovinu i tu krenuti s novim poslom. S njim je doputovala i skupina plesačica striptiz-burleske, redom korpulentnih djevojaka i žena predvođenih temperamentnom Mimi Le Meaux (Miranda Colclasure) i energičnom Kitten on the Keys (Suzanne Ramsey). Zajedno s Joachimom i kabaretskim menadžerom (André S. Labarthe) djevojke kreću na turneju po francuskim lučkim gradovima koja bi trebala kulminirati velikim nastupom u Parizu. Ni Joachima ni cure isprva previše ne smeta činjenica da odsjedaju u jeftinim hotelima i da sve baš i ne ide onako kako su zamišljali, jer se nadaju konačnom uspjehu na pariškoj pozornici. Sve će se dodatno zakomplicirati kad Joachima iznevjere nekadašnji suradnici, te kad se skupa s plesačicama suoči s mogućnošću propasti turneje.
Treći dugometražni igrani film sjajnog karakternog glumca („München“, „Državni neprijatelj br. 1“, „Zrno utjehe“) i redatelja Mathieua Amalrica uspjela je egzistencijalna humorna drama 2010. godine prikazana u konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, na kojem je autor osvojio nagradu za najboljeg redatelja i nagradu Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, te godinu kasnije nominirana za sedam prestižnih francuskih filmskih nagrada César. Riječ je o sigurno i sugestivno režiranoj, intrigantnoj, emotivnoj, slikovitoj i vrlo šarmantnoj storiji o skupini gubitnika koji bivaju suočeni sa sviješću o raspadu svojih planova, snova i ambicija. Uz suradnju skupine scenarista, među kojima je i cijenjena Raphaëlle Valbrune, suscenaristica uspjele egzistencijalne drame „Home“ redateljice Ursule Meier, Mathieu Amalric kreira izuzetno zanimljiv, neposredan i autentičan pogled iza kulisa striptiz-burleske ili nove burleske, osuvremenjene inačice žanra čiji su korijeni u dugoj i bogatoj tradiciji britanskog i američkog music halla koji je najveću popularnost uživao u 20-im i 30-im godinama prošlog stoljeća. Koncipirana kao križanac kičastih glazbeno-plesnih brojeva, donekle angažirane društvene satire i dvosmislenih aluzija, nova ili striptiz-burleska u izvedbama se oslanja i na koreografirane teatarske forme, glamur, humor i apsurd. Pored vrlo raspoloženih nastupa kompletne glumačke postave izdvojiti vrijedi i dojmljivu fotografiju nagrađivanog Christophea Beaucarnea („Irina Palm“, „Gospodin Nitko“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/08/2015 : 17:38:29
|
Išlo je jutros, ali reprizira se noćas u 01:37 na HTV 1 Zaljubljeni (Gli innamorati), r. Mauro Bolognini, Italija / Francuska, 1955.
Rimsko predgrađe Trastevere sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća. Frizerka Adriana Latini (Antonella Lualdi) privlačna je djevojka zaručena za svog naočitog kolegu, brijača i frizera Otella (Nino Manfredi) kojeg suprotni spol zanima više u estetskom nego u ljubavnom smislu. Istodobno, Adriana je zaljubljena u šarmantnog Franca (Franco Interlenghi), pomalo neodgovorenog i lakomislenog prodavača bezalkoholnih pića koji je njezina istinska ljubav. No Franco je privlačan i atraktivnoj Ines (Cosetta Greco), otuđenoj i nezadovoljnoj supruzi gostioničara Caesara (Gino Cervi) koja bezuspješno pokušava zavesti mladića. A tu je i markantni Nando Latini zvan Nandello (Sergio Raimondi), Adrianin brat koji za život zarađuje poziranjem u za ono vrijeme vrlo popularnim fotoromanima. Sve će se dodatno zakomplicirati kad Adriana osjećajima prema Francu odluči dati prednost u odnosu na zaruke s Otellom.
Godine 1956. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu te iste godine ovjenčana nagradom Nastro d´Argento za najbolji scenarij i nagrađena od strane talijanskog Nacionalnog sindikata filmskih novinara, vrlo zanimljiva romantična socijalna drama „Ljubavnici“ prvi je zapaženiji i prijelomni film u karijeri uglednog Maura Bologninija („Lijepi Antonio“, „Jednog prekrasnog studenog“, „Čudovišne žene“). Ujedno je riječ i o reprezentativnom predstavniku tzv. „ružičastog neorealizma“, ležernije i zabavnije inačice talijanskog neorealizma koja je započela nakon ultimativnog neorealističkog remek-djela „Umberto D.“ Vittorija De Sice. Posrijedi su ostvarenja još uvijek naglašene socijalne tematike i nerijetko oporih motiva, ali frivolnijeg ozračja i znatno optimističniji u odnosu na klasične neorealističke naslove, u kojim su k tome počela nastupati popularne glumice poput Sophije Loren, Gine Lollobrigide, Silvane Mangano, Claudije Cardinale i Stefanije Sandrelli. Osim što u nekim detaljima daje efektnu posvetu glasovitom Fellinijevu „Bijelom šeiku“, Bologninijev film funkcionira kao naznaka budućih stalnih redateljevih tematskih interesa, od romantičnih dvojbi mladih djevojaka do koketiranja s intrigantnim seksualnim motivima. U glavnoj ulozi nastupa cijenjena Antonella Lualdi („Crveno i crno“, „Mongoli“ Andréa De Totha i Leopolda Savone), a njezini su partneri daroviti Franco Interlenghi („Čistači cipela“, „Dangube“), nagrađivani Nino Manfredi („Kruh i čokolada“, „Ružni, prljavi, zli“) i Sergio Raimondi („Zbogom zauvijek“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/08/2015 : 17:47:49
|
Večeras u 22:37 na HTV 3 Film socijalizam (Film socialisme), r. Jean-Luc Godard, Švicarska / Francuska, 2010.
Igrano-dokumentarno-eksperimentalni film glasovitog Jeana-Luca Godarda ("Do posljednjeg daha", "Ludi Pierrot", "Ime: Carmen"), prema mnogima najznačajnijeg autora francuskog Novog vala višestruko nagrađivanog na festivalima u Berlinu i Veneciji te ovjenčanog Počasnom nagradom američke filmske akademije, neobičan je, osoban i osebujan dramski esej s elementima dokumentarnog filma. Točnije, riječ je o djelu formalno sastavljenom od tri čina i koncipiranom kao svojevrsno lutanje Mediteranom tijekom kojeg susrećemo mnoge povijesne ličnosti, od glasovitog grčkog pjesnika Homera i filozofa Platona do glazbenice Patti Smith, a u kojima se Godard bavi pitanjima slobode i jednakosti, lažnim mitovima i mogućom budućnošću, Parizom i pričama o poznatim svjetskim odredištima poput Napulja i Barcelone, ukrajinske luke Odese, Palestine, Grčke i Egipta.
U prvom činu tijekom krstarenja brodom međusobno komunicira nekoliko ljudi iz različitih krajeva svijeta, od ostarejlog ratnog zločinca preko ruskog detektiva do službenika Ujedinjenih naroda. Drugi čin upoznaje nas s bratom i sestrom koji od svojih roditelja zahtijevaju da se pojave pred sudom "njihova djetinjstva" i da progovore o jednakosti i slobodi, a u trećem Godard uz priče o poznatim svjetskim toponimima nudi i svoje viđenje Pariza. Posrijedi je svojevrsni filmski tok svijesti, začudnom montažom slike, zvuka i teksta realiziran križanac igranog, dokumentarnog i eksperimentalnog filma u kojem se Godard, slično svom kasnijem filmu "Zbogom jeziku", s osloncem na filozofiju poigrava filmskom formom, semantičkim razinama, slikom koje biva i usporena i ubrzana, a kroz sve to se jasno ocrtavaju autorove umjetničke i političke preokupacije. Drugi svjetski rat tako susreće internet, a Odisej simbolizira povijesnu prekretnicu koja bi mogla biti važna i za određivanje naše budućnosti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 02/08/2015 : 18:53:02
|
Večeras na Novoj TV:
21:25 - Asterix i Obelix u Britaniji
A nakon toga u 23:20 - 10 000 prije Krista
U prijevodu: dva govneta, jedno za drugim |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/08/2015 : 11:08:12
|
Upravo ide na HTV 3 Nepokoreni (Aparajito), r. Satyajit Ray, Indija, 1956.
Dječak Apu (Pinaki Sengupta) zaigrani je 10-godišnjak koji s ocem Hariharom (Kanu Bannarjee) i majkom Sarbojayom (Karuna Bannarjee) iz siromašnog sela na rubu džungle stiže u grad Varanasi. Nakon što se Harihar preda molitvi na obalama svete rijeke Ganges te ubrzo umre, Sarbojaya se najprije zaposli kao kuharica kod jednog bogatog čovjeka u Banarasu, da bi se naposljetku ona i Apu preselili kod rođaka Bhabatarana (Ramani Sengupta) u selo Mansapata. Ondje će Apu krenuti u školu te uskoro postati najbolji učenik, kojem će se jednog dana pružiti mogućnost studiranja u Kolkati. No sada odrasli Apu (Smaran Ghosal) brine da ga majka možda neće htjeti poslati na školovanje daleko od kuće, a rođak Bhabataran želi da mladić krene očevim stopama i posveti se vjeri. Kad stigne u Kolkatu, Apu će se otuđiti od majke, koja pred njim taji da je ozbiljno bolesna.
Godine 1957. ovjenčana Zlatnim lavom na festivalu u Veneciji, a dvije godine kasnije nominirana za nagradu BAFTA u kategorijama najuspjelijeg filma i najbolje glumice s neengleskog govornog područja, sjajna drama najpoznatijeg i najuglednijeg indijskog filmaša Satyajita Raya („Tri sestre“, „Udaljena grmljavina“, „Grane stabla“) središnji je dio njegove impresivne trilogije o Apuu. Kao i u prethodnom nastavku adaptacije romaneskne trilogije cijenjenog književnika Bibhutibhushana Bandyopadhyaya, drami „Pjesma puta“ temeljenom na romanu „Pather Panchali“, baš kao i u završnom poglavlju naslova „Apuov svijet“, i u današnjem je filmu vidljiv snažan utjecaj talijanskog neorealizma na Rayev redateljski i šire izvedbeni prosede. To se ponajviše očituje u mozaičnoj dramaturškoj strukturi, izboru dječaka odnosno adolescenta i kasnije mladića kao nositelja zbivanja, te u snimanju na autentičnim lokacijama. U Rayevu je radu zamjetan i dokumentaristički pristup usporediv s onim glasovitog Roberta J. Flahertyja („Nanook sa sjevera“), kao i utjecaj poetskog realizma Jeana Renoira. Obilježja Rayeva djela su i naglašeni humanizam, dojmljiva poetičnost, nelinearna dramaturška struktura i skokovita naracija, suptilna obrada motiva generacijskog jaza među likovima kao i osobit tretman motiva smrti koja, dok jedan lik umire, označava novi početak u životima preostalih likova.
Na YouTubeu je čitav film s engleskim prijevodom:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/08/2015 : 22:57:29
|
Sutra u 09:45 i (prekosutra) u 02:45, Proces (Le Procès), r. Orson Welles, Francuska / Zapadna Njemačka / Italija, 1962.
Mora da je netko oklevetao Josefa K. (Anthony Perkins), plahog i povučenog bankovnog službenika kojeg su jednog jutra probudila dvojica grubih policajaca (Raoul Delfosse i Jean-Claude Rémoleux) koji su mu upali u stan. Rekavši mu samo da je uhićen, ali ne i pod kojom optužbom, policajci su priveli prestrašenog i osjećajem krivnje mučenog Josefa. Sve se dodatno pogoršalo kad mu je kao branitelj dodijeljen grubi i cinični odvjetnik Albert Hastler (Orson Welles), čovjek koji Josefu nije ulijevao nimalo nade u mogućnost pozitivnog rješenja njegova procesa. Još uvijek ne znajući zbog čega je uhićen i priveden, zabrinuti Josef se počeo pitati da možda ipak nije zbog nečega kriv, odnosno da moguće nije sasvim nedužan. Dok je preispitivao svoj odnos sa susjedom prostitutkom Marikom Burstner (Jeanne Moreau), te kroz razgovore s Hastlerovom ljubavnicom Leni (Romy Schneider) i sa sudskom čistačicom Hilde (Elsa Martinelli), Josef je postajao sve opsjednutiji mogućnošću da je nečim ipak zaslužio ovakvu sudbinu.
Realizirana u produkciji Alexandera Salkinda („Tri mušketira“), intrigantna egzistencijalna drama s elementima fantastike i trilera u režiji glasovitog Orsona Wellesa („Građanin Kane“, „Veličanstveni Ambersonovi“, „Dodir zla“) uspjela je slobodna adaptacija znamenitog istoimenog romana češkog pisca Franza Kafke. Film je osim na pariškoj željezničkoj postaji Gare d´Orsay velikim dijelom sniman i u Zagrebu, na Velesajmu, pred katedralom i na savskom nasipu, a manjim i u Dubrovniku, razlog čega su bile novčane nevolje producenta Salkinda. Welles sjajno koristi prirodnu i zadanu scenografiju, pa prepoznatljive zagrebačke vedute i kubusi velesajamskih zgrada dodatno naglašavaju ozračje tjeskobe, paranoje, izgubljenosti i nemoći pojedinca suočenog sa svemoćnim totalitarnim sustavom. U vrijeme premijere „Procesu“ se neopravdano prigovaralo da nije uspio sugestivno na ekran prenijeti uznemirujuću društveno-kritičku razinu Kafkina djela, najmračnije i najpesimističnije piščeve proze objavljene nakon njegove smrti 1925. godine, a Welles je pomalo ironično u obrani svog projekta tvrdio da je riječ o najljepšem filmu koji je ikad snimio. Pored impresivnog vizualnog prosedea cjeline, za koji je zaslužan snimatelj Edmond Richard („Diskretni šarm buržoazije“, „Fantom slobode“), čest suradnik Luisa Buñuela, „Proces“ odlikuju iznimno sugestivna i atmosferična režija, izvrsna scenografska uporaba frojdovskim klaustrofobičnim i snolikim konotacijama obilježenih velikih zatamnjenih prostora, stubišta i predvorja, ekspandirajući ugođaj egzistencijalne nelagode i predodređenosti na tragičan kraj, te dojmljive glumačke interpretacije. U glavnoj ulozi nastupa Anthony Perkins („Prijateljsko uvjeravanje“, „Zimska ubojstva“), koji je zahvaljujući potisnutoj seksualnosti i ovdje kao i u Hitchcockovu „Psychu“ ostvario odličnu rolu. Pored samog Wellesa njegove su partnerice velike europske glumice Jeanne Moreau („Lift za gubilište“, „Jules i Jim“), Romy Schneider („Bazen“, „Sissi“) i Elsa Martinelli („Hatari!“, „Deseta žrtva“).
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/08/2015 : 23:04:52
|
Sutra u 23:00 i (preko)sutra u 04:40 na HTV 3 Mučenice (Martyrs), r. Pascal Laugier, Francuska / Kanada, 2008.
Godine 1971. djevojčica Lucie Jurin (Jessie Pham) je uspjela pobjeći iz zatočeništva obitelji čiji su je članovi oteli i zlostavljali, te je unatoč brojnim ozljedama i doživljenoj traumi zbog koje je izgubila sposobnost govora o svom slučaju obavijestila policiju. Na njezinu tijelu tada nisu pronađeni tragovi seksualnog zlostavljanja, a Lucie je policiju uspjela odvesti do stare klaonice u kojoj je bila zatočena. Naposljetku je smještena u dom za maloljetnike, u kojem se sprijateljila s također zlostavljanom djevojčicom Annom Assaoui (Morjana Alaoui), koja je počela i skrbiti o njoj. No Lucie je čitavog djetinjstva progonila vizija mršave žene izrazito blijede puti, koja joj je nanijela vrlo teške ozljede i o kojoj se povjerila Anni. Petnaest godina kasnije Anna će svoje zlostavljače na fotografiji u novinama prepoznati u obitelji Belford, u kojoj su pored oca (Robert Toupin) i majke (Patricia Tulasne) njihovo dvoje djece, sin Antoine (Xavier Dolan-Tadros) i kći Marie (Juliette Gosselin). Dok Belfordovi mirno uživaju u doručku kao i svakog jutra, Anna će im naoružana sačmaricom pokucati na vrata.
Nagrađivani horor-triler „Mučenice“ drugi je dugometražni projekt scenarista i redatelja Pascala Laugiera, koji je na izvrsnom filmu „Vučje bratstvo“ iz 2001. godine surađivao s redateljem Christopheom Gansom, da bi Gans tri godine kasnije producirao njegov redateljski prvijenac, također horor „Saint Ange“. Laugier se „Mučenicama“ afirmirao kao iznimno darovit i beskompromisan autor koji je sposoban kreirati cjelinu izuzetno tjeskobnog i uznemirujućeg ugođaja, te koji ne bježi od ekstremno provokativnih i šokantnih prizora. Štoviše, „Mučenice“ su prema mnogima ostvarenje koje na dosad najkontroverzniji i najmučniji način obrađuje temu zlostavljanja djece, te koje se zacijelo temelji na istinitim događajima povezanima s monstruoznim serijskim ubojicom i zlostavljačem djece Marcom Dutrouxom. Dutroux je 1995. i 1996. godine oteo i na najbestijalnije načine zlostavljao šest djevojčica, od kojih je četiri i ubio, da bi detalji o tome na vidjelo izišli 2004. tijekom sudskog procesa. „Mučenice“ su uistinu zastrašujuće djelo koje se zbog vrlo eksplicitnih nasilnih scena smješta u žanr tzv. „torture porn“ filma, u koji se ubrajaju primjerice oba nastavka „Hostela“ te također francuski naslov „Granice“ redatelja Xaviera Gensa iz 2007. godine. Pored toga, čitava priča počiva na zanimljivim i slojevitim likovima, Laugierova režija je vrlo sugestivna i atmosferična, a film nudi i razorno subverzivan pogled na francusku gornju srednju klasu.
Na YouTubeu je čitav film s engleskim podnaslovima:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38104 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/08/2015 : 19:35:04
|
Noćas u 01:07 na HTV 1 Jedan, dva, tri (One, Two, Three), r. Billy Wilder, SAD, 1961.
Zapadni Berlin 1961. godine. Amerikanac C. R. MacNamara (fantastični James Cagney) šef je distribucije Coca-Cole u Njemačkoj. Poduzetni MacNamara, koji unatoč činjenici da je oženjen održava vezu sa svojom atraktivnom tajnicom, ulaže velike napore u prodor Coca-Cole u Istočni Berlin, nadajući se da će postati direktor Coca-Cole za Europu. Njegov šef Wendell P. Hazeltine (Howard St.John) ne želi ni čuti o distribuciji glasovitog pića na komunistički Istok, no zato moli MacNamaru da udomi na dva tjedna njegovu sedamnaestogodišnju kći Scarlett (Pamela Tiffin), kako bi je otrgnuo od najnovijeg dečka. Dva tjedna se oduže u dva mjeseca tijekom kojih MacNamari Scarlett naizgled ne stvara nikakve probleme, osim što on nema vremena za ljubavnicu. Jednoga dana MacNamara otkrije da se Scarlett potajno udala za komunista iz istočnog dijela grada Otta (Horst Buccholz) i da je s njim u drugom stanju. Da stvari budu gore, iznenada stiže njezin otac i MacNamara mora učiniti sve ne bi li izgladio nevjerojatnu situaciju.
«On je inteligentan i pronicljiv redatelj čijem radu nedostaje strasti, sklada i elegancije», riječi su kojima je glasovita američka kritičarka Pauline Kael naknadno popratila satiričnu komediju «Jedan, dva, tri» Billyja Wildera iz 1961. godine. Kao skroman, samozatajan i cinizmu izuzetno sklon filmaš, Wilder je spremno prihvatio kritiku svog ostvarenja, odgovorivši da je to uistinu tek sporadično dobar film, koji nije zabavan ali jest brz. Dodao je i da svojim najelegantnijim djelom smatra «Privatni život Sherlocka Holmesa», neobičan prikaz lika najslavnijeg književnog detektiva, film kojeg je držao predugim no neosporno skladnim. Naposljetku je ironično dometnuo da on, za razliku od Vincentea Minnellija, nikad ne snima elegantne filmove.
Dakako, riječi Pauline Kael, kao i one cijenjenog kritičara Andrewa Sarrisa, koji je Wildera 1969. svrstao u skupinu pretencioznih redatelja koji ne razumiju prirodu filmskog medija, iz današnje se perspektive, jednako kao i prije neka četiri desetljeća, doimaju sasvim promašenima i pogrešnima. Jer, ako Billyjevim remek-djelima «Dvostruka obmana», «Izgubljeni vikend», «Bulevar sumraka», «Stalag 17», «Sabrina», «Ljubav posljepodne», «Svjedok optužbe», «Neki to vole vruće», «Apartman» i «Naslovna stranica» nešto i nedostaje, to svakako nisu strast, sklad i elegancija. Makar ne spada u njegove najbolje filmove, i «Jedan, dva, tri» posjeduje navedene osobne, jednako kao i «Kolačić sudbine» i nerijetko podcijenjena «Slatka Irma», ostvarenja koja bismo mogli nazvati «niskim vrhuncima» Billyjeva opusa.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 25/08/2015 19:35:44 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/08/2015 : 19:43:46
|
Večeras u 20:00 na HTV 3 Seoski učitelj (Venkovský ucitel), r. Bohdan Sláma, Češka / Francuska / Njemačka, 2008.
Intrigantna tema propitkivanja seksualnih identiteta i queer problematike, suptilno profiliranje protagonista, sigurna redateljska izvedba praćena sugestivnim glumačkim nastupima te nenametljiv humor najveće su vrline nagrađivane drame «Seoski učitelj» češkog scenarista i redatelja Bohdana Slamé. Provokativna priča filma prati mladog profesora koji, iz isprva nejasnih razloga odlučivši napustiti posao u cijenjenoj praškoj gimnaziji, preuzima posao učitelja u malom provincijskom selu. To slikovito selo donekle odgovara idiličnim predodžbama o arkadijskoj provinciji nalik onoj u kultnoj TV-seriji «Život na sjeveru», a uz prividno miran život unatoč skromnim stambenim uvjetima senzibilni će učitelj uskoro doći u priliku započinjanja veze sa sredovječnom i neuglednom, no emotivnom i energičnom mještankom Marie. Nakon što grubo odbije njezino otvoreno udvaranje, pokazat će se da je mladić homoseksualac koji je iz Praga pobjegao zbog propale veze i želje za konačnim definiranjem svoje seksualnosti.
Uhvaćen u limbu konzervativizma malomišćanske sredine u kojoj se zatekao s jedne, osobnih nesigurnosti i demona prouzrokovanih njegovim odbijanjem potpunog suočavanja s vlastitom spolnošću s druge, te buđenjem osjećaja prema Marieinom 17-godišnjem sinu kojem odluči pomoći u svladavanju školskog gradiva s treće strane, mladi profesor će ubrzo shvatiti da bijeg nije moguć i da nema smisla. Njegov strah od samog sebe i svoje (seksualne) prirode raste usporedno sa strašću prema Marieinom sinu, a kad uzalud potiskivani unutarnji konflikt eksplodira i još jednom ugrozi profesorovu egzistenciju u novoj sredini, on će se naći na prekretnici prisiljen razgolititi se pred sobom i drugima. Tu, međutim, počinju problemi filma Bohdana Slamé, koji u posljednjoj trećini svog djela pribjegava eskapističkim i nerealnim rješenjima te plakatnom zagovaranju teza o toleriranju drugih i drugačijih. Naime, nakon što profesor siluje 17-godišnjeg mladića koji je prethodno prekinuo vezu s privlačnom vršnjakinjom, zbog čega momak traumatiziran i očajan pobjegne od kuće a njegova majka Marie shvati da joj se raspao čitav život, posve se neuvjerljivom čini završnica koja najvješćuje skladnu budućnost života utroje učitelja, Marie i njenog sina.
Kao zalog svojevrsnog iskupljenja zbog učinjenog, učitelj će u odavno zapuštenom bunaru ponovo pronaći vodu te Marie i mladiću pomoći oteliti jednu kravu, a u skladu s odgojnim nakanama i propovjednim diskursom redatelja Bohdana Slamé to je dovoljno za prevladavanje netom doživljenih trauma. No u to je vrlo teško i zapravo nemoguće povjerovati, čak i ako nasjednemo na dominantan pastoralni ugođaj kojim autor zavodi gledatelje da bi lakše manipulirao njihovim stavovima i recepcijom svog djela. Ipak, valja priznati da su glumci izuzetno uspjelo odradili zahtjevne uloge, a osobito valja izdvojiti sjajnu i na festivalu u Stockholmu nagrađenu Zuzanu Bydzovskú koja je interpretaciju kompleksnog lika osamljene i životnim nedaćama razdirane Marie pretvorila u najzanimljiviji segment filma.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/08/2015 : 19:51:08
|
Večeras u 20:05 na HTV 2 Sve o jednoj djevojci (An Education), r. Lone Scherfig, Velika Britanija / SAD, 2009.
Temeljena na memoarskoj prozi Lynn Barber i scenariju Nicka Hornbyja ("Sve zbog jednog dječaka", "Hi-fi – dućan snova", "Nogometna groznica"), nominirana za Oscara u kategorijama najboljeg filma, glavne ženske uloge i adaptiranog scenarija, te nominirana za Zlatni globus i 7 nagrada BAFTA, od kojih je Carey Mulligan potvrdila onu za najbolju glavnu glumicu, romantična drama cijenjene Dankinje Lone Scherfig ("Talijanski za početnike", "Jedan dan") storija je o senzibilnoj 16-godišnjoj Jenny (Carey Mulligan). Odlična učenica iz konzervativne malograđanske obitelji iz londonskog predgrađa Twickenham, Jenny će 1961. godine brižne roditelje (Alfred Molina i Cara Seymour) i sve prijatelje iznenaditi vezom sa znatno starijim i slatkorječivim kradljivcem umjetnina Davidom (Peter Sarsgaard). Otkrivajući svijet "odraslih" kakav dotad nije poznavala, Jenny će se početi mijenjati i sazrijevati, dijelom i pod utjecajem profesorice Stubbs (Olivia Williams).
Emotivna priča o odrastanju smještena u fascinantno scenografski i ikonografski rekonstruirane
te dominantno pastelnim tonovima snimljene "nevine" 60-e tematski je intrigantno, pedantno i izuzetno sugestivno režirano, naglašeno atmosferično te sjajno glumljeno djelo. Ipak, prilično predvidljiva priča pati od povremenog gubljenja ritma i djelomičnog zapostavljanja važnog lika Jennyne majke u primjereno suzdržanoj izvedbi Olivie Williams, kojoj fantastični Alfred Molina ("Moja lijepa praonica", "Spider-Man 2") vrlo učinkovito krade sve zajedničke scene. U cjelini je riječ o odličnom filmu svakako vrijednom preporuke, s mladom i iznimno raspoloženom Carey Mulligan zasluženo ovjenčanom nagradom BAFTA i nominiranom za Zlatni globus, koja se u svojoj probojnoj ulozi predstavila kao pravo glumačko otkriće.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/08/2015 : 20:06:17
|
Večeras u 20:05 na HTV 3 Povratne boce (Vratné lahve), r. Jan Sverák, Češka / Velika Britanija / Danska, 2007.
Humorna (romantična) drama «Povratne boce» uigranog dvojca Svěrák, redatelja Jana i njegova oca, scenarista i glumca Zdeněka Svěráka, suautora oskarovca «Kolja», elegantno je i nenametljivo režirana, iznimno emotivna, topla i duhovita priča o 65-godišnjem praškom profesoru češkog jezika Josefu Tkalounu (izvrsni Zdeněk Svěrák), pomalo zbunjenom i nesigurnom obiteljskom čovjeku koji, zaključivši da ga je vrijeme pregazilo, dade otkaz u školi i unatoč protivljenju brižne supruge (podjednako odlična Daniela Kolárová) zaposli se kao skupljač boca u supermarketu. No Josef se teško miri s nakupljenim godinama, umirovljenjem i sviješću da više tjelesno i umno nije sposoban za neke poslove i napore, već ustrajno vjeruje da je zavodnik i mašta o svojim bivšim kolegicama.
Te njegove maštarije i pokušaji da i dalje bude koristan, tijekom kojih tijelo ne uspijeva pratiti ono što bi srce željelo, izvor su filmske komike koju otac i sin Svěrák temelje na slikovitim likovima slojevitih karaktera, čije su tako ljudske životne priče i slabosti prikazane vrlo suptilno i s osjećajem za detalj i crnohumorni geg često na rubu apsurda. Ipak, filmu nedostaje socio-političkih tonova kojima je obilovao superiorniji «Kolja», pa se možda ponešto preduga i mjestimice redundantna cjelina unatoč razoružavajućem humanizmu, altruizmu, sugestivnom ozračju, zaraznom humoru te sveprisutnom razumijevanju za sitne ljudske slabosti i karakterne nedostatke, doima donekle neambicioznom i eskapističkom. Unatoč svim prigovorima, riječ je o naslovu koji se kakvoćom znatno izdvaja iznad prosjeka i koje nije uputno propustiti na TV-u. A onda naknadno još koji put pogledati na DVD-u.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
